Frmalo se je sve. U ratu i u sjeni ‒ Pazinština u Drugom svjetskom ratu

<p> U četvrtak, 11. prosinca u 18 sati, u Muzeju grada pazina otvorit će se izložba <i>Frmalo se je sve. U ratu i u sjeni ‒ Pazin&scaron;tina u Drugom svjetskom ratu</i>.</p> <p> Drugi svjetski rat u povijesnim je pregledima zapisan kao najveći i najsmrtonosniji sukob u povijesti čovječanstva.&nbsp;</p> <p> U njemu je sudjelovala većina država svijeta, podijeljenih između Saveznika (predvođenih Velikom Britanijom, Sovjetskim Savezom,&nbsp;Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom)&nbsp;i sila Osovine (Njemačka, Italija i Japan).&nbsp;Rat je započeo 1. rujna 1939. godine napadom nacističke Njemačke na Poljsku, ali se vrlo brzo pro&scaron;irio cijelom Europom, a potom i svijetom.</p> <p> Procjenjuje se da je u ratu poginulo vi&scaron;e od 60 milijuna ljudi, uključujući veliki broj civila.&nbsp;</p> <p> &Scaron;est je ratnih godina ostavilo duboke političke, dru&scaron;tvene, kulturne i gospodarske posljedice te preoblikovalo prostor i pamćenje &ndash; od razorene infrastrukture do obiteljskih tragedija i kolektivnih trauma.&nbsp;</p> <p> Drugi svjetski rat postao je tema brojnih rasprava, knjiga, filmova i povijesnih pregleda &ndash; motivirajući pitanja o ljudskosti, pravdi i pravima.<br /> <br /> Ipak, kao da ni&scaron;ta nismo naučili...<br /> <br /> Izložbom <i>Frmalo&nbsp;se je sve </i>obilježavamo 80 godina kraja ovog neljudskog sukoba.&nbsp;</p> <p> Iako tema pokriva razdoblje Drugog svjetskog rata na području sredi&scaron;nje Istre i te&scaron;ko je zanemariti ratne nedaće i strahote, u izložbi smo naglasak stavili na one koji svaki rat &ndash; i život u sjeni rata &ndash; nose: <i>male ljude</i>.</p> <p> (<a href="/files/images/kalendar-dogadanja/2025/MGP_Frmalo%20se%20je%20sve%20letak%20HR.pdf"><span style="color:#009ee3;">letak</span></a>)</p> <p> <i>Oni koji se ne sjećaju pro&scaron;losti, osuđeni su ponoviti ju.</i> George Santayana (1863. - 1952.)</p> <p> &nbsp;</p>

GEFF 63 – 69

<p> Retrospektivna izložba posvećena <i>Genre Film Festivalu</i> (GEFF-u), prvom festivalu eksperimentalnog filma u biv&scaron;oj Jugoslaviji i istočnoeuropskom prostoru te jednom od ključnih mjesta formiranja strukturalnog filma, konceptualne umjetnosti i &scaron;irih avangardnih tendencija 1960-ih.&nbsp;GEFF je okupljao autore i intelektualce iz različitih područja &ndash; filma, vizualnih umjetnosti, filozofije, kritike, znanosti i dizajna. U njegovim su žirijima, programima i raspravama sudjelovali vodeći umjetnici i intelektualci toga razdoblja, među njima: <strong>Du&scaron;an Makavejev, Vatroslav Mimica, Aleksandar Sa&scaron;a Petrović, Danilo Pejović, Radoslav Putar, Aleksander Bassin, Josip Vani&scaron;ta, Vjenceslav Richter</strong> i mnogi drugi.&nbsp;Izložba nastoji ponovno otvoriti GEFF kao mjesto dijaloga i istraživanja. Publici će biti predstavljeni originalni geffovski filmovi, kao i bogata arhivska dokumentacija: fotografije, časopisi, pisma, scenariji, plakati, novine, bilteni, transkripti razgovora i drugi materijali koji svjedoče o slojevitoj povijesti festivala. Umjetnica <strong>Katalin Ladik</strong> na otvorenju će izvesti multimedijalni performans <i>Strano tijelo /&nbsp;Foreign Substance</i>&nbsp;u kojem će putem videoprojekcije i nastupa uživo komunicirati i komentirati samu sebe iz sedamdesetih godina 20. stoljeća.&nbsp;</p> <p> Vi&scaron;e: <a href="http://www.msu.hr/dogadanja/geff-63-69/1847.html"><span style="color:#009ee3;">msu.hr</span></a></p>

Atlantida. Mali svjetovi

<p> U Etnografskom muzeju Split, u četvrtak, 11. prosinca u 13 sati otvara se izložba &bdquo;Atlantida. Mali svjetovi&ldquo;, nastala u okviru istraživačko-izložbenog projekta Muzeja europskih kultura u Berlinu (KOMSOE am MEK) koji se bavi nestajanjem naselja srednje Europe. Izložba predstavlja priče o nestalim ili nestajućim mjestima koja su opustjela tijekom 20. i 21. stoljeća zbog dru&scaron;tvenih, političkih ili ekonomskih razloga.<br /> &nbsp;</p> <p> Međunarodni projekt &bdquo;Atlantida&rdquo;, koji vodi berlinska institucija KOMSOE uz partnere iz pet europskih zemalja, istražuje sudbine 24 nestalih ili gotovo napu&scaron;tenih sela diljem jugoistočne i srednje Europe. Kroz terenska istraživanja, arhivsku građu i multimedijalne sadržaje, cilj je projekta prikazati kako migracije, ratovi, gospodarski pad, klimatske promjene i veliki infrastrukturni zahvati oblikuju nestanak ruralnih zajednica.<br /> &nbsp;</p> <p> Hrvatska u projektu predstavlja pet regija i nekoliko paradigmatskih slučajeva depopulacije. Najistaknutiji primjer je Velo Grablje na Hvaru, nekoć selo s vi&scaron;e od 500 stanovnika i sredi&scaron;te uzgoja lavande, danas gotovo bez trajnog života unatoč obnovi naselja. U projekt su uključeni i prostori snažno pogođeni emigracijama i krizama: Banija, devastirana kombinacijom gospodarskih te&scaron;koća, ratnih migracija i potresa 2020., zatim Slavonija i Baranja, iz kojih je u posljednjem desetljeću iselila gotovo polovica od svih hrvatskih državljana koji su emigrirali, ostavljajući prazna sela i prepolovljene razrede, te otok Mljet, čiju unutra&scaron;njost stanovnici napu&scaron;taju zbog gospodarske neodrživosti i boljih prilika na obali. U Istri, primjer Zavr&scaron;ja/Piemontea prikazuje egzodus talijanskog stanovni&scaron;tva nakon Drugoga svjetskog rata, kad su brojna naselja napu&scaron;tena zbog političkih pritisaka i promjene vlasti.<br /> &nbsp;</p> <p> U hrvatskom timu sudjeluju stručnjaci iz Muzeja Hrvatskog zagorja, Instituta za dru&scaron;tvena istraživanja te Instituta za migracije i narodnosti.</p> <p> Autorice izložbe su Lidija Nikočević, Ana Perinić Lewis, Lana Peternel i Filip &Scaron;kiljan, a kustosice splitske izložbe su Maja Alujević, Tanja Ban i Vedrana Premuž Đipalo.</p>

Renesansa pod morem – brodolom velike „Gagliane“ kod maloga Gnalića 1583.

