Kabinet grafike HAZU i Fundacija Miroslav "Šutej" objavili su opsežnu likovnu monografiju posvećenu ranom likovnom stvaralaštvu Miroslava Šuteja (1936.-2005.). Predstavljen je njegov prvi crtački i grafički ciklus s motivima iz obiteljskoga dvorišta u Dugoj Resi. Taj manje poznati ciklus nastao je u ranim godinama Šutejeva akademskog školovanja (1957.-1958.). Autor teksta monografije je Tonko Maroević, koji za Miroslava Šuteja kaže da je "(…) impozantna umjetnička osobnost, iznimno moćna pojava hrvatske suvremene umjetnosti, jedan od najsvestranijih, najdarovitijih i najistaknutijih umjetnika druge polovine dvadesetoga stoljeća". Naime, Šutej je bio slikar, grafičar, dizajner, scenograf, profesor na Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu i Širokom Brijegu te akademik HAZU. Monografija je bogato ilustrirana reprodukcijama u boji i donosi uvodni tekst, reprodukcije radova, popis radova, umjetnikov životopis s popisom nagrada i izložaba te bibliografiju. Objavljena je kao treća knjiga u Biblioteci likovnih monografija posvećenih crtežima i grafici.

Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti priredio je izložbu (listopad – prosinac 2009.) na kojoj su predstavljeni crtački radovi hrvatskih umjetnika školovanih na münchenskoj Akademiji na prijelazu iz 19. u 20. st. Izložba je realizirana u sklopu projekta Instituta za povijest umjetnosti "Zagreb – München: hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu", pokrenutoga u povodu 200. godišnjice osnutka münchenske Akademije. Izložbom se nastojalo javnosti predstaviti hrvatsko umjetničko naslijeđe nazvano münchenskom školom. Uz izložbu je objavljen katalog više kustosice Vesne Kedmenec Križić i kustosice Ružice Pepelko. Njegova struktura prati koncepciju izložbe, realizirane u dvije dionice. Prva je predstavila radove Izidora Kršnjavoga, Nikole Mašića, Mate Celestina Medovića, Mencija Clementa Crnčića i Bele Csikosa Sessije, nastale u razdoblju njihova školovanja na kraju 19. st., a dopunjena je pregledom njihovih ponajboljih radova iz kasnijih razdoblja stvaranja, pohranjenih u fundusu Kabineta grafike. Drugi dio kataloga predstavlja crteže slikara mlađe generacije umjetnika s početka 20. st., tzv. münchenskog kruga - Oskara Hermana, Josipa Račića, Vladimira Becića, Miroslava Kraljevića te crtačko-grafičke radove Ljube Babića. Osim uvodnih povijesno-umjetničkih eseja autorica (objavljenih usporedno na njemačkome i hrvatskom jeziku), katalog donosi i kratke životopise zastupljenih umjetnika, reprodukcije njihovih radova u boji i popratne kataloške jedinice.

Akademik Zlatko Prica (1916.- 2003.) darovao je krajem 2001.g. Kabinetu grafike HAZU zbirku crteža i grafičkih listova od 649 inventarnih jedinica, s popratnom dokumentacijom (katalozima izložaba i plakatima). Bila je to jedna od tri umjetnikove donacije – prva je bila rodnom gradu Pečuhu (Mađarska), a druga Samoboru, u kojemu je živio od 1940. Muzejska savjetnica Margarita Sveštarov-Šimat u predgovoru likovne monografije u izdanju Kabineta grafike HAZU navodi: "Tim plemenitim i velikodušnim gestama Prica je želio toposima vlastite memorije uzvratiti djelima koja su nastajala na njihovu humusu s idealističkom vjerom u umjetnost koja oplemenjuje, povezuje i pamti." Prvi, tekstualni dio monografije kojom je Kabinet grafike nastojao zahvaliti umjetniku, donosi autoričinu analizu i prikaz grafičkoga rada Zlatka Price. Drugi, slikovni dio donosi reprodukcije i kataloške opise jednoga dijela iz Pricine donacije unutar nekoliko skupina s obzirom na tehniku izrade: duboki tisak (73 jedinice), visoki tisak (15), litografije (26), serigrafije (12) i grafički plakati (9). U knjizi je sadržan i umjetnikov životopis, popis nagrada i kronologija izložaba te opsežna bibliografija.