Prošlu srijedu u Muzeju Mimara u Zagrebu predstavljen je projekt „e-Kultura – Digitalizacija kulturne baštine“ kojim će se povećati pristup kulturnoj baštini u digitalnom obliku i osigurati njena zaštita sustavnom, standardiziranom i trajnom pohranom u digitalnom obliku uspostavom centralnog repozitorija.
Projekt su predstavili ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura, ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Kazimir Bačić, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović , ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice Ivanka Stričević te državni tajnik u Ministarstvu kulture dr. sc. Ivica Poljičak.
Cilj projekta kojeg provodi Ministarstvo kulture u partnerstvu s Hrvatskim državnim arhivom, Hrvatskom radiotelevizijom, Muzejom za umjetnost i obrt te Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu je uspostava centralnog repozitorija za sigurnu pohranu digitalnog kulturnog sadržaja i odgovarajućeg informacijsko komunikacijskog sustava, koji će omogućiti korisnicima jedinstveni pristup sadržaju i bolju interakciju između dokumenata svih baštinskih ustanova koje sudjeluju u projektu. Uz uspostavu središnjeg sustava za pohranu, pristup, agregaciju i pretraživanje, standardizira se pristup digitalizaciji i jača kapacitet zajednice arhiva, knjižnica i muzeja te omogućuje jedinstven i standardiziran pristup digitaliziranoj građi građanima, znanstvenicima, studentima i poslovnim subjektima.
Program se naslanja na donošenje novih zakona o arhivima, knjižnicama i muzejima te na Nacionalni plan digitalizacije kulturne baštine do 2025. koji će se ovih dana naći na sjednici Vlade RH, a u pripremi je i novi Zakon o autorskim pravima koji će omogućiti da se digitalno stvoreni i pohranjeni sadržaji puno liberalnije koriste za različite obrazovne i znanstvene potrebe, te promociju, upoznavanje i reprezentaciju kulturne baštine.
Naveden je primjer Hrvatske radiotelevizije koja brine o velikoj arhivi audiovizualnih materijala, točnije o 243 660 kazeta beta formata i 36 500 sati vrijedne filmske građe, koja bi programom „e-Kultura“ trebala biti digitalizirana i očuvana, čime će se značajno povećati dostupnost arhive i zaboravljenih sadržaja iz naše povijesti koji će se moći koristiti za razne namjene poput obrazovanja ili istraživanja različitih područja kulture i umjetnosti.
Ministarstvo kulture odredilo je suradničke ustanove koje će provoditi koordinaciju projekta za svoj dio zajednice. Kao partnerska institucija u muzejskoj zajednici odabran je Muzej za umjetnost i obrt koji će za stručne djelatnike održati radionice o digitalizaciji i standardima, te izlascima na teren provoditi edukaciju na temu odabira građe, postupaka digitalizacije, opisivanja metapodacima i obrade nakon skeniranja i fotografiranja te opisa digitalizirane građe. Odluke vezane uz prioritete, redoslijed i prihvatljivosti građe za digitalizaciju donijet će ustanove koje posjeduju građu u dogovoru s matičnim muzejima i Muzejom za umjetnost, a muzejima je krajem siječnja dostavljen upitnik o vrsti i količine građe kojim bi trebali napraviti preliminarni odabir muzejskih predmeta predviđenih za digitalizaciju.
Projekt „e-Kultura – Digitalizacija kulturne baštine“ vrijedan je više od 40 milijuna kuna, od čega je 80 posto sredstava sufinancirano u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.–2020. iz Europskog fonda za regionalni razvoj, dok je 15 posto osigurano iz nacionalnih sredstava. (Ivan Guberina)
MDC radionica – Uvod u muzejsko nakladništvo
Muzejski dokumentacijski centar iz Zagreba poziva Vas na sudjelovanje na 2. regionalnoj radionici iz ciklusa Kako objaviti dobru muzejsku knjigu pod nazivom Uvod u muzejsko nakladništvo, koja će se održati 7. travnja 2020. s početkom u 10 sati u Muzeju grada Trogira.
