HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Fotografija: Alan Williams

Otvoren Kunstsilo – nekadašnji silos transformiran u moderan muzej za 21. stoljeće

Početkom mjeseca svoja vrata posjetiteljima je otvorio Kunstsilo – najveći muzej u južnoj Norveškoj i dom Zbirke Tangen, najveće privatne zbirke nordijske modernističke umjetnosti na svijetu. Novi muzej koji se proteže na tri kata i 8.500 četvornih metara nalazi se uz more, u novom kulturnom središtu Kristiansanda, grada koji je po broju stanovnika tek malo veći od Rijeke.

Povijest Kunstsiloa započinje 2015. godine kada je kolekcionar i nekadašnji hedge fond menadžer, a koji je sada zadužen za upravljanje norveškim naftnim fondom teškim 1,3 bilijuna američkih dolara, Nicolai Tangen, svom rodnom gradu donirao zbirku umjetnina koja je tada brojala preko 1500 djela. Za izlaganje predlaže zgradu silosa koja godinama nije bila u uporabi i koju je gradsko vijeće još ranije proglasilo zaštićenom industrijskom baštinom.

Grad je počeo izdvajati sredstva za projekt, a sveukupni troškovi na kraju su se popeli na 710 milijuna norveških kruna, ili oko 62,3 milijuna eura, od čega je trećinu osigurao Tangen. Ovo javno-privatno partnerstvo ipak nije prošlo bez kritika pa je 2018. čak pokrenuta peticija protiv projekta koja je skupila oko 1200 potpisa nezadovoljnih poreznih obveznika. Unatoč tomu, za projekt prenamjene objekta angažirani su Arhitekti Mestres Wåge, Mendoza Partida i BAX Studio, a sami radovi započeli su u rujnu 2019.

 

Fotografija: Alan Williams

Nekadašnji silos u kojemu se moglo čuvati do 15 tisuća tona žitarica, a koji je izgrađen 1935. prema dizajnu vodećih predstavnika funkcionalističkog pokreta u Norveškoj Arnea Korsma i Sverrea Aaslanda, projektom adaptacije transformiran je u „silos umjetnosti“ kojim izvana i dalje dominira 30 armiranobetonskih tornjeva. Iznutra, njihove baze su uklonjene kako bi se otvorio prostran i dramatičan prostor atrija iz kojeg posjetitelji kroz cjevaste strukture mogu vidjeti nebo. Galerijski prostori oblikovani su kao konvencionalne bijele kocke s relativno niskim stropovima i većinom bez prozora, zauzimajući sveukupno tri kata i oko tri tisuće četvornih metara. Na vrhu same zgrade nalaze se ostakljena terasa i prostori za događanja koji pružaju panoramski pogled na arhipelag.

Uz Tangenovu kolekciju u Kunstilou su smještene i zbirke Galerije slika Christianssands osnovane 1902. i Muzeja umjetnosti južne Norveške koji postoji od 1995.

„Ova katedrala umjetnosti u Kristiansandu predstavlja savršen dom za Zbirku Tangen. Želio sam pokloniti umjetnost mjestu koje mi je važno i predivno je iskustvo gledati je na zidovima Kunstsiloa u mom rodnom gradu. Volim umjetnost i volim grad, tako da je ovo poput transplantacije srca. Nadam se da će posjetitelji u Kunstsilou desetljećima uživati u Zbirci Tangen“, izjavio je Nicolai Tangen.

 

Fotografija: Alan Williams

Na inauguralnoj izložbi Passions of the North koja će ostati otvorena do jeseni 2024. predstavljeno je više od 600 djela iz Zbirke Tangen koja danas broji preko pet tisuća slika, grafika, skulptura, fotografija, tekstilnih i keramičkih radova te ostalih rukotvorina nastalih između 1910. i 1990. na području Norveške, Švedske, Danske i Finske, a čija je vrijednost procijenjena na 46 milijuna dolara. Izložba se proteže kroz 25 prostorija pružajući različite perspektive na nordijsku modernu i njezin doživljaj života u 20. stoljeću. Autor izložbe je Åsmund Thorkildsen, renomirani norveški kustos i bivši ravnatelj Muzeja moderne umjetnosti Astrup Fearnley i Muzeja povijesti umjetnosti i kulture u Drammenu. Za kraj rujna je najavljena gostujuća izložba Playing with Fire: Edmund de Waal and Axel Salto, međunarodna suradnja između engleskog umjetnika Edmunda de Waala, Kunstsiloa i Muzeja keramičke umjetnosti Danske CLAY.

Muzej je također posvećen izlaganju digitalne umjetnosti u okviru ambicioznog interaktivnog ambijenta za posjetitelje svih uzrasta naziva S-Lab koje prikazuje radove iz zbirki Kunstsiloa. Za prigodu otvorenja razvijena je interaktivna verzija slike Tivoli (1935.) norveškog umjetnika Reidara Auliea.

(Ivona Marić)


 

Novi izazovi za muzeje – održana radionica „Muzejska knjiga online“

Oko 270 muzejskih publikacija, koje je 57 hrvatskih muzeja objavilo u online obliku od 2020. do svibnja 2024. godine, bio je jedan od povoda da se u okviru ciklusa radionica za muzejske djelatnike Kako objaviti dobru muzejsku knjigu, otvori i nova tema iz muzejskoga nakladništva. Tako je na radionici Muzejska knjiga online, koja je održana 22. svibnja 2024. na zoom platformi, deset pozvanih izlagača iz raznih muzeja diljem Hrvatske, predstavilo svoje online publikacije čime je ukazano kako se i hrvatski muzeji počinju svrstavati među ostale elektroničke nakladnike koji se brinu o pripremi elektroničkih publikacija te snose troškove njihove proizvodnje i objavljivanja.

Gošća iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu predstavila je obveze koje muzeji imaju s obzirom na obvezne primjerke, ali i benefite koji se između ostaloga vide u čuvanju i olakšanoj dostupnosti muzejske online publikacije u okviru Hrvatske digitalne knjižnice i Hrvatskoga arhiva weba.

 

Rezulati istraživanja: Koje vrste publikacija objavljuju hrvatski muzeji online?

Na radionici je predstavljen rad na digitalizaciji starijih muzejskih izdanja ili pak onih koja su nedostupna u tiskanome obliku te njihova objava na mrežnim stranicama; prijelaz u online izdavaštvo i kontinuitet objave od izdanja u PDF-u i html-u do korištenja suvremenih web alata; izrada i ponuda raznolikih mrežnih sadržaja zbog održavanja trajnoga kontakta s publikom zbog obnove zgrade muzeja ili u doba pandemije Covid-19 koja je „gurnula“ većinu muzeja u virtualni prostor.

Naglašene su i potrebe za stjecanjem novih znanja i vještina „digitalnoga kustosa“; tražio se odgovor na pitanje da li svojim korisnicima nudimo virtualnu izložbu i(li) katalog; upozoreno je na probleme danas nedostupnih publikacija objavljivanih na CD-ROM-ovima; relativizirala se teza o uštedama kao i o mogućnostima lake i promptne nadopune novim sadržajima muzejskih online publikacija zbog brzog razvoja tehnologije koji nameće potrebe ažuriranja i nadogradnje publikacija. Čuli su se pojmovi poput „digitalne redundancije“ zbog koje treba promišljati gdje će se i zašto objavljivati online publikacije (samo na muzejskim mrežnim stranicama ili i, odnosno, samo na nekim drugim specijaliziranim portalima poput Hrčka), upozorilo se na poštivanje autorskih prava. Za sve one koji su propustili radionicu, a žele čuti i vidjeti kakva su iskustva podijelili njihove kolegice i kolege, snimka radionice će biti objavljena na YouTube kanalu MDC-a.

