#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Predavanje – Gael de Guichen: Preventivna konzervacija počinje u depoima

"Preventivna konzervacija počinje u depoima" naziv je predavanja koje će u Muzejskom dokumentacijskom centru u četvrtak 6. srpnja 2017., u 10 sati, održati Gael de Guichen, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za očuvanje i zaštitu kulturne baštine i dugogodišnji pomoćnik Generalnog direktora ICCROM-a (International Centre for the Study of the Preservation and Restoration of Cultural Property). Organizatori predavanja su ICOM SEE, ICOM Hrvatska i Muzejski dokumentacijski centar.

Polazeći od pozicije da se diljem svijeta u muzejskim fundusima nalazi više bilijuna predmeta koji čuvaju našu povijest i sječanja, od čega je manje od 5% izloženo za javnost, de Guichen će prezentirati najbolja rješenja konzerviranja i restauriranja baštine u depoima s impresivnim rezultatima, kako sa ljudskog tako i s tehničkog gledišta.

Predavač će dati pregled stanja u kojima se nalaze muzejske čuvaonice diljem svijeta, govorit će o metodologiji procjene stanja i ilustrirat će najintrigantnije slučajeve sa svih pet kontinenata.

Predavanje je uvod u seminar STORAGE RE-ORG koji će se kao program edukacije za stručno muzejsko osoblje koje brine o čuvaonicama održati u Zagrebu 6. – 17. studenog 2017. Edukacija će biti održana u Etnografskom muzeju u Zagrebu uz podršku ICOM-a.

O predavaču:

Gael de Guichen francuski je inženjer kemije koji je diplomirao na Tehničkom sveučilištu u Lausanni 1966. godine. Karijeru je započeo na projektu očuvanja u prapovijesnoj špilji Lascaux u Francuskoj, a od 1969. godine pa sve do umirovljenja 2001. godine radio je u ICCROM-u na preventivnom očuvanju. Od 1984. godine bio je pomoćnik Generalnog direktora. Držao je predavanja i nastavu u više od 50 zemalja kako bi podigao javnu svijest o očuvanju i zaštiti kulturne baštine.

Aktivno doprinosi PREMA programu (PREVention in Museums in Africa) koji se provodi u subsaharskoj Africi i radu Ecole du Patrimoine Africain (Međunarodno sveučilište za očuvanje i promociju prirodne i kulturne baštine) koji se nalazi u Porto-Novu u Beninu za koju je osnovao i EPA fond. Između 2012. i 2014. godine bio je znanstveni direktor programa Preventivne zaštite prapovijesne špilje Altamira u Španjolskoj. Od 2010. godine usredotočio se na reorganiziranje depoa diljem svijeta u kontekstu programa RE-ORG razvijenog od strane ICCROM-a. Trenutno radi kao konzultant i savjetnik je Generalnog direktora ICCROM-a.


 

Muzej crkve sv. Blaža – primjer brige o crkvenim kulturnim dobrima

Zagrebačka crkva sv. Blaža dobila je ovih dana u sklopu višegodišnje obnove i muzejski prostor s postavom kojim se pokušala ispričati ne tako duga, ali burna i bogata povijest ove arhitektonske ikone hrvatske moderne.

"Radeći na projektu obnove crkve sv. Blaža pronašao sam puno detalja iz njene prošlosti, nastajanja, oblikovanja, mijenjanja i rada na interijeru koji su bili nepoznati ili možda i poznati, ali nedovoljno povezani, pa sam predložio župniku da napravimo crkveni muzej, koristeći materijal s prethodne izložbe u Muzeju grada Zagreba", kaže autor ideje i postava arhitekt Željko Kovačić.

Postav je smješten u prostoru desno uz svetište koji je originalno bio zamišljen kao oratorij, a postoji i ulaz iz Primorske ulice . U njemu se može vidjeti povijest gradnje crkve koja nije išla glatko, a počinje osamdesetih godina 19. stoljeća kada se, zbog povećanja broja stanovnika, pojavila potreba osnivanja nove župe u zapadnom dijelu grada. Osnovan je Građevni odbor koji je trebao brinuti o provedbi natječaja i gradnji crkvenog kompleksa. No, do konačne izgradnje crkve i župnog dvora, te početka rada župe proći će još mnogo godina i rasprava, stoji u tekstu koji su za potrebe izložbe održane prošle godine u Muzeju grada Zagreba pod nazivom "Ikona hrvatske moderne – zagrebačka crkva svetog Blaža od 19. do 21. stoljeća" napisali autori koncepcija izložbe Vesna Vrabec i Željko Kovačić.

Na prvom natječaju za gradnju crkve sv. Blaža, raspisanom 1889. godine, niti jedan projekt nije zadovoljio, stoga su, 1891. godine, članovi odbora zatražili od arhitekta Josipa Vancaša izradu projekta za novu crkvu. Na temelju projekta koji je Vancaš izradio 1897. godine, dobivena građevinska dozvola 1898., no ni ta gradnja nije nikad započeta. Tek na natječaju 1909. pobjeđuje arhitekt Viktor Kovačić projektom lišenim svake suvišne dekoracije i crkvom natkrivenom kupolom izvedenom od armiranog betona promjera 18 metara, prvom takvom smjelom konstrukcijom, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Građevina je završena 1914. , a unutarnje uređenje crkve, zbog ratova i kriza, potrajalo je desecima godina da bi 2015. bili završeni radovi na novome oltaru i svetištu na kojima su uz arhitekta Željka Kovačića sudjelovali Zlatko Kauzlarić Atač, Zlatko Keser, Tomislav Buntak, Alen Novoselec i Milun Garčević.

U postavu novog crkvenog muzeja može se pratiti sve faze i tragove vrludanja povijesti ove crkve od svih mogućih mjesta na kojima se trebala graditi, neizvedenih projekata, radova arhitekata Josipa Vancaša i slikara Augusta Posilovića, njezine inačice u raznoraznim neostilovima, prijedlozi Stjepana Hribara za izradu glavnoga oltara, crteži Jerka Fabkovića za unutarnje zidne dekoracije, skica uređenja glavnog oltara Viktora Kovačića, nađena na tavanu župne kuće, ali i vrijedne slike poput one Ljube Babića "Krist u grobu" iz 1916. godine.

Tu su i skice iz blokića Viktora Kovačića, njegovi začudno pedantni tlocrti, niz razmišljanja vezanih uz rješenja interijera, material prikupljan iz brojnih institucija, ali i po privatnim zbirkama (Gašparac) i tavanima. U postavu je i dio povijesti vezan uz obnovu unutrašnjosti koja još uvijek traje – rezultati natječaja na kojem sredinom 90ih godina prošloga stoljeća opet nitko nije odabran, rješenja koja je u prostoru apside izveo arhitekt Željko Kovačić, ali i oni segmenti te posljednje obnove koji na žalost neće biti izvedeni kao što je oslik antologijske kupole crkve – freska zlatno modrog spiralnog neba Borisa Demura tog simbola kojim je ovaj umjetnik sabirao sve svoje kozmičke i duhovne preokupacije.

Otvaranjem ovog novog postava, kako je to primijetio predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljko Pintarić nije samo dan pregled “sakralne baštine koju su u crkvi sv. Blaža stvarali brojni umjetnici i arhitekti” već i poticaj i primjer drugim župama da počnu voditi brigu o crkvenim kulturnim dobrima. (M.K.)

 

Foto: MDC


 

Galerija starih i novih majstora – 7105 djela u baroknoj palači

Varaždinska Galerija starih i novih majstora ove godine slavi 70. rođendan. Grad Varaždin je 1947. Gradskom muzeju dodijelio baroknu palaču Sermage za buduću galeriju. Danas se u palači Sermage /Galeriji starih i novih majstora/ čuva 7105 djela razvrstanih u osam zbirki.

Postav starih i novih majstora izmjenjuje se u određenim razmacima kako bi publika mogla doživjeti jedno i drugo. Naime, od samoga useljenja bilo je jasno da je za nova umjetnička ostvarenja ova palača je isti tren bila nedostatna i neadekvatna. Na samom početku rada Galerije zanos za nabavom umjetnina bio je velik, utoliko više jer su varaždinski umjetnici, koji su došli nakon školovanja iz drugih gradova Europe, imali potrebu doprinositi popunjavanju fundusa Galerije i općenito jačanju likovnog života. To se naročito odnosi na Tomislava Krizmana, Ivu Režeka i Pavla Vojkovića.

Vrijedna djela hrvatskih umjetnika u Gradskom muzeju Varaždin prikupljala su se od 1939. godine. U to je vrijeme gotovo najviše zaslužan za nabavljanje djela suvremenih umjetnika 20. stoljeća bio Tomislav Krizman. U zabilješkama osnivača Galerije u Varaždinu prof. Krešimira Filića i njegovih suradnika, kao i Muzealnog društva, vidljivo je da se intenzivirao otkup i sakupljanje djela suvremenih hrvatskih slikara. Svake je pohvale vrijedna donacija gospođe Ruže Meštrović, koja je za Galeriju poklonila nekoliko umjetnina, od kojih ističemo zanimljiv rad Emanuela Vidovića "Dalmatinska luka". Istovremeno, s nekim donacijama slikara kao, na primjer, "Pejzažem" Vladimira Filakovca, došle su donacije pojedinih obitelji, kolekcionara umjetnina. Na samom početku formiranja slikarske zbirke važnu ulogu imala je obitelj Leitner. Svojim donacijama i pomoći u školovanju mladih talenata bili su u mogućnosti prikupiti neke njihove rane radove. Tako su Muzeju, odnosno Galeriji, poklonili nekoliko djela rođenog Varaždinca, Ive Režeka.

Gradski muzej je i sam na razne načine prikupljao sredstva za otkup umjetnina. Tako je vlastitim sredstvima otkupio djelo Otona Ivekovića "Djevojka" iz 1903. godine. U vrijeme Jugoslavije , Gradski narodni odbor je s uspjehom sudjelovao u brojnim otkupima umjetnina. Njemu se pridružio i Savjet za kulturu Narodne Republike Hrvatske svojim otkupom djela Ive Dulčića "Portret djevojke" iz 1953. godine. Republički fond za unapređenje kulturne djelatnosti Republike Hrvatske 1971. otkupio je djelo Oskara Hermana "Dvije djevojke", a Fond za kulturu Općine Varaždin 1971. nekoliko djela Miljenka Stančića.

Galerija starih i novih majstora je imala sasvim određenu viziju formiranja fundusa kojega je razvijala shodno mogućnostima. No, uvijek je bilo ljudi koji su svojim životom i osjećajima bili trajno vezani za Varaždin i našu Galeriju kao, na primjer, obitelj slikara Ive Režeka. Ona je darovala veliki broj njegovih najuspjelijih i svojevremeno veoma poznatih karikatura te nekoliko slika. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća pa sve do danas praksa je da određeni broj slika ostavljaju autori nakon manjih i velikih restrospektivnih izložbi u našoj Galeriji. Osamdesetih godina Galerija je obogaćena skulpturama doajena hrvatske plastike Šime Vulasa i Branka Ružića, a devedesetih je otkupljena impozantna skulptura Koste Angeli Radovanija "Lijeva Dunja".

Uz pomoć sredstava Grada Varaždina i Ministarstva kulture 1988. smo otkupili sliku Vlahe Bukovca "Adam i Eva", do tada u privatnom vlasništvu u Varaždinu. Godine 1989. velikom izložbom "Donacije suvremenih umjetnika", organizirane povodom 50. godišnjice osnutka Galerije, uspjeli smo sakupiti 57 djela naših najeminentnijih umjetnika (Kulmer, Perić, Prica, Parać, Biffel, Švaljek, Vrkljan, N. Kavurić-Kurtović, Lapuh i mnogih drugih). Godine 1997. uspješno je realizirana donacija dr. sc. Bože Vjeke Jaraka, kojom je fundus obogaćen za 112 novih djela (Dulčića, Šimunovića, Kesera, Sedera, Šohaja, Ivančića, Kršinića, Kantocijeve i drugih). Supruga slikara Slavka Šhaja nam je nakon slikareve smrti 2003. godine poklonila tri njegove slike.

Najnovije donacije akademskog slikara Pavla Vojkovića i akademske slikarice Vere Kuntner, koji su Galeriji ostavili najznačajnija djela iz svog opusa (slike, skulpture, crteže, scenografije), dokaz je stalnog povećanja fundusa i duboke opravdanosti da se u Varaždinu razmišlja o gradnji galerije suvremene umjetnosti kao modernom zdanju koje bi bilo hram umjetnosti takve vrste i prostor u kojem će se kvalitetno čuvati i prezentirati naša hrvatska umjetnost. (Mirjana Dučakijević, muzejska savjetnica u Gradskom muzeju Varaždin)

 

Foto: Gradski muzej Varaždin


 

Nove knjige – Meštrovićev znak u Zagrebu

"Meštrovićev znak u Zagrebu" nova je knjiga autorice Barbare Vujanović objavljena ove godine u izdanju Muzeja Ivana Meštrovića. Riječ je o vodiču kroz Meštrovićevo naslijeđe, djela ostvarena i izložena po zagrebačkim trgovima, muzejima i crkvama.

Prisutnost Ivana Meštrovića u glavnome gradu , njegovih deset javnih spomenika, Hrvatski dom likovnih umjetnika, djela u crkvama i niz nerealiziranih projekata koji su osmišljeni u razdoblju od 1922. godine kada Meštrović postaje profesor na kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt do 1942. kada pod pritiskom napušta Zagreb, bili su osnovni motiv više kustosice Atelijera Meštrović Barbare Vujanović da nakon dugog niza godina istraživanja napiše knjigu "Meštrovićev znak u Zagrebu".

Knjiga se nastavlja na djelovanje ranijih kustosa Atelijera Meštrović i na dokumentacijske fondove koje su osnovali i ostavili svojim nasljednicima, ali predstavlja i rezultate istraživanja i sakupljanja relevantnih podataka iz Likovnog arhiva HAZU, Državnog arhiva, Nacionalne i sveučilišne knjižnice i arhiva svih muzeja koji u svojem fundusu imaju djela Ivana Meštrovića.

U svom istraživačkom radu Barbara Vujanović je provukla nekoliko slojeva topografija Zagreba. Ona prva i najvažnija je vidljiva u svim realiziranim radovima našeg najpoznatijeg umjetnika kroz koje lakoćom vodi čitatelja, no knjiga otkriva i prostore gdje je Meštrović živio, radio i kretao se, te nam otkriva da je Zagreb tih godina bio grad u uzletu s velikom intelektualnom i umjetničkom energijom i slobodom koja je omogućila da se Meštrovićeve skulpture i arhitektura tako kvalitetno inkorporiraju u grad.

Autorica po poglavljima na 240 stranica knjige predstavlja: Javne skulpture i spomenike, Djela u crkvama, Arhitektonske projekte, Djela u muzejskim zbirkama te Izgubljene Meštrovićeve prostore: Galerija Meštrović u Ilici 12 i Atelijer na Josipovcu 5.

Recenzenti knjige su dr.sc. Snješka Knežević i dr.sc. Dalibor Prančević. (I.V.)


 

Međunarodni dan muzeja 2018. – Hiper-povezani muzeji: novi pristupi, nova publika

Druga dekada 21. stoljeća na raskrižju je tehnoloških inovacija, socijalnog eksperimentiranja i globalne razmjene stoga je ICOM za obilježavanje Međunarodnog dana muzeja u 2018. odabrao temu naslovljenu "Hiper-povezani muzeji: novi pristupi, nova publika" (Hyper-connected museums: New approaches, new publics).

Promjene koje su zahvatile svijet traže od svih prilagođavanje i usklađivanje s novim oblicima rada u čijem je središtu komunikacija. Kulturno okruženje, kojem pripadaju muzeji, koristi najvažnije globalne komunikološke trendove. Muzejski profesionalci baštinu komuniciraju na više kanala kako tradicionalnih tako i viralnih (internet, društvene mreže, mobilna telefonija/smartphones, VR i AR/augmented reality...). Muzeji imaju veliku prednost jer su u ulozi posrednika između izvora i publike. Muzejima se "vjeruje" jer informacije koje sadrže muzejski predmeti i stručna interpretacija garantiraju autentičnost. Zahvaljujući tome kao muzejski proizvodi nastaju storytelling projekti, koje baštini daju novu kvalitetu.

Muzeji s aktivnijim društveno orijentiranim projektima zauzimaju i novu ulogu u društvu. Oni postaju i kulturna središta unutar svojih zajednica koja posjetiteljima zadovoljavaju različite kulturne, obrazovne, socijalno-komunikacijske potrebe. Osim toga oni su i inkluzivna mjesta gdje su moguća nova partnerstava i umrežavanja bez obzira na statusni, povijesni, socijalni, društveni background.

Vašim uključivanjem u obilježavanje manifestacije bit će to po 38 puta da se Hrvatska priključuje međunarodnoj zajednici u promociji muzeja. Prigodnim projektima u 2018. dat ćete doprinos svojoj zajednici, a vašim posjetiteljima bit ćete "bliži" po usvojenim navikama koje obilježava hiper-povezano okruženje u kojem živimo. Vjerujemo da ćete njima dati zanimljiv doživljaj, a Vašem muzeju oni će podržati održivost. Više o manifestaciji, smjernicama za obilježavanje i promociji projekta nadalje možete pratiti na mrežnim stranicama Muzejskoga dokumentacijskog centra, koji od 1980. vodi obilježavanje manifestacije u Hrvatskoj. (Tončika Cukrov)


 

Virtualna muzejska igraonica – od igre do kurikuluma

Britanski Tate pokrenuo je ovih dana novu interaktivnu mrežnu stranicu "Tate Kids" namijenjenu djeci od pet do trinaest godina prepunu kreativnih i edukativnih igara, kvizova i drugog interaktivnog sadržaja vezanog uz umjetnost, najviše uz djela koja se nalaze u zbirkama Tate-a.

Korisnicima se nudi četrnaest zabavnih igara od kvizova iz kojih djeca odgovarajući na pitanja mogu saznati koji bi oni superjunak bili, preko onih gdje treba otkriti koji bi umjetnik bio najbolji da dizajnira baš njihovu dječju sobu do igre u kojoj se doslikavaju "izbrisani" dijelovi umjetničkih djela iz svih razdoblja i tehnika. Kao i svi ostali sadržaji i igra doslikavanja je edukativna jer na kraju igre djeca doznaju da su psi koje su "doslikavali" djelo Georga Stubbsa, slikara kojeg su kako djeci pojašnjavaju kustosi Tatea "bogati ljudi tražili da slika njihove ljubimce i posjede kako bi se mogli razmetati svojim bogatstvom". Među djelima iz zbirki Tata dorađuje se i apstrakcija Vasilija Kandinskog, djelo slikara koji je "volio boju i oblike i želio da njegova djela izgledaju sasvim različito od onoga što vidite u prirodi", ali i Mišić iz poznate slikovnice Beatrix Potter "Krojač iz Gloucestera" s početka 20. stoljeća.

Na mrežnim se stranicama nalaze ideje za kreativne igre kao što je kako slikati kao Jackson Pollock, tekstovi o umjetnicima i umjetničkim pokretima, video zapisi susreta djece s umjetnicima i njihovih reakcija na umjetnička djela, a postoji i mogućnost da mladi korisnici na stranicu dignu i svoje umjetnine.

Stranice su stvarane tako da se imalo na umu nacionalni kurikulum, te u konzultacijama s korisnicima od pet do 13 godina starosti. U Tateu se nadaju da će ove stranice poslužiti kao uzbudljiv i edukativan izvor za obitelji koje posjećuju Tate, ali i one koji to ne mogu na drugi način nego virtualno. Prema podacima koje Tate brižno prikuplja njihovi virtualni sadržaji za najmlađe već su stekli veliku međunarodnu publiku. (M.K.)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr