#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izložba Ivana Meštrovića – Jadranska epopeja u Poljskoj

Michelangelo 20. stoljeća – riječi su kojima je radove Ivana Meštrovića okarakterizirao Łukasz Galusek, koautor izložbe "Jadranska epopeja" kojom se od prošloga tjedna u Međunarodnom kulturnom centru u Krakowu predstavlja dio kiparskog, crtačkog, grafičkog i arhitektonskog opusa našeg proslavljenog umjetnika, ali i njegovo sudjelovanje u dramatičnim događajima u domovini i Europi u prvoj polovici prošlog stoljeća.

"Izložba Ivan Meštrović: Jadranska epopeja prvo je predstavljanje hrvatskoga kipara poljskoj javnosti. Također, riječ je o, do sada, najvećem predstavljanju hrvatske umjetnosti u Poljskoj" rekla je otvarajući izložbu hrvatska ministrica kulture dr.sc. Nina Obuljen Koržinek. I doista riječ je o velikoj izložbi. Čak pedeset umjetničkih djela odabranih za izložbu sabrana su iz Galerije Meštrović u Splitu, te Atelijera Meštrović i Gliptoteke HAZU iz Zagreba. Posuđena su i djela u vlasništvu nasljednika Ivana Meštrovića.

Izbor djela svjedoči široki spektar materijala u kojima je stvarao, kao i glavne tematske i stilske značajke koje su obilježile Meštrovićev rad. Poseban je naglasak stavljen na njegovu ulogu u promišljanju javnoga prostora, u kojem je ostvario brojne spomeničke projekte predstavljene i na ovoj izložbi (čikaški Indijanci, splitski Grgur Ninski, Povijest Hrvata). Meštrović je, kako je rekla ministrica Obuljen Koržinek "umjetnik koji je obilježio i oblikovao mnoge hrvatske gradove, pa je tako ova izložba prenijela u Krakov Zagreb i njegove najljepše spomenike poput Zdenca života i Povijesti Hrvata, te Split i njegov prepoznatljivi Spomenik Grguru Ninskom".

Poveznica s poljskom povijesnom i kulturnom sredinom ostvaruje se izlaganjem građe vezane uz neostvaren projekt iz 1939. godine Spomenik maršalu Piłsudskom rađenom za Varšavu, čiju je realizaciju onemogućio Drugi svjetski rat.

Autori i kustosi izložbe su Barbara Vujanović, viša kustosica Atelijera Meštrović i Łukasz Galusek, voditelj Izdavačke kuće Međunarodnog kulturnog centra. Izložbu prati dvojezičan katalog na poljskom i engleskom jeziku, a autori tekstova su: Maciej Czerwiński, Łukasz Galusek, Dalibor Prančević i Barbara Vujanović. Tijekom trajanja izložbe od 24. srpnja – 5. studenoga 2017. priredit će se i predavanja na temu Ivana Meštrovića, hrvatske kulture i povijesti.

Izložba je postavljena u Međunarodnom kulturnom centru u Krakowu , izložbenom prostoru koji više od četvrt stoljeća promovira i predstavlja kulturu i umjetnost prostora srednje Europe, a održava se pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Poljske, Andrzeja Dude i predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović. (Iva Validžija)

 

Foto: Klaudyna Schubert, Međunarodni kulturni centar u Krakowu


 

Muzej grada Kaštela – Svjetski muzej ljubavi je namjerna utopija

Ideja svjetskog muzeja ljubavi je stara gotovo tri desetljeća, a prve Internet verzije desetak godina. Bizarno, sve do sada, takav muzej nije nigdje ustanovljen. Seks i erotika doduše imaju muzeje, ali, rečeno nam je davno, ljubav je nešto drugo.

Kako se muzeji obično osnivaju ondje gdje je u svojem opstanku ugrožena neka vrijednost, sve se više čini da Global Love Museum ima smisla. Drugi muzeji sakupljaju predmete, a mi sakupljamo mjesta posebne memorije - o legendarnim ljubavima koje su se tamo dogodile. Muzej je virtualan i za sada samo na engleskom jer je mišljen za svijet, a s troškovima se nosimo kako znamo.

Skromnu premijeru je imao prošle godine u Starom Gradu na Hvaru, a u Muzeju grada Kaštela u Kaštel Lukšiću izložbom "Global Love Museum - Miljenko i Dobrila" pokušavamo dokazati da se može uspostaviti kao mreža povremenih ili stalnih izložbi. Svako mjesto velike legendarne ljubavi može osnovati svoj vlastiti Global Love Museum sa svojom pričom u središtu, kao dio našeg virtualnog muzeja.

Ni kad nam uspije, naš muzej neće biti ni približno atraktivan kao Muzej prekinutih veza s kojim nas odmah vežu. Ta genijalna art-akcija na temu muzeja sjajno racionalizira emocionalne lomove, a mi (namjerno staromodno) afirmiramo ljubav. Činiti to u vremenima kad su nesebičnost i iracionalna predanost fascinaciji obezvrijeđeni, znači da je GLM utopijski projekt.

U udruzi koju vodim ovo je naš usputan, eksperimentalni projekt, onako "za dušu". Ali, tko zna, možda se ljudi dosjete da naše pojedinačne egzistencije nemaju nekog osobitog smisla bez te osobne, oplemenjujuće, emocionalne dimenzije. Tako će naš muzej biti na svjetskoj razini ono što muzeji uvijek jesu ma gdje bili: podsjetnik i inspiracija za nestajuće vrijednosti koje bismo smo rado sačuvali. (Tomislav Šola)

Izložba "Global Love Museum - Miljenko i Dobrila" otvara se u utorak 1. kolovoza 2017. godine u Muzeju grada Kaštela u Kaštel Lukšiću, a moći će se pogledati do 14. kolovoza.

Global Love Museum ili Globalni muzej ljubavi virtualni je muzej koji je osmislio Tomislav Šola, povjesničar umjetnosti, sveučilišni profesor, muzeolog, teoretičar baštine, autor brojnih stručnih radova i last but not least dugogodišnji ravnatelj Muzejskog dokumentacijskog centra.


 

NSK – Izložba o romskoj Anni Frank

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu, u organizaciji finske Kreativne udruge za umjetnost i kulturu DROM, otvorena je međunarodna putujuća izložba "Miranda – holokaust Roma" koja govori o kulturi romskog naroda i "tihom" genocidu nad Romima u Drugom svjetskom ratu.

Autor izložbe je finski umjetnik, predavač na Akademiji dramskih umjetnosti u Helsinkiju i jedan od najpoznatijih romskih književnika u svijetu Veijo Baltzar, a izložba je dobila veliki publicitet diljem Europe jer je riječ o prvoj izložbi o holokaustu Roma čiji su autori sami Romi.

Baltzar je inspiraciju za izložbu dobio 2001. godine nakon što je intervjuirao Mirandu, Romkinju rođenu u Slovačkoj koja je preživjela holokaust i čija ga je hrabra priča potakla da krene dublje istraživati o stradanju Roma u Drugom svjetskom ratu. Pregledavajući arhivske materijale o progonima Roma u nacističkoj Njemačkoj naišao je na pojam "život nedostojan života", koji su Nijemci koristili da bi opravdali njihovo steriliziranje i sustavno ubijanje, te je odlučio kroz multidimenzionalan pristup - kroz vizualne umjetnosti, književnost, glazbu, teatar i običaje prikazati "život Roma kao život vrijedan življenja".

U suradnji sa Sveučilištem u Helsinkiju, Muzejem romske kulture iz Brna, Fondacijom Anne Frank i brojnim arhivima diljem Europe Baltzar je Mirandinu autentičnu priču o preživljavanju ratnih strahota pretvorio 2011. godine u roman i izložbu koju je tijekom turneje po Finskoj, koja je uključivala i postav u Nacionalnome muzeju Finske od 2013. do 2014. godine, razgledalo čak milijun posjetitelja.

