Zavičajni muzej Našice osnovan je 1974. godine. Muzej je kompleksnog tipa, a svojom djelatnošću pokriva grad Našice i našički kraj.
Smješten je u središtu grada u dvorcu poznate plemićke obitelji Pejačević, spomeniku kulture prve kategorije, podignutom 1811. godine. Ovaj jednokatni kasnobarokni dvorac s elementima klasicizma nalazi se u prostranom parku engleskog tipa.
Dvorcu su dograđene bočne kule i barokni ulaz 1864. god.
Posebnost muzeja čine mali komorni, ambijentalni postavi koji mu daju osobitu draž i životnost, a predstavlaju tematske cjeline.
Izbor iz etnografske zbirke, koja je najbogatija u muzeju, prikazuje unutrašnjost tipične troprostorne seljačke kuće s početka 20. stoljeća, te tradicijski način života ovoga kraja. Pored toga izloženi su i predmeti vezani za narodno rukotvorstvo, posebice tekstil, drvo u narodnom stvaralaštvu, te tradicijska narodna glazbala.
Zasebna cjelina je lončarstvo Feričanaca. Taj nekada nadaleko poznati centar lončarstva Slavonije predstavljen je kao lončarska radionica sa svim potrebnim alatom i pomagalima te bogatim izborom proizvoda.
Pregled povijesti našičkog kraja predstavljen je arheološkim nalazima, povijesnom i kulturno-povijesnom građom sakupljenom na ovom području.
Značajnim osobama rođenim u Našicama ili njihovoj okolini: Izidoru Kršnjavom, Dori Pejačević, Hinku Juhnu i Mati Benkoviću posvećene su zasebne spomen sobe. Sastavni dio muzeja čini i galerija "Izidor Kršnjavi". Njezin stalni postav čini odabir djela likovnih umjetnika vezanih za našićki kraj rođenjem, korijenima, boravkom ili radom u toj sredini. Tu je i odvojeni postav likovnih djela umjetnika keramičara, sudionika umjetničke kolonije "Hinko Juhn". U velikom salonu dvorca organiziraju se povremene likovne izložbe.
U planu je i postavljanje lovačke i mineraloške zbirke, za koje postoji građa, a priprema se postav, te zbirka obitelji Pejačević.
Od samog osnivanja Muzeja svojim radom i sakupljanjem građe, osobito etnografske, istakla se prof. Ivana Jurković, koja je do umirovljenja bila i ravnateljica Muzeja.
Park
Golemi park engleskog tipa koji okružuje dvorac u početku je bio formiran samo u neposrednoj okolici građevine. Kasnije je, oko 1864. godine proširen prema potoku i obogaćen umjetnim jezerom u obliku labuda.
Prevladava lužnjakovo-grabova šuma s brojnim autohtonim elementima visoke starosti (primjerci hrasta lužnjaka stari preko 300 godina).
Početkom 20. stoljeća (1909.) u parku je sagrađen još jedan novi dvorac istih vlastelina po uzoru na potsdamski Sanssouci. Oko njega je bio park uređen u francuskom stilu iz kojega se stazama prelazilo u veliki park, koji je okruživao i spajao oba dvorca.
Pejačevići Virovitički bili su jedna od najstarijih i najotmjenijih plemićkih obitelji u Slavoniji, kamo su došli iz Bugarske. Godine 1696. car Leopold I. dodijelio je Petru Pejačeviću plemstvo sv. Rimskog Carstva. Kasnije su se Pejačevići razdvojili u dvije loze: rumsku i našičku. Našička loza dala je dva hrvatska bana: Ladislava i Teodora, te prvu hrvatsku skladateljicu Doru Pejačević.
