#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Sarajevo – “umuzejeno” ratno djetinjstvo

Jasminko Halilović imao je četiri godine kad je u Sarajevu počeo rat. Danas je Jasminko Halilović, dijete iz ratnog Sarajeva, magistar menadžmenta, autor i urednik nekoliko knjiga, ali i inicijator i ravnatelj Muzeja ratnog djetinjstva (http://djetinjstvouratu.com/), projekta koji gradi zajedno s timom mladih stručnjaka čekajući da ih netko od nadležnih prepozna i dodijeli im prostor.
 
Projekt Muzeja izrastao je iz knjige “Djetinjstvo u ratu: Sarajevo 1992–1995.” koju je sam osmislio 2010. Željeći da sačuva sjećanja na odrastanje u ratu objavio je online poziv svima onima koji su dio odrastanja proveli u ratu da pošalju svoj kratki odgovor na pitanje ‘Što je za tebe djetinjstvo u ratu?’. U prva tri mjeseca svoja sjećanja poslalo je tisuću ljudi iz 35 država svijeta. Knjiga je promovirana u Sarajevu 2013. , a u međuvremenu je prevedena na njemački, engleski, poljski, japanski, španjolski, te dijelom i na turski i francuski jezik.
 
Tijekom rada na knjizi Halilović je razgovarao sa stotinama sudionika ankete i shvatio koliko je to njihovo univerzalno iskustvo nedovoljno istraženo. Mnogi su mu opisivali ili pokazivali svoje ratne uspomene, osobne predmete, fotografije, dnevnike, pisma i crteže što ga je ponukalo na stvaranje muzeja s ciljem da se sve te uspomene, kako sam kaže “jednog dana umuzeje i na taj način trajno sačuvaju”.
 
Rad na stvaranju Muzeja počeo je prošle godine. Prikupljene su stotine predmeta i dokumenata koji, kako kaže osnivač, za razliku od drugih ratnih muzeja, dokumentira iskustvo djece - ”onih koji na započinjanje ratova nemaju nikakvog utjecaja, a svejedno trpe višestruke posljedice” što je prema njegovu sudu važno jer je kroz priče o iskustvu djece najlakše postići razumijevanje kao pretpostavku za pomirenje.
 
Projektni tim, na čelu sa Selmom Tanović, voditeljicom istraživanja, izradio je metodologiju prema kojoj je stvarana kolekcija budućeg Muzeja, alati istraživanja, metode katalogizacije i digitalizacije zbirki.
 
Među do danas prikupljenom građom ističe se zbirka ambalaže humanitarne pomoći od četiri tisuće predmeta. Njen vlasnik Filip Andronik, u doba rata teenager, sakupio je svaki papirni omot, vrećicu, kutiju, etiketu i konzervu svega što je tih godina, iz različitih dijelova svijeta, stizalo u Sarajevo. Tu su i prve špice, baletne cipelice dobijene u ratu, zapaljena knjiga spašena iz Vijećnice, mala peć napravljena od oluka i pretis lonca, video snimka nastupa plesne grupe iz rata, diplome s plesa, “Ježeva kućica”, školske novine, komad materijala od ratne maturalne haljine i ljuljačka na kojoj se vlasnica kao djevojčica ljuljala u podrumu, ručni rad njenog djeda.
 
Jasminko Halilović pozvan je da u studenom kao gost nastupi i predstavi svoj projekt u Glasgowu na godišnjoj konferenciji britanskog Museum Association-a, a istovremeno Muzej je i dalje beskućnik, žrtva rata lokalnih stranaka i privatnih interesa.
 
Video o nastanku Muzeja ratnog djetinjstva možete pogledati na stranicama: www.museumsassociation.org/video/30062016-making-a-museum

 

Nova muzejaska izdanja – šufnudli i žglobanci na sisački način

Mrgić, Katica; Plavec, Ivana. U potrazi za najboljom kuhinjom: prepoznatljivost prehrane sisačkoga kraja. Sisak: Gradski muzej Sisak, 2016.
 
Da je gastropovijest i prehrana jedna od rado obrađivanih muzejskih tema poslijednjih godina, potvrđuje i niz popratnih publikacija objavljenih uz izložbe, projekte, istraživanja, simpozije, radionice. Arheološkim, etnografskim te kulturno-povijesnim istraživanjima muzejske građe kao i sakupljenim iskazima te analizom ranijih zapisa, hrvatski su muzeji uvelike doprinijeli ocrtavanju identiteta koji velikim dijelom čine i prehrambene navike i običaji u Hrvatskoj. Tako iz kataloga koji se čuvaju u Zbirci kataloga knjižnice MDC-a možemo saznati što su jeli stari Splićani (Tako su jeli naši stari, Muzej grada Splita, 1997.; Priča o kruhu, Etnografski muzej Split, 1994.), koje su slastice pripremali Istrijani (Ki sit ki lačan, Arheološki muzej Istre, 2012., Cerealia, oleum, vinum... : kultura prehrane i blagovanja na jadranskom prostoru, Državni arhiv u Pazinu; Zavičajni muzej Poreštine - Museo del territorio parentino; Sveučilište Jurja Dobrile - Odjel za humanističke znanosti u Puli, 2009.) ili čime su se sladili Rovinjani (Kuhinja none Fume, Zavičajni muzej grada Rovinja, 2012.), kakve su kulinarske i prehrambene značajke pojedinih krajeva (Kaj je u tanjuru: debela gibanica il prežgana juha, Muzej Prigorja, Sesvete, 2013., Kroz stoljeća na stolu i oko stola, Samoborski muzej, 1986., Kultura prehrane i Podravina, Muzej grada Koprivnice, 2013., Tradicionalna turopoljska jela, Muzej Turopolja, Velika Gorica, 2003.), kako su se hranili rimski vojnici (Hrana i rimske prehrambene navike na primjeru vojnog logora Tilurija, Trilj, Muzej triljskog kraja, 2015.); kako se spravljao kruh (Kruh naš svagdanji, Muzej Moslavine, Kutina 1993., Od zrna do pogače, Etnografski muzej, Zagreb, 1977., Dok je kruha ikakva, ne boj se glada nikakva, Muzej Moslavine, Kutina, 2011., Tradicija pečenja kruha u Podravini, Muzej prehrane "Podravka", Koprivnica, 1994.). Uz tematiku prehrane vezuju se naravno i muzejske priče o pivu (Idemo na pivo! : pogled na kulturu konzumiranja piva, Etnografski muzej Zagreb, 2012., Pivo napitak bogova i puka, Gradski muzej Virovitica, 2010., U muzej na pivo!, Gradski muzej Bjelovar, 2011.). Veliku pažnju i simpatiju sve širega kruga publike privlači projekt Gradskoga muzeja Požege Muzej u loncu koji za svoje kulinarske priče koristi Internet.
 
Izboru navedenih kataloga i projekata, nedavno se pridružila najnovija publikacija Gradskoga muzeja Sisak U potrazi za najboljom kuhinjom: prepoznatljivost prehrane sisačkoga kraja.
Ta je knjiga rezultat vrlo sistematičnoga, studioznoga i kontinuiranoga pristupa sisačkoga Muzeja tematici prehrane u sisačkome kraju.

 

Muzej Prado - Hieronymus Bosch priča u slikama

Povodom 500. obljetnice smrti Hieronymusa Boscha u madridskom Muzeju Prado otvorena je, dosad najobuhvatnija izložba ovog slavnog nizozemskog slikara.
 
Kako ističe upravitelj Prada Miguel Zugaza, riječ je o jednom od najočaravajućih i najutjecajnijih renesansnih slikara koji je zbog svojih apokaliptičnih vizija dobio nadimak “đavolji slikar”. Na izložbi pod nazivom Bosch: The Centenary Exhibition predstavljeno je šezdesetak umjetničkih djela, među kojima 21 slika i osam crteža koji čine 75 posto Boschova stvaralaštva, dok ostala djela pripadaju umjetnicima njegova vremena.
 
U svojim bizarnim i mračnim svjetovima Bosch je kombinirao groteskno i nostalgično, realnost i fantaziju, spajao ljude, voće, biljke i životinje i stvarao hibridna bića. Zato ne čudi da ga likovni kritičar britanskog Guardiana naziva "luđački inovativnim" i kreatorom prizora koji „dugo gore u pamćenju“. Njegova najpoznatija dijela, poput triptiha Vrt naslade, postavljena su slobodnostojeća u prostoru, omogućavajući posjetiteljima pristup sa svih strana i dublji uvid u njegovu osobnu viziju svijeta.
 
Dobiven na poklon od španjolskog kralja Filipa II , koji je i sam bio veliki ljubitelj Boschove umjetnosti , Vrt naslade jedan je od najdragocjenijih eksponata muzeja Prado. Dok lijevi i središnji paneli triptiha prikazuju raj i zemlju, na desnom se nalazi jedan od najkreativnijih prikaza pakla u umjetnosti općenito – užitak je zamijenila fizička bol i mučenje, sprave za mučenje, pojavljuju se degenerirani hibridi ljudi i životnija, stvorenje s glavom ptice iz čijeg anusa ispadaju grešnici u rupu u kojoj u vječnim mukama pate prokleti.
 
Povodom izložbe izdan je i dvojezični opsežan katalog El Bosco koji donosi nova saznanja o okolnostima i utjecajima pod kojima je slikar stvarao. Na 400 stranica tim stručnjaka nudi opširne informacije o životu slikara i njegove obitelji, opisuje njegove mecene, povezuje slike s namjenom kojom su bile slane naručiteljima te istražuje njegove vizualne i tekstualne izvore kao i njegovu ideologiju i vrijednosti. Uz izložbu su snimljeni kratki dokumentarni filmovi, jedan za djecu u kojem lik iz crtića, mala infantkinja s Velasquesovih slika vodi djecu kroz svijet Hieronymusa Boscha, napravljen je i strip, a posebno je zanimljivo interaktivno upoznavanje s autorom i djelom koje se može pogledati na mrežnim stranicama muzeja pod nazivom Bosch. Priča u slikama.
 
Izložba je otvorena do 11. rujna.
www.youtube.com/watch?v=UsMELUxEs3g
 

 

Švicarski muzeji – 200.000 predmeta dostupno online

Više od 200.000 predmeta iz fundusa švicarskih muzeja odnedavno je dostupno na online platformi Museums Online (museums-online.ch) koju su razvili članovi radne grupe predstavnika partnerskih institucija u organizaciji Švicarskog muzejskog društva.
 
Portal nudi pristup najvećoj virtualnoj zbirci Švicarske, a može se pretraživati na četiri jezika: engleskom, njemačkom, francuskom i talijanskom. Zbirke koje su digitalizirane i dostupne vlasništvo su: Schweizerisches Nationalmuseum-a, Musées d'Art et d'Histoire de Geneve, Museum für Kommunikation, Historisches Museum Basel, Centre d'iconographie genevoise i Museen Baselland Švicarsko muzejsko društvo ima 750 članova dok službene statistike spominju 900 muzejskih kuća – jedan muzej na 7500 stanovnika.
 

 

The Art Fund – zašto je V&A muzej godine?

Na ceremoniji održanoj 6. srpnja u The Natural History Museum-u u Londonu Victoria & Albert Museum proglašen je muzejem godine 2016. Izbor organizira zaklada The Art Fund koja od 1903. pomaže muzejima i galerijama donacijama namijenjenim za akvizicije, za usavršavanje u struci, muzejima i galerijama za uspješniji rad, a inovativnim projektima za realizaciju. Tako je i nacionalni muzej Victoria &Albert Museum uz laskavu titulu muzeja godine dobio i nagradu od 100000 funti.
 
Martin Roth, ravatelj V&A-a, ostao je iznenađen nagradom jer je ona redovito odlazila u ruke manjih muzeja izvan Londona te je na dodjeli obećao da će V&A i dalje podupirati manje muzeje diljem zemlje. Na ovogodišnjem izboru V&A-u su konkurirali Jupiter Artlanda iz Edinburgha, Bethlem Museum of the Mind iz južnog Londona, Arnolfini iz Bristola i York Art Gallery iz Yorkshirea, no ovaj je put stav stručnog žirija bio odlučno na strani najpoznatijeg svjetskog muzeja primjenjene umjetnosti i dizajna.
 
V&A je imao izniman uspjeh sa svim projektima u 2015. od kojih je retrospektivna izložba „Surova ljepota“ (Savage Beauty) britanskog modnog dizajnera Alexandera McQueena bila najposjećenije, najdramatičnije i najspektakularnije događanje ikada organizirano u ovom muzeju. Riječ je o adaptaciji izložbe svjetski poznatog modnog dizajnera organiziranoj 2010. u Metropolitan Museum of Art (New York), koja je ovom prigodom nadopunjena sa šezdeset šest odjevnih predmeta. Izložba je bila napravljena iz vizure Londona, a dojam je pojačan postavljanjem McQueena u prvom dijelu izložbe stvarajući time dojam da sam dizajner dočekuje posjetitelje.
 
O ovom spektaklu hrvatski su muzealci imali prilike slušati u prosincu prošle godine u Muzejskom dokumentacijskom centru na predstavljanju projekata kreativnih industrija u Victoria and Albert Museumu o kojima je govorila Leanne Manfredy, voditeljica projekta Higher Education, Creative Industries and Residencies. Ona je ujedno sa svojim timom, mladim dizajnerima, koji dolaze iz Royal College of Art i Central Saint Martins College of Arts and Design, te drugim talentiranim umjetnicima doprinijela osmišljavanju raznih događanja vezanih uz McQueenovu izložbu. Manfredi je istaknula da je razvoj suvremenoga muzeja moguć upravo djelovanjem u okvirima održivosti, koja podrazumjeva suradnju s kreativnom dizajnersko-umjetničkom scenom, podržavanjem inovacija te praćenjem želja posjetitelja.
 
Zanimljivo je da je za McQueenovu izložbu prodano 85 tisuća karata prije samog otvorenja, a u konačnici ju je pogledalo oko 480.000 posjetitelja od čega velikih broj posjetitelja iz inozemstva. Za ovako veliki broj posjeta na ovoj izložbi sigurno je bitno provođenje načela otvorenosti i pristupačnosti, te je iskazana spremnost na prilagodbu. Posljednja dva tjedna ova je izložba u V&A-u za posjetitelje bila otvorena svakodnevno dan i noć, gotovo 24 sata.
 
Tijekom 2015. Victoria & Albert Museum posjetilo je 3,8 milijuna posjetitelja, a 14,5 milijuna muzejem je prošetalo online.

 

Posjetili smo – Muzej vojne i ratne povijesti Pakrac

Pakrački Muzej vojne i ratne povijesti star je tek četiri godine, a već je postao nezaobilazno mjesto posjeta gradu. Smješten je u prostorijama Grada Pakraca, iznad Turističke zajednice ( Ulica Hrvatskih velikana 1 ), a moguće ga je posjetiti u radno vrijeme Muzeja grada ili u dogovoru s voditeljem Muzeja Mariom Tušekom.
 
Idejni začetnik i realizator ovog postava Pakračanin Mario Tušek, profesor je tjelesne kulture i dugogodišnji voditelj kluba istočnjačkih borilačkih vještina zbog kojeg je i krenuo u sakupljanje ove zbirke. Sve je počelo pronalaženjem opreme za treninge borilačkih vještina, no kad je opremio suvremene pakračke samuraje nastavio je prikupljati građu.
 
Tema ratne i vojne povijesti proširena je vremenski i zemljopisno pa su se u njegovoj zbirci našle odore, oružje i oprema svih vojski koje su u i oko Pakraca ratovale od vremena templara, preko prvog i drugog svjetskog rata do razdoblja Domovinskog rata. Kolekcija se nadopunjavala fotografijama, video materijalom, znakovljem i odličjima, dokumentima i knjigama, a kad je javno predstavljena 2012. Grad je kolekcionaru ustupio prostor za potrebe stalnog postava. Danas je zbirka stiješnjena u pedesetak četvornih metara, no Grad planira obnoviti jednu od zgrada te preseliti zbirku u veći prostor koji bi omogućavao dodatne sadržaje za posjetitelje.
 
Dio eksponata profesor Tušek je kupio, no najveći dio doniran je zbirci tako da gotovo svaki predmet ima priču. U postavu se tako nalazi odora Stjepana Klasnića, prvog i jedinog zapovjednika pakračkog 76. bataljuna koju je poklonila njegova supruga Karolina, američka vojna kaciga koju je za vrijeme Domovinskog rata nosio Dejan Svjetličić iz Pakraca kao i plave kacige UN-ovih vojnika koji su također boravili u gradu tijekom 90tih prošlog stoljeća. U zbirci su se našle i originalne japanske zastave iz Drugog svjetskog rata, srednjovjekovna puščana zrna, ruski automat iz 1944. godine, puška iz 1895.godine, letački kombinezon pukovnika Damira Barišića, vođe Akrobatske grupe "Krila Oluje". Među odlikovanjima ima svega od odličja HOS-a iz Domovinskog rata do nacističkih poput Ehrenkreuz der Deutschen Mutter, odlikovanja koje je Adolf Hitler uveo 1938. godine. a dodjeljivala su se 4. kolovoza na rođendan Hitlerove majke za četvoro ili petoro rođene djece, srebrni za šestoro do sedmoro, a zlatni križ za osmero ili više djece. Preduvjet je, naravno, bilo i čisto arijevsko podrijetlo.
 
Više o pakračkom vojnom muzeju može se pročitati na facebook stranici www.facebook.com/ratna.povijest.pakrac/