Nakon 12 održanih tematskih radionica iz edukativnoga ciklusa Kako objaviti dobru muzejsku knjigu, od kojih su četiri popraćene i priručnicima iz istoimene edicije (o muzejskim katalozima; o publikacijama za djecu i mlade; o elektroničkim publikacijama; o publikacijama za osobe s invaliditetom), Muzejski dokumentacijski centar organizira drugu radionicu koja će se za muzealce održati izvan grada Zagreba.
Nakon vrlo posjećene i dobro prihvaćene radionice održane 2019. godine u Zavičajnom muzeju Našice za muzejske djelatnike muzeja i galerija Slavonije, Baranje i Srijema, pripremamo drugu radionicu za muzealce iz dalmatinskih muzeja i galerija, koja će se održati u Muzeju grada Trogira.
Organizacija i održavanje radionica u pojedinim regijama prati sugestije zainteresirane muzejske zajednice te omogućava većem broju zainteresiranih polaznika upoznavanje s izabranim temama iz muzejskoga nakladništva, stjecanje novih znanja i vještina kao i konstruktivnu raspravu o pojedinim praktičnim ili teorijskim pitanjima.
Radionica Uvod u muzejsko nakladništvo obuhvatit će aktualnu tematiku iz muzejskoga nakladništva koja je evaluacijom polaznika izabrana kao najkorisnija za uvod u praktični rad muzeja. Stoga će se u četiri izlaganja predstaviti tema o osnovnim vrstama muzejskih publikacija s posebnim osvrtom na kataloge i muzejske vodiče kao i njihove vrste te formalne i sadržajne značajke; drugom će se temom naglasiti odgojno-obrazovna uloga muzeja koja se ostvaruje kroz različite oblike tiskanih i elektroničkih publikacija ovisno o uzrastu i interesima publike kojoj su namijenjene; trećim će se izlaganjem predstaviti najnoviji izložbeno-izdavački projekti za osobe s invaliditetom te na koncu vrlo aktualna tematika autorskopravnih pitanja vezanih uz tiskane i elektroničke muzejske publikacije.
Radionica je namijenjena svim zainteresiranim muzejskim djelatnicima, posebice onima koji se bave izdavačkom djelatnošću muzeja. Dobrodošli su i drugi polaznici iz baštinskih ili obrazovnih ustanova.
Predavači:
Renata Brezinščak, muzejska pedagoginja savjetnica (Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb)
mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić, knjižničarska savjetnica (MDC, Zagreb)
mr. sc. Željka Sušić, muzejska pedagoginja savjetnica (Tiflološki muzej, Zagreb)
Annemari Štimac, dipl. bibl. (Knjižnice grada Zagreba, Knjižnica Vladimir Nazor)
Detaljnije informacije o prijavi, predavačima i programu radionice možete pogledati na mrežnim stranicama MDC-a. (mr.sc. Snježana Radovanlija Mileusnić)
Fotografirao: Goran Vranić
Budimpešta – otvorena izložba Miroslava Kraljevića
U budimpeštanskoj „Palači straže“ Várkert Bazára prošli je tjedan povodom hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije otvorena izložba zagrebačke Moderne galerije "Miroslav Kraljević, hrvatski modernist i tri najistaknutija sljedbenika Kraljevićeva nasljeđa u hrvatskom slikarstvu prve polovice 20. stoljeća – Uzelac-Gecan-Trepše", posvećena jednom od naših najvećih slikara i utemeljitelju hrvatske moderne.
Riječ je o prvom serioznom predstavljanju hrvatske moderne umjetnosti u Mađarskoj, koje uz antologijski odabir najznačajnijih djela Miroslava Kraljevića predstavlja izravne sljedbenike njegovog slikarskog i ikonografskog nasljeđa – Milivoja Uzelca , Vinka Gecana i Marijana Trepšea, ocrtava ulogu Pariza u formiranju spomenutih umjetnika prikazujući genetski kod preuzet iz pariške internacionalne škole, te europskoj javnosti približava najvrjedniji segment moderne hrvatske likovne baštine. Kraljevićev umjetnički opus je polivalentan i obuhvaća širok spektar tema – od animalističkih motiva i požeških krajolika, pa sve do introspektivnih autoportreta i crteža pariškog boemskog života. Tadašnja strujanja avangardnog velegrada tek su njegovim pariškim stvaralaštvom ušla na velika vrata u hrvatsku kulturnu sredinu, kojoj su do tada bila tek relativno poznata preko novinskih natpisa koje je A.G. Matoš slao iz Pariza, a njegove inovacije bitno će utjecati na mladu generaciju hrvatskih umjetnika drugog i trećeg desetljeća 20. stoljeća. Kraljević je donio umjetnost kultiviranu na impresionistima, prije svega na Manetu i Cézanneu, te otkrivao vrijednost flanerstva u slikarstvu slikajući pariške ulice i parkove, zadimljene interijere pariških kavana i bordela, prizore iz kazališnih i baletnih predstava.