<p> U četvrtak, 11. prosinca 2025. godine u 18:00 sati u Hrvatskom pomorskom muzeju Split održat će se otvorenje izložbe <i>Renesansa pod morem &ndash; brodolom velike &bdquo;Gagliane&ldquo; kod maloga&nbsp;Gnalića&nbsp;1583.</i> u organizaciji Hrvatskog pomorskog muzeja Split i Zavičajnog muzeja Biograd na Moru.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Kada su 1967. godine započela sustavna arheolo&scaron;ka istraživanja brodoloma kod otočića Gnalića, malo je tko mogao pretpostaviti da će upravo taj lokalitet postati jedan od najvrjednijih prozora u svijet kasne renesanse. Od tada do danas pro&scaron;lo je gotovo &scaron;ezdeset godina neprekinutog interesa, rada i predanosti niza stručnjaka: podvodnih arheologa, konzervatora, restauratora, povjesničara, muzealaca, tehničara i suradnika iz Hrvatske i inozemstva. Zahvaljujući njihovoj upornosti, znanstvenoj radoznalosti i nerijetko osobnoj hrabrosti, iz morskog je dna spa&scaron;en izvanredan korpus predmeta, ali i sama znanstvena priča o brodu Gagliana grossa i svijetu kojemu je pripadao.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Početak nove etape u ovoj priči je realizacija Interpretacijskog centra brodoloma kod Gnalića u Biogradu na Moru. U tijeku je stvaranja suvremenog prostora u kojem će ovo iznimno nasljeđe biti dostupno javnosti na način kakav ono zaslužuje. Interpretacijski centar donijet će tematski i tehnolo&scaron;ki suvremenu prezentaciju brodske opreme i tereta, predstaviti razvoj podvodne arheologije te Jadran kao povijesnu pomorsku rutu Mediterana. U i&scaron;čekivanju realizacije budućeg interpretacijskog centra, Hrvatski pomorski muzej Split i Zavičajni muzej Biograd na Moru nastoje održati temu brodoloma kod Gnalića dostupnom i vidljivom.</p> <p> &nbsp;</p> <p> U tom duhu organizira se izložba u Splitu, autorice koje su Petra Radić i Vinka Kli&scaron;manić te je kao katalog izložbe pripremljeno novo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje knjige &bdquo;Brodolom kod Gnalića: ogledalo renesansnog svijeta&ldquo;, autorice Irene Radić Rossi. Taj skroman doprinos svojevrstan je način da se u razdoblju muzejske &bdquo;ti&scaron;ine&ldquo; omogući pristup ovoj iznimnoj muzejskoj građi i priči staroj četiri i pol stoljeća.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita i Grada Biograda na Moru, a ostaje otvorena do 11. veljače 2026. godine.</p> <p> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p>

Iva Stanko: Stay wild & live free

<p> Otvorenje samostalne izložbe koprivničke umjetnice Ive Stanko održat će se u četvrtak, 11. prosinca 2025. godine u 18 sati u Maloj galeriji Gradskog muzeja Bjelovar.<br /> <br /> Izložba predstavlja recentni ciklus od tridesetak radova nastalih tijekom posljednje četiri godine. Riječ je o zaokruženom i izrazito osobnom stvaralačkom razdoblju u kojem autorica vje&scaron;to spaja suvremeni trenutak s duhom sredine 20. stoljeća &ndash; kroz glazbu, modu i likovni izraz. Njezina dugogodi&scaron;nja ljubav prema stripu jasno se očituje u karakterističnom stripovskom oblikovanju, živosti kompozicija i snažnim grafizmima.<br /> <br /> Ciklus karakteriziraju mekoća, fluidnost i zaigranost, ali iza njihove prividne lakoće stoji snažna poruka o samosvjesnoj ženi. Autorica kroz blagu provokaciju i humor propituje rodne uloge, odnose među spolovima i položaj žena u dru&scaron;tvu. Pogled koji njezine protagonisticе upućuju promatraču smion je, miran i nepokolebljiv &ndash; simbol žene koja poznaje vlastitu snagu i ne pristaje na ograničenja nametnuta očekivanjima okoline.<br /> <br /> Izložba ostaje otvorena do 3. siječnja 2026. godine.</p>

Tomisav Zovko: Transgressus

<p> Muzej grada Ka&scaron;tela poziva na otvaranje izložbe Tomisava Zovko &ndash; <i>Transgressus </i>u četvrtak 11. prosinca 2025. u 20 sati u Muzeju grada Ka&scaron;tela u ka&scaron;telu Vitturi u Ka&scaron;tel Luk&scaron;iću.</p> <p> Tomislav Zovko vizualni je umjetnik koji živi i stvara u &Scaron;irokom Brijegu. Zavr&scaron;io je Opću gimnaziju fra Dominika Mandića 2005., a 2012. magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u &Scaron;irokom Brijegu u klasi profesora Ante Kajinića. Sudjelovao je na tridesetak likovnih kolonija i simpozija te izlagao na vi&scaron;e od stotinu skupnih izložbi u BiH i inozemstvu. Do sada je priredio osamnaest samostalnih izložbi, među kojima se posebno ističu ciklusi <i>Globalna silikonizacija</i>, <i>Transgressus</i> i <i>Silikonologija</i>. Autor je likovnih rje&scaron;enja za &scaron;est po&scaron;tanskih markica HP Mostar.</p> <p> Član je nekoliko strukovnih udruženja: Dru&scaron;tva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH (od 2012.), Udruženja likovnih umjetnika BiH (od 2013.) te Udruge Vrba (od 2021.). Od 2015. predaje na Visokoj &scaron;koli &ldquo;Logos centar&rdquo; u Mostaru, gdje od 2018. vodi Studijski program Dizajn, a 2020. stječe trajno zvanje profesora.</p> <p> Njegova djela nalaze se u brojnim privatnim i javnim zbirkama, uključujući kolekciju Luciano Benetton &ndash; Imago Mundi, Franjevački muzej i galeriju u &Scaron;irokom Brijegu, Galeriju kraljice Katarine Kosače u Mostaru, Muzej moderne umjetnosti u Mostaru i druge institucije u regiji.</p> <p> Dobitnik je niza strukovnih priznanja. Godine 2016. osvojio je Prvu nagradu za djelo <strong>&bdquo;Težina promjene&ldquo;</strong> na žiriranoj izložbi Dru&scaron;tva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH u Mostaru. Na Prvom međunarodnom bijenalu minijature <strong>Mini MO</strong> 2019. dobio je <strong>Posebno priznanje žirija</strong>. Slijedi <strong>Prva nagrada za slikarstvo</strong> na 22. Sremskokarlovačkom novogodi&scaron;njem likovnom salonu u Srbiji 2020., kao i <strong>Priznanje za najaktivnijeg člana</strong> Dru&scaron;tva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH iste godine. Najnovije priznanje je <strong>Godi&scaron;nja nagrada za slikarstvo</strong> koju mu je 2023. dodijelila Ars Akademija iz Novog Sada za izložbu <i>Silikonologija</i>.</p> <p> U Muzeju grada Ka&scaron;tela predstavit će se publici s narativnim ciklusom <i>Transgressus</i> s kojim otvara temeljno pitanje &scaron;to je bilo prije i odakle sve započinje. Svemirska juha i božanska arhitektura istražuju prostor u kojem se tjelesno i apstraktno susreću statikom koja je svemiru zapravo atipična, ali se u Zovkinu imaginariju pretvara u čvrstu osnovu za daljnje likovno razlaganje. Jo&scaron; su stari Rimljani razlikovali prostore preko Alpa i prije Alpa nazivajući ih Transalpinska i Cisalpinska Galija. Ti nazivi poja&scaron;njavali su odnos između poznatog prostora s ove strane i nepoznatog prostora s one strane, prostora koji se uvijek poku&scaron;avalo osvojiti i demistificirati. Nepoznati prostori neprestano privlače obećanjem nečega boljeg, vi&scaron;eg ili smislenijeg stoga su idealna podloga za Zovkin slikarski istraživački impuls. Ciklus <i>Transgressus</i> predstavlja umjetnikov povratak vlastitim počecima, ali i istovremeno njegovo najsmjelije udaljavanje od njih. Zovko se kreće između poznatog i nepoznatog prostora, između vlastite Cis i Transalpinske Galije te uvijek bira put koji vodi prema novom iskustvu. Njegova djela djeluju kao vizualne sonde usmjerene prema neistraženim dijelovima unutarnjeg i vanjskog svemira. Svaki rad otvara mogućnost prijelaza, bilo formalnog, simboličkog ili ontolo&scaron;kog, a upravo u toj mogućnosti leži snaga njegova ciklusa. <i>Transgressus</i> ne predstavlja samo prelazak iz jedne forme u drugu nego i prelazak iz jedne svijesti u sljedeću, iz jednog pogleda u drugi. Zovkina umjetnost time postaje proces trajnog istraživanja u kojem se granice ne ru&scaron;e izravno nego se lagano rastvaraju. Promatrač u tom procesu prepoznaje vlastiti impuls traganja i zato se ovaj ciklus čita kao otvoreni prostor, ali i kao osobna karta unutarnjeg putovanja.</p> <p> &nbsp;</p>

