Novi stalni postav - Dijecezanski muzej Požeške biskupije
U subotu 1.10.2016., sedamnaest godina nakon osnivanja Dijecenzanskog muzeja Požeške biskupije u Požegi je otvoren njegov stalni postav. Muzej je smješten u velikoj katnici koja definira sjeverni rub novoopločenog trga Sv.Terezije Avilske, gdje se nalazi i požeška katedrala s netom ugrađenim brončanim „Rajskim vratima“ kiparice Marije Ujević Galeković.
Prošle godine i u katedrali je otvorena riznica s iznimno vrijednim inventarom koji je u funkciji za svečanih prilika. Tu je prezentiran i dar carice Marije Terezije uručen prilikom njezinog boravka u Požegi kod posvećenja katedrale 1763.godine (misnica, dvje dalmatike, plašt, velum i rokoko kalež).
Dijecezanski muzej u lijevom krilu zgrade (prizemlje i 1.kat) sadrži veliku zbirku crkvenih umjetničkih predmeta, a u desnom krilu i potkrovlju zbirku djela moderne i suvremene umjetnosti. U prizemlju muzeja izloženi su predmeti u vremenskom rasponu od 15. do kraja 18.stoljeća, a na katu od 19.stoljeće do danas. Fundus muzeja sastoji se od: sakralne zbirke, etnografske, grafičke, zbirke plaketa i zbirke moderne i suvremene umjetnosti. U stalnom postavu izložena je građa iz sakralne i zbirke moderne i suvremene umjetnosti.
Postav sakralnog dijela zbirke cjelovit je presjek svih umjetničko-povijesnih perioda požeškog kraja. Sakralna zbirka obuhvaća dvjestotinjak predmeta: liturgijsko ruho, slike sakralne tematike, kipove, liturgijske predmete od metala (kaleži, pokaznice, relikvijari, svijećnjaci, raspela, procesijski križevi, kadionice i dr) nastale od 15. st. do danas, a riječ je o predmetima prikupljenim iz župa svih deset dekanata Požeške biskupije. Posebna su dragocjenost predmeti koji su sačuvani u Muzeju, a pripadali su crkvama razorenima u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu.
Promišljanje muzeološke koncepcije i postava rezultiralo je grupiranjem predmeta pojedinih stilskih epoha, unutar posebno dizajniranih izložbenih elemenata, tako da su ostvarene fragmentarne slike crkvenih ambijenata u određenom vremenu. Kronološki slijed tih prizora potiče intenzivniji doživljaj stilskih mijena kod prolaženja izložbenim prostorom.
Zbirka moderne i suvremene umjetnosti je nastala od poklona novoosnovanoj biskupiji s raznih naslova, od privatne zbirke msgr.dr.Antuna Škvorčevića i od donacija umjetnika. Među velikim donacijama umjetnika ističu se one koje su darovali: Ivo Dulčić, Đuro Seder, Zlatko Keser, Šime Perić, Šime Vulas, Josip Poljan i Tihomir Lončar, a među manjim donacije Ljube Ivančića, Frane Šimunovića, Ksenije Kantoci, Vasilija Jordana.
Osim toga zbirka sadrži djela slijedećih umjetnika: Oton Iveković, Miroslav Kraljevć, Ivo Kerdić Gabrijel Jurkić, Robert Frangeš-Mihanović, Vilko Gecan, Frano Kršinić, Mihovil Krušlin, Omer Mujadžić, Juraj Škarpa, Slavko Šohaj, Zlatko Šulentić, Josip Marinović, Stipo Ledić, Ferdinand Kulmer, Nikola Reiser, Edo Murtić, Tomislav Ostoja, Petar Barišić, Ratko Janjić-Jobo, Ivica Šiško, Dimitrije Popović, Josip Vaništa, Marija Ujević Galeković, Zlatko Kauzlarić-Atač, Ivan Lovrenčić, Ivan Rabuzin, Ivan Lacković - Croata, Ivan Večenaj i dr.
Uz otvaranje Muzeja izdan je i katalog pod naslovom „Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške Katedrale“. (Mario Beusan)
Autor Idejnog projekta muzeja, Muzeološke koncepcije i oblikovanja trajnog postava je Prof.Mario Beusan,dipl.ing.arh.
Stručna obrada i izbor izložaka:
Mirjana Repanić Braun: Sakralna umjetnost od 17. do 19.st.
Arijana Koprčina: Liturgijski predmeti od metala
Jelena Ivoš: Liturgijsko ruho
Nikolina Mandić: Liturgijske knjige
Ivanka Reberski: Zbirka moderne i suvremene umjetnosti
fotografirao: Damir Pahić
Gradski muzej Sisak – povijest ispričana bocama
U sklopu 4. Dana industrijske baštine u Sisku otvorena je izložba „Nepoznata baština-predmeti iz Zbirke ambalaže Gradskog muzeja Sisak“, kojom je autor mr.sc. Vlatko Čakširan ambalažom, bocama i etiketama, nastalim u rasponu od 18. do 20. st., ispričao priču o Sisku, njegovoj povijesti i ljudima.
Premda najveći broj predmeta od njih 236 predstavljenih na izložbi potiče iz 20-tih do 50-tih godina 20. stoljeća, vremena najjače industrijalizacije Siska, najstarija boca je iz 1748. Na boci je s jedne je strane naslikan vojnik s čašom u ruci, a s druge natpis „Liebe du mich als wie ich dich“, dvosmisleni iskaz ljubavi prema nepoznatoj ženi ili nepoznatom piću koje se u njoj nalazilo, hommage vosci i vojnicima koji su Siskom prolazili i u njemu boravili. Veliku skupinu čine i bočice za lijekove koje pričaju priču o bolestima s kojima su se Siščani borili zbog problema s često onečišćenom vodom (Sisak je dobio vodovod nakon Drugog svjetskog rata). O istome problemu svjedoče i brojne boce mineralne vode koja je također bila dio svakodnevice građana.
Keramičke boce i porculanske čaše iz 19. st. s natpisima Marienbad, Franzensbad i Carlsbad, njemačkim imenima za tada elitna češka lječilišta Karlovy Vary, Marianske i Františkovy-e Lazne (toplice) govore pak o bogatstvu nekih sisačkih obitelji. No, najveći broj predmeta vezan je uz sisačke tvornice i punionice mineralne i soda-vode, pivovare i iznad svega jednog od, između dva rata, najvažnijih industrijalaca Siska, Petra Teslića, osnivača i vlasnika Tvornice alkohola. Njegova marketinška djelatnost bila za za ono vrijeme na vrlo visokoj razini o čemu svjedoči i boca ruma iz 30-tih godina prošlog stoljeća za koju je etiketu izradio Andrija Maurović.
Posebno je zanimljiva povijest djelovanja Petra Teslića , detaljnije opisana u katalogu izložbe, koji je nakon bogate i kontroverzne vojne karijere po umirovljenju 1919. godine doselio u Sisak i započeo gospodarsku djelatnost. Njegova povezanost s dinastijom Krađorđević, poslovna i ideološka, ubrzo ga je dovela u sukob sa Hrvatskom seljačkom strankom, ali i do pravog ekscesa kada je, 1920. Godine optužen da je prigodom Radićeva predizbornog skupa u Sisku revolverom pucao na Radića.
„Priča o povijesti grada na osnovi ambalaže istraživački je izazov, jer je potrebno povezati podatke iz širokog područja – o proizvodnji ambalaže, dizajna, marketinga, povijesti“, kaže autor izložbe u zaključku kataloga. „U svome razvoju Sisak je u 19. i 20. stoljeću bio gospodarski centar koji je privlačio širok krug ljudi – obrtnika, trgovaca, industrijalaca, običnih radnika – koji su u grad dolazili zbog njegova privrednog razvoja. Sisak je zbog toga bio središte proizvodnje i potrošnje. Propagandne aktivnosti bile su vidljive u svim dostupnim medijima, a cilj je bio povećanje potrošnje, pogotovo za robe široke potrošnje“.
