Naziv

Pun naziv naše ustanove je Muzejski dokumentacijski centar. U upotrebi je i skraćeni oblik MDC.

Logo

Muzejski dokumentacijski centar (Museum Documentation Centre) ima jedinstvenu kraticu MDC na hrvatskom i engleskom jeziku.
Boris Ljubičić je autor logoa MDC-a i rješenja kućnog stila.
Od 1988. izradio je tri njegove verzije (1988. / 2000. / 2006.), te obljetnički logo korišten 2005. za 50-tu obljetnicu institucije.

Kronologija razvoja loga MDC-a

Prva verzija iz 1988. godine, je imala kraticu MDC u formi arheološkog i povijesnog shvaćanja muzejske građe: slova u tipografiji Helvetica Bold su bila razlomljena i prikazana kao oštećeno povijesno djelo ili arheološki nalaz. Ovaj logo se posebno dobro uklopio u autorov prvi plakat za Međunarodni dan muzeja, nazvan Vrč ide na vodu dok se ne razbije,  tiskan 1991. godine.

2000. godine autor uviđa da ovaj „arheološki“ uradak ne funkcionira na suvremenom sadržaju kojeg MDC jednako podržava kao i onaj povijesni, i radeći prigodni plakat za Međunarodni dan muzeja nazvan Volim kvadrat i krug (Love square & circle) uvodi sasvim novi logo baziran na kratici MDC.

Kratica MDC ravnopravno i jednako funkcionira u međunarodnom i tuzemnom konuniciranju. Ona je osnova Ljubičićeva loga. Tri slova M, D i C tvore oblikovno cjelinu ili razvojni niz: M je sasvim ravno slovo, D ima ravni i zakrivljeni dio, a slovo C je samo (sasvim) zakrivljeno. Također ovaj niz slova predstavlja rimske brojeve, i to od većeg prema manjem u pravilnom nizu: M=1000, D=500 i C=100.

Ove konceptualne naznake su predodredile dizajn logo-a iz inicijalnih slova punog naziva Muzejski dokumentacijski centar (Museum Documentation Centre) formirali osnovicu za njegovu izvedbu.

Logo je izveden iz dvije osnovne i raznorodne tipografije s vidljivom i slojevitom razlikovnošću: serif (De Vine) i grotesk (Helvetica). Serifna tipografija je ranoromanska sa istim povijesnim određenjima, dok se grotesk javlja u 20-om stoljeću. Njihove vizualne krajnosti: grotesk je jednake debljine i bez ukrasnih serifa, dok serifni De Vine ima tankodebelu liniju i serifne urese poput kapitela.

Ovakvim vremenskim i vizualnim rasponom među tipografijama određuje se vremenska dimenzija interesa i rada muzeja čiju djelatnost u različitim aspektima potiče, dokumentira i prezentira MDC od najstarijih podataka, nalaza, artefakata do medija i tehnologija 21. stoljeća. Navedena tipografija je premrežena linijama, dvije okomite i jedna vodoravna, koje režu slova u kvadratne isječke i čine raster izmjeničnih kvadrata kao ista vizualna inačica u hrvatskom grbu logo dobiva hrvatski vizualni identitet. Izmjeničnost kvadratnih polja je postignuta izmjenom grafizma svakog od slova tako da je polovina slova u jednoj a druga polovina u drugoj tipografiji.

2006. godine dolazi do redizajna kojim se sada logo interpretira kao pokretna slika u novim (elektronskim) medijima. Slova su sada umnožena, imaju uvećanja i veći spektar boja, što logou daje dinamičnu slojevitost. Jedino su okomite linije i vodoravna koja ih umrežuje ostale nepomične kao ladice u kojima se čuva muzejska građa. Većom ispunjenošću praznog prostora s umnoženim slovima pojačava se vizualna dojmljivost loga MDC i pojačava doživljaj izmjeničnosti karakteristične za hrvatski vizualni kod kojeg autor u svojim radovima redovito dizajnira. Logo kao jedinstvena slika se može aplicirati jednobojno i višebojno, slojevito i jednostavno, statično i animirano, ovisno u funkciji, mediju ili predmetu u kojem se koristi.

Novi Ljubičićev logo primijenjen je na svim MDC-ovim promotivnim materijalima  (listovni papir, omotnice, vrećice, posjetnice, olovke, fascikli, baloni, podloge za miša...), medijima komunikacije (plakat, letak, pozivnica, newsletter, spot) te na webu portalu www.mdc.hr  kao i svim publikacijama u izdanju institucije (papirnatim i elektroničkim časopisima, knjigama i vodičima).