Andrej Rehak: Rehak Rani Radovi

<p> U petak, 5. prosinca 2025. godine s početkom u 19 sati u Arheolo&scaron;kom muzeju u Zagrebu održat će se otvorenje izložbe Andreja Rehaka: <i>Rehak Rani Radovi</i>. Izložba ostaje otvorena do 17. prosinca 2025. godine.<br /> <br /> <a href="https://amz.us12.list-manage.com/track/click?u=f183d98a25f4557908000f5a6&amp;id=b1669655bc&amp;e=45443df848" target="_blank"><span style="color:#009ee3;">Katalog izložbe Andreja Rehaka: Rehak Rani Radovi (pdf)</span></a><br /> <br /> Feđa Gavrilović, iz kataloga izložbe <i>Rehak Rani Radovi</i>:<br /> <br /> &quot;U svome je dnevniku Paul Klee, godine 1915., napisao: &bdquo;&Scaron;to svijet (ovih dana) postaje užasniji, umjetnost postaje apstraktnija; mirna doba proizvode realističnu umjetnost.&ldquo; Time je obrazložen put apstrakcije kao dominante dvadesetostoljetne umjetnosti. Ne samo kao emancipacije forme, &scaron;to je bilo temeljno učenje drugog velikog slikara te epohe, Vasilija Kandinskog, nego također kao emancipacije ljudske unutra&scaron;njosti, odnosno zatomljene istine: upla&scaron;ene, nesigurne i krhke, ali istovremeno i nevjerojatno snažne i izdržljive ljudske psihe (odnosno &ndash; du&scaron;e, &scaron;togod pojedinom čitatelju ta riječ značila). Stoljeće je balansiralo između potpunog ni&scaron;tavila, koje je u jednom trenutku postalo salonsko pomodarstvo, i divlje ekspresije, koja se znala preliti u vlastitu neumjerenost. Upravo na vrhu jednog takvog vala neumjerenosti, na kraju jednog vremena i jedne kulture (mislim tu na socijalistički projekt dvadesetog stoljeća i njegov jugoslavenski specifikum) na&scaron;ao se jedan mladić, gimnazijalac, te potom student kiparstva u Zagrebu, Andrej Rehak.<br /> <br /> Možda nije (svjesno) slutio da se svijet kakav je poznavao bliži kraju, ali u njegovim ranim i akademskim radovima vidimo neke simptome svr&scaron;etka. Tu je, za 1980-te tipično, prenagla&scaron;avanje ekspresije, kao i snažno oslanjanje na ranomodernističke uzore koje se može nazvati citiranjem (&scaron;to je, u to vrijeme, bio popularan postupak u umjetnosti). Međutim, krajem desetljeća, Rehak pronalazi svoj put u kleovskom apstrahiranju, u svojevrsnom zati&scaron;ju dotada&scaron;njih energičnih oblika koji se međusobno prožimaju kako bi stvorili asocijacije lica. Na ovoj izložbi njegovih ranih radova možemo pratiti to pojednostavljivanje. Guste teksture postaju sve jednostavnije plohe s asocijacijama ljudskih tijela (vrlo u duhu dizajna i street-arta toga vremena) da bi se, krajem osamdesetih, preobrazile u linearnu suptilnost i izraz koji se sve vi&scaron;e bliži čistom znaku. Kao da je umjetnik, bri&scaron;ući naslage angsta, tjeskobe, nemira i psihičkih tenzija, težio postupno otkriti primarni govor, glas sklada i mira. To je izraz u pastelnim bojama u kojemu se figure tek naziru i tiho otkrivaju iza nježnih naslaga pigmenta. U jednom se trenutku upustio i u posve apstraktni likovni izričaj, bri&scaron;ući sve naznake figura u poljima naznačene geometrije, to jest u linearno razigranim rasterima s kolorističkim akcentuacijama, u kojima je tražio vlastitu ravnotežu slike.<br /> <br /> No, nakon tog smiraja nastupio je krvavi finale &ndash; rat koji je obilježio prvu polovinu devedesetih u Hrvatskoj, u kojemu je Rehak iz prve ruke svjedočio krhkosti svih ljudskih duhovnih i dru&scaron;tvenih konstrukcija i uzusa. Ipak, njegovo kleovsko naukovanje nije bilo uzaludno, niti je palo žrtvom rata. Preživjelo je u njegovoj svijesti kao jedini mogući način osmi&scaron;ljavanja kaosa u kojemu se na&scaron;ao, opstalo je kao (ipak) jedina konkretna činjenica u svijetu neprekidnih nasilnih promjena, kao osnova njegove senzibilne ličnosti. Tome svjedoči jedna Rehakova slika iz 1995. u kojoj, ponovno, u kleovskim, suptilnim, preklopljenim oblicima pastelnih boja, prikazuje siluetu američkog Indijanca, ili člana neke izvaneuropske kulture. To je lik označen kao Drugi, kao romantični dru&scaron;tveni autsajder. Onaj kojega je vrijeme pregazilo, ali koji posjeduje mudrost pro&scaron;losti, te je može, ako znamo razumjeti njegov jezik, prenijeti nama. S druge strane, Indijanac je i simbol vječnog sukoba, ciklički ponavljajućeg rata, odnosno jedne mitologije koja se prikazuje kao vestern film koji nam se neprestano iznova projicira u zaključanom kinu, iz kojega očajnički želimo izaći. No, ako činjenice koje su nam dane, odnosno u koje smo ubačeni bez svoje volje, razložimo na njihove oblikovne elemente, te ih, jo&scaron; k tome, nekako estetski artikuliramo, možda im čak i uspijemo dati neki smisao.&quot;</p>