„Konzumacija piva, žestokih alkoholnih pića, likera, bezalkoholnih pića poput šabesa ili kraherla, mineralne i soda-vode bila je dio svakodnevice Siska sve do polovice 20. stoljeća. Od tog razdoblja mijenja se način života sukladno novom društvenom uređenju i modernizacijskim procesima. U cijelom obrađenom razdoblju prikazana je ambalaža kao dio svakodnevice, a ne samo kao dio stručne i znanstvene obrade. Pokušaj da se na takav način rekonstruira život ambalaže, ali i život građana koji su je upotrebljavali, dosad još nije učinjen“ zaključuje autor Vlatko Čakširan.
Dobra suradnja Gradskog muzeja Sisak i Konzervatorskog ureda u Sisku kao i njihove brojne zajedničke projekte (financiranje Holandske kuće kao novog kulturnog sadržaja grada s 25 milijuna kuna) biti će prezentirana na predavanju u Muzejskom dokumentacijskom centru, koje najavljujemo za kraj studenog 2016. (Iva Validžija)
Obljetnice - 25 godina rada za hrvatsku baštinu
“Hrvatska baština ima prijatelja u Britaniji” naslov je pod kojim je najnoviji broj uglednog The Art Newspaper-a obilježio 25-tu godišnjicu djelovanja zaklade The International Trust for Croatian Monuments iz Londona, zaklade koju je osnovala i koju već četvrt stoljeća uspješno vodi Lady Jadranka Beresford-Peirse.
Sve je počelo u jeku rata izložbom otvorenom u Londonu 3. prosinca 1991. Tri dana prije najgoreg bombardiranja Dubrovnika Lady Jadranka britanskoj je publici slikama predočila dimenzije razaranja hrvatske baštine. Tako je počelo, kao odgovor na razaranje. Nastavilo se prvo radom na obnovi u ratu oštećenih spomenika i promocijom hrvatske baštine, a danas kontinuiranom i sustavnom pomoći i stručnjacima i spomenicima kojima je pomoć potrebna.
Zaklada je sagrađena, kako kaže sama osnivačica “od puno rada i uz pomoć nekolicine nevjerojatno dobrih Britanaca”. U proteklih četvrt stoljeća Zaklada je uspjela prikupiti više od pola milijuna funti za projekte u rasponu od obnove graditeljskog naslijeđa do edukacije konzervatora, od izložaba i predavanja do financiranja usavršavanja mladih stručnjaka u inozemstvu. Njezinim djelovanjem pokrivena je cijela Hrvatska od Iloka i Osijeka u kojem je jos 1997. Zaklada uspostavila radionicu za obnovu vitraja, organizizirala dolazak stručnjaka Victoria and Albert muzeja u Osijek, ali i stručno usavršavanje za domaće stručnjake u Velikoj Britaniji, pa sve do juga Hrvatske.
Prvi veliki projekt bio je Šibenik 1995. kada su pokojnom biskupu Badurini uručili donaciju od £45,000 za popravak kupole katedrale. Dvadesetak godina kasnije, kada smo tijekom terenskog izvida MDC-a boravili u Franjevačkom samostanu sv. Lovre s ponosom su nam pokazivali arhivske ormare koje su dobili zahvaljujući radu Zaklade. “Kad sam prvi puta došla u njihovu knjižnicu, prekrasnu prostoriju, tamo je po podu bilo barem petnaest kanti koje su sakupljale vodu koliko je prokišnjavalo, a da ne govorim o miševima i drugim, manjim životinjicama”, kaže nam Lady Jadranka koja se odmah dala na posao i organizirala dolazak stručnjaka, uglednog profesora Nicholasa Pickwoad-a, stručnjaka za stare knjige i konzervaciju, te dr Roberta Childa, stručnjaka za insekte. Danas je ovaj objekt i njegov inventar saniran.
Posljednjih godina Zaklada prikuplja donacije za obnovu pokretne baštine, pomaže u projektima konzervacije i restauracije slika, a posebice ugroženog knjižnog fonda poput ovog šibenskog. Zaklada je pribavila suvremenu opremu za radionice Hrvatskog restauratorskog zavoda, restauratorsku radionicu Državnog arhiva u Zadru, laboratorij na Odsjeku za konzervaciju i restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, a pomagala je i Znanstvenu knjižnicu u Dubrovniku kao i Gradsku knjižnicu Jurja Šižgorića koja je poplivala prošle jeseni u nevremenu koje je pogodilo Šibenik.
Lady Beresford-Peirse osduvijek je imala poseban osjećaj za tekstil. Pokrenula je školu tkanja u Ivanić Gradu, a njihove radove sustavno promovira i prodaje u Velikoj Britaniji. Posljednjih godina sudjeluje u zaštiti crkvenog ruha, točnije njegove pohrane, doniranjem za tu svrhu građenih metalnih ladičara.
Lady Jadranki Beresford Peirse prošle je godine za njeno iznimno zalaganje i velik doprinos zaštiti kulturne baštine Republike Hrvatske dodijeljeno posebno priznanje Odbora nagrade Vicko Andrić Ministarstva kulture koja se dodjeljuje za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine u Republici Hrvatskoj.
The Art Newspaper svoj tekst ovih dana završava zaključkom da uspjeh ove Zaklade proizlazi iznad svega iz “strasti i upornosti” njezine osnivačice Lady Jadranke Beresford Peirse kojoj čestitamo na obljetnici, zahvaljujemo na učinjenom i želimo da je “strast i upornost” nikada ne napuste. (M. K.)
Claude Faubert - Iskustva otpisa građe i racionalizacije zbirki
Budući da mnoge naše kolege nisu mogle nazočiti nedavno održanom predavanju o strategiji prikupljanja i otpisu građe te racionalizaciji zbirki koje je u Etnografskom muzeju u Zagrebu održao Claude Faubert, dopredsjednik Collection and Research for the Canada Science and Technology Museums Corporation, ljubaznošću autora ustupljena nam je power point prezentacija, a zbog lakšeg razumijevanja izvukli smo glavne akcente iz snimljenog predavanja.
Tema je važna za hrvatske kustose jer se brojni muzeji već desetljećima suočavaju s problemom građe koja je godinama (neselektivno i nekritički) prikupljana, te je postala veliko opterećenje za ustanove. Uz osnovnu temu, druga tema, iskustvo racionalizacije zbirki je također dragocjeno obzirom da muzeji u Hrvatskoj imaju velike probleme i sa spremištima/depoima.
Iako je prikazana praksa otpisa građe zbog naše legislative vrlo teško primjenjiva u Hrvatskoj, ona kao primjer sustavnog djelovanja ustanove, nabave građe, organizacije spremišta i otpisa suvišne građe opisuje pozitivno iskustvo koje našim muzealcima može pomoći u svakodnevnom djelovanju. (I. V.)
Power point prezentacija (.pdf)
Detaljniji izvještaj
Kao što je i gospodin Faubert naglasio osnovni model prikupljanja građe nisu izmišljali već su preuzeli postojeći od Henry Ford Museum-a te ga prilagodili svojim potrebama i interesima.
Predavanjem su obrađene dvije važne teme.
1) Strategija prikupljanja i otpisa građe
Pri određivanju osnovnih smjernica strategija prikupljanja i otpisa građe nekog muzeja nužno je da se na nivou nositelja zbirki (kustosi), ali i ustanove uspostave čvrste odrednice sakupljanja koje će pomoći da se zbirke kvalitetno dopune.
