Izaberi pregled

Pregled tjedna


<prosinac 2013>
pusčpsn
2526272829301
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
303112345

 izdavačka djelatnost
 izložba
 događanje
 skup
 ostalo

Pregled mjeseca

Pregled godine

Izložba

Vojin Bakić / retrospektivna izložba

Muzej suvremene umjetnosti

mjesto održavanja: Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb
datum početka/završetka: 07.12.2013. / 02.02.2014.
otvorenje: 19 sati
autor stručne koncepcije: Nataša Ivančević
autor likovnog postava: Ana Martina Bakić, Vjera Bakić
organizator: Muzej suvremene umjetnosti

MSU organizira prvu retrospektivu Vojina Bakića koji se uvrštava ne samo među najbolje hrvatske kipare druge polovice 20. stoljeća, nego ga svjetska kritika ubraja i među najvažnije europske kipare modernizma. Izložba se otvara 7. prosinca 2013. i traje do 2. veljače 2014.

Ime Vojina Bakića (1915-1992) nekoga će asocirati na njegova čuvenog Bika kojeg je autor oblikovao u raznim dimenzijama i materijalima. U velikom formatu, skulptura je bila prvo izložena na Venecijanskom bijenalu 1956, potom ispred jugoslavenskog paviljona Vjenceslava Richtera 1958. u Bruxellesu kada se Jugoslavija prvi puta predstavljala kao još mlada država na svjetskom sajmu (EXPO). Skulptura je odmah izazvala veliki interes stranih stručnjaka, te ju je Grad Antewrpen otkupio za park skulptura Middelheim muzeja u Antwerpenu, gdje se i danas nalazi, a uskoro i Grad Marl za istu namjenu. Pjesnike će Bakićeva skulptura Ivana Gorana Kovačića podsjetiti na spomenik Goranu i Vijenac koji se od 1971. dodjeljuje mladim nadama poezije svake godine u Lukovdolu, druge na sjajne aktove, torza, glave, dok će biti i onih koji će prvo sjetiti brojnih u ratu i poraću porušenih ili zapuštenih spomen-obilježja kojima je bio autor, poput Kamenske, Petrove gore, Dotrščine, Bjelovara, Čazme… Kako god, ali riječ je umjetniku koji je ostavio i doslovno i metaforički monumentalne tragove na ovim prostorima. Oni koji su ga poznavali tvrde da je stvarao iz ideala i onda kad je kreirao narudžbe pod paskom ideologije. Nije dopuštao da išta utječe na njegov umjetnički izričaj i razvoj, te je tijekom pola stoljeća nastao opus koji plijeni inovativnošću, energijom, težnjom za istraživanjem, kako je sam rekao: "Čar je svega u avanturi, u traženju, u tom je smisao čovjeka. Jer po utrtim stazama lako je hodati, ali, to nije riskantno, pa nije ni interesantno."

Stoga će njegova prva retrospektiva (a valja napomenuti da ni za života nije mnogo izlagao i nije ga zanimala samopromocija) biti velik događaj za cijeli svijet umjetnosti i kulture. Osim najvažnijih radova, bit će izloženi i crteži, skice, makete spomenika, fotografska uvećanja, projektna i osobna dokumentacija, audio i filmska građa. Prvi puta, primjerice, javnost će moći vidjeti njegove studije i radove za nikad realiziran zagrebački spomenik Titu. Kroz njegovo djelo istodobno se mogu iščitati i društveno-političke prilike u kojima je stvarao, ali i životna priča osebujnog umjetnika obilježena tragedijama iz obiteljskog života (npr. Spomenik strijeljanima u Drugom svjetskom ratu u Bjelovaru napravio je prema sjećanju na lik vlastitog brata, jer ustaše su mu već na početku tzv. NDH strijeljale četvoricu braće) koja fascinira ne samo stručne krugove nego i najširu publiku.

Vojin Bakić rođen je u Bjelovaru 5. lipnja 1915. Poslije diplome na tadašnjoj zagrebačkoj Umjetničkoj akademiji, usavršavao se je kod Frana Kršinića. Krenuvši od figuracije i tradicije, svoj izričaj razvija u prema čistoj formi, svjetlosnim oblicima (ili kako ih je pjesnik Jure Kaštelan nazvao: svjetlonosnim), razlistanim oblicima, apstrakciji bez suvišnih detalja. Sudjelovao je na prestižnim svjetskim umjetničkim smotrama: Bijenale u Veneciji, Documenta u Kasselu, Bijenale u Sao Paolu, Bijenale u Aleksandriji. Premda nije bio aktivan sudionik važnih umjetničkih pokreta EXAT 51 i Nove tendencije, sudjelovao je na njihovim izložbama, a nekoliko je puta izlagao s Piceljem i Srnecom, u Parizu i Londonu. Nije imao mnogo samostalnih izložbi, a posljednja je bila 1988. u Gliptoteci HAZU. Tijekom pola stoljeća neprestanog stvaranja nastao je opus koji odiše velikim intelektualnim i umjetničkim trudom i svrstava se u sam vrh hrvatske i europske modernističke skulpture. Umro je u Zagrebu 19. prosinca 1992. godine.

Retrospektiva u Muzeju suvremene umjetnosti želi vratiti Vojina Bakića na mjesto koje mu pripada u povijesti hrvatske i europske umjetnosti, ali i potaknuti na promišljanje našeg odnosa prema spomeničkoj baštini. Osjetljiv, diskretan i povučen, umjetnik je „samo“ tražio svoj put i slušao intuiciju kamo ga vodi: "Jedini pravi razvojni put razvoj je u procesu rada. Ne vjerujem u onu teoriju da je umjetnik bogom dana ličnost. Uvijek se osjećam pomalo glupav. Čovjek ima nekakvu ideju, neku slutnju; to je jedan mali, ponekad vrlo uzbudljiv trenutak, slutnja nečega... Kada pokušate realizirati, vidite da ste nemoćni, da vam nedostaje stotinu elemenata. I onda počnete pipati, kao dijete trčati za time, dok negdje to ne ulovite, ako imate sape, da izdržite tu trku, trku za neuhvatljivim..."