 

Odgovori na anketno pitanje zašto muzeji objavljuju online publikacije

Tijekom radionice provedena je i anonimna anketa iz koje smo saznali da muzealci okupljeni na radionici odabiru tiskanu muzejsku publikaciju ovisno o vrsti pa će radije posegnuti za online časopisima, zbornicima radova i katalozima muzejskih zbirki nego za online monografijama. Online publikacije najveći broj sudionika radionice izabire zbog lakoće pristupa bez obzira na mjesto i vrijeme, njihovih multimedijskih sadržaja, ali i zbog mogućnosti prilagodbe za čitanje. Tiskana knjiga je pak najveći broj ljubitelja dobila jer je ona vrijednost koja ostaje u trajnom posjedu, nosi simboličku, društvenu ili kulturološku vrijednost i izaziva osjetilne doživljaje. Iz ponuđenoga, najveći broj ispitanika je odabrao kao osnovne razloge zbog kojih muzeji objavljuju online publikacije – veći doseg do šire publike, mogućnostima dodavanja multimedije kao i nadopune teksta novim informacijama i rezultatima recentnih istraživanja te uštedu troškova za tisak i distribuciju. Iskazana nesigurnost u mogućnosti očuvanja i trajne dostupnosti mrežnim publikacija za koju je 23 % ispitanika izjavilo da o tome ništa ne znaju – ostalo je otvorenim pitanjem za neke buduće radionice iz muzejskoga nakladništva.

(Snježana Radovanlija Mileusnić)


 

Izvor: Muzej Brodskog Posavlja

„Već davno tebi namijenjena“ – izložba o baštini Ivane Brlić-Mažuranić u Muzeju Brodskog Posavlja

U Muzeju Brodskog Posavlja prošlog je mjeseca, uoči rođendana kojim se obilježilo 150 godina od rođenja Ivane Brlić-Mažuranić, otvorena izložba „Već davno tebi namijenjena“, posvećena baštini najveće hrvatske književnice u naslijeđu njezine kćerke Zore, udate za Aleksandra Milčića. Izložba je nastala u suradnji Muzeja Brodskog Posavlja iz Slavonskog Broda i Hrvatskog instituta za povijest – podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Autorice izložbe su kustosica Muzeja Uršula Bešlić i voditeljica knjižnice u brodskoj podružnici Instituta, Tatjana Melnik.

Potomci Zore i Aleksandra Milčića koji žive u Zagrebu, a povremeno borave u Slavonskom Brodu, naslijedili su, kao i njihovi prethodnici, ljubav prema sakupljenim i sačuvanim starinama svoje obitelji koji svjedoče o prošlim vremenima i otkrivaju svojevrsni genius loci, duh koji nastanjuje posebne kuće i obitelji, koji nije tvaran nego se prenosi generacijama kroz obitelji i širu zajednicu. Tijekom 2023. godine, sa željom da bude sačuvana u gradu u kojem su živjeli njihovi preci, Neven i Nenad Milčić poklonili su Muzeju i Institutu baštinu vezanu za njihovu obitelj koja se naslijeđem, „u poštovanju prema svojim potomcima“, prenosila upravo od Ivane Brlić-Mažuranić. Arhiv obitelji u kojem se nalaze pisma, dokumenti i fotografije donirali su Institutu za povijest – podružnici u Slavonskom Brodu, dok su Muzeju namijenili predmete koji su važni za kulturno-povijesnu baštinu kako grada Broda tako i cijele Hrvatske.

Većina ovih predmeta potječe iz poznate brodske obitelji Brlić kao, na primjer, ukrasni vez na paravanu izrađen za bana Jelačića, a koji se može vidjeti na ovoj izložbi. Obitelj Brlić važna je kroz nekoliko stoljeća za povijest Slavonskog Broda i za njegov kulturni procvat. Najstariji članovi obitelji došavši u grad iz sela Svinjar (danas Davor) u prvoj polovici 18. stoljeća, primjer su nastanka građanskog staleža u Brodu. Već kao trgovci razvili su sklonost knjizi, obrazovanju te dokumentiranju obiteljske povijesti. Udajom u ovu obitelj Ivana Brlić-Mažuranić donijela je svoje naslijeđe iz obitelji Mažuranić, također poznate hrvatske obitelji intelektualaca.

 

Izvor: Muzej Brodskog Posavlja

U kući u Brodu u kojoj je živjela s mužem, poznatim brodskim odvjetnikom Vatroslavom Brlićem i petero djece (Nada, Ivo, Zora, Zdenka i Nedjeljka) okružila se predmetima poput pisaćeg stola kojeg je kao djevojka dobila od svog oca Vladimira. Ivana Brlić, kao i ostali članovi ove obitelji, imala je svijest o važnosti predmeta iz svoje svakodnevice koje je brižno čuvala, a koji se nalaze u postavu izložbe – kako one koje je naslijedila među kojima se ističu osobni predmeti djeda Ivana Mažuranića, tako i one koje je nabavila tijekom života, poput preše za herbarij, radioaparata, pisaće mašine te ostalih predmeta koji svjedoče modernost vremena u kojem je živjela.

Izložbom se također želi posjetitelje upoznati s obitelj Milčić koja je godinama u svom nasljedstvu čuvala uspomene obitelji Brlić čiji je najpoznatiji član bila upravo najpoznatija hrvatska književnica. Ivanina kćerka Zora udala se za Aleksandra Milčića, odvjetnika porijeklom iz Klanjca koji je radi nje odabrao Brod za mjesto u kojem će osnovati obitelj. Zajedno su naslijedili i sakupili većinu predmeta predstavljenih na ovoj izložbi – od umjetnina poput slika ruskih umjetnika koji su nakon Prvog svjetskog rata emigrirali iz Rusije te slika Aleksandrovog ujaka Otona Ivekovića, do igračaka za djecu, satova i odjeće.

Povezivanjem obitelji Brlić i Milčić, spajanjem sudbina Zore i Aleksandra, proživljena je i na izložbi ispričana jedna uistinu topla obiteljska priča koju potomci i danas spominju kao dragocjenu obiteljsku baštinu.

Izložba „Već davno tebi namijenjena – Baština Ivane Brlić-Mažuranić iz naslijeđa Zore i Aleksandra Milčića“ otvorena je do 1. rujna 2024. godine.

(Uršula Bešlić)


 

Izvor: Dvor Trakošćan

Forum muzealaca u Trakošćanu – o jačanju kapaciteta, brendiranju i muzejskim investicijama

„Kada mislite da imate sve pod kontrolom to znači da se ne krećete dovoljno brzo“, uzrečica Marija Andrettija koju je u svom izlaganju iznijela poznata marketinška konzultantica iz Velike Britanije Cecilia Martín poslužila je kao inspiracija sudionicima Foruma muzealaca održanog prošloga tjedna u Dvoru Trakošćan na kojem su se okupili raspravljajući o kompetencijama potrebnim za adaptivno vođenje institucija u vremenu brzih promjena.

ICOM Hrvatska je zajedno s Dvorom Trakošćan bio organizator susreta uz podršku međunarodnih ICOM-ovih odbora INTERCOM-a, MPR-a, ICTOP-a i ICOMON-a te uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i uz sudjelovanje članova ICOMOS Hrvatska. Konferencijska dvorana Dvora Trakošćan 23. svibnja bila je puna muzealaca koji su se odazvali na forum izgradnje kapaciteta na temu „Kako smanjiti rizike poslovanja muzeja prilagodljivim modelima upravljanja u području jačanja kapaciteta, brendiranja i muzejskih investicija“. Događanje je okupilo ugledne međunarodne i domaće stručnjake kao izlagače i voditelje radionica. Cilj skupa bio je razmatranje strategija za smanjenje rizika u poslovanju muzeja putem prilagodljivih modela upravljanja, s posebnim naglaskom na jačanje kapaciteta, brendiranje i muzejske investicije. Forum su otvorili Željka Modrić Surina, predsjednica ICOM Hrvatska i Goranka Horjan, ravnateljica Dvora Trakošćan i predsjednica INTERCOM-a. Uvodno izlaganje održala je Anuška Deranja Crnokić, ravnateljica Uprave za muzeje, arhive i knjižnice Ministarstva kulture i medija donoseći impresivan pregled ulaganja u nacionalne muzeje tijekom nekoliko proteklih godina.

Međunarodni izlagači bili su Asma Ibrahim, predsjednica ICOMON-a i osnivačica Državnog muzeja središnje banke Pakistana, te Cecilia Martín iz Velike Britanije, članica MPR-a i savjetnica za brendiranje te osnivačica mreže Cultural Connection. Donoseći primjere iz različitih dijelova svijeta pridonijeli su diskusiji svojim raznolikim perspektivama i stručnim znanjima, potvrđujući kako je svaki sektor danas podložan globalnim promjenama. Ravnateljica Ibrahim prezentirala je brojne izazove u provedbi velike muzejske investicije u jednoj od najreprezentativnijih zgrada u Karachiju. Danas je generalna ravnateljica nacionalnog muzeja kojeg je osnovala. Cecilia Martín, koja pomaže muzejima i kulturnim organizacijama u pronalaženju novih načina povezivanja s publikom, gostujući je predavač na prestižnim institucijama poput Sveučilišta u Barceloni, Central Saint Martins i Kraljevskog koledža za umjetnost. Motivirala je sudionike da razmisle o važnosti marketinških alata kada se u poslovanju muzeja primjenjuju sa svrhom ispunjavajući misiju muzeja.

Poseban naglasak skupa bio je na izgradnji kapaciteta mladih profesionalaca. Studenti Filozofskog fakulteta i Tehničkog veleučilišta u Zagrebu imali su priliku sudjelovati u izlaganjima, diskusijama i trening radionicama. Eminentni domaći stručnjaci predstavili su svoje poglede na izgradnju otpornosti u muzejima. Darko Babić, predstojnik Katedre za muzeologiju na Sveučilištu u Zagrebu, Tatjana Vlahović, ravnateljica Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, i Dražen Arbutina, predsjednik ICOMOS Hrvatska, podijelili su svoja iskustva i najbolje prakse iz svojih područja te otvorili pitanja za polemike u radionicama koje su uslijedile. Hrvatski prirodoslovni muzej prvi je koji će otvoriti vrata nakon protupotresne obnove i imati novi stalni postav uz druge relevantne sadržaje. No, obnova tako zahtjevnog spomeničkog kompleksa bio je dugotrajan proces i realiziran je zahvaljujući predanom muzejskom timu na čelu s ravnateljicom Vlahović.

Nakon izlaganja i diskusija uslijedio je interaktivni dio skupa – trening radionice u skladu s ICOM-ovim specijalnim projektom izgradnje kapaciteta koji je posebno usmjeren na mlade profesionalce. Koordinatorica skupa, Goranka Horjan vodila je radionicu čija je tema bila održivo financiranje i provedba investicija. Drugu radionicu, posvećenu brendingu i marketinškim izazovima, vodili su Sanjin Mihalić, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, te Andrea Gerenčer, voditeljica marketinga. Treću radionicu o izgradnji kapaciteta budućih zaposlenika kroz formalno obrazovanje i daljnje cjeloživotno učenje vodio je Darko Babić, profesor na Katedri za muzeologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Sudionici su u Dvor Trakošćan stigli iz različitih dijelova Hrvatske, a forum je istaknuo je važnost otvaranja novih međusektorskih suradnji u suvremenom i dinamičnom muzejskom okruženju, koje se suočava s brojnim izazovima. Prije odlaska obišli su trakošćanski muzej i upoznali se s brojnim institucionalnim izazovima na licu mjesta.

(Goranka Horjan)


 

Izvor: Muzej grada Šibenika

Muzej grada Šibenika – izložbom približen razvoj ljekarništva na šibenskom području od antičkih vremena do danas

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja i 60 godina od osnutka Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik, u Muzeju grada Šibenika otvorena je izložba „Apothecarius, Aromatarius, Speciarius, Ljekarnik“ koja posjetiteljima približava razvoj ljekarništva na šibenskom području od antičkih vremena do danas.

U uvodnom dijelu izložbe posjetitelji saznaju kako je čovjek od davnina u namjeri da očuva zdravlje tragao za panaceom i eliksirom mladosti, usmjeravajući pozornost na ljekovito bilje, stoljećima eksperimentirajući i istraživajući kako bi osigurao pouzdano liječenje i otklonio bolesti te produžio životni vijek. Ljekarnička djelatnost u Hrvatskoj niknula je u tišini samostanskih vrtova gdje se uzgajalo ljekovito bilje i pripremali lijekovi, a u samostanskim su se knjižnicama čuvale i prepisivale ljekaruše, vrijedni otisci vremena u kojemu su nastajale. Pregled ljekarništva na šibenskom području započinje najstarijim nalazima ljekarničkog groba iz 1. stoljeća poslije Krista, sa skardonitanske nekropole, koji je sadržavao 52 predmeta, među kojima i farmaceutski pribor poput listolike sonde (cyathiscomela), koštane izdužene žlice (cochlear), koštane kukaste sonde (hamus) ili brončane cilindrične posude za lijekove. U grobu su pronađeni i pinceta (volsella), mramorni tarionik (mortorium) s tučkom (pistillum) oblika palca te nekoliko staklenih posuda.

 

Izvor: Muzej grada Šibenika

Ljekarnička djelatnost kroz srednji i novi vijek bila je stalno prisutna u gradu Šibeniku što se može pratiti u zapisima iz toga vremena. Gradski ljekarnik (apothecarius, aromatarius, speciarius…) bio je neizostavan dio zdravstvene zaštite gotovo svakog srednjovjekovnoga grada, a ljekarne nisu bile samo mjesta nabavke lijekova već i druge (često uvozne) robe poput tkanina ili slikarskog pribora, stoga su nerijetko imale i funkciju okupljanja lokalnih umjetnika, intelektualaca i boema. Juraj Dalmatinac, slavni arhitekt šibenske katedrale, također je uložio novac u ljekarnu u Šibeniku.

Dio izložbe prezentira potpuno drugačiji, ali ipak usko vezan pogled na pripravljanje lijekova – narodno ljekarništvo, koje je proizašlo iz potrebe lokalnih zajednica. Za cijelo vrijeme mletačke vladavine većina je šibenskih građana vjerovala u narodnu medicinu. Znanstveno obrazovani liječnici pomagali su samo malobrojnima, uglavnom imućnim plemićima, dok se puk i dalje obraćao svojim „vidarima“ i „babama vračarama“. Narodni liječnici stanovali su najčešće izvan grada, u okolnim selima, a liječenjem po principima narodne medicine – uglavnom herbis et verbis – kod nas su se uvelike bavili redovnici i župnici. Dobar uvid u narodnu medicinu u srednjoj Dalmaciji u 18. stoljeću daju nam anonimne rukopisne zbirke pučkih recepata, tzv. ljekaruše. Sačuvano je nekoliko ljekaruša iz 18. stoljeća iz Dalmacije, a jedan od sačuvanih rukopisa potječe upravo iz Šibenika. Šibensku ljekarušu don Krsto Stošić objavio je u srpnju 1934. godine u sedmom broju Glasnika za staleška i zdravstvena pitanja koji je izlazio kao prilog Liječničkog vjesnika.

 

Izvor: Muzej grada Šibenika

Budući da je izložba nastala u povodu obilježavanja 60. obljetnice osnutka Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik, u postavu se može vidjeti i građa iz vremena druge polovice 20. stoljeća, kao i dio suvremenih pomagala i pribora. Prezentirani su brojni predmeti sakupljeni u gradskim ljekarnama poput keramičkih i staklenih stojnica, tarionika, vaga, knjiga i ljekarničkog pribora, fotografija i dokumenata.

Uz samu izložbu organizirana su brojna popratna događanja, uključujući radionice za djecu i predavanja za građanstvo, kao i stručna predavanja za djelatnike ljekarni.

Autori izložbe su Toni Brajković, Bruno Brakus, Marija Krnčević Rak, Marina Lambaša, Marija Mikelin i Kate Šikić Čubrić.

Izložbu prate dvojezični panoi i legende, te bogato opremljen dvojezični katalog s tekstovima autora, a može se razgledati u Muzeju grada Šibenika do 14. lipnja 2024.

(Marija Krnčević Rak i Marina Lambaša)


 

Izvor: Muzej Domovinskog rata u Splitu

„Strani dragovoljci u Domovinskom ratu“ – izložba tematizira „izrezano sjećanje“ iz kolektivne memorije hrvatskog društva

U galeriji Muzeja Domovinskog rata u Splitu nedavno je otvorena izložba „Strani dragovoljci u Domovinskom ratu“. Autor izložbe je kustos i ravnatelj Muzeja Domovinskog rata u Splitu Matej Gabrilo, a autor teksta izložbe i kataloga u najavi je povjesničar Tomislav Šulj iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

Fenomen stranih dragovoljaca koji su se priključili borbi za hrvatsku neovisnost dulje je vrijeme bio „izrezano sjećanje“ iz kolektivne memorije hrvatskog društva, a njihov je doprinos tek kasnije institucionalno priznat, uveden u udžbenike povijesti i nastavne materijale te recentnu literaturu o razdoblju Domovinskog rata. Strani su dragovoljci u Hrvatsku počeli pristizati u ljeto 1991. godine te su se pridruživali redovima Zbora narodne garde (ZNG), Hrvatske vojske (HV), Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Strani borci su došli iz 44 različite zemlje - pouzdano je potvrđeno kako je došlo oko 790 ljudi, a postoje indikacije da bi se taj broj mogao povećati do 1000. Njih 85 je poginulo, a najmanje 130 ih je bilo ranjavano.

Izložba upoznaje javnost s fenomenom stranih dragovoljaca u Domovinskom ratu približavajući posjetiteljima motive za sudjelovanje u obrani Hrvatske, ratišta na kojima su se borili, njihov doprinos pobjedi kao i poslijeratne sudbine, a rezultat je dvogodišnjeg predanog historiografskog i muzeološkog rada te suradnje između Muzeja Domovinskog rata u Splitu i Hrvatskog memorijalnog-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Izložba je dvojezična, na hrvatskom i engleskom jeziku, te bogato opremljena izvornim fotografijama i snimkama s različitih bojišnica u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Obuhvaća preko 100 izvornih eksponata iz razdoblja Domovinskog rata, među kojima se mogu pronaći kompletirane vojne odore, različiti tipovi vatrenog i hladnog oružja, vojna oprema i dokumentacija, ali i ratni trofeji zarobljeni od Jugoslavenske narodne armije i Vojske Republike Srpske.

 

Izvor: Muzej Domovinskog rata u Splitu

Svečano otvorenje izložbe održano je u novotvorenoj muzejskoj galeriji na adresi Mike Tripala 6 u Splitu, uz prisustvo brojnih stranih dragovoljaca i drugih uvaženig gostiju. Sve okupljene, kao i prostor nove muzejske galerije, blagoslovio je vojni kapelan don Branimir Projić. Ravnatelj Muzeja Domovinskog rata u Splitu Matej Gabrilo istaknuo je važnost međuinstitucionalnih suradnji u istraživanju suvremene hrvatske povijesti te naglasio viziju Muzeja da postane referentno mjesto za izučavanje povijesti Domovinskog rata. Zahvalio je stranim dragovoljcima na podršci koju su kroz donacije i posudbe predmeta pružili ovom projektu te izrazio nadu u skore buduće suradnje. Tomislav Šulj je vodeći hrvatski povjesničar na temu fenomena stranih dragovoljaca u Domovinskom ratu koji se navedenom problematikom bavi već dugi niz godina. Istaknuo je važnost ovakvih suradnji jer su muzeološka obrada, interpretacija, prilagodba rezultata znanstvenih istraživanja i prezentacija, najbolji put do približavanja pojedinih tema i fenomena široj javnosti.

Izložba je otvorena za javnost do 1. listopada 2024. godine.

(Muzej Domovinskog rata u Splitu)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivona Marić Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr