Povijest muzeja

Niz drugih donatora (C. F. Nuber, O. Friml-Antunović, R. Franjetić, E. Hild, M. Zucker i drugi) u sljedećim desetljećima povećava zbirke Muzeja, a značajan dio materijala prikuplja se na području rimske Murse, koju je još 1782. godine proučavao i znanstveno obrađivao Matija Petar Katančić, utemeljivši time arheologiju na ovim prostorima.

Prvim čuvarom zbirki - kustosom imenovan je profesor klasične filologije Andrija Kodrić, a i većina njegovih nasljednika uglavnom su profesori osječkih gimnazija koji, uslijed svojeg klasičnog obrazovanja, pokazuju najveći interes za arheologiju, tako da Muzej u svojim počecima ima pretežno arheološku i numizmatičku orijentaciju (slično kao i drugi muzeji u ovim našim europskim prostorima tih godina).

U novoosnovanom muzeju, smještenom u jednoj dvorani Gradske vijećnice, razlučujemo zbirke numizmata i medalja, zbirku knjiga i časopisa (numizmatičke stručne literature), te zbirku oružja.

Andrija Kodrić o prvoj će zbirki, između ostalog, napisati : "...skoro se je svaki mogao osvjedočiti, da ima u toj maloj sobi više zanimivih predmeta, nego u mnogih dvoranah drugih kojih Muzeja. ...Još iz drugoga uzroka su lokalni Muzeji koristni. Nemože svatko u glavni grad putovati, manjka mu prilika, fale mu sriedstva, u tom slučaju može bar nješto u svojem domaćem zavodu vidjeti i naučiti, Bolje nješto, nego ništa..."

Muzejski prostor postao je u međuvremenu premalen za zbirke koje se popunjavaju, tako da je Muzej 1888. godine preseljen u novosagrađenu zgradu Kraljevske velike realke i smješten u dvije prostorije.

Zanimljivost je da na izmaku stoljeća, 1899. godine profesor Vjekoslav Celestin, tadašnji "čuvar muzeja slobodnog i kraljevskog grada Osieka", kupuje fotoaparat, marljivo snima i već iste godine nudi osječkoj knjižari Fritsche na prodaju razglednice s reproduciranim muzejskim eksponatima.

Od 1903. godine otkupom slavonskih kalendara tiskanih u Osijeku i Pešti, započinje intenzivno skupljanje svega zavičajnog, osobito tiskovina svih vrsta: poziva, novina,objava, programa..., te stvaranje zavičajnih zbirki.

Do kulturno-povijesnog usmjerenja Muzeja dolazi postupno tek s početkom stoljeća, jačajući usporedo s odumiranjem Austro-Ugarske Monarhije.

Sa ciljem bogatijeg djelovanja Muzeja, sakupljanja muzealija i populariziranja istraživanja 1933. godine osnovan je Arheološki klub "Mursa". Iste je godine "Mursa" je potaknula organiziranje prve velike muzejske javne izložbe s kulturno-povijesnim materijalom. To je, zapravo, bio prvi postav Muzeja, podijeljenog u "historičke odsjeke" i smještenog u osam od deset prostorija kojima je Muzej raspolagao.

Muzej je, kako su se zbirke povećavale, više puta mijenjao lokacije, a od 1946. godine nalazi se u Tvrđi, u zgradi nekadašnjeg Gradskog magistrata (izgrađenoj 1702. godine).

Dr. Franjo Buntak, imenovan kustosom Muzeja 1936. godine, ponovno je postavio cijeli postav 1940. godine, te je napisao prvi i do sada jedini vodič kroz Gradski muzej.

Vrijedna je i inicijativa dr. Antuna Bauera, koji je za Osijek sakupljao i 1941. godine ostvario postav Galerije slika u okviru Muzeja. Galerija će se kasnije osamostaliti kao Galerija likovnih umjetnosti.

Dr. Josip Bösendorfer nastojao je od ustanove stvoriti "... organizirani naučni zavod sa zbirkama, bibliotekom i arhivom, koji bi pružao mogućnosti za istraživanje domaće historije". On ističe potrebu osnivanja triju samostalnih odjela Muzeja - Arheološkog, Etnografskog i Odjela umjetničkog obrta, koje bi trebali voditi stručnjaci - kustosi. Dr. Bösendorfer je 1942. godine pokrenuo i uredio stručno glasilo Muzeja "Osječki zbornik".

U vremenu od 1945. do 1949. godine prikupljen je velik broj predmeta (poglavito za kulturno-povijesnu zbirku: staklo, porculan, namještaj, slike idr.) iz slavonskih plemićkih dvoraca, posebno Valpova, Našica i Vukovara.

Kompleksni fond, pretežno zavičajnih muzealija danas je svrstan u 9 odjela (Knjižnica, Hemeroteka, Arheološki, Povijesni, Umjetnički obrt, Etnografski, Numizmatički, Prirodoslovni, Tehnički).

Muzej posjeduje više od 114.000 predmeta, a izuzetno vrijedna knjižnica ima oko 150.000 bibliotečnih jedinica iz razdoblja od 16. do 20. stoljeća.

Tijekom Domovinskog rata zgrade Muzeja Slavonije teško su oštećene, ali na sreću većih oštećenja građe nije bilo.