Mladen Tudor: Fotografije iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

<p> Izložba &ldquo;Mladen Tudor: Fotografije iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik&rdquo; postavljena je na drugom katu Galerije Dulčić Masle Pulitika i može se pogledati od petka 5.12. 2025.&nbsp; Predstavlja se dvadeset i pet antologijskih fotografija Mladena Tudora u vremenskom rasponu od pedesetih do osamdesetih godina pro&scaron;log stoljeća. Fotografije su do&scaron;le u zbirku Umjetničke galerije Dubrovnik u dva navrata, 2007. i 2012. godine zahvaljujući plemenitoj gesti samog umjetnika. Na izložbi se također može pogledati kratki film o Mladenu Tudoru iz serijala &ldquo;Fotografija u Hrvatskoj&rdquo; u produkciji Hrvatske radiotelevizije.</p> <p> Poetika Mladena Tudora bliska je autorima fotografske agencije <i>Magnum</i>, osobito stvarala&scaron;tvu Henria Cartier Bressona koji u fotografiju uvodi pojam &ldquo;odlučujućeg trenutka&rdquo;, traganje za posebnim, zgusnutim trenutkom koji u sebi sažima srž prizora, informaciju i individualnu priču. Mladen Tudor u svojim antologijski fotografijama empatično bilježi ljude u najrazličitijim situacijama bilo da je riječ o socijalno osvije&scaron;tenim, melankoličnim prizorima poput kratkog predaha radnika u tvornici, ljudi na biciklama na putu za posao, povratku gastarbajtera na željezničkoj stanici ili o poetičnim prizorima kojima malomi&scaron;ćansku ili seosku svakodnevicu oživljava začudnim, dirljivim, a ponekad i smije&scaron;nim trenutkom. O&scaron;trom oku fotografa koji spretnim kadriranjem i dubokom empatijom stvara ljudskog &bdquo;anđela&ldquo; od starog seljaka i dvije guske u pozadini, u pojedinim fotografijama neće izbjeći ni ljudska hipokrizija i nadmenost. Neprestano zainteresiran za čovjeka i osobito senzibiliziran za prikaze staraca i djece, Mladen Tudor na svojim fotografijama prikazuje život u svoj njegovoj punini i njegovu često tragičnu ljepotu. Kustosica izložbe je Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik, a izložba ostaje otvorena od kraja veljače 2026.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Biografija:</p> <p> Hrvatski fotograf Mladen Tudor (Split, 1935.&nbsp; &ndash; Zagreb, 2022.) radio je kao fotoreporter za razne novine i časopise u Zagrebu, te je s terena donosio uratke koji su bili slojeviti dokumenti vremena i koji su daleko nadilazili zahtjeve novinske ilustracije.</p> <p> Rođen je u Splitu 1935. godine, a 1942. godine obitelj Tudor dolazi u Zagreb. &Scaron;kolu primijenjene umjetnosti upisao je 1951. i diplomirao na Foto-odsjeku 1955. Od 1957. stalno je zaposlen u <i>Vjesniku</i>. U redakciji <i>Vjesnika u srijedu</i>, <i>Globusa</i> i kasnije u <i>Startu</i> radi fotoreportaže. Stalno zaposlenje napu&scaron;ta 1974. i prelazi u slobodnu profesiju. Nadahnut na početku svoje karijere aktualnim vrijednostima talijanskog neorealizma, izložbom <i>Edwarda Steichena - Family of Man</i>, foto-žurnalizmom agencije <i>Magnum</i>, posebno djelom <i>Henria Cartier-Bressona, </i>Tudor je ostvario izuzetan autorski opus s djelima antologijskog značaja.</p> <p> &nbsp;</p>

Izložba i okrugli stol „Vesna Parun: Koralj vraćen Međimurju“

<p> Izložba je utemeljena na&nbsp;Zbirci Derk, u vlasni&scaron;tvu publicista Denisa Derka, koja sadrži oko trideset likovnih radova Vesne Parun, a dodatno i na potrebi prisjećanja na njihovu prvu čakovečku prezentaciju iz studenoga 1995. godine. Tada je izložba tih radova bila održana u maloj Galeriji Kavran, popraćena skromnim presavitkom i novinskim zapisima. Ovoga puta, iako se ne radi o rekonstrukciji, nego o suvremenoj interpretaciji te izložbe,&nbsp;radovi iz Zbirke Derk dopunjeni su najvrjednijim djelima iz&nbsp;Zbirke Vesna Parun Muzeja Prigorja&nbsp;te ulaze u reprezentativan prostor Riznice Međimurja Muzeja Međimurja Čakovec.</p> <p> Slike pružaju uvid u &scaron;irok stvaralački raspon Vesne Parun: od najranijih dokaza njezine likovnosti, poput&nbsp;Ljuljačke&nbsp;izvedene vezom 1931. godine ili pastela&nbsp;Lorelaj&nbsp;iz 1950., do snažnih ekspresionističkih pejzaža Dalmacije i mjesta koja su je nadahnjivala tijekom devedesetih godina 20. stoljeća. Radovi su kronolo&scaron;ki i tematski grupirani te dodatno poja&scaron;njeni citatima iz njezinih autobiografskih zapisa ili odabranim stihovima. Za Vesnu Parun slikarstvo je bilo &bdquo;poezija u boji&ldquo;: jedno bi nadopunjavalo drugo, rijetko nastajalo u istom dahu, ali uvijek proizlazilo iz iste unutarnje imaginacije.</p> <p> Sredi&scaron;nja nit izložbe jest motiv povratka &ndash; povratka velike književnice i umjetnice međimurskom prostoru koji je utkala u svoju biografiju, povratka njezinih slika gledateljima, povratka jednog osebujnog stvaralačkog koralja moru oko međimurskog otoka, ali i čitave Hrvatske.</p> <p> Nakon otvorenja, održat će se i&nbsp;okrugli stol na kojem će sudjelovati Denis Derk, organizator istoimene izložbe iz 1995., te prof. dr. sc. Andrijana Kos Lajtman, koja će se osvrnuti na neobjavljeni esej &scaron;to ga je Vesna Parun pročitala na otvorenju te izložbe prije trideset godina.</p>

Mentally, I am here (Mentalno sam ovdje)

<p> U petak, 5. prosinca u 20 sati, otvara se međunarodna grupna izložba&nbsp;<i>Mentally, I am here&nbsp;</i>(<i>Mentalno sam ovdje)&nbsp;</i>koja okuplja radove Susanne Flock, Gabrielea Henschea, Petre Mr&scaron;e i kolektiva Total Refusal (u suradnji s&nbsp; Giselom Carbajal Rodr&iacute;guez i Felixom Kleeom). Otvorenju će prethoditi razgovor s umjetnicima i dizajnerom postava izložbe Simonom Stanislawskim.</p> <p> Međunarodna grupna izložba&nbsp;<i>Mentally, I am here</i>&nbsp;(<i>Mentalno sam ovdje</i>) donosi četiri videoinstalacije koje polazeći od digitalnog okruženja i videoigara progovaraju o isprepletenosti tehnologije i kapitalizma, klimatskoj prijetnji budućnosti, utjecaju virtualnih svjetova na tijelo i mentalno zdravlje, emocionalnoj dimenziji&nbsp;<i>gaminga</i>&nbsp;i&nbsp;<i>online datinga</i>, ali i mogućnostima kreativnog otpora u digitalno doba.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Vi&scaron;e: <a href="https://mmsu.us7.list-manage.com/track/click?u=3f698acfe3363eaf9e5b57d84&amp;id=6579d076c0&amp;e=82c8168153" target="_blank"><span style="color:#009ee3;">mmsu.hr</span></a></p> <p> &nbsp;</p> <p> &nbsp;</p> <p> POPRATNI PROGRAM:</p> <p> 5. prosinca u 19 sati: Razgovor s umjetnicima</p> <p> 6. prosinca u 12 sati: Radionica &bdquo;&Scaron;to se događa s umjetnom inteligencijom?&ldquo;, voditelj Marek Tuszynski (Tactical Tech, Berlin)</p> <p> 7. prosinca u 11 sati: Predstavljanje online izložbe Mentally, I am here. Online verzija poziva sudionike da besplatno pristupe i istraže izložbu na interaktivan način. Kustosica online izložbe Ashlee Conery i nekoliko umjetnika bit će prisutni na virtualnom događanju.</p> <p> Online izložbi moći će se pristupiti od 5. prosinca</p> <p> Online izložbu podržava cubecommons.ca</p> <p> Dizajn postava: Simon Stanislawski</p> <p> Autori koncepcije izložbe: Petra Mr&scaron;a, Gabriel Hensche, Susanna Flock, Leonhard M&uuml;llner</p> <p> Kustosica: Kora Girin</p> <p> Stručna suradnica: Ana Žarković</p> <p> Grafički dizajn: Ivan Klisurić / ivanklis.studio</p> <p> Edukacija: Ana Žarković, Ivana Golob Mihić, Petra Mr&scaron;a i Gabriel Hensche</p>