Medicina u Turopolju

<p> U četvrtak 11. prosinca s početkom u 18 sati u prostoru Interpretacijskog centra Muzeja Turopolja otvorit će se dokumentarna izložba &bdquo;Medicina u Turopolju&ldquo;. Autor izložbe je vi&scaron;i kustos povjesničar Josip Popovčić.</p> <p> Izložba obuhvaća &scaron;est tematskih cjelina: &bdquo;Asanacija u Mraclinu&ldquo;, &bdquo;Apoteka i rodili&scaron;te&ldquo;, &bdquo;Javna bolnica&ldquo;, &bdquo;Crveni križ&ldquo;, &bdquo;Ratna bolnica&ldquo; te &bdquo;Dom zdravlja i Veterinarska stanica&ldquo;.</p>

„Svjetiljka je tvome tijelu oko“ - dr. Zvonimir Pavišić, liječnik i humanist

<p> Izložba &bdquo;Svjetiljka je tvome tijelu oko&ldquo; - dr. Zvonimir Pavi&scaron;ić, liječnik i humanist</p> <p> Autorice izložbe: Nevenka Ćosić i Lucija Toma&scaron;ić</p> <p> 11. 12. 2025. u 18h otvorenje izložbe &bdquo;Svjetiljka je tvome tijelu oko&ldquo; - dr. Zvonimir Pavi&scaron;ić, liječnik i humanist</p> <p> Trajanje: Od 11. 12. 2025. do 16. 03. 2026.</p> <p> U Tiflolo&scaron;kom muzeju čuva se ostav&scaron;tina hrvatskog oftalmologa akademika Zvonimira Pavi&scaron;ića, redovitog profesora Medicinskoga fakulteta i predstojnika Klinike za očne bolesti u Zagrebu. Građa je postala dijelom fundusa Tiflolo&scaron;kog muzeja zahvaljujući darovanju njegove kćeri, dr. sc. Dubravke Pavi&scaron;ić-Strache koja je Tiflolo&scaron;kom muzeju darovala predmete iz ostav&scaron;tine svoga oca. Riječ je o brojnim medicinskim uređajima i kirur&scaron;kim instrumentima iz Pavi&scaron;ićeve privatne ordinacije, raznim ispravama, fotografijama, diplomama, poveljama, medaljama i plaketama, rukopisima i publicističkim tekstovima.</p> <p> Izložbom je predstavljen samo jedan dio darovane građe koja zorno svjedoči o profesionalnom putu prof. dr. Zvonimira Pavi&scaron;ića. Njome je obuhvaćen Pavi&scaron;ićev istraživački i liječnički rad posvećen za&scaron;titi zdravlja u na&scaron;oj zemlji, ali i njegov doprinos oftalmologiji kao znanstvenoj disciplini.</p> <p> Zahvaljujući ovoj vrijednoj materijalnoj građi možemo pratiti razvoj suvremene medicinske znanosti i oftalmolo&scaron;ke prakse u Hrvatskoj od njenih početaka do postignuća koja su je postavila uz bok europske oftalmologije.</p> <p> Uz izraze zahvalnost njegovoj kćeri Dubravki Pavi&scaron;ić-Strache, Tiflolo&scaron;ki muzej ovo izložbom odaje počast plemenitom čovjeku, samozatajnom liječniku i humanistu Zvonimiru Pavi&scaron;iću.</p> <p> Fotografije: Iz fundusa Tiflolo&scaron;kog muzeja, Zagreb</p>

Stephan Lupino: Drugi svijet

<p> U sklopu programa&nbsp;<i>Prozor u umjetnost, jedan umjetnik jedno djelo, umjetnost svima</i>&nbsp;u Muzeju Apoksiomena u 18.30 sati predstavit će se svestrani umjetnik Stephan Lupino sa skulpturom&nbsp;<i>Drugi svijet/ Another World&nbsp;</i>nastalom isključivo za ovu priliku. Neposredno nakon svečanog otvorenja izložbe bit će upriličena projekcija filma posvećenog stvaralačkom putu umjetnika.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Stephan Lupino (1952.), pravim imenom Ivan Lepen, hrvatski je fotograf poznat po osebujnom stilu i međunarodnoj karijeri. Lupino je majstor erotske fotografije i svestrani umjetnik čije su fotografije objavljivane u vodećim svjetskim modnim i umjetničkim časopisima poput Voguea, Zooma, Kinga, Maxa, Photoa i Playboya. Njegov rad uključuje i kiparstvo, slikanje, režiranje reklamnih i glazbenih spotova te art filmova. Izdao je nekoliko knjiga svojih fotografija, a njegove skulpture izložene su u muzejima i galerijama diljem svijeta. Prepoznatljiv je po svojoj avangardnoj i inovativnoj umjetnosti, koju naziva &bdquo;lupinizmom&ldquo;.</p> <p> Lupino ne prestaje inspirirati &ndash; ne samo kao umjetnik, već i kao humanitarac. Njegov najnoviji humanitarni angažman na lo&scaron;injskom Adventu jo&scaron; jednom potvrđuje da umjetnost može biti snažan alat dobrote i solidarnosti. Dru&scaron;tvu Na&scaron;a Djeca Mali Lo&scaron;inj donirao je&nbsp;pet&nbsp;umjetničkih fotografija za humanitarnu aukciju koja će se održati 23. prosinca 2025. Svečana primopredaja doniranih radova izvr&scaron;it će se na otvorenju izložbe.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Program&nbsp;&nbsp;<i>Prozor u umjetnost, jedan umjetnik jedno djelo, umjetnost svima</i>&nbsp;ulični prozor muzeja pretvara u izložbenu vitrinu koja spaja vanjski i unutra&scaron;nji prostor, istovremeno pružajući gledatelju različiti pogled na djelo. Prozor vizualno postaje okvir izloženog djela. Ovisno o izvoru svjetla, dnevno ili umjetno, i mjestu promatranja, djelo privlači posjetitelje muzeja i slučajne prolaznike na promatranje.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Izložba se može razgledati do 10. prosinca 2025. do 11. siječnja 2026. prema radnom vremenu Muzeja Apoksiomena od utorka do nedjelje&nbsp;od 9 do 17 sati (ponedjeljkom zatvoreno).</p> <p> &nbsp;</p>

Bilo jednom... hrvatske tvornice igračaka u 20. stoljeću

<p> Hrvatski &scaron;kolski muzej poziva na otvorenje izložbe &bdquo;Bilo jednom&hellip; hrvatske tvornice igračaka u 20. stoljeću&ldquo;, u srijedu, 10. prosinca 2025. u 19 sati, koje će se održati u galeriji muzeja &bdquo;&Scaron;kolica za 5&ldquo; u Hebrangovoj 5 u Zagrebu.</p> <p> Izložba donosi pregled razvoja domaće industrije igračaka, s posebnim osvrtom na tvornice Biserka, UZOR, Jugoplastika, 25. maj &ndash; Labin, TIK-TIK Krapina, koje su tijekom druge polovice 20. stoljeća oblikovale svijet igre generacija djece. Posebno će biti izložen i manji dio bogate i jedinstvene zbirke igračaka Saveza dru&scaron;tava &bdquo;Na&scaron;a djeca&ldquo;.</p> <p> Također, izložba prikazuje povijesni razvoj didaktičkih i asistivnih igračaka, koje su pripremili profesori s Odsjeka za motoričke poremećaje, kronične bolesti i art terapiju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučili&scaron;ta u Zagrebu, kao i projekt Izrada didaktičkih materijala za djecu s te&scaron;koćama u razvoju uključenu u tretman intervencije pomoću konja, koji su osmislili profesori i studenti Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba.</p> <p> Posjetitelji će imati priliku razgledati originalne igračke, uključujući i one nastale nakon &scaron;to je tvornica Biserka dobila Disney licencu, čime su njezini proizvodi postali prava senzacija. Također, moći će doznati vi&scaron;e o asistivnim i didaktičkim igračkama. Izložba otkriva kako su industrijski proizvedene igračke odražavale dru&scaron;tvene promjene, poticale ma&scaron;tu i kreativnost te postale vrijedan dio hrvatske kulturne i pedago&scaron;ke ba&scaron;tine. Uz izložbu će biti dostupan audiovodič namijenjen slijepim i slabovidnim osobama.</p> <p> Ova izložba predstavlja i svojevrsno podsjećanje na danas nestale hrvatske tvornice igračaka, ali i na važnost igre kao univerzalnog jezika djetinjstva. Izložba ostaje otvorena do 10. rujna 2026.</p>

Pretpovijesno groblje Vukovar - Lijeva bara. Stara istraživanja i nove spoznaje

<p> U utorak, 9. prosinca 2025. godine, s početkom u 12 sati, u Arheolo&scaron;kom muzeju u zagrebu održat će se otvorenje izložbe izložbe <strong>Pretpovijesno groblje Vukovar - Lijeva bara. Stara istraživanja i nove spoznaje.</strong> Izložba ostaje otvorena do 6. veljače 2026. godine.<br /> <br /> Svako je arheolo&scaron;ko iskopavanje tek početak uzbudljive istraživačke priče, pa tako i zapis u dnevniku iskopavanja u Vukovaru na položaju Lijeva bara od 17. kolovoza 1953. godine, u kojem je navedeno da je oči&scaron;ćen grob Ž75. Groblje je otkriveno početkom 20. stoljeća, a od 1951. do 1953. godine sustavno ga je istraživao tim Arheolo&scaron;koga muzeja u Zagrebu na čelu sa Zdenkom Vinskim, Marcelom Gorencom i Ksenijom Vinski-Gasparini. Istraženo je ranosrednjovjekovno groblje bjelobrdske kulture s 438 kosturnih grobova te pretpovijesno&nbsp;groblje daljske grupe s ukupno 101 paljevinskim i 9 kosturnih grobova iz vremena kasnoga brončanog i početka starijega željeznog doba.<br /> <br /> Sedamdeset godina kasnije, u depou Pretpovijesne zbirke Arheolo&scaron;kog muzeja, u potrazi za posudama za dohranu djece iz kasnog brončanog i starijeg željeznog doba, otkrivene su spaljene kosti pokojnika iz groba Ž75 te metalni nalazi pronađeni u istom grobu.<br /> <br /> Autori Ivan Drnić i Slađana Latinović iz Arheolo&scaron;kog muzeja u Zagrebu i Darija Ložnjak Dizdar iz Instituta za arheologiju , na izložbi predstavljaju nove spoznaje o dataciji, dobi i spolu pokojnika te predmetima iz pretpovijesnog groblja na položaju Vukovar&ndash;Lijeva Bara dobivenih zahvaljujući mogućnostima apsolutnog datiranja, provedenim antropolo&scaron;kim analizama, novim metodama konzervacije i restauracije te arheometalur&scaron;kih analiza. Tako će posjetitelji moći vidjeti pet paljevinskih grobova (Ž27, Ž75, Ž79, Ž80 i Ž92), uz koje su sačuvani i spaljeni ostaci pokojnika koji su antropolo&scaron;ki analizirani i datirani metodom ¹⁴C i dva kosturna pretpovijesna groba (202 i 269).<br /> <br /> Izložbom <strong>Pretpovijesno groblje Vukovar - Lijeva bara.</strong> <strong>Stara istraživanja i nove spoznaje</strong> obilježavamo važnost ovih otkrića, a novim se spoznajama odaje počast istraživačima nalazi&scaron;ta Vukovar&ndash;Lijeva Bara, bez čijega rada Arheolo&scaron;ki muzej u Zagrebu ne bi ba&scaron;tinio jedno od najvažnijih istraženih groblja iz mlađe faze kasnoga brončanog i početka starijega željeznog doba u srednjem Podunavlju.<br /> <br /> Izložba&nbsp;<strong>Pretpovijesno groblje Vukovar - Lijeva bara. Stara istraživanja i nove spoznaje&nbsp;</strong>i popratni program financirani su sredstvima Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i &nbsp;Arheolo&scaron;kog muzeja u Zagrebu.</p>

Umjetnici Karmelu na dar

<p> Svečano otvorenje izložbe &bdquo;Umjetnici Karmelu na dar&ldquo;, koja se održava povodom 50. obljetnice dolaska karmelićanske zajednice na splitski Kamen, održat će se u utorak, 9. prosinca, u 18 sati u Maloj galeriji Muzeja grada Splita, uz prigodni program koji uključuje i glazbeni nastup Pučkih pivača župe Kamen. Izložbu će otvoriti nadbiskup Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Zdenko Križić.</p> <p> Riječ je o izložbi koja okuplja djela petnaest istaknutih umjetnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, darovanih Karmelu kao temelji buduće umjetničke zbirke samostana Gospe od Karmela.</p>

Izložba radova s kreativnih likovnih radionica XI: Artmap/Šumski šegrt

<p> <img alt="" src="/files/images/kalendar-dogadanja/2025/Artmap.jpg" style="width: 247px; height: 350px;" /></p>

Sva lica MUO

<p> U utorak, 9. prosinca 2025. u 19 sati u MUO Galerija održat će se otvorenje izložbe &bdquo;Sva lica MUO&rdquo;, posljednje u ovogodi&scaron;njem izložbenom ciklusu.</p> <p> Izložba donosi pregled povijesti vizualnih identiteta Muzeja za umjetnost i obrt koji svjedoče o vremenu u kojem su nastali: od prvih pečata s kraja 19. stoljeća, prvih omotnica,</p> <p> pozivnica, vizualnih komunikacija 1960-ih, prvog službenog logotipa koji je 1980. godine, povodom 100. obljetnice, dizajnirao Ivan Picelj,</p> <p> vizualni identitet iz 1995. godine Borisa Ljubičića povodom 115. obljetnice i otvorenja stalnog postava, sve do aktualnog vizualnog identiteta</p> <p> kojeg je oblikovao 2020. godine studio &Scaron;esnić &amp; Turković povodom 140. rođendana Muzeja za umjetnost i obrt.</p>

Ecclesia et Regnum – Splitski crkveni sabori 925. i 928. godine

<p> Povodom obilježavanja 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva te 1100 godina od Splitskih crkvenih sabora, u Arheolo&scaron;kom muzeju u Splitu u utorak 9. prosinca 2025., u 19 sati, otvorit će se se izložba &bdquo;Ecclesia et Regnum &ndash; Splitski crkveni sabori 925. i 928. godine&rdquo;, na kojoj predstavlja najvrjedniju arheolo&scaron;ku, sakralnu i arhivsku ba&scaron;tinu od kasne antike do 12. stoljeća.</p> <p> Crkveni sabori održani u splitskoj katedrali 925. i 928. godine predstavljaju ključnu prekretnicu u oblikovanju kako crkvenog ustroja, tako i srednjovjekovne hrvatske države. Njihovim zaključcima dalmatinski i hrvatski gradovi objedinjeni su u jedinstvenu crkvenu pokrajinu sa sjedi&scaron;tem, metropolijom, u Splitu. Time je potvrđen primat splitskog nadbiskupa, utemeljen na povijesnoj važnosti salonitanske biskupije, te postavljen temelj za kasnije povezivanje dalmatinskih gradova s Hrvatskom u političkom i kulturnom smislu. Zanimljivo je istaknuti da upravo iz 925. godine potječe pismo pape Ivana X., u kojem se hrvatski vladar Tomislav prvi put u povijesti spominje kao kralj Hrvata.</p> <p> Split je, dakle, prije 1100 godina bio sredi&scaron;te presudnih susreta Crkve i Kraljevstva &ndash; Ecclesia et Regnum, a dana&scaron;nja obljetnica pruža prigodu da se, upravo na tom ishodi&scaron;tu, ponovno sagleda povijesni trenutak u kojem su oblikovani crkveni i politički odnosi koji su obilježili srednjovjekovnu hrvatsku državu.</p> <p> Izložba okuplja vi&scaron;e od 250 izuzetnih spomenika i prikaza kulturno-povijesnog naslijeđa iz preko 30 hrvatskih, bosanskohercegovačkih i crnogorskih institucija, od crkvenih riznica i muzeja do arhiva i znanstvenih ustanova. Po prvi put na jednom mjestu predstavljaju se epigrafski natpisi, liturgijski predmeti, rukopisi, relikvijari i arhitektonski fragmenti ranosrednjovjekovne ba&scaron;tine.&nbsp;</p> <p> Autori izložbe: dr. sc. Ante Jurčević (Arheolo&scaron;ki muzej u Splitu), dr. sc. Maja Petrinec (Muzej hrvatskih arheolo&scaron;kih spomenika), dr. sc. Vinicije B. Lupis (Institut za dru&scaron;tvene znanosti Ivo Pilar), dr. sc. Jakov Vučić (Arheolo&scaron;ki muzej Zadar), doc. dr. sc. Ana Azinović Bebek (Hrvatski restauratorski zavod), prof. dr. sc. Kre&scaron;imir Filipec (Filozofski fakultet u Zagrebu) i doc. dr. sc. Josip Vi&scaron;njić (Filozofski fakultet u Puli).<br /> Kustosica izložbe: Ivana Banovac iz Arheolo&scaron;kog muzeja u Splitu.</p> <p> Izložba se održava pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Hrvatske biskupske konferencije, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Splita.</p> <p> Suorganizatori izložbe su Riznica splitske katedrale, Muzej hrvatskih arheolo&scaron;kih spomenika, Hrvatski restauratorski zavod, Arheolo&scaron;ki muzej u Zagrebu, Arheolo&scaron;ki muzej Zadar, Institut dru&scaron;tvenih znanosti Ivo Pilar i Dubrovački muzeji.</p> <p> Grafički identitet izložbe potpisuju Igor Čaljku&scaron;ić i Oleg &Scaron;uran, dok dizajn postava potpisuje Studio Clinica.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Izložba ostaje otvorena ožujka 2026.</p>

‘Crtice iz povijesti’ / Izložba nova djela autora – Zbirka fotografija fundusa Centra za kulturu Novi Zagreb i Galerije Vladimir Bužančić

<p> Galerija Vladimir Bužančić<br /> Mario Rozić<br /> <i>&lsquo;Crtice iz povijesti&rsquo;</i><br /> <i>Izložba nova djela autora &ndash; Zbirka fotografija fundusa Centra za kulturu Novi Zagreb i Galerije Vladimir Bužančić</i></p> <p> Otvaranje izložbe 8. prosinca 2025. u 19 sati.</p> <p> Izložba ostaje otvorena do 23. prosinca 2025.</p> <p> Iz predgovora voditeljice i kustosice Galerije Vladmir Bužančić Vesne &Scaron;antak:</p> <p> Izložbom Crtice iz povijesti Mario Rozić predstavlja se novim ciklusom crno-bijelih analognih fotografija. Prema riječima autora: &bdquo;fotografije prikazuju bljeskove na&scaron;e povijesti, takve kakva je bila &ndash; sa svim svojim slojevima, svjetlima i sjenama&rdquo;, a &bdquo;nažalost, povijest ne možemo mijenjati, ali je možemo razumjeti i učiti iz nje&rdquo;. Koncept ciklusa fotografija jest putovanje kroz vrijeme, &scaron;to prepoznajemo po nazivima fotografija &ndash; putujemo od vremena prije Krista pa do budućnosti u godinu 6152.</p> <p> U dana&scaron;njem vremenu ubrzanog razvoja tehnologije i sve veće digitalizacije, analogna crno-bijela fotografija ima posebno značenje i vrijednost. Mario Rozić, veliki zaljubljenik u analognu fotografiju, ovim ciklusom prikazuje bogatstvo crno-bijelog svijeta &ndash; otkrivanje svjetlosti uhvaćene na negativu. Vje&scaron;to se koristi različitim perspektivama, rakursima, gradacijama sive boje, kao i dubinom i dinamikom kontrasta crne i bijele u kompozicijama fotografija. U odabiru motiva prepoznajemo premisu putovanja kroz vrijeme i proživljeni trenutak, koji je duboko intiman &ndash; nije samo puko dokumentiranje stvarnosti.<br /> Na nekim fotografijama kadrovi prikazuju detalje koji nagla&scaron;avaju karakter motiva, ili pak krajolike u kojima pronalazi vizualne elemente kontrasta &ndash; svjetlosti i sjene. Autor bilježi i trenutke različitih dru&scaron;tveno-političkih promjena istražujući njihov kontekst. Fotografijom zaustavlja trenutke povijesnih događaja i dru&scaron;tvenih struktura. U putovanju imaginarnim vremeplovom autor također bilježi i prizore iz svakodnevnog života ili pak urbane detalje (street art) koje ma&scaron;tovito povezuje s davnom pro&scaron;lo&scaron;ću. Autor doživljava sebe i fotoaparat kao &bdquo;vremenske putnike&rdquo;, koji putuju kroz fotografski objektiv. Poput vremeplova, fotografije povezuju pro&scaron;lost i sada&scaron;njost otvarajući vrata budućnosti.</p> <p> Mario Rozić rođen je 1977. u Konjicu (BiH). Početkom studija u Zagrebu susreće se s analognom crno-bijelom fotografijom. Aktivno se počinje baviti fotografijom 1997., snimajući analognim fotoaparatom na crno-bijelom filmu, te u fotolaboratoriju obrađuje negative i pozitive klasičnim fotolaboratorijskim postupcima. Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama. Njegove se fotografije nalaze u fundusu Galerije Vladimir Bužančić i u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i Europi. Član je fotografske udruge KADAR 36 i Fotokluba Zagreb. Živi i radi kao slobodni fotograf i inženjer građevinarstva u Dugom Selu u Hrvatskoj.<br /> E-po&scaron;ta: m_rozic@hotmail.com</p> <p> Impresum<br /> Galerija Vladimir Bužančić<br /> Mario Rozić<br /> &lsquo;Crtice iz povijesti&rsquo;<br /> Izložba nova djela autora &ndash; Zbirka fotografija fundusa Centra za kulturu Novi Zagreb i Galerije Vladimir Bužančić<br /> 8. &ndash; 23. prosinca 2025.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Voditeljica i kustosica Galerije Vladimir Bužančić: Vesna &Scaron;antak<br /> Predgovor: Vesna &Scaron;antak<br /> Likovni postav: Mario Rozić, Vesna &Scaron;antak<br /> Grafički dizajn: Kristina Babić<br /> Foto i videodokumentacija: Jasenko Rasol, Stjepan Kolobarić<br /> Tehnički postav: Tomislav Ku&scaron;ević<br /> Lektura i korektura: Dunja Aleraj Lončarić<br /> Prijevod na engleski: Mirta Jurilj</p> <p> Izložba ostaje otvorena do 23. prosinca 2025.</p> <p> &nbsp;</p>

Antonija Krasnik, prva hrvatska dizajnerica: skica za portret

<p> Tko je Antonija Krasnik? Antonija (Tonka, Antoinette) Krasnik Sommaruga bila je pionirska dizajnerica prijelaza 19. i 20. stoljeća, &scaron;kolovana i aktivna između Zagreba, Beča, Pariza, Londona, Berlina, St. Louisa, Torina i drugih europskih metropola. Kao snažna i samosvjesna umjetnica otvorila je prostor profesionalnog djelovanja ženama u vrijeme kada im on gotovo nije bio dostupan.</p> <p> Jo&scaron; za studija na bečkoj Kunstgewerbeschule oblikovala je prepoznatljiv vizualni jezik dekorativne umjetnosti i modernog dizajna te se istaknula radovima koji spajaju simboličko i funkcionalno. Bila je među prvima koje su vlastiti dom i atelijer koristile kao izložbene prostore, istražujući granice privatnog i javnog te autoreferencijalni pristup.</p> <p> Unatoč internacionalnom uspjehu, poput mnogih žena svojega vremena, s vremenom je potisnuta na margine povijesti umjetnosti. Danas je prepoznajemo kao ključnu, ranu, autoricu modernog dizajna s ovih prostora i važnu figuru medijskih prijelaza (iz &bdquo;čiste&ldquo; u &bdquo;primijenjenu&ldquo; umjetnost). Vrlo slojevita i opsežna studija prof. dr.sc. Jasne Galjer poslužila je kao znanstvena podloga za ovu&nbsp;izložbu, koja atmosferu i narativ oblikuje selekcijom&nbsp;predmeta i motiva iz opusa same autorice, kroz total dizajn izložbenog postava kolektiva Oaza i oblikovanje zvuka Andre Giunia. Izložba se odvija u prostoru Oktogona, koji je nastao u vremenu djelovanja same autorice &scaron;to dodatno doprinosi kontekstualizaciji njezina opusa i pojačava interpretativni potencijal.</p>

Stručno vodstvo izložbom „Arheologija i popularna kultura“

<p> <strong>U subotu, 6. prosinca 2025., u Arheolo&scaron;kom muzeju u Zagrebu, u 11 sati uz kupljenu ulaznicu, darujemo vam besplatno stručno vodstvo izložbom <em>Arheologija i popularna kultura</em>!</strong><br /> <br /> Vodstvo će održati Ema Kosnica, kustosica izložbe, koja će vas povesti kroz uzbudljivo putovanje ispreplitanja arheolo&scaron;kih tema i popularne kulture &ndash; od samih početaka do danas.<br /> <br /> Multimedijalna izložba <strong>Arheologija i popularna kultura</strong> pruža jedinstveno iskustvo koje spaja znanost, ba&scaron;tinu i kreativnu zabavu, otkrivajući nove perspektive o tome kako arheologija oblikuje popularnu kulturu, ali i kako popularna kultura utječe na na&scaron;u predodžbu pro&scaron;losti.<br /> Izložba je otvorena do 1. veljače 2026. godine.<br /> &nbsp;</p>

Andrej Rehak: Rehak Rani Radovi

<p> U petak, 5. prosinca 2025. godine s početkom u 19 sati u Arheolo&scaron;kom muzeju u Zagrebu održat će se otvorenje izložbe Andreja Rehaka: <i>Rehak Rani Radovi</i>. Izložba ostaje otvorena do 17. prosinca 2025. godine.<br /> <br /> <a href="https://amz.us12.list-manage.com/track/click?u=f183d98a25f4557908000f5a6&amp;id=b1669655bc&amp;e=45443df848" target="_blank"><span style="color:#009ee3;">Katalog izložbe Andreja Rehaka: Rehak Rani Radovi (pdf)</span></a><br /> <br /> Feđa Gavrilović, iz kataloga izložbe <i>Rehak Rani Radovi</i>:<br /> <br /> &quot;U svome je dnevniku Paul Klee, godine 1915., napisao: &bdquo;&Scaron;to svijet (ovih dana) postaje užasniji, umjetnost postaje apstraktnija; mirna doba proizvode realističnu umjetnost.&ldquo; Time je obrazložen put apstrakcije kao dominante dvadesetostoljetne umjetnosti. Ne samo kao emancipacije forme, &scaron;to je bilo temeljno učenje drugog velikog slikara te epohe, Vasilija Kandinskog, nego također kao emancipacije ljudske unutra&scaron;njosti, odnosno zatomljene istine: upla&scaron;ene, nesigurne i krhke, ali istovremeno i nevjerojatno snažne i izdržljive ljudske psihe (odnosno &ndash; du&scaron;e, &scaron;togod pojedinom čitatelju ta riječ značila). Stoljeće je balansiralo između potpunog ni&scaron;tavila, koje je u jednom trenutku postalo salonsko pomodarstvo, i divlje ekspresije, koja se znala preliti u vlastitu neumjerenost. Upravo na vrhu jednog takvog vala neumjerenosti, na kraju jednog vremena i jedne kulture (mislim tu na socijalistički projekt dvadesetog stoljeća i njegov jugoslavenski specifikum) na&scaron;ao se jedan mladić, gimnazijalac, te potom student kiparstva u Zagrebu, Andrej Rehak.<br /> <br /> Možda nije (svjesno) slutio da se svijet kakav je poznavao bliži kraju, ali u njegovim ranim i akademskim radovima vidimo neke simptome svr&scaron;etka. Tu je, za 1980-te tipično, prenagla&scaron;avanje ekspresije, kao i snažno oslanjanje na ranomodernističke uzore koje se može nazvati citiranjem (&scaron;to je, u to vrijeme, bio popularan postupak u umjetnosti). Međutim, krajem desetljeća, Rehak pronalazi svoj put u kleovskom apstrahiranju, u svojevrsnom zati&scaron;ju dotada&scaron;njih energičnih oblika koji se međusobno prožimaju kako bi stvorili asocijacije lica. Na ovoj izložbi njegovih ranih radova možemo pratiti to pojednostavljivanje. Guste teksture postaju sve jednostavnije plohe s asocijacijama ljudskih tijela (vrlo u duhu dizajna i street-arta toga vremena) da bi se, krajem osamdesetih, preobrazile u linearnu suptilnost i izraz koji se sve vi&scaron;e bliži čistom znaku. Kao da je umjetnik, bri&scaron;ući naslage angsta, tjeskobe, nemira i psihičkih tenzija, težio postupno otkriti primarni govor, glas sklada i mira. To je izraz u pastelnim bojama u kojemu se figure tek naziru i tiho otkrivaju iza nježnih naslaga pigmenta. U jednom se trenutku upustio i u posve apstraktni likovni izričaj, bri&scaron;ući sve naznake figura u poljima naznačene geometrije, to jest u linearno razigranim rasterima s kolorističkim akcentuacijama, u kojima je tražio vlastitu ravnotežu slike.<br /> <br /> No, nakon tog smiraja nastupio je krvavi finale &ndash; rat koji je obilježio prvu polovinu devedesetih u Hrvatskoj, u kojemu je Rehak iz prve ruke svjedočio krhkosti svih ljudskih duhovnih i dru&scaron;tvenih konstrukcija i uzusa. Ipak, njegovo kleovsko naukovanje nije bilo uzaludno, niti je palo žrtvom rata. Preživjelo je u njegovoj svijesti kao jedini mogući način osmi&scaron;ljavanja kaosa u kojemu se na&scaron;ao, opstalo je kao (ipak) jedina konkretna činjenica u svijetu neprekidnih nasilnih promjena, kao osnova njegove senzibilne ličnosti. Tome svjedoči jedna Rehakova slika iz 1995. u kojoj, ponovno, u kleovskim, suptilnim, preklopljenim oblicima pastelnih boja, prikazuje siluetu američkog Indijanca, ili člana neke izvaneuropske kulture. To je lik označen kao Drugi, kao romantični dru&scaron;tveni autsajder. Onaj kojega je vrijeme pregazilo, ali koji posjeduje mudrost pro&scaron;losti, te je može, ako znamo razumjeti njegov jezik, prenijeti nama. S druge strane, Indijanac je i simbol vječnog sukoba, ciklički ponavljajućeg rata, odnosno jedne mitologije koja se prikazuje kao vestern film koji nam se neprestano iznova projicira u zaključanom kinu, iz kojega očajnički želimo izaći. No, ako činjenice koje su nam dane, odnosno u koje smo ubačeni bez svoje volje, razložimo na njihove oblikovne elemente, te ih, jo&scaron; k tome, nekako estetski artikuliramo, možda im čak i uspijemo dati neki smisao.&quot;</p>

Mladen Tudor: Fotografije iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

<p> Izložba &ldquo;Mladen Tudor: Fotografije iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik&rdquo; postavljena je na drugom katu Galerije Dulčić Masle Pulitika i može se pogledati od petka 5.12. 2025.&nbsp; Predstavlja se dvadeset i pet antologijskih fotografija Mladena Tudora u vremenskom rasponu od pedesetih do osamdesetih godina pro&scaron;log stoljeća. Fotografije su do&scaron;le u zbirku Umjetničke galerije Dubrovnik u dva navrata, 2007. i 2012. godine zahvaljujući plemenitoj gesti samog umjetnika. Na izložbi se također može pogledati kratki film o Mladenu Tudoru iz serijala &ldquo;Fotografija u Hrvatskoj&rdquo; u produkciji Hrvatske radiotelevizije.</p> <p> Poetika Mladena Tudora bliska je autorima fotografske agencije <i>Magnum</i>, osobito stvarala&scaron;tvu Henria Cartier Bressona koji u fotografiju uvodi pojam &ldquo;odlučujućeg trenutka&rdquo;, traganje za posebnim, zgusnutim trenutkom koji u sebi sažima srž prizora, informaciju i individualnu priču. Mladen Tudor u svojim antologijski fotografijama empatično bilježi ljude u najrazličitijim situacijama bilo da je riječ o socijalno osvije&scaron;tenim, melankoličnim prizorima poput kratkog predaha radnika u tvornici, ljudi na biciklama na putu za posao, povratku gastarbajtera na željezničkoj stanici ili o poetičnim prizorima kojima malomi&scaron;ćansku ili seosku svakodnevicu oživljava začudnim, dirljivim, a ponekad i smije&scaron;nim trenutkom. O&scaron;trom oku fotografa koji spretnim kadriranjem i dubokom empatijom stvara ljudskog &bdquo;anđela&ldquo; od starog seljaka i dvije guske u pozadini, u pojedinim fotografijama neće izbjeći ni ljudska hipokrizija i nadmenost. Neprestano zainteresiran za čovjeka i osobito senzibiliziran za prikaze staraca i djece, Mladen Tudor na svojim fotografijama prikazuje život u svoj njegovoj punini i njegovu često tragičnu ljepotu. Kustosica izložbe je Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik, a izložba ostaje otvorena od kraja veljače 2026.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Biografija:</p> <p> Hrvatski fotograf Mladen Tudor (Split, 1935.&nbsp; &ndash; Zagreb, 2022.) radio je kao fotoreporter za razne novine i časopise u Zagrebu, te je s terena donosio uratke koji su bili slojeviti dokumenti vremena i koji su daleko nadilazili zahtjeve novinske ilustracije.</p> <p> Rođen je u Splitu 1935. godine, a 1942. godine obitelj Tudor dolazi u Zagreb. &Scaron;kolu primijenjene umjetnosti upisao je 1951. i diplomirao na Foto-odsjeku 1955. Od 1957. stalno je zaposlen u <i>Vjesniku</i>. U redakciji <i>Vjesnika u srijedu</i>, <i>Globusa</i> i kasnije u <i>Startu</i> radi fotoreportaže. Stalno zaposlenje napu&scaron;ta 1974. i prelazi u slobodnu profesiju. Nadahnut na početku svoje karijere aktualnim vrijednostima talijanskog neorealizma, izložbom <i>Edwarda Steichena - Family of Man</i>, foto-žurnalizmom agencije <i>Magnum</i>, posebno djelom <i>Henria Cartier-Bressona, </i>Tudor je ostvario izuzetan autorski opus s djelima antologijskog značaja.</p> <p> &nbsp;</p>

Izložba i okrugli stol „Vesna Parun: Koralj vraćen Međimurju“

<p> Izložba je utemeljena na&nbsp;Zbirci Derk, u vlasni&scaron;tvu publicista Denisa Derka, koja sadrži oko trideset likovnih radova Vesne Parun, a dodatno i na potrebi prisjećanja na njihovu prvu čakovečku prezentaciju iz studenoga 1995. godine. Tada je izložba tih radova bila održana u maloj Galeriji Kavran, popraćena skromnim presavitkom i novinskim zapisima. Ovoga puta, iako se ne radi o rekonstrukciji, nego o suvremenoj interpretaciji te izložbe,&nbsp;radovi iz Zbirke Derk dopunjeni su najvrjednijim djelima iz&nbsp;Zbirke Vesna Parun Muzeja Prigorja&nbsp;te ulaze u reprezentativan prostor Riznice Međimurja Muzeja Međimurja Čakovec.</p> <p> Slike pružaju uvid u &scaron;irok stvaralački raspon Vesne Parun: od najranijih dokaza njezine likovnosti, poput&nbsp;Ljuljačke&nbsp;izvedene vezom 1931. godine ili pastela&nbsp;Lorelaj&nbsp;iz 1950., do snažnih ekspresionističkih pejzaža Dalmacije i mjesta koja su je nadahnjivala tijekom devedesetih godina 20. stoljeća. Radovi su kronolo&scaron;ki i tematski grupirani te dodatno poja&scaron;njeni citatima iz njezinih autobiografskih zapisa ili odabranim stihovima. Za Vesnu Parun slikarstvo je bilo &bdquo;poezija u boji&ldquo;: jedno bi nadopunjavalo drugo, rijetko nastajalo u istom dahu, ali uvijek proizlazilo iz iste unutarnje imaginacije.</p> <p> Sredi&scaron;nja nit izložbe jest motiv povratka &ndash; povratka velike književnice i umjetnice međimurskom prostoru koji je utkala u svoju biografiju, povratka njezinih slika gledateljima, povratka jednog osebujnog stvaralačkog koralja moru oko međimurskog otoka, ali i čitave Hrvatske.</p> <p> Nakon otvorenja, održat će se i&nbsp;okrugli stol na kojem će sudjelovati Denis Derk, organizator istoimene izložbe iz 1995., te prof. dr. sc. Andrijana Kos Lajtman, koja će se osvrnuti na neobjavljeni esej &scaron;to ga je Vesna Parun pročitala na otvorenju te izložbe prije trideset godina.</p>

Mentally, I am here (Mentalno sam ovdje)

<p> U petak, 5. prosinca u 20 sati, otvara se međunarodna grupna izložba&nbsp;<i>Mentally, I am here&nbsp;</i>(<i>Mentalno sam ovdje)&nbsp;</i>koja okuplja radove Susanne Flock, Gabrielea Henschea, Petre Mr&scaron;e i kolektiva Total Refusal (u suradnji s&nbsp; Giselom Carbajal Rodr&iacute;guez i Felixom Kleeom). Otvorenju će prethoditi razgovor s umjetnicima i dizajnerom postava izložbe Simonom Stanislawskim.</p> <p> Međunarodna grupna izložba&nbsp;<i>Mentally, I am here</i>&nbsp;(<i>Mentalno sam ovdje</i>) donosi četiri videoinstalacije koje polazeći od digitalnog okruženja i videoigara progovaraju o isprepletenosti tehnologije i kapitalizma, klimatskoj prijetnji budućnosti, utjecaju virtualnih svjetova na tijelo i mentalno zdravlje, emocionalnoj dimenziji&nbsp;<i>gaminga</i>&nbsp;i&nbsp;<i>online datinga</i>, ali i mogućnostima kreativnog otpora u digitalno doba.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Vi&scaron;e: <a href="https://mmsu.us7.list-manage.com/track/click?u=3f698acfe3363eaf9e5b57d84&amp;id=6579d076c0&amp;e=82c8168153" target="_blank"><span style="color:#009ee3;">mmsu.hr</span></a></p> <p> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> POPRATNI PROGRAM:</p> <p> 5. prosinca u 19 sati: Razgovor s umjetnicima</p> <p> 6. prosinca u 12 sati: Radionica &bdquo;&Scaron;to se događa s umjetnom inteligencijom?&ldquo;, voditelj Marek Tuszynski (Tactical Tech, Berlin)</p> <p> 7. prosinca u 11 sati: Predstavljanje online izložbe Mentally, I am here. Online verzija poziva sudionike da besplatno pristupe i istraže izložbu na interaktivan način. Kustosica online izložbe Ashlee Conery i nekoliko umjetnika bit će prisutni na virtualnom događanju.</p> <p> Online izložbi moći će se pristupiti od 5. prosinca</p> <p> Online izložbu podržava cubecommons.ca</p> <p> Dizajn postava: Simon Stanislawski</p> <p> Autori koncepcije izložbe: Petra Mr&scaron;a, Gabriel Hensche, Susanna Flock, Leonhard M&uuml;llner</p> <p> Kustosica: Kora Girin</p> <p> Stručna suradnica: Ana Žarković</p> <p> Grafički dizajn: Ivan Klisurić / ivanklis.studio</p> <p> Edukacija: Ana Žarković, Ivana Golob Mihić, Petra Mr&scaron;a i Gabriel Hensche</p>

Izložba Nikole Vrljića 2025. – 2004., samostalna izložba i Izložba studentskih radova u sklopu XV. Memorijala Ive Kerdića

<p> Izložba Nikole Vrljića 2025. &ndash; 2004., samostalna izložba i Izložba studentskih radova u sklopu XV. Memorijala Ive Kerdića &ndash; triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike otvara se 4. prosinca 2025. godine (četvrtak) u 19 sati u privremenom izlagačkom prostoru Muzeja likovnih umjetnosti na adresi Kapucinska 36. Kustosice izložbe su Anja Kindl i Mateja Moser Horvat (MLU).</p> <p> Nikola Vrljić zreo je umjetnik i na hrvatskoj likovnoj sceni etablirani kipar akademski kipar mlađe generacije. Vrljić je svoje radove već izlagao na nekoliko triennala pa iako se uglavnom ostvaruje u području monumnetalnog kiparstva, svakako su vrijedni i nadasve zanimljivi njegovi kiparski oblici u proporcijama male plastike.</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong><u>O izložbi:</u></strong></p> <p> Memorijal Ive Kerdića &ndash; triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike održava se ove godine u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku petnaesti put, čime se zaokružuje 45 godina tradicije te izložbene manifestacije. Vi&scaron;e od četiri desetljeća ta trijenalna izložba okuplja brojne umjetnike na području Hrvatske koji se ostvaruju u kiparskim podvrstama medaljerstva i male plastike. Izložba ne samo da predstavlja recentna ostvarenja domaćih autora nego i otvara prostor za dijalog između pro&scaron;losti i sada&scaron;njosti.</p> <p> &bdquo;Ovo je, ujedno, i cjelovit uvid u radove s kojima je Vrljić sudjelovao u selekciji male plastike na Memorijalu Ive Kerdića &ndash; triennalu hrvatskog medaljerstva i male plastike. Od samih početaka svoje izlagačke aktivnosti tako je, kroz ovu izložbu specifičnoga formata i nacionalne važnosti, uvr&scaron;ten među umjetnike koji djeluju u području jedne posebne kiparske podvrste, a kontinuiranim sudjelovanjem i potvrđen kao jedan od rijetkih koji joj se sustavno posvećuju. Istaknuti je predstavnik generacije umjetnika formiranih na usmjerenju Mala plastika i medaljerstvo pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, koji su se, pod vodstvom profesora Damira Matau&scaron;ića, harno predavali istraživanju plastičkih fenomena maloga formata. Vrljić, ipak, izlazi iz uskih okvira specijalizacije, uspijevajući pronaći sponu između dviju različitih mogućnosti kiparskoga izraza. Stoga treba odmah na početku naglasiti: Nikola je Vrljić kipar &bdquo;velike plastike&ldquo;, pa i autor izvedenih monumentalnih javnih skulptura, no on se istovremeno ostvaruje u intimističkom žanru male plastike. Nema, međutim, isključivog odgovora na pitanje koja je od tih dviju kiparskih dionica u njegovu stvaralačkom radu važnija, niti je to, uostalom, presudno. On sam ne zamara se pitanjima o prioritetu. Oba ta područja skulpture za Vrljića su podjednako važna, dapače, u komplementarnom su odnosu, isprepliću se i nadopunjuju, u trajnom su suživotu i simbiozi, a povezuje ih kiparova ljubav i strast za oblikovanjem volumena, za stvaranjem forme. Mala plastika u Vrljićevu opusu nije tek inferiorni nadomjestak u trenucima relaksacije od &bdquo;ozbiljnog rada&ldquo;, ili uzgredan, ornamentalan dodatak glavnim kiparskim ostvarenjima. Nije ni servilni posrednik u procesu skiciranja velike plastike ili njezina provjeravanja u drugom formatu. Ona je, najče&scaron;će, autonomno ostvarenje. &Scaron;tovi&scaron;e, mala plastika pod Vrljićevim prstima ponekad nastaje kao umanjenje skulpture velikih dimenzija &ndash; kao njezin komprimirani dokument i zgusnuto svjedočanstvo, svojevrsna inventura i sentimentalno podsjećanje. U toj kondenzaciji krije se njezina posebna vrijednost: u malom formatu otvara se prostor intimnosti, neposrednosti i taktilne bliskosti &ndash; onoga &scaron;to golema plastika ne može posve prenijeti.</p> <p> Vrljićeve skulpture, odabrane za ovu izložbu, nemoguće je kritički promatrati a da se u obzir ne uzmu njihove dimenzije. One su male, i većina ih ne prelazi visinu od 20 centimetara. Barem po tom kriteriju one pripadaju zasebnom kiparskom žanru male plastike. No &scaron;to je to &scaron;to ih kao malu plastiku uistinu određuje? Je li jedini element distinkcije metrički, onaj kojim se kvantitativno iskazuju različite dimenzije? &Scaron;to to mala plastika uopće jest &ndash; i &scaron;to je kao takvu određuje i distancira u odnosu na njezinu veliku sestru u opusu jednoga umjetnika? Gdje su im, unutar toga istog opusa, dodirne točke, a u čemu su razlike &ndash; nije li, zapravo, riječ o istovjetnom stilsko-morfolo&scaron;kom habitusu i imaginaciji, istoj poetici i identičnome umjetničkom izričaju, pri čemu su samo veličine različite? Treba li uopće dionicu male plastike &ndash; koja sama po sebi predstavlja tako specifičan i osebujan plastički fenomen &ndash; sagledati odvojeno od cjelokupnog opusa jednoga umjetnika, bez unutarnjih poveznica i komparacija, bez integralnog sagledavanja? S jedne strane, pred nama je konkretan presjek jednoga originalnoga i vrijednoga autorskog opusa, a s druge ta nas kiparska djela, jo&scaron; jednom iznova, nukaju na promi&scaron;ljanja o mediju i navode na propitivanja njegove biti i karaktera.&ldquo;</p> <p> Iz teksta kataloga: doc. dr. sc. Danijel Zec</p> <p> &nbsp;</p> <p> Izložba će biti otvorena od 4. prosinca do 8. siječnja 2025., a moći će se pogledati radnim danom u vremenu od 10 &ndash; 20 sati te subotom u vremenu od 10 &ndash; 13 sati u privremenom izlagačkom prostoru Muzeja likovnih umjetnosti na adresi Kapucinska 36.</p> <p> &nbsp;</p>

Četvrtkom u muzeju / radionica izrade božićnih jaslica

<p> <img alt="" src="/files/images/kalendar-dogadanja/2025/radionica%20izrade%20bo%C5%BEi%C4%87nih%20jaslica.jpg" style="width: 650px; height: 363px;" /></p>

Nina Annabelle Märkl: Propusne skulpture

<p> Nacionalni muzej moderne umjetnosti i Galerija umjetnina iz Splita pozivaju na otvorenje izložbe <strong>Nina Annabelle M&auml;rkl &ndash; Propusne skulpture</strong>&nbsp;koje će se održati u četvrtak, 4. prosinca 2025. u 19 sati u Galeriji Josip Račić &ndash; NMMU.</p> <p> Kustosica: Jasminka Babić</p> <p> Nakon &scaron;to se ljetos prvi put predstavila hrvatskoj publici u Galeriji umjetnina u Splitu, vizualna umjetnica Nina Annabelle M&auml;rkl svoj rad prikazat će i pred zagrebačkom javnosti. Na izložbi u Galeriji Josip Račić umjetnica istražuje crtež kao pro&scaron;ireni medij, bri&scaron;ući njegove granice između skulpture i instalacije. Kroz metalne konstrukcije, napete konope i tu&scaron; na platnima organskog oblika, stvara hibridne forme koje promatrača uvlače u prostor između figuracije i apstrakcije, stvarnog i imaginarnog, mehaničkog i živog. &bdquo;Propusnost&ldquo;, kako sugerira i sam naziv izložbe, označava otvoren sustav značenja u kojem granice nisu fiksne već fleksibilne, promjenjive i interaktivne. M&auml;rkl svoj rad gradi poput slojevite mape na&scaron;eg postojanja, koja poziva na aktivnu percepciju i razotkrivanje nevidljivih dimenzija suvremenog života. Uz prostornu instalaciju &bdquo;Propusne skulpture&ldquo;, umjetnica će u postavu izložbe koji potpisuje, predstaviti i odabrane radove iz serije &bdquo;Trostruki prijeklopi&ldquo;, nastale 2021. Primjer je to radova kojima također istražuje prostornu aktivaciju crteža no kao početnu poziciju ovoga puta uzima kontrolirani, tehnički crtež. Krećući od jednostavne linije na dvodimenzionalnoj plohi, autorica ju razvija u perspektivni elaborirani crtež koji naposljetku svoje prostorno opredmećenje dobiva u skulpturalnoj formi produciranoj od papira i metala. Kako je već spomenuto, izvori&scaron;te ovakve prakse je tehnički crtež, no umjetničin proces otkriva puno vi&scaron;e od njegove doslovne prostorne implementacije. Preciznost, ali i istovremena zaigranost linije preklapanja papira ili metala stvara novu dinamiku u relaciji s crtežima prikazanim na papirima. Refleksivna povr&scaron;ina aluminija, nove perspektive koje se stvaraju kroz izrezane dijelove metalnih ploča, tvore uistinu čudesnu kombinaciju konstruiranog prostora i samog prostora koji ga okružuje. Zaobljenost vitrina u koje Nina smje&scaron;ta ove reljefe kreira određenu distorziju forme koja je u njih smje&scaron;tena, &scaron;to zajedno s refleksijama same povr&scaron;ine stvara u ovim radovima dodatni dinamični element koji namjerno destabilizira percepciju promatrača. A sve, kao i kod &bdquo;Propusnih skulptura&ldquo;, da bi se mi kao promatrači aktivno preispitali o nestalnoj i nepouzdanoj prirodi percepcije svijeta koji nas okružuje. Jasminka Babić, iz teksta u pratećem katalogu.&nbsp;</p>