Izaberi pregled

Pregled tjedna


<svibanj 2012>
pusčpsn
30123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031123
45678910

 izdavačka djelatnost
 izložba
 događanje
 skup
 ostalo

Pregled mjeseca

Pregled godine

Događanje

Predstavljanje monografije autorice Biserke Rauter Plančić: Louis Fachat Od zagrebačkog gimnazijalca do pariškog slikara

Moderna galerija

mjesto održavanja: Moderna galerija, Andrije Hebranga 1, Zagreb
datum početka/završetka: 11.11.2014. / 11.11.2014.
vrijeme održavanja: 12.00 sati
organizator: Moderna galerija, Zagreb; Art magazin Kontura

Pozivnica

Prema tekstu Biserke Rauter Plančić, autorice monografije Louis Fachat Od zagrebačkog gimnazijalca do pariškog slikara, priredila Lana Šetka.

(skraćena verzija teksta)

Louis Fachat rođen je 1926. u Zagrebu,  gdje je unatoč ratnim prilikama i neredovitoj nastavi završio gimnaziju u kojoj je stekao solidno opće obrazovanje i znanje iz francuskog jezika i književnosti. Slikarstvo ga je već tada počelo zanimati pa je poslušao savjet gimnazijskog profesora crtanja i za dodatnu poduku iz slikarstva javio se slikaru Krsti Hegedušiću, tada autoritativnom profesoru zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Slušajući mentorova predratna iskustva  i otkrivši epohalni značaj avangardnog nasljeđa kojeg je iznjedrila umjetnička internacionala francuske metropole i unatoč tome što je već studirao slavistiku i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Fachat je ozbiljno počeo razmišljati o studiju književnosti i slikarstva u Parizu.
 

Fachat je 1948. dobio francusko državljanstvo i stipendiju francuske vlade za odlazak u Pariz, no ne i za studij slikarstva. Tek 1951. Fachat stiže u Pariz. Smjestio se na Montparnasseu i nastavio studij komparativne književnosti na Sorbonni, a od 1952. kao izvanredni student studirao je slikarstvo na pariškoj L'École des Beaux – Arts.

Od akademskog obrazovanja više ga je zanimala pariška otvorena likovna škola na ulicama i u kavanama Montparnassea, pa je na a L' Ecole des Beaux Arts Fachat proveo samo dvije godine. Unatoč tome što akademska disciplina nije odgovarala njegovoj boemskoj naravi, za svoje skolastičke godine kaže da su bile najinteresantniji dio njegova života, jer je u školi upoznao istaknute francuske kipare  Ethana Martina i Louisa Chavignera, kao i Ossipa Zadkina, Bjelorusa židovskog podrijetla. Kroz druženje s kiparom Césarom Baldaccinijem upoznao je i  Claudea Bernarda, pariškog galerista i trgovca umjetninama, a obojica su mu kasnije postali dobri prijatelji. Fachat je novcem, koji je zaradio u arhitektonskim biroima i građevinskim tvrtkama i slikajući freske za kavane u Rue des Beaux - Arts, 1955. uspio osigurati veći atelijer u Rue du Montparnasse, u kojem je stvarao više od dvadeset godina.

Tijekom 50 - ih godina okrenuo se nepredmetnom slikarskom izričaju, postojano gradeći individualni rukopis. Družio se s umjetnicima koji su djelovali po načelima 'slobodnih atelijera' i u okviru neformalnih slikarskih grupa koje su u to vrijeme bujale na Montarnasseu.

'Mi koji smo se odijelili od Akademije svaku smo večer odlazili na Montparnasse gdje su dolazili velikani poput Alberta Giacomettija, Kubanca Augustina Cardénasa...'

Upoznao je slavne umjetnike poput Yvesa Kleina i André Marfainga, Francuza Gérarda Schneidera, koji je slovio za jednog od najistaknutijih predstavnika lirske apstrakcije, odnosno enformelnog krila nove pariške ĽÉcole de Paris, kipara Peruancem Albertom Guzmánom i Mađarom Lászlóm Szabóm, u čije je atelijere odlazio i s njima radio više nego s kolegama slikarima.

