Bogati fundus Muzeja sadrži oko 70% tekstilne građe, koja je zbog svojeg organskog sastava podložna brzom propadanju, te je rad na čuvanju, održavanju i izlaganju te građe stalan i vrlo odgovoran posao. Nakon analize postojećeg stanja pristupa se mehaničkom čišćenju od prašine koja se taložila na tekstilu i jedan je od glavnih uzročnika raspadanja tekstilnog vlakna. Slijedi pranje, koje se dijeli na mokro, suho i kemijsko.
Izbor načina restauratorsko-konzervatorskog zahvata ovisi o vrsti oštećenja, te pokušaja oživljavanja predmeta u što boljem svjetlu. Restauracija tekstila podrazumijeva dobro poznavanje tekstilnih sirovina, tehnika tkanja i vezenja. Krajnji korak je glačanje, i u slučaju nošnje – nabiranje