Mađarska publika ima priliku vidjeti Autoportret sa psom (1910.), ključnu sliku nastalu na zadnjoj godini studija u Münchenu, odmah zamijećenu i nagrađena na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu. Ta mu je nagrada omogućila stipendiju za Pariz u kojem se potpuno razotkrio započevši posljednju i najplodniju fazu svedenu na samo tri godine intenzivnog stvaralaštva - od 1911. do 1913. godine, koja će postati temelj moderne hrvatske umjetnosti i ishodište za niz budućih velikih slikara. Pored Autoportreta sa psom izloženi su i drugi poznati Kraljevićevi radovi poput Bika (1911.) koji je smatran jednom od najuspješnijih animalističkih slika u hrvatskom slikarstvu, Djevojčice s lutkom (1911.) koja prikazuje njegovu omiljenu sedmogodišnju nećakinju koja je umrla od tuberkuloze 1905. godine, Portreta tete Lujke (1911.) na čijoj se pozadini već vide konstruktivni elementi Cézannea ili senzualnog i erotičnog ženskog akta Olimpija (1912.).
Tu je skulptura Podvezica (1910.) nastala u Požegi prije njegova odlaska u Pariz u kojoj na gotovo ekspresionistički i karikaturalan način kritički promatra hedonističku stranu seoskog života, te vjerojatno i njegov najpoznatiji portret Bonvivant (1912.) u kojem prikazuje svog dobrog prijatelja novinara i pisca kazališnih kritika Antu Masovčića kako elegantno dotjeran sjedi u naslonjaču, sugerirajući njegovim držanjem i samozadovoljnim smiješkom da je riječ o osobi koja uživa u hedonističkom stilu života.
Postav izložbe obuhvatio je djela glavnih protagonista hrvatske umjetnosti drugoga desetljeća 20. stoljeća koji su se nastavili na Miroslava Kraljevića - Veneru iz predgrađa (1920.) i Autoportret pred barom (1922. ) Milivoja Uzelca te Autoportret s lulom (1918.) i U kavani (1919.) Marijana Trepšea, za kojeg je njegova generacija govorila da je najbliži Kraljeviću. Također, po prvi put u javnosti je izložena druga verzija Cinika (1921.) Vilka Gecana, modificirani autoportret iz Kolekcije Vugrincec u kojem se prepoznaje suma znakova koje je artikulirao i inicirao nekih sedam godina prije Miroslav Kraljević.
Autor izložbe je naš istaknuti povjesničar umjetnosti dr.sc. Zvonko Maković, likovni postav potpisuje dugogodišnja ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić, a izložba se može razgledati do 29. ožujka 2020. godine. (Ivan Guberina)
Fotografirao: Goran Vranić
Fotografirao: Matija Dronjić
Ljubljana – predstavljene hrvatske tradicijske dječje igračke
Zagrebački Etnografski muzej pridružio se izložbom "Hrvatske dječje igračke između tradicije i suvremenosti", otvorenom krajem veljače u Slovenskom etnografskom muzeju u Ljubljani, programima kojima Hrvatska predstavlja svoje kulturno nasljeđe tijekom predsjedanja Vijećem EU.
Izložba posebno prilagođena najmlađima kroz najzanimljivije i najvrednije predmete iz zbirki dječjih igračaka posjetiteljima predstavlja hrvatske dječje igračke izrađene od 19. stoljeća do danas, otkrivajući raznolikost motiva i materijala od kojih su rađene te ih upoznaje s lokalitetima na kojima su nastale s naglaskom na tradicijskim dječjim igračkama, posebno na igračkama čije je umijeće izrade upisano na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Organizirana izrada igračaka započela je u Hrvatskoj potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, najprije u Hrvatskom zagorju i Prigorju, a potom i u Dalmatinskoj zagori. Jedno od najranije organiziranih mjesta u kojima je započela sustavna proizvodnja prigorsko je selo Vidovec u kojem su se od 1932. godine u sklopu seljačke Zadruge ručno izrađivali raznoliki motivi – od pasa, mačaka, krava i konja pa sve do saonica, tramvaja i auta. Igračke su uglavnom prodavali u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića, ispred Katedrale i na Dolcu te u samom selu kroz koje su prolazili hodočasnici na putu prema marijanskom svetištu Mariji Bistrici. U zaleđu Dalmacije drvene igračke izrađivale su se u mjestu Zelovu sve do početka 21. stoljeća, u kraju škrte zemlje čiji su stanovnici pored bavljenja poljoprivredom za život zarađivali izrađujući razne drvorezbarske proizvode i igračke. Motivi koje su izrađivali bili su konjići, plesači na štapu, leptiri na štapu, akrobati, zrakoplovi, čekići i ptice koje kljucaju, a najčešće ih se moglo vidjeti na splitskoj „pijaci“, ispred Svetišta Gospe Sinjske u Sinju ili na feštama poput one splitske Svetog Dujma. Putovali su i u ostala dalmatinska središta, noseći ih u naprtnjačama i nudeći tamošnjem gradskom stanovništvu.
Poseban segment izložbe bavi se dugom poviješću izrade tradicijskih igračaka u Hrvatskom zagorju u mjestima Stubički i Bistrički Laz, Gornja Stubica, Tugonica, Turnišće, Jerovec, Bedenec, Globočec i Marija Bistrica. Za njihovu izradu koristi se meko drvo iz neposredne okoline poput vrbe, lipe ili bukve koje rukotvorci nakon sušenja tešu i zatim uz pomoć drvenih ili kartonskih šablona posebnim alatom režu i oblikuju. Igračke su uvijek izrađivali muškarci, a oslikavale žene cvjetnim i geometrijskim ukrasima pa je svaka igračka na određeni način jedinstvena. Njihov je izričaj nepromijenjen već generacijama te je umijeće njihove izrade 2009. godine upisano kao svjetska baština na UNESCO-ovoj Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, čime je na svjetskoj razini potvrđena njihova vrijednost.
Među brojnim izloženim predmetima izdvajaju se drvena igračka Zipka iz Privlake nađena na tavanu Zadruge Bak, ujedno najstarija je igračka u Zbirci tradicijskih dječjih igračaka Etnografskog muzeja rađena oko 1834. godine, zatim dječji stol i četiri stolca iz Vidovca, dar Ženke Frangeš osnivačice Ženske udruge za uščuvanje i promicanje narodne pučke umjetnosti i obrta, te Vrtuljak na štapu iz Gornje Stubice koju je izradio najstariji živući majstor Slavko Ivanić, a oslikala supruga Ana u dijalektu „dedek na štapu“. One najmanje posebno su razveselile desetak puta uvećane kopije dječjih igračaka nastalih u majstorskim radionicama Ivice Mesara iz Tugonice i Josipa Fijana iz Marije Bistrice, dio kolekcije predimenzioniranih igračaka izloženih na Trgu pape Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici.
Prezentirane su danas vrlo rijetke igračke hrvatskih tvornica i majstorskih radionica poput plišanih igračaka iz majstorske radionice Ružice Vavra iz Zagreba, igračaka koje su proizvodile splitska „Jugoplastika“, tvornica lutaka i igračaka „25. maj“ iz Dubrove kraj Labina te zagrebačka tvornica „Biserka“, poznata po proizvodnji dječjih plastičnih igračaka prema likovima iz priča i filmova Walta Disneya.
Tu su i didaktičke igračke 21. stoljeća koje nose potpis hrvatskih dizajnera i umjetnika - Mačka akademskog slikara Zlatana Vrkljana, izrađena tokarenjem trešnjinog drveta koju djeca mogu oslikati i samostalno sastaviti, igračka Somewhere, Kay o my plus koju je za MoMA-u osmislio dizajner i kostimograf Goran Lelas, te 3D slagalica i mozgalica Logiq Tower koju je prema ideji Marka Pavlovića proizvela od recikliranih i obnovljenih materijala kanadska tvrtka Great Cirkle Works.
Autorica izložbe je dr.sc. Iris Biškupić Bašić, za likovni postav (likovno oblikovanje) zaslužna je Nikolina Jelavić Mitrović, a izložba se može se razgledati u Ljubljani do 24. svibnja 2020. godine. (Ivan Guberina)
Fotografirao: Matija Dronjić
Izvor: © The Rosalinde and Arthur Gilbert Collection on loan to the Victoria and Albert Museum, London
V&A – otkrivanje priče o nacističkom pljačkanju
U Muzeju Victorije i Alberta (V&A) u Londonu do 10. siječnja 2021. može se razgledati izložba „Prikrivene povijesti: otkrivanje priče o nacističkom pljačkanju“ koja se bavi sudbinom predmeta iz jedne od V&A-vih zbirki za koje je utvrđeno da su uoči ili tijekom Drugog svjetskog rata bili ukradeni ili prisilno prodani jer su bili u vlasništvu Židova.
Nacističko nasilje nad umjetnošću bilo je višestruko – otimali su umjetnine židovskim obiteljima i kolekcionarima, poticali umjetnost u kojoj nisu vidjeli prijetnju ili koja je na neki način veličala njihove ideje, a istovremeno su iz muzeja uklanjali djela koja su prema njima bila izopačena i nisu podržavala njihove ciljeve, ideale i propagandu. Neka od njih uništili su, druga su izlagali kao primjer kakva umjetnost ne bi smjela biti.
Zbirka Gilbert, u kojoj je pronađena građa nečiste prošlosti, 2008. godine postala je vlasništvo V&A i izložena u zasebnim muzejskim galerijama. Zbirku su od 60-ih godina sabirali supružnici Arthur (1913.-2001.) i Rosalinde (1913.-1995.) Gilbert. Roditelji Arthura Gilberta bili su Židovi, a sam Albert odrastao je u židovskoj zajednici u Londonu te je upravo stoga paradoksalno da su neki predmeti iz njegove zbirke tijekom nacističke “čistke” oteti od židovskih vlasnika, čiji su životi često i skončali u jeku ratnih događanja.
Kolekcionare Gilbert očaravali su pojedini detalji na predmetima, poticali su stručnjake da pišu knjige o njihovoj zbirci te su cijenili predmete koji su imali dobru priču, odnosno koji su nekoć bili u vlasništvu kraljeva, careva, poznatih ličnosti. No, po svemu sudeći, nisu bili odviše zainteresirani zagrebati ispod površine da otkriju i one manje lijepe detalje o provenijenciji svojih akvizicija.
V&A na neki način ovom izložbom pokušava ispraviti njihovu grešku i potaknuti i druge da se zapitaju otkud dolaze njihovi predmeti. Za istraživanje provenijencije predmeta iz zbirke, koja sadrži više od 1000 predmeta od zlata, srebra, poludragog kamenja, minijatura i mozaika, V&A je zadužio Jacquesa Schuhmachera. On je time postao i prvi kustos u Velikoj Britaniji koji je zadužen za ovakvo istraživanje. Utvrdio je da je 80 predmeta iz zbirke u jednom periodu svoje povijesti promijenilo vlasnike uslijed nacističkih zapljena i krađa. Tijekom svog istraživanja Schuhmacher se, kada je to bilo moguće, povezao i s potomcima obitelji u čijem su vlasništvu bili neki od predmeta. Idući korak koji V&A želi napraviti je vratiti predmete onima kojima pripadaju.
U okviru izložbe prezentirano je nekoliko priča o predmetima za koje se zna da su imali ovakvu sudbinu. Nekima se u potpunosti gubi trag u periodu od Drugog svjetskog rata do trenutka kada su se pojavili na tržištu i kada su ih supružnici Gilbert nabavili za svoju zbirku. Primjer predmeta koji potvrđuju nacističke krađa dvije su burmutice.
Jednu burmuticu je u posljednjoj četvrtini 18. stoljeća za kralja Luja XVI. izradio Joseph Etienne Blerzy, francuski majstor koji se specijalizirao za izradu takvih bogato dekoriranih i skupocjenih kutijica. Ona je u 20. stoljeću pripadala bankaru Maximilianu von Goldschmith-Rothschildu. On je cijelu svoju zbirku umjetnina pod pritiskom nacista morao prodati muzejima u Frankfurtu. Nakon Drugog svjetskog rata burmutica je vraćena obitelji, a krajem 1970-ih došla je u vlasništvo kolekcionara Gilbert.
Druga burmutica potječe također iz istog vremena, a izradio ju je njemački majstor Johann Christian Neuber. Ona je pripadala bankaru i kolekcionaru Eugenu Gutmannu, a nakon njegove smrti 1925. godine zbirku je naslijedio njegov sin Friedrich. Burmuticu su 1980-ih kupili kolekcionari Gilbert, bez informacija o tome u čijim se rukama našla nakon što je Friedrich Gutmann ubijen u Drugom svjetskom ratu.
Muzej se nada da će ova izložba izazvati reakcije, ali i potaknuti da se jave osobe koje znaju nešto više o ovim predmetima, te će se tako “zakrpati rupe” u njihovoj povijesti. Tome pomaže i činjenica da se Zbirka Gilbert može vidjeti i na muzejskim mrežnim stranicama.
V&A već desetljećima potiče pitanja provenijencije i restitucije. To su pitanja koja su od globalne važnosti i tiču se i Hrvatske jer smo se kao potpisnici dviju deklaracija obvezali da ćemo raditi na identificiranju takvih predmeta, poduzimati korake prema restituciji, uključujući stvaranje središnjeg registra takvih umjetnina i objavu podataka o njima kako bi se locirali vlasnici. U dva desetljeća koliko je prošlo od potpisivanja Washingtonskih principa nismo baš daleko odmakli u razvijanju i primjeni mehanizama za rješavanje ovakvih pitanja. (Zrinka Marković)
Target konferencija – razvoj publike u novom dobu
Javna ustanova Tvrđava kulture Šibenik organizira 15. i 16. listopada 2020. godine u šibenskoj Kući umjetnosti Arsen "Target konferenciju", koja će okupiti hrvatske i europske stručnjake iz područja razvoja publike u kulturi.
Ciljevi konferencije su jačanje kapaciteta kulturnih ustanova u području razvoja publike, doprinos kreiranju kvalitetnijih sadržaja te upoznavanje sudionika konferencije s alatima i smjernicama za uspješnu identifikaciju i razvoj vlastitih publika.
Sudionici će imati priliku poslušati predavanja voditelja kulturnih institucija te hrvatskih i međunarodnih stručnjaka za kulturni menadžment, produkciju programa, marketing i komunikacije, koje predvode dvije priznate stručnjakinje u polju razvoja kulturnih publika Alessandra Gariboldi i Agata Etmanowicz. Osim predavanja, sudionici će kroz dva dana sudjelovati na interaktivnim radionicama, konstruktivnim raspravama i nizu neformalnih druženja u Kući umjetnosti Arsen te na šibenskim tvrđavama sv. Mihovila i Barone.
Ideja o Target konferenciji nastala je u Tvrđavi kulture u rujnu 2018. godine kada je na najstarijoj šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila uspješno organizirana prva međunarodna konferencija pod nazivom „Razvoj publike i upravljanje u kulturi: novi koncepti za nove modele", na kojoj su predavači iz područja kulturnog menadžmenta, muzeologije i komunikologije iz Hrvatske, Slovenije i Italije prezentirali suvremene trendove u razvoju publike i najbolje prakse uključivanja kulturne baštine u svakodnevni život lokalnih zajednica.
Organizatori programa pozivaju na sudjelovanje voditelje kulturnih institucija, stručnjake za kulturni menadžment, djelatnike u kulturnim i baštinskim institucijama, kreatore programa u kulturi i istraživače kulture, s ciljem razmjene znanja i iskustava u razvoju publike kao ključne komponente profesionalnog djelovanja kulturnih ustanova.
Early bird kotizacije dostupne su u sustavu Entrio, a obuhvaćaju dvodnevnu ulaznicu za sva predavanja i radionice, obilazak tvrđava sv. Mihovila i Barone uz stručno vodstvo te sudjelovanje u neformalnim druženjima i popratnim programima. Tvrđava kulture osigurala je promotivne cijene za studente i poslovne subjekte, a kako je broj sudionika ograničen pozivaju da svoje mjesto osigurate na vrijeme.
Više informacija o predavačima i programu konferencije dostupno je na službenim stranicama. (I.G.)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr