Izaberi pregled

Pregled tjedna


<listopad 2012>
pusčpsn
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930311234
567891011

 izdavačka djelatnost
 izložba
 događanje
 skup
 ostalo

Pregled mjeseca

Pregled godine

Izložba

Greta / Antun Maračić Tunja: Parazitiranje na prizorima sreće



mjesto održavanja: Greta, Ilica 92, Zagreb
datum početka/završetka: 29.10.2012. / 04.11.2012.
otvorenje: u 20 sati
organizator: Greta

Izložba Antuna Maračića Tunje, pod nazivom 'Parazitiranje na prizorima sreće', otvara se u ponedjeljak, 29. listopada, u 20 sati, u Greti, Zagreb.

Antun Maračić diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu (likovne umjetnosti) 1971. i slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976., u klasi profesora Šime Perića. Od 1976. do 1979. bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Autor je mnogih tekstova o umjetnosti – recenzija, kritika, polemika, eseja - objavljenih u dnevnom i periodičnom tisku, u specijaliziranim revijama za kulturu i umjetnost, a napisao je i brojne predgovore u izložbenim katalozima drugih umjetnika.

Ostvario je i veći broj televizijskih priloga o suvremenim hrvatskim umjetnicima te objavio nekoliko knjiga. Osmislio je i postavio brojne samostalne i skupne izložbe drugih umjetnika. Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Moderne galerije, Zagreb, Povijesnog muzeja, Zagreb, u grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, u zbirkama Filip Trade, Zagreb, Thyssen Bornemisza Art Contemporary, Beč te Troubleyn, Antwerpen. Dobio je više nagrada za svoj rad, uz ostale i Vjesnikovu nagradu Josip Račić za 2004. godinu. Živi u Zagrebu i Dubrovniku.

'Izlažem seriju snimanja vjenčanih prizora, samostvaranih idiličnih slika, bajkovitih autosugestija mladenaca svih fela i pripadajućih šarenih svata. Ne znam kako drugdje, ali ovdje u ovom Gradu-kulisi ta je aktivnost jako zastupljena: dolaze odsvakuda, žene se masovno i dokumentiraju to tako javno egzibicionistički: eksploatiraju skaline, fontane, stupove, arkade, a onda more, žale, čak i juga i polunevere kako bi se zabilježili u najstereotipnije sretnom izdanju, no ne i bez bizarnih invencija. Čitave čete snimatelja statičnih i pokretnih slika, koje su ujedno i režiseri, koreografi, scenografi… angažirane su na tim poslovima koji se rascvjetavaju vikendima, a mladenci i pratnja bezpogovorno pokorno slijede njihove upute. Pa se tako ljube, kleče, skaču, umaču se u more ne žaleći vjenčanica i smokinga… Ima tu i simpatičnih eskapada, čak i istinske dirljive poetičnosti mimo one prizemne planirane.

E pa vidiš, ja ti već koju godinu nalijećem na te prizore, fasciniram se i parazitiram na njima, snimajući ih preko ramena samih snimatelja. To mi je jako važno da je, uz sam motiv u užem smislu, obuhvaćena cijela organizacija prizora, tj. da fotografiram fotografiranje. Snimam doduše i scene koje oficijelni fotograf ne tretira. To su one situacije prije i poslije:stizanje na lice mjesta, nevolje s visokim petama i neprimjereno dugim haljinama, asistencija mladenkama pri rasprostiranju velova i slično te cijeđenja mokrih vjenčanica nakon morskih seansi. Eto to je sukus ciklusa.'