Međunarodna inačica izložbe otvorena je u veljači ove godine u finskome Kulturnom centru Espoo, a njezina međunarodna turneja službeno je počela 11. svibnja 2017. u estonskome Muzeju okupacije u Talinu nakon čega je postavljena u latvijskome Muzeju geta u Rigi.

"Cilj izložbe je ispraviti nepravdu prema Romima, narodu koji već stoljećima u Europi doživljava diskriminaciju, progone i omalovažavanja. Želimo dati svijetu lijepe uspomene na našu prošlost, našu dušu, naš način razmišljanja i života. Također, prisjećajući se svih žrtava holokausta želimo educirati nadolazeće generacije o učinjenom zlu kakvo se više nikada i nigdje ne bi smjelo ponoviti te promovirati načela jednakopravnosti, dostojanstva i poštivanja svih kultura", rekao je Baltzar na otvaranju.

Nakon Estonije, Latvije i Hrvatske, izložbu će tijekom 2017. i 2018. godine ugostiti i Albanija, Argentina, Belgija, Češka, Danska, Francuska, Island, Mađarska, Norveška, Njemačka, Rumunjska, Rusija, Slovačka, Švedska, Ukrajina te Velika Britanija.

Izložbu je u NSK moguće razgledati do kraja kolovoza, a vrhunac izložbe bit će u proljeće 2018. godine kada će biti postavljena u Europskom parlamentu u Bruxellesu. (I.G.)

 

Foto: HINA / Zvonimir Kuhtić


 

Razvoj publike – Budite hrabri, odvažni i kreativni

Budite hrabri, odvažni i kreativni, tražite rješenja, a ne probleme jer za razvoj publike nisu presudni ni novac ni ministarstva, sažeta je poruka dvodnevne međunarodne konferencije pod nazivom "Cultural Heritage 3.0: Audience and access in the digital era" održane u Tartuu u Estoniji 12.i 13. srpnja 2017.

Budući da je Estonija prvoga srpnja od Malte preuzela predsjedanje Vijećem EU Estonci su tim povodom odlučili svoju, ali i europsku pozornost usmjeriti ka kulturi, točnije izazovima s kojima se suočavaju kulturne institucije u digitalnom dobu. Konferencija je održana u Tartuu, drugom po veličini gradu Estonije i sjedištu najstarijeg estonskog sveučilišta, u dvorani nove zgrade Nacionalnog muzeja Estonije otvorenog prošle jeseni.

Ministar kulture Estonije Indrek Saar naglasio je problem privlačenja i angažiranja publike u doba kada su digitalne tehnologije promijenile načine na koje konzumiramo, stvaramo i pristupamo kulturnim sadržajima. Nije propustio spomenuti važnost suradnje sa zajednicom jer, kako je rekao "povijest ima tendenciju da bude zaboravljana, pa ponavljana umjesto da se od nje uči".

U uvodnom izlaganju professor Pier Luigi Sacco s IULM sveučilišta u Milanu, posebni savjetnik Tibora Navracsicsa, Europskog povjerenika za obrazovanje, kulturu, mlade i sport za Europsku godinu kulturne baštine pojasnio je naslov konferencije "Kulturna baština 3.0". Prema njegovim riječima Kultura 1.0 bila je kultura predindustrijskog doba, kultura za elite, kultura mecena, doba u kojem su "Muzeji 1.0" bili hramovi znanja fokusirani na konzervaciju, razvoj, prezentaciju zbirki i prijenos znanja, a ekonomska održivost "hramova" smatrana je bogohuljenjem. U Kulturi 2.0, dobu "revolucije kulturnih industrija" razvija se tržište kulture, ona postaje profitabila, publika raste dramatično, a naglasak se stavlja na profitabilnost i popularnost. U tom dobu prema riječima profesora Saccoa "Muzeji 2.0" postaju mašine za proizvodnju zabave, od njih se očekuje da zarađuju, da servisiraju turističke potrebe. Zarada se više ne vidi kao nešto što se kosi s misijom muzeja, a reakcije i broj posjetitelja postaju mjera uspješnosti.

Kultura 3.0 nastupa u doba kada se gube granice između autora i publike, aktivne i pasivne participacije, a novi val tehnoloških inovacija omogućuje masovno širenje i dijeljenje sadržaja, dok se vrijednosni naglasak stavlja na društvenu domenu, na inovacije, održivost, društvenu koheziju, cjeloživotno obrazovanje, lokalni identitet. U takvom modelu professor Sacco "Muzeje 3.0" vidi kao platformu za sudjelovanje u kojima je ideja pasivne publike zamijenjena različitim oblicima direktnog sudjelovanja. Muzeji postaju hubovi inovacija, prostori socijalne povezanosti, mjesta kreativnog usvajanja spremna otvoriti svoje sadržaje idejama korisnika. Isti je princip talijanski professor primijenio i na kulturnu baštinu koja je prema njemu također prešla put od Baštine 1.0 "očuvanja kamenja" za potrebe connoisseura, preko faze Baština 2.0 kada je bila shvaćena kao "mašina za zabavu" namijenjenu "mušterijama" da bi u verziji 3.0 trebala djelovati kao nositelj smisla zajednice, biti baština koja je stvarana, sačuvana i u kojoj uživa cijelo društvo.

Tijekom dvodnevne konferencije nastupilo je dvadesetak govornika, stručnjaka iz područja knjižničarstva, arhiva, muzeja, zaštite kulturne baštine. Održane su i četiri radionice koje su se bavile temama i iznalaženjem odgovora na pitanja: koja je uloga kulture i baštine u izgradnji jačih zajednica i povezanijeg društva, kako staviti publiku u središte djelatnosti kulturnih institucija i razviti sposobnost kulturnih institucija da uključe javnost u svoj rad, kako povezati kulturnu baštinu s ekonomskim razvojem a jedna se radionica bavila pitanjem kako će europska reforma u području autorskih prava utjecati na kulturne sadržaje.

Polazeći od premisa da se uloga i muzeja i publike izmijenila, da publika i muzeji u klasičnom, pasivnom smislu više ne postoje naglašena je društvena važnost muzejskih ustanova u današnjem vremenu u kojem je kultura namijenjena i dostupna svakome, a ne samo eliti. U klasifikaciji u kojoj je publika podijeljena na onu "iz navike", na publiku "po izboru", i onu "iz iznenađenja" (Audience by habit, Audience by Choice i Audience by surprise) kako bi se zainteresirali i privukli i oni kojima kultura nije ni navika ni izbor naglašene su mogućnosti novih tehnologija i alata koji publici otvaraju mogućnosti interaktivnog korištenja i sudjelovanja u kulturnim sadržajima.

"Dodajte riječ zabavno u svoj rad", istakao je Eppo van Nispen, poznati nizozemski i međunarodni stručnjak u području digitalizacije. "Kulturno naslijeđe treba biti i može biti zabavno, no mi smo svi preozbiljni" izrekao je u izlaganju u kojem se nije libio kritike na račun sektora u kojem se, kako je rekao, prečesto prva reakcija na prijedloge svodi na četiri slatke riječi - "to se ne može". (Maja Kocijan)

Više na stranicama Ministarstva kulture Republike Estonije.


 

Izložba "Koji je tvoj (z)broj?" – Povijest računanja od abakusa do kalkulatora

Računanje se smatra jednim od najvećih intelektualnih dostignuća ljudske vrste. Povijest računanja od abakusa do kalkulatora tema je izložbe otvorene u zagrebačkom Tehničkom muzeju Nikola Tesla kojom njen autor prof. dr. sc. Borisa Halasza daje povijesno-tehnološki pregled naprava i uređaja za računanje od davnina do sredine osamdesetih godina 20. st.

Na izložbi pod nazivom "Koji je tvoj (z)broj?" izloženo je pet stotina izložaka od kojih najstarije Fullerovo cilindrično logaritamsko računalo datira iz oko 1895. Poseban dio izložbe posvećen je domaćoj industriji među kojima su zastupljene hrvatske tvrtke TRS Zagreb, Digitron Buje i RIZ Zagreb, ali i Unis iz Sarajeva i Ei iz Niša. Najteži izložak je registar blagajna teška oko 60 kg, dok najlakši izložak šiber ima tek 17 grama.

Na izložbi je predstavljen niz zanimljivih izložaka poput prvog elektronskog kalkulatora manjeg od pisaćeg stroja Sharp QT 8D iz 1969., prvog džepnog znanstvenog elektronskog kalkulatora Hewlett Packard HP-35 iz 1972. ili najsporijeg džepnog elektronskog kalkulatora Canon Palmtronic F 2 iz 1975.

Razvoj mehaničkih računskih pomagala počeo je u 17.st. Prvi se računski stroj pripisuje Nijemcu Wilhelmu Schickardu u godini 1623., ali taj je stroj nestao u požaru prije nego je predstavljen javnosti. Francuz Blaise Pascal je 1642. izumio zbrajalicu Pascaline, njemački matematičar i filozof Gottfried Wilhelm Leibniz je 1672. izumio računski stroj za sve četiri računske operacije. Do sredine 19. st. izredali su se deseci egzotičnih izuma, ali je tek oko 1850. Francuz Xavier Thomas de Colmar sa svojim Arithmometerom doveo mehaničke računske strojeve do uporabne pouzdanosti. U sljedećih 120 godina mehanički su računski strojevi, zajedno s logaritamskim računalima i logaritamskim tablicama, bili jedina dostupna računska pomagala. Stotine proizvođača nudili su tisuće modela koji su se izrađivali u milijunima primjeraka.

Mehanički računski strojevi dosegli su vrhunac razvoja nakon Drugoga svjetskog rata. Nevjerojatno je koliko su ti mehanizmi bili složeni i skupi – npr. Divisumma 24 je 1956. godine u Italiji stajao 325 000 lira, dok je novi Fiat 500 Nuova koštao 465 000 lira! A kad su se pojavili elektronski kalkulatori, zbog tisuća ugrađenih skupih tranzistora i dioda cijene su postale još više pa je dobar stroj koštao na tisuće ondašnjih dolara, više i od dobrog automobile.

Prvo elektronsko računalo ENIAC trošilo je oko 150 kW struje, a moglo je obavljati samo četiri računske operacije. Danas moderni kalkulator za to troši manje od pola milivata, ili tristo milijuna puta manje.

Dva su epohalna izuma (1948. izum tranzistora i dioda i 1958. izum integriranog kruga) omogućila nevjerojatan razvoj računskih pomagala, ali je svaki od tih izuma, zbog izvanredne složenosti potrebnih tehnologija, trebao i više od deset godina da postane tehnološki pouzdan. Tako su se prvi stolni elektronski kalkulatori s tranzistorima i diodama pojavili tek 1964.

Sedamdesete godine i puna primjena integriranih krugova visoke gustoće integracije svjedočile su neviđenom razvoju kalkulatora, da bi se u osamdesetima vrhunac razvoja premjestio na područje stolnih kompjutora opće namjene, kasnije i prijenosnih kompjutora. Tako je ono što je sredinom šezdesetih počelo kao računsko pomagalo skromnih mogućnosti, u osamdesetima postalo mnogo više od toga – da bi se uvuklo se u sve pore života i iz temelja promijenilo našu civilizaciju.

Izložba i katalog obuhvaćaju niz predmeta iz fundusa Tehničkog muzeja Nikola Tesla – zbirke Računska tehnika te dviju privatnih zbirki računskih pomagala, ponajprije kolekcije prof. dr. sc. Borisa Halasza te prof. dr. sc. Božidara Kanajeta. Na izložbi su korišteni i artefakti u vlasništvu gosp. Tomislava Talana, Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu te Muzeja informatike Peek&Poke iz Rijeke. (Tehnički muzej Nikola Tesla)

Izložba ostaje otvorena do 30. rujna 2017.

 

Foto: Tehnički muzej "Nikola Tesla"


 

Nova izdanja – Elektronička publikacija o ostavštini Grigora Viteza

Povodom 105. obljetnice rođenja i 50. obljetnice smrti pjesnika, prevoditelja, učitelja, dugogodišnjega urednika dječjih knjiga u izdavačkoj kući "Mladost"; Grigora Viteza (1911. – 1966.) muzejska savjetnica i arhivistica Sonja Gaćina Škalamera priredila je izložbu i jedinstvenu e-publikaciju "Kad bi drveće hodalo: Ostavština Grigora Viteza u Hrvatskom školskom muzeju".

Izložba je popraćena e-publikacijom na USB sticku dizajniranome poput kreditne kartice koja stane u novčanik s pretincima za stvari vrijedne posebne pažnje i čuvanja. Jer ona to zaista i jeste – to je kartica koja čuva blago Vitezove ostavštine!

No, ovdje nije riječ samo o sretnoj dosjetki niti o osviještenosti Muzeja koji prati potrebe suvremenih korisnika koji se u svemu pa i u užitku čitanja oslanjanju na računalnu tehnologiju, već ponajprije o potrebi pohrane i objavljivanja obimnoga sadržaja koji bi zahtijevao tiskanu publikaciju na nekoliko stotina stranica. Naime, izložbom je po prvi put javnosti predstavljena sačuvana književnikova ostavština, osobni dokumenti, autobibliografije, dokumenti, rukopisi, korespondencija, fotografije, učenički radovi, tiskana građa, knjige, uporabni i osobni predmeti, a elektronički katalog donosi cjelovitu pjesnikovu ostavštinu doniranu Hrvatskome školskom muzeju 2012. godine ljubaznošću gospođe Olge Vitez Babić, kćeri Grigora Viteza.

Sadržaj e-publikacije grupiran je u četiri cjeline: Biografija Grigora Viteza; Poezija Grigora Viteza; Ostavština Grigora Viteza u Hrvatskome školskom muzeju; Autobiografija i digitalizirana građa.

"Biografija" je ispričana većinom iz autobiografskih bilješki samoga pjesnika, potkrijepljena brojnom dokumentarnom i fotografskom građom, upotpunjena pripadajućim stihovima. U rubrici "Poezija" objavljene su 22 Vitezove pjesme među kojima su i "Kako živi Antuntun", "Dohvati mi, tata, mjesec", "Krava čita novine", "Kad bi drveće hodalo". Cjelovita ostaština Grigora Viteza donosi kataloški popis jedinica pohranjenih u nekoliko muzejskih zbirki i to u: Pedagoškoj knjižnici Davorina Trstenjaka (Štefka Batinić), Arhivskoj zbirci (Sonja Gaćina Škalamera), Zbirci nastavnih sredstava i pomagala, Zbirci radova učenika i nastavnika (Kristina Gverić), Zbirci udžbenika i priručnika, Zbirci učeničkih i školskih listova (Branka Manin), Zbirci školske opreme i predmeta (Sanja Nekić) te Zbirci fotografija i Zbirci razglednica i slikovnog tiska (Elizabeta Serdar).

Rubrika "Autobiografija i digitalizirana građa"je najobimnija. Ona donosi originalni prijepis dvaju Vitezovih autobiografija sačuvanih u rukopisu koji su izuzetno vrijedan povijesni izvor za istraživanje Vitezova književnog opusa, ali i hrvatskoga nakladništva iz sredine 20. stoljeća. U ovoj su rubrici i digitalni presnimci Vitezove korespondencije s brojnim književnicima, ali i djecom, štovateljima njegove poezije te izbor iz hemeroteke o Grigoru Vitezu i preslikama njegovih pjesama objavljenih u dječjim časopisima.

Užitak obilaska izložbe, čiji likovni postav potpisuje Nikolina Jelavić Mitrović, upotpunjen je suvremenom publikacijom koju možemo vizualizirati enciklopedijskim tomom o jednome pjesniku koji je to zaslužio još u našim prvim susretima iz djetinjstva s poezijom.

Izložbu "Kad bi drveće hodalo: Ostavština Grigora Viteza u Hrvatskom školskom muzeju" moguće je razgledati do 31. kolovoza 2017.(Snježana Radovanlija Mileusnić)

Tako je lijepo biti smion,
Krilat kružit sred modrina
(Grigor Vitez, Dječak u travi)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina
Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr