Marin Držić - prvi čin / 500 godina prvog spomena Marina Držića / (1526. - 2026.)

<p> Ustanova u kulturi Grada Dubrovnika Dom Marina Držića s veseljem Vas poziva 24. travnja 2026. u 19 sati na svečano otvorenje izložbe &bdquo;Marin Držić &ndash; prvi čin&ldquo; kojom će se obilježiti 500 godina prvog spomena Marina Držića (1526. &ndash; 2026.) u ispravi kojom se on potvrđuje za rektora crkve Svih svetih (Domino) u Dubrovniku, nastaloj 12. travnja 1526. godine. Navedena isprava čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku, u fondu Razni zapisi državne kancelarije Dubrovnik (<em>Diversa cancellariae</em>).</p> <p> U programu otvorenja sudjelovat će ravnatelj Doma Marina Držića Nik&scaron;a Matić, autorica izložbe i kustosica Doma Marina Držića Valerija Jurjević, ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak, dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, dok će izložbu službeno otvoriti zamjenik gradonačelnika Grada Dubrovnika, gospar Velibor Puzović.</p> <p> Budući da se radi o iznimno značajnom i vrijednom arhivskom dokumentu u kojem je Marin Držić prvi put stupio na pozornicu pisane povijesti, izložba &bdquo;Marin Držić &ndash; prvi čin&ldquo; realizirana je u suradnji Doma Marina Držića i Državnog arhiva u Dubrovniku te je centralni eksponat izložbe upravo isprava u kojoj se Držić najprije imenuje klerikom te potvrđuje za rektora polovice crkve Svih svetih (Domino) u Dubrovniku. Navedena isprava iznimno je važna jer se u njoj prvi put spominje budući pisac i opisuje događaj u kojem je ne samo sudjelovao, već mu je donio financijske i dru&scaron;tvene posljedice. Bez materijalnih prihoda od crkvenih posjeda Marin Držić možda ne bi imao mogućnosti posvetiti se spisateljskom i kazali&scaron;nom radu te nam u nasljeđe ostaviti remek-djela ne samo hrvatske, već i europske renesansne komediografije. A da nije postao rektor Domina, Dom Marina Držića danas se ne bi nalazio upravo u kući koja je s navedenom crkvom činila cjelinu i služila potrebama njezina rektora.</p> <p> Iako je danas najpoznatiji kao dramski pisac te ga se često naziva najvećim hrvatskim komediografom, Marin Držić pripadao je katoličkom kleru te se u arhivskim dokumentima spominje najprije kao klerik, potom đakon, a od oko 1550. i svećenik. Posljednje godine života proveo je u Veneciji kao kapelan mletačkog nadbiskupa, a pokopan je u tamo&scaron;njoj crkvi Svetih Ivana i Pavla, zvanoj Zanipoli 1567. godine. Stoga nas posebno veseli &scaron;to ova izložba tematizira i tu važnu, pomalo zanemarenu činjenicu o dum Marinu Držiću.</p> <p> Za dizajn i grafičko oblikovanje kataloga te cjelokupne izložbe zaslužan je &Scaron;ime Fabris (2TheSign.com). Dvojezični, hrvatsko-engleski katalog sadrži predgovor autorice izložbe Valerije Jurjević te tekst kustosice Doma Marina Držića Ane Saltarić &bdquo;Slučaj dubrovačkog nadbiskupa Filippa Trivulzija &ndash; Problem petogodi&scaron;nje praznine&ldquo; koji nudi moguće odgovore na pitanje za&scaron;to se u ispravi spominje nadbiskup Rainaldo Graziani, kad je dubrovački nadbiskup u to vrijeme bio Filippo Trivulzio. Ovaj članak katalogu izložbe daje novu dimenziju te on postaje stručna literatura, u skladu s težnjom Doma Marina Držića da se razvija kao znanstveno-istraživački referentni centar za najvećeg hrvatskog komediografa.</p> <p> Veselimo se Va&scaron;em dolasku!</p>

Naivna umjetnosti Zbirke Biškupić

<p> U petak, 24. travnja 2026. godine u 18 sati, u Galeriji naivne umjetnosti Hlebine otvorit će se skupne izložba &bdquo;Naivna umjetnosti Zbirke Bi&scaron;kupić&ldquo;.</p> <p> &nbsp;</p> <p> U obimnoj, raznovrsnoj i kvalitetnoj umjetničkoj zbirci koju Božo Bi&scaron;kupić sakuplja već vi&scaron;e od &scaron;ezdeset godina relativno veliki segment pripada naivnoj umjetnosti. Izbor autora kreće se od antologijskih imena i majstora naivne umjetnosti u slikarstvu i kiparstvu pa do onih sklonih otklonu i odmaku prema margini naivne umjetnosti.</p> <p> &nbsp;</p> <p> SLIKARI(CE):&nbsp;Ivan Večenaj, Josip Generalić, Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ana Bocak, Ivan Lacković Croata, Josip Horvat Jo&scaron;ka, Stjepan Večenaj, Petar Grgec, Mladen Dolovski, Mara Pu&scaron;karić Petras, Marica Mavec Tomljenović, Emerik Feje&scaron;, Ivan Rabuzin, Antun Bahunek, Branko Bahunek, Slavko Stolnik, Josip Pintarić Puco, Matija Skurjeni, Drago Jurak, Franjo Klopotan, Tomislav Petranović Rvat, Eugen Buktenica, Greta Pečnik, Pero Mandić, Jan Knazovic, Du&scaron;an Jevtović, Milan Ra&scaron;ić, Leo Neervoort, Sava Sekulić.</p> <p> KIPARI(CE):&nbsp;Dragica Belković, Drago Belina, Mato Generalić, Petar Smajić, Miroslav Župančić, Kata Vizvari, Katarina Parađ Vojković, Mato Mihinica, Franči&scaron;ka Petelin&scaron;ek, Sofija Naletilić Penavu&scaron;a.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Izložba je realizirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Koprivničko-križevačke županije, Grada Koprivnice, a ostaje otvorena do 21. lipnja 2026. godine.</p> <p> &nbsp;</p> <p> Mr. sc. Božo Bi&scaron;kupić hrvatski je kolekcionar i nakladnik. Rođen je 26. travnja 1938. godine u Maloj Mlaki. Gimnaziju i Pravni fakultet zavr&scaron;io je u Zagrebu, a 1980. godine magistrirao muzeologiju na postdiplomskom studiju bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti. Već se tijekom studija počeo zanimati za naivnu umjetnosti (teza rada na postdiplomskom studiju muzeologije bila mu je Muzeji i galerije naivne umjetnosti u SFRJ &ndash; bibliografija, dokumentacija i povijesni prikaz). Od mladenačkih dana započinje skupljati etnografske predmete koji su većinom vezani uz rodni mu kraj &ndash; Turopolje. Prikupljao je umjetnine suvremenih autora.</p> <p> 1964. godine osnovao je Zbirku Bi&scaron;kupić koja je 1976. registrirana i za&scaron;tićena kod Uprave za za&scaron;titu kulture. Značajan dio njegove zbirke čini cjelina posvećena naivnoj umjetnosti.</p> <p> Osim kao istančan kolekcionar, Božo Bi&scaron;kupić poznat je i kao izdavač brojnih umjetničkih publikacija, bibliografskih izdanja te bibliofilskih edicija i grafičkih mapa s prilozima likovnih stvaralaca, pjesnika, kritičara i povjesničara umjetnosti. Božo Bi&scaron;kupić obna&scaron;ao je funkciju ministra kulture u dva navrata, 1995. &ndash; 2000. te 2003. &ndash; 2010. godine.</p>

Ana Ratković Sobota: Boginja

<p> U&nbsp;petak, 24. travnja u 19 sati u Galeriji Galženica otvorit će se samostalna izložba likovne umjetnice Ane Ratković Sobota naziva <i>Boginja</i>. Kustosica izložbe i autorica predgovora je Tena Bak&scaron;aj.</p> <p> Riječ je o ambijentalnoj&nbsp;<i>site-specific</i>&nbsp;instalaciji velikih razmjera. Kroz nju autorica razvija umjetnički projekt koji istražuje (ne)ravnotežu ženskih i mu&scaron;kih principa u tijelu, dru&scaron;tvu i krajoliku. Instalacija obuhvaća materijale čiju je uporabu usavr&scaron;avala u Indoneziji, prije svega tekstile velikih formata (mje&scaron;avinu svile i pamuka), koje boja prirodnim bojama i pigmentima dobivenima iz listova, cvjetova i korijenja biljaka. Time nastavlja ranije započeto istraživanje tehnike batika i bojanja prirodnim pigmentima.</p> <p> Tematski, ciklus se bavi ženskim arhetipom, oslanjajući se na istraživanja litavske arheologinje i antropologinje&nbsp;Marije Gimbutas, poznate po istraživanjima neolitičkih kultura koje interpretira kao dru&scaron;tva usmjerena na cikličnost prirode i &scaron;tovanje Velike Boginje. Vizualni jezik oslanja se stoga na jednostavne oblike neolitičkog simbolizma te eksperiment s prirodnim pigmentima i modifikatorima, čije mije&scaron;anje ne podliježe zakonima optičkog spajanja boja, pa su rezultati često nepredvidivi.</p> <p> Novi ciklus radova naziva&nbsp;<i>Boginja</i>&nbsp;Ane Ratković Sobota dosljedno se nadovezuje na njezina recentna istraživanja materijala, prirode i simboličkih sustava vidljiva u ciklusima Trag boje i Sunčev vrt. Dok je u Tragu boje umjetnica reducirala pejzaž na njegove energetske i simboličke karakteristike, koristeći pigmente biljnog podrijetla kao izravne tragove prirode, a u Sunčevom vrtu pro&scaron;irila taj interes prema cikličnosti vremena, biljnim vrstama i solarnim simbolima kroz batik tehniku, u najnovijem ciklusu kojim se predstavlja u Galeriji Galženica fokus se dodatno pomiče od pejzaža kao vanjskog fenomena prema unutarnjim, arhetipskim strukturama čovjeka i njegovog odnosa s prirodom.</p> <p> U ciklusu&nbsp;<i>Boginja</i>, Ana Ratković Sobota gradi novi, jo&scaron; suptilniji vizualni sustav u kojem se isprepliću arhetipska simbolika i njezino vlastito introspektivno iskustvo. Radove izvodi pigmentima na svili, koje potom fiksira tradicionalnim postupkom kuhanja na pari. Pigmenti su dobiveni iz biljnih i prirodnih izvora: ljubičasti tonovi nastaju iz kore kempeče drveta, ciglasti iz kore luka, hibiskusa i indijskog broća, dok su crveni izvedeni iz mje&scaron;avine indonezijskih biljaka teger bubuk, jolawe te kore drveta secang.</p> <p> Izložba je otvorena do 15. svibnja 2026.</p> <p> &nbsp;</p> <p> <strong>Ana Ratković Sobota</strong>&nbsp;(r. 1988., Zagreb, Hrvatska) diplomirala je 2013. godine na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je HZSU-a. Među samostalnim izložbama ističu se:&nbsp;<i>Sunčev vrt</i>&nbsp;u Galeriji SC u Zagrebu (2025.),&nbsp;<i>Trag boje</i>&nbsp;u Me&scaron;trovićevom paviljonu u Zagrebu (2024.),&nbsp;<i>Priroda i dru&scaron;tvo</i>&nbsp;u Galeriji Kazamat u Osijeku (2023.),&nbsp;<i>Jezera</i>&nbsp;u Galeriji Josip Račić u Zagrebu (2022.) i Tokamachi Central Center &ndash; Danjuro u Japanu (2018.).</p> <p> Među skupnim izložbama izdvajaju se:&nbsp;<i>37. Salon mladih</i>&nbsp;u Me&scaron;trovićevom paviljonu (2024.),&nbsp;<i>42. Splitski salon</i>&nbsp;u Salonu Galić (2024.), izložbe u &Ccedil;anakkaleu, Turska (2022.) i CSO Ada Ankara, Turska (2023.), Taman Budaya, Yogyakarta (2024.) te Westpol A.I.R. Space, Leipzig (2019.). Rezidencijalno je boravila u Yogyakarti, Indonezija (2024.), Panovcima, Slovenija (2025.) i u Leipzigu, Njemačka (2019.).</p> <p> Sudjelovala je u oslikavanju zidova KBC-a Rebro u Zagrebu (2017.), u Kaznionici u Požegi (2018.) te u zatvoru u Karlovcu (2022.). Godine 2023. održala je seriju likovnih radionica sa zatvorenicima Zatvorske bolnice u Zagrebu. Tijekom 2024. osmislila je i realizirala edukacijsko-istraživački projekt u Indoneziji, usmjeren na batik tehniku, izradu &scaron;tambilja od recikliranog papira i bojenje biljnim pigmentima. Iste je godine izdala umjetničku knjigu&nbsp;<i>Jezera</i>&nbsp;u vlastitoj nakladi, uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.</p> <p> &nbsp;</p>