Fachatov život u Parizu nije bio lagan. No nakon što je 1971. na godišnjoj izložbi 'Salon du Sud' dobio Grand Prix za sliku Kompozicija iz ciklusa „crnih slika“,  uvelike se promijenila njegova financijska situacija, a postao je zanimljiv  i pariškim i inozemnim kolekcionarima i galeristima. Prvu veću samostalnu izložbu u Parizu priredio je 1973. u Galeriji 'Claude Jory',  ali i dalje je redovito izlagao na godišnjim izložbama 'Salon du Sud' u Issy-les-Moulineaux. Za slike izložene na tamošnjoj izložbi 'Espace 31 – Abstractions actuelles' odlikovan je Prix d'honneur.  Svoju drugu samostalnu izložbu priredio je 1978. u 'Galerie 222'.

U zagrebačkoj galeriji 'Josip Račić', na inicijativu Fachatova vjernog prijatelja Dinka Jelića, 1982. priređena mu je prva samostalna izložba na kojoj je majstor apstraktne slike predstavio dvadesetak radova koje je stvarao između 1979. i 1982. Bio je to letrizam u jednom od svojih najboljih izdanja.

Uslijedio je niz samostalnih izložbi i sudjelovanja na prestižnim internacionalnim likovnim manifestacijama na kojima su Fachatove slike bile izložene uz radove velikana poput Alechinskog, Chagalla, Dubuffeta, Tàpiesa ili njegovih suvremenika iz redova mlađih slikara poput Philippea Collagea ili još mlađeg Nicolasa Fostera.
 

Početkom 1992. do Pariza su doprle strahovite vijesti iz Hrvatske - o stradanju civila, rijekama izbjeglica i razaranju gradova,  granatiranju Dubrovnika i brojnim drugim strahotama koje su zadesile Hrvatsku. Umjetnici u Francuskoj  
u pripremila multidisciplinarno predstavljanje hrvatske kulture i umjetnosti na Festivalu u Avignonu. Cilj je bio europskoj i svjetskoj javnosti pokazati veličinu i značaj kulturnog i umjetničkog nasljeđa i pozvati na zaustavljanje njegova razaranja. Radovan Ivšić, Annie le Brun, Jacqueline Boyer-Stanić, Didier Du Blé, Alain Finkielkraut i drugi okupili su respektabilnu plejadu suradnika iz redova pariških i zagrebačkih intelektualaca i umjetnika te priredili tijekom ljeta 1992. sjajan program: 'Eclats de Culture Croate'. Uz koncerte, večeri poezije i filmske projekcije bila je postavljena i  izložba 'La Poesie dans un Jardin', na kojoj je bilo uvršteno i Fachatovo ulje Kompozicija.

Svoju drugu samostalnu izložbu u Zagrebu priredio je u 2008. u Muzeju Mimara, uz stručnu potporu likovnog kritičara Darka Glavana i ravnatelja Muzeja Mimara, Tugomira Lukšića. U Zagreb je došao desetak dana prije otvorenja i kustosima pomogao postaviti 38 slika. Izložba je bila vrlo zapažena, a na njeno otvorenje su došli i neki od njegovih prijatelja iz Pariza. Bila je to izložba koja je konačno skinula koprenu s Fachatova doprinosa apstraktnom slikarstvu, letrizmu kao njegovoj posebno vrijednoj grani i s njegove artističke osobnosti koja ga izdvaja ne samo iz konteksta pariškoga slikarskog mravinjaka, nego i kompendija postmodernističkih izričaja druge polovine 20. stoljeća. Slikarstvo Louisa Fachata - koje nije poniklo u Hrvatskoj, ali nas je obogatilo i s pravom se njime ponosimo - jedna je od najzanimljivijih poveznica glasovite ĽÉcole de Paris i hrvatske likovne produkcije u drugoj polovini 20.