Predložene smjernice kojih se treba dosljedno pridržavati su:
- utvrditi budućnost zbirke te opseg prikupljanja građe
- utvrditi prioritete (teme koje nisu dovoljno/dostatno obrađene u zbirci, a koje zahtijevaju istraživalački rad i nadopunu građom)
- omogućiti fizički i intelektualni pristup zbirci
Metodologija izrade strategije prikupljenja i otpisa građe:
Povijesna procjena (početna procjena zbirke) na primjeru Canada Science and Technology Museums je polazna točka izrade strategije. Unutar ozbiljno odrađene povijesne procjene istraživačkim radom se određuje koji predmeti točno dokumentiraju razvoj određene teme ili ideje. Kod povijesne procjene potrebno je odrediti ključne predmete koje će pomoći stručnim djelatnicima da upotpune svoju zbirku.
Kada postoji lista ključnih predmeta, slijedi procjena zbirke koju muzej trenutno ima u odnosu na idealnu verziju utvrđenu povijesnom procjenom te identifikacija predmeta koji fale da se zbirka upotpuni, ali i predmeta koji su multiplicirani ili predstavljaju balast za zbirku.
Nakon usporedbe idealne procjene i realnog stanja u muzeju izrađuje se lista potrebnih predmeta. Pri nabavi novih predmeta, uzima se nekoliko odrednica u obzir:
- predmet mora biti vezan uz kontekst Zbirke/Muzeja
- u kojem stanju je predmet koji se želi pribaviti
- ukoliko se nabavlja predmet koji je u boljem stanju od trenutno postojećeg u Muzeju, potrebno je da se novi predmet nabavi, ali onaj neodgovarajući treba ustupiti nekoj drugoj ustanovi. Kustos mora predvidjeti kako će predmet „viška“ izaći iz ustanove.
U Canada Sience and Technology Museum dogovoreno je da kustos ima autonomiju odluke o nabavi predmeta koji košta manje od 1000 kanadskih dolara i zauzima manje od kubnog metra prostora.
Za sve ostale akvizicije, koje izlaze iz tih okvira, potrebno je konzultirati i dobiti odobrenje od Komisije za procjenu predmeta. Komisija se sastaje po potrebi, a kustos mora uvjeriti da predmet koji izlazi iz zadanih okvira (novac i prostor) doista mora biti nabavljen za zbirku.
Komisija za procjenu predmeta se sastoji od: kustosa, asistenta kustosa, arhivista, voditelja konzervatora u Muzeju, voditelja obrazovnog i informacijskog odjela, glavnog ravnatelja sve tri ustanove u sastavu Muzeja. Komisiji predsjeda zamjenik Collection and Research for the Canada Science and Technology Museums Corporation ( i ima pravo glasa samo kad je rezultat izjednačen).
Raznolikost stručnog sastava Komisije je nužna da bi se pokrili svi aspekti nabave željenog predmeta (opasnost od opasnih materijala od kojih se predmet sastoji, ili neki drugi odlučujući faktor koji se mora uzeti u obzir.)
Pravilo nabavke predmeta (donacija ili kupnja) jest da darovatelj ili prodavatelj ne može postaviti uvjete što i kako će se poslije postupati s predmetom(ima). Muzej ima pravo odrediti kako će se predmet prezentirati (ugovor o kupnji ili donaciji).
U obrnutoj situaciji, pri otpisu predmeta potrebno je uključiti (osim kustosa) i upravu muzeja kako bi postupak bio što transparentniji i time ne bi izazvali probleme i osudu javnosti. Odabrani predmeti za otpis se nude ostalim srodnim muzejima (uz popratnu dokumentaciju, kao trag transparentnosti). Ukoliko se predmet ne uspije pokloniti/smjestiti u nekom drugom muzeju (nakon što se sve takve mogućnosti iscrpe), praksa je da se predmet ponudi na muzejskoj aukciji.
2) Projekt racionalizacije zbirki
Spremište/depo Muzeja, na čijem primjeru je izlagana strategija i postupci, je (u određenom trenutku) zauzimalo 130% prostora. Zbog problema prenatrpanosti kustosi nisu bili u prilici nabavljati novu građu. Predmeti su bili natrpani u redovima (nemogućnost pregleda i rada na predmetu), policama, prolazima. Kustosi su bili u situaciji da, iako žele pribaviti novi, važan predmet za Zbirku, to nisu u mogućnosti napraviti jer jednostavno fizički nisu mogli smjestiti predmet u spremište.
Proces racionalizacije uključivao je: smanjiti broj predmeta koji nisu vitalni za poslanje Muzeja, a spletom okolnosti su u povijesti institucije nabavljeni.
Pilot projekt je uključivao da se unutar pet dana nađu svi kustosi muzeja i da se prođe sva građa koja je nabavljena prije nego li je muzej napravio osnovnu strategiju sakupljanja građe ( prvih 22 godine djelovanja muzeja). Unutar tih pet dana pregledana je sva građa nabavljena u prvih 22 godine postojanja i došlo se zajednički do zaključka da 15% građe uopće ne korespondira sa misijom Muzeja.
Osnovni razlozi za 15% izabrane građe koja ne korespondira sa misijom Muzeja bili su:
- oštećenost i nedostatak (funkcionalnih) dijelova predmeta
- multipliciranje predmeta u Zbirkama
- nedostatak kronologije vlasništva predmeta (provenijencija predmeta)
- predmeti koji se sastoje od potencijalno opasnih materijala ( ljekarnički predmeti s otrovnim tekućinama, oružje ili municija koja sadrži barut ili drugo opasno punjenje)
- predmeti koji nemaju nikakve veza sa sakupljačkom politikom Muzeja
Uz ove akcije, Muzej jednom do dva puta godišnje ima jednodnevnu akciju gdje svi zaposleni idu u spremište i pregledavaju građu. Takav princip procjene građe se pokazao kvalitetnim jer dolazi do interakcije stručnog mišljenja kustosa i preparatora/konzervatora u Muzeju te boljeg upoznavanja sadržaja zbirki Muzeja.
Pri planiranju i izgradnji novih prostora za spremište uzeo se u obzir prostor koji predmeti trenutno zauzimaju u postojećem spremištu, osobitosti građe vezano za potrebne mikroklimatske uvjete, ali isto tako izračunat je i prirast predmeta po zbirkama u budućnosti (uzevši u obzir povijest rasta zbirke brojem predmeta, ali i prostorom koji je zbirka zauzimala u spremištu).
Na osnovu ovih podataka napravljen idealan raspored građe u novom spremištu/depou sa slobodnim prostorom za buduću građu.
O predavaču: Claude Faubert je dopredsjednik Collection and Research for the Canada Science and Technology Museums Corporation. Njegova glavna odgovornost je istraživački rad i nabava građe za tri muzeja koji se nalaze unutar Canada Science and Technology Museums Corporation:
- Canada Science and Technology Museum
- Canada Agriculture Museum
- Canada Aviation and Space Museum
Do 2011.godine gospodin Faubert bio je generalni direktor Canadian Association of Science Centres te član ICOMovog izvršnog vijeća.
Qulto radionica - kako nove tehnologije mogu poboljšati muzejski doživljaj
Qulto muzeji: prikupiti, digitalizirati, privući naziv je radionice koju organizira mađarska kompanija Qulto specijalizirana za software i hardware rješenja na području kulture i znanosti, a koja će se održati u srijedu 19. listopada 2016. s početkom u 9 sati, u Muzejskom dokumentacijskom centru (MDC) u Zagrebu.
Radionica je namijenjena djelatnicima muzeja kao i svima onima koji se bave promocijom kulture i baštine, a u sklopu nje polaznicima će biti prezentirani najnoviji trendovi u automatizaciji knjižničnog i muzejskog poslovanja, rukovanju i upravljanju zbirkama kao i nove tehnologije koje omogućavaju približavanje zbirki posjetiteljima na jednostavan, kreativan i primamljiv način.
Voditelji radionice predstavit će najmoderniji software koji olakšava digitaliziranje muzejskih izložaka, audio i video zapisa te izradu virtualnih izložbi na primjeru digitalne platforme koju zajednički koriste muzeji iz Malopolske regije u Poljskoj. Spomenuta web platforma bazirana je na najnovijim tehnologijama koje pojednostavljuju digitalizaciju i obradu muzejskih zbirki te koje publici olakšavaju pristup baštinskim sadržajima. Korisnici tako mogu na jedinstvenom web sučelju pregledava različita umjetnička djela i virtualne izložbe uploadirane od strane različitih muzeja iz regije, dobiti informacije o aktualnim muzejskim programima i dijeliti omiljene izložbe s drugim osobama preko sučelja vlastitih društvenih mreža.
Svi zainteresirani će moći testirati Qulto software integriran s 3D tehnologijama, touchscreenovima i detektorima pokreta koji služi za izradu digitalnih atrakcija i igara koristeći digitalizirane objekte, slike, video materijale i infografike. Na primjeru izložbe Hungary at the First World War 1914-1918 Mađarskog muzeja vojne povijesti, bit će prikazano kako privući najmlađu publiku uz pomoć igara - dvodimenzionalnih kvizova i 3D igrica koje dočaravaju atmosferu povijesnih bitaka. Također, polaznici radionice će se kroz spomenutu izložbu upoznati s novim muzejskim proizvodima dostupnim na interaktivnim terminalima postavljenim u prostorima muzeja i na pametnim telefonima posjetitelja - audio vodičima, digitalnim foto ilustracijama, kronološkim tablicama i mapama te autentičnim prezentacijama povijesne arhitekture stvorenim uz pomoć tehnologije proširene stvarnosti.
Radionica je za sve polaznike besplatna, a za sudjelovanje je potrebno se prijaviti na mail info@mdc.hr. (I. G.)
Europska muzejska akademija - produžen rok za prijavu za Luigi Micheletti i DASA nagrade
Europska muzejska akademija (European Museum Academy - EMA) pomaknula je termin održavanja tradicionalne Godišnje EMA konferencije i ceremonije dodjele EMA nagrada s proljeća na jesen, pa će se sljedeća konferencija održati od 28. rujna do 1. listopada 2017. godine, u Skopju u Makedoniji.
Godišnja EMA konferencija prilika je za razmjenu znanja, umrežavanje muzejskih stručnjaka i otkrivanje novih muzeoloških ideja, a od svog prvog izdanja 2009. konferencija se održavala svake godine krajem svibnja u drugoj državi.
Novi rok za podnošenje prijave muzeja za Luigi Micheletti i DASA nagradu je četvrtak 1. prosinca 2016.
Nagrada Luigi Micheletti fokusira se na suvremenu Europsku povijest i njezino industrijsko, znanstveno i socijalno naslijeđe. Prijaviti se mogu povijesni i tehnički muzeji, ekomuzeji te znanstveni centri. Prošlogodišnji dobitnik nagrade je muzej na otvorenom Den Gamble By iz Arhusa iz Danske.
DASA nagrada dodjeljuje se prema kriteriju kvalitete koju muzeološki koncept nudi za učenje. Vrednuje se kvaliteta i cjelovitost priče, kreativnost dizajna postava i kvaliteta edukativnih aktivnosti. Posebna pozornost pridaje se interakciji između posjetitelja i izložaka te spoju zabave i edukacije. Prošlogodišnji dobitnik DASA nagrade je Micropia muzej iz Amsterdama. (I. G.)
Više o prijavi na: