Prvom monografskom izložbom majstora Oracija Fortezze želimo predstaviti europski značaj šibenskog majstora zlatara i gravera koji je na svojim vrsno graviranim mjedenim vrčevima i pladnjevima pokazao nevjerojatno poznavanje antike, klasične literature kao i poznavanje suvremenih likovnih smjernica. Bio je među rijetkim primijenjenim umjetnicima koji su u to vrijeme potpisivali svoja djela i to, ne samo što se potpisivao svojim imenom i prezimenom, već je isticao da je Šibenčanin ili da je djelo rađeno u Šibeniku. Više o izložbi na: https://gkd.hr/izlozba/misterij-majstora-fortezze-europska-bastina-sibenskoga-gravera/ (pristupljeno: 4.10.2024.)

Špilja sv. Ante smještena je u stijenama jugoistočne obale Kanala sv. Ante, na 12 metara nadmorske visine. U srednjem vijeku, najkasnije u 14. stoljeću, špilja je sakralizirana i pretvorena u crkvu posvećenu sv. Anti pustinjaku. Od početka 15. stoljeća ta špiljska crkva se u arhivskim dokumentima spominje i kao eremitorij – mjesto gdje se pustinjaci (eremiti) povlače u izolaciju od javnosti kako bi prakticirali isposnički način života. Unutrašnjost crkve omeđuje prirodna stijena, a otvor djelomično prikriva kameni zid. Od crkvenog interijera vidljiva su dva devastirana oltara i kamenica uvijek puna pitke vode, koja se nakon kiše cijedi sa stropa špilje. Crkva u špilji sv. Ante bila je korištena do prve polovice dvadesetog stoljeća. Oko 1930. godine špilja gubi svoj sakralni značaj i pretvorena je u vojni bunker.

Izdanje je rezultat interdisciplinarnog filološkog i historiografskog istraživanja, a razrješava ključne nedoumice i pogreške vezane uz dosadašnje tumačenje pitanja autorstva, provenijencije, naslova i sastava rukopisa. Jedno od važnijih otkrića vezanih uz ovaj rukopis jest nalaz vlastoručnih marginalnih bilježaka Petrova nećaka, šibenskog humanista i povjesničara Dinka Zavorovića (oko 1540. - 1608.), čime prvi put dobivamo uvid u njegov autograf. U historiografskom smislu, Zavorovićev administrativni spis o zaposjednutim selima Šibenske zagore kao uputa mletačkim vlastima, je takoreći detaljan snimak postojećeg stanja s posjedima u istočnom dijelu Šibenske zagore, ali i uvjerljiva slika jednoga vremena. No, čita li se između redaka, jasno je da evidentirano stanje zapravo prikazuje i izravne posljedice koje je izostanak konkretne reakcije mletačkih vlasti na osmansku uzurpaciju spomenutih posjeda ostavio na taj kraj i njegove žitelje, što je nakon Ciparskog rata (1570. - 1573.), među ostalim, za Mlečane dovelo i do novih teritorijalnih gubitaka u Šibenskoj zagori. Stoga je, dakle, sasvim izgledno da je Petar Zavorović svojim izvještajem mletačke vlasti nastojao unaprijed neizravno upozoriti i na tu činjenicu.

zložba prati razvoj organiziranog klapskog pjevanja u gradu Šibeniku, obrađuje šibenske klape, njih čak 21 koje su nastupile na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, počevši od prve službeno registrirane šibenske klape, klape "Šubićevac".

Knjiga na 97 stranica formata A-4 donosi 59 lokaliteta razvrstanih u 14 tema i sa 160 fotografija. Autor Vodiča je etnolog Jadran Kale, kustos i sveučilišni nastavnik, a recenzenti i predstavljači knjige su urbanist Filip Šrajer i geografkinja Tanja Kremenić, koji su oboje doktorirali istraživanjem suhozida na Hvaru i Cresu.