Stvaranje zbirki kulturno povijesne i umjetničke građe počinje povratkom franjevaca u Vukovar 1687. godine nakon oslobađanja ovog područja od otomanske vlasti i traje više od tri stoljeća. Na vrijednost tih zbirki ukazivala su već djela starijih povjesničara poput fra Placida Belavića i fra Paškala Cvekana. Tragični događaji, razaranja i okupacija u velikosrpskoj agresiji na Vukovar i Hrvatsku od 1991. do 1996. godine potencirali su potrebu za sustavnim prikupljanjem, valorizacijom, čuvanjem i prezentacijom muzejske građe, što je sada izvedeno uz pomoć Gradskog muzeja Vukovar. S obnovom franjevačkog kompleksa, pored stambenog trakta redovnika i klauzure, otvorio se i prostor za muzej na dvije etaže, u koji su uvršteni riznica s vrijednim umjetničkim blagom, galerija slika starih majstora, knjižnica raritetnih knjiga, a posjetiteljima je omogućen pristup crkvi, kripti, zvoniku i klaustru, novoj knjižnici s čitaonicom te ostalim sadržajima poput vinoteke i suvenirnice, uključujući i vanjski prostor u kojem se nalazi Pastoralni centar sv. Bono i šetnica s pogledom na Dunav. Franjevački muzej, s već posvećenom crkvom sv. Filipa i Jakova, daruje novu dimenziju u bogatoj kulturnoj i povijesnoj baštini Vukovara. (Sažetak preuzet s https://franjevacki-samostan-vukovar.hr/o-nama/)

Izložba Nematerijalna kulturna baština u Federaciji Bosne i Hercegovine iz etnografske zbirke Karmela sv. Ilije prikaz je dvanaest kulturnih elemenata s “Preliminarne otvorene liste nematerijalnoga kulturnoga naslijeđa/baštine Federacije Bosne i Hercegovine”. Listu je sastavilo Federalno ministarstvo kulture i sporta izdvajajući kulturne fenomene koje Federacija BiH želi nominirati i staviti na UNESCO-ovu “Reprezentativnu listu nematerijalnog naslijeđa čovječanstva”. Građa za izložbu Nematerijalna kulturna baština u Federaciji Bosne i Hercegovine iz etnografske zbirke Karmela sv. Ilije dio je etnografske zbirke u samostanu i duhovnom centru „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru, u okolici Tomislavgrada. U zbirci se prikupljaju i čuvaju tradicijska odjeća, nakit, čipke i uporabni predmeti sva tri konstitutivna naroda – Hrvata, Srba i Bošnjaka iz cijele Bosne i Hercegovine. To su: – konjičko drvorezbarstvo – potkivanje jaja u Kreševu – umijeće izrade čipke – kera – hodočašće na Ajvatovicu – Prusac – hodočašće sv. Ivi – Podmilačje – izrada grnčarije u Liješevu – običaj košenja u Kupresu – ganga – polifoni oblik ruralne tradicije – umijeće izvođenja sevdalinke – muzičko-poetskog oblika gradske muzičke tradicije – umijeće gradnje i sviranja instrumenta karaduzen – polifoni oblik pjevanja „U tri“ u Usori – skokovi sa Starog mosta u Mostaru Izvor: http://gkd.hr/izlozba/nematerijalna-kulturna-bastina-u-federaciji-bosne-i-hercegovine-iz-zbirke-karmela-sv-ilije/ (pristupljeno: 28.11.2019.)

Knjiga je tematski podijeljena u 6 cjelina, koje sadrže 27 eseja različitih stručnjaka, u kojima se istražuje i objašnjava kako se muzeji u svojem djelovanju odnose prema religiji i religijskim predmetima. Ovaj odnos uključuje i dublja pitanja poput kulturne aproprijacije, međunarodnih pravnih problema, restitucije muzejskih predmeta, sekularizacije i ekonomske reforme. Prvi dio knjige (Museum Buildings) istražuje kako arhitektura muzeja omogućava posjetiteljima religijsko iskustvo, a Gretchen Buggeln nudi 4 načina na koja se ovo ostvaruje. U asocijativnom načinu, arhitektura muzeja ili dizajn izložbe koji oponaša sveto mjesto upotrebom osvjetljenja, zvuka, i postavom predmeta, u posjetiteljima pobuđuje religijske osjećaje. Magistralni se način odnosi na muzejsku arhitekturu koja svojim dizajnom i estetikom zamjenjuje religijsko, a najčešći je kod muzeja umjetnosti koji se vode larpurlatističkim načelima. Sljedeći je način Buggeln označila kao terapeutski, a pod njim podrazumijeva individualno religijsko iskustvo kroz umjetnost ili prirodu, koje nije čvrsto povezano s tradicionalnim religijskim doktrinama. Iskupljujući način označava iskustvo u memorijalnim i povijesnim muzejima koji se bave teškom baštinom, a ujedno pružaju i religijski aspekt upotrebom vjerskih simbola, rituala i narativa. Slijedi cjelina Objects, Museums, Religions posvećena muzejskim predmetima i načinima na koje predmeti religijske važnosti pronalaze značenje u muzejima i „pričaju svoju priču“. Postavlja se pitanje gube li religijski predmeti svoje značenje kada ih se izuzme iz upotrebe i pretvori u izloške. Naglašava se i kako su predmeti koje se danas smatra svjetovnim i koji su na taj način prikazani u muzejima, u prošlosti često imali religijsko značenje. Treći se dio (Response to Objects, Museums and Religion) bavi osobnim doživljajem religije, povijestima i iskustvima s kojima posjetitelji dolaze u muzeje, i utjecajem tih čimbenika na njihovu interakciju s muzejskim predmetima. Steph Berns uvodi pojam devotional baggage kojim opisuje predmete religijskog značenja koje posjetitelji donose u muzeje, koriste se njima u prostoru muzeja (npr. molitvenik, krunica), ili svjetovne predmete koji su u interakciji s religijskim dobili novu dimenziju (npr. narukvica koju je posjetiteljica imala kada je dotaknula izložene kosti sv. Tereze). U četvrtom dijelu (Museum Collecting and Research) ukazuje se na važnost prikupljanja podataka u muzejima, a autori iz SAD-a, Kanade, Australije, Rusije i Njemačke na primjerima tamošnjih religijskih muzeja prikazuju prakse prikupljanja podataka. U cjelini Museum Interpretation of Religion and Religious Objects muzejski stručnjaci objašnjavaju s kakvim se izazovima i prilikama susreću pri prezentiranju religijskih predmeta i njihovoj interpretaciji. Tom Freudenheim iznosi zanimljivo opažanje iz svojeg dugogodišnjeg iskustva rada u muzejima umjetnosti – muzeji izbjegavaju prikazati religijski kontekst i sadržaj svojih predmeta jer smatraju da posjetitelji već barataju tim informacijama, što smatra pogreškom jer onemogućava posjetiteljima da u cijelosti shvate umjetničko djelo. Završni dio knjige (Presenting Religion in a Variety of Museums) zaključuje priču o religiji i muzejima prikazom različitih religijskih muzeja čime se ilustrira raznovrsnost i bogatstvo područja. (Andrea Saik) Preuzeto sa: https://mdc.hr/hr/mdc/publikacije/newsletter/newsletter-27-12-2023/#knjiga

U ediciji Bibliotheca Ars Sacra Posegana objavljena je reprezentativna monografija koja predstavlja predmete sakralne baštine nastale na tlu Požeške biskupije, u župama zapadne i srednje Slavonije te djela moderne i suvremene hrvatske umjetnosti koji se čuvaju i izlažu u Dijecezanskome muzeju u Požegi i Riznici požeške katedrale. Monografija je objavljena povodom svečanoga otvorenja Dijacezanskoga muzeja u listopadu 2016. godine uz 20. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije. Uvodno poglavlje o povijesnom razvoju i ustoju Muzeja i Riznice „Od zamisli do ostvarenja Dijecezanskog muzeja i Katedralne riznice u Požegi“ potpisao je biskup msgr. Antun Škvorčević koji je i osnivač Dijecezanskoga muzeja Požeške biskupije (7. travnja 1999. god.). Prvi dio monografije posvećen je Dijecezanskome muzeju Požeške biskupije. U renoviranoj zgradi Muzeja na katedralnom trgu u Požegi uređen je stalni postav sakralne zbirke te zbirke moderne i suvremene umjetnosti, čiji je jedan dio izložen i u zgradi Biskupskog doma kao sastavni dio muzejskog postava. Njegovu prostorno-oblikovnu koncepciju opisao je Mario Beusan. Zbirku sakralne umjetnosti predstavile su Mirjana Repanić Braun (Sakralna umjetnost od 17. do 19. st.), Arijana Koprčina (Liturgijski predmeti od metala) i Jelena Ivoš (Liturgijsko ruho). Zbirku moderne i suvremene umjetnosti opisala je Ivanka Reberski. U tijeku su pripreme za stalni postav etnografske zbirke pokraj župne crkve u Velikoj, a grafička zbirka i zbirka plaketa čuvaju se u studijskome arhivu Dijecezanskog muzeja. Drugi dio posvećen je Riznici požeške katedrale koja je povijesno i sadržajno neodjeljiva od Muzeja. Osnovana je u kolovozu 2004. god. kako bi prikladno čuvala i prezentirala liturgijske predmete velike kulturne i povijesne vrijednosti među kojima je i nekoliko kasnogotičkih kaleža iz 15. i 16. stoljeća, mitra biskupa Franje Thauszyja, graditelja crkve, te misnica, dalmatike, plašt i velum koje je za posvetu požeške crkve sv. Terezije 1763. god. darovala carica Marija Terezija zajedno s rokoko kaležom. Posebnu vrijednost monografiji daju poglavlja koja donose Katalog Zbirke sakralne umjetnosti (Slikarstvo, kiparstvo i drveni relikvijari; Liturgijski predmeti od metala; Liturgijsko ruho) i katalog Zbirke moderne i suvremene umjetnosti (Slikarstvo i kiparstvo) Dijecezanskog muzeja te katalozi Liturgijskih predmeta od metala, Liturgijskoga ruha i Liturgijskih knjiga Riznice požeške katedrale. Kataloški popisi donose osnovne podatke o predmetima (inventarni broj, naziv, autor, mjesto i vrijeme nastanka, materijal i tehnika izrade, mjere, smještaj) i popratne ilustracije u boji. Uvodni dio monografije te njegovi kataloški dijelovi dostupni su i u elektroničkome obliku na poveznici: http://www.pozeska-biskupija.com/nova/wp-content/uploads/2016/11/katalog.pdf (pristupljeno 13. lipnja 2017.)

U prilogu anketni obrazac za upis u Registar i popis mjesta koje posjeduju zbirke u vlasništvu vjerskih zajednica.