|
|
Povijest muzeja
Gradsko zastupstvo Karlovca donijelo je 18. prosinca 1904. godine odluku o osnivanju gradskoga muzeja kako bi se, prema ondašnjem obrazloženju, sačuvale sve uspomene i starine grada. Ipak, tek 12. srpnja 1911. godine izabran je "Muzealni odbor" od petnaest članova koji upućuje poziv građanstvu za pomoć u sabiranju, a Muzeju je ustupljena na privremenu uporabu jedna prostorija Magistrata (Gradske vijećnice).
Među prvim predmetima darovanima Muzeju našle su se cehalije; numizmatička zbirka Mije Balaša; zbirka Janka Mikića, sudionika "Kongo-ekspedicije"; arhiv Ilirske čitaonice, različiti predmeti Huga i Melkiora Lukšića (drveni bicikl - velociped) itd. U vrijeme Prvoga svjetskog rata sav je muzejski materijal pohranjen na tavanu Gradske vijećnice, a djelatnost Muzeja zamire i, unatoč određenih inicijativa, ne obnavlja se sve do svršetka Drugoga svjetskog rata.
12. srpnja 1945. osnovana je Galerija koju su vodili slikari Nikola Dragarić i Branko Kozina, dok pravi muzejski, stručno koncipiran rad započinje Ivana Vrbanić 1952. godine. Sljedeće je godine Muzeju dodijeljena zgrada na Strossmayerovu trgu u kojoj je i danas smješten. (Objekt iz prve polovice 17. stoljeća, što ga je dao izgraditi karlovački general Vuk Krsto Frankopan, danas je najstariji sačuvani primjer stambene arhitekture tipa curiae podignute u karlovačkoj tvrđavi - kategoriziran kao spomenik kulture izrazite vrijednosti.) U toj baroknoj gradskoj palači ostvaren je stalni muzejski postav, otvoren 1996. kao obnovljena ekspozicija iz 1990. godine. Izloženi predmeti naznačuju tip flore i faune karlovačkoga kraja s naglaskom na ekološke probleme; prikazuju arheološku prošlost okolice; ilustriraju tradicijske oblike života na selu; najvećim pak dijelom predočuju povijest grada od razdoblja osnutka karlovačke tvrđave, te njezina rasta kao centra Vojne krajine do devetnaestostoljetnoga trgovačkog i prometnog čvorišta, a ujedno i kuturnog središta šire regije.
U sklopu muzeja djeluju sljedeći odjeli: prirodoslovni, arheološki, povijesni, kulturno-povijesni, etnografski i ranije spomenuti, galerijski (smješten u zasebnu zgradu), s bogatim fundusom od blizu 18000 predmeta.