Povijest dubrovačkih muzeja

Dubrovački muzeji ustanovljeni su 5. veljače 1872. kao Domorodni muzej, uz zalaganje i na poticaj Trgovačke komore i njezina predsjednika Antuna Drobca (1810.-1882.), ljekarnika, prirodoslovca i sakupljača naturalija. Drobac je postao doživotni predsjednik i prvi kustos ovog, četvrtog po redu muzeja u Hrvatskoj.

Muzej je smješten na prvom katu općinske zgrade, a otvoren je za javnost u travnju 1873. Njegov nukleus činila je bogata prirodoslovna zbirka uz koju su uskoro osnovane i kulturološka, povijesna i arheološka, kao i zbirka narodne radinosti.

Godine 1932. te se zbirke sele u tvrđavu sv. Ivana, a 1940. g. jedan se njihov dio (lapidarij i etnološka izložba) smješta u bivšoj žitnici Rupe.

Kulturno-povijesna zbirka (kasnije odjel) 1948. g. uselila se u Knežev dvor. Prvi inventar počeo se sustavno voditi još 1882., a Muzej dobiva svoj prvi statut u veljači 1940.

Danas Dubrovački muzeji, zavičajna i regionalna ustanova, broje 6 muzeja:

• Arheološki,
• Etnografski,
• Kulturno-povijesni,
• Pomorski,
• Suvremene povijesti i
• Dom Marina Držića,

a svi su povezani zajedničkom upravom. Njihovi bogati fundusi izloženi su u 4 zgrade (Kneževu dvoru, Rupama, Tvrđavi sv. Ivana i kući Marina Držića).

Arheološki muzej i Muzej suvremene povijesti još uvijek nemaju zgrade za stalni postav svojeg fundusa.

Copyright MDC & Carnet
design NOVENA, Zagreb