U Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu u četvrtak 20. veljače 2020. u 12 sati održat će se predstavljanje časopisa ANALI Galerije Antuna Augustinčića 38-39, zborničkog sveska radova sa simpozija Skulptura u muzeju održanog u Klanjcu od 24. – 26. listopada 2018. godine. Na predstavljanju će govoriti Frano Dulibić, Irena Kraševac, Božidar Pejković i Žarka Vujić.
ANALI Galerije Antuna Augustinčića 38-39, na 568 stranica s 326 c-b ilustracija, donose 28 prispjelih integralnih radova od 40 prijavljenih izlaganja sa simpozija Skulptura u muzeju, koji je u organizaciji Galerije Antuna Augustinčića te pod pokroviteljstvom i uz potporu Krapinsko-zagorske županije održan od 24. do 26. listopada 2018. godine u Studiju Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu – a sve s ciljem sveobuhvatnog sagledavanja problematike prikupljanja, čuvanja, proučavanja i prezentacije skulpture u muzejskom okružju, kako s muzeološkog i konzervatorsko-restauratorskog, tako i s likovno-umjetničkog i društveno-političkog aspekta, te sintetiziranja smjernica za bolju muzejsku praksu – pa, kao podsjetnik na sam skup, na kraju sveska priložene osnovne podatke i program njegova održavanja.
Prikupljeni članci uređeni su prema pravilima koja vrijede za znanstvene i znanstveno-stručne časopise, njihova kategorizacija je provedena prema propisanim uputama za ocjenu znanstvenih članaka – među 28 kategoriziranih članaka je 7 izvornih znanstvenih radova (J. Fučkan, M. Getaldić, R. I. Janković, T. Rihrar Jurić, S. M. Sunara R. Tekić, B. Vojnović Traživuk, D. Vujčić), 7 prethodnih priopćenja (M. Grbić, A. Klobučar, I. Kraševac, V. Lovrić Plantić, V. Srhoj, Ž. Vujić, D. Zec) te 14 preglednih radova (M. Bregovac Pisk, T. Gareljić, S. Kandučar Trojan, L. Majdančić, I. Novak, S. Pavičić, J. Podgorski, D. Sošić, S. M. Sunara, E. Šarić Kostić, R. Tekić, A. Tomić, F. Turković-Krnjak, R. Vojvoda) – a u Zbornik su uvršteni redoslijedom izlaganja na Simpoziju.
ANALI Galerije Antuna Augustinčića jedinstven su primjer časopisa jedne muzejske ustanove, što ga od 1981. godine izdaje Galerija Antuna Augustinčića, odnosno od 1993. godine Muzeji Hrvatskog zagorja – Galerija Antuna Augustinčića, a koji se vremenom profilirao u časopis koji se bavi prvenstveno problematikom skulpture. Iako zamišljeni kao godišnjak, povremeno izlaze kao dvobroj odnosno višebroj. To se događa u slučaju obljetničkih svezaka (br. 9-10, 19-20) ili kada sadržavaju zbornike radova većih simpozija održanih u organizaciji i prostoru Galerije, u želji da se potakne razrješavanje kompleksne stručno-znanstvene (muzeološke, povijesno-umjetničke i teorijske) problematike (br. 16-17 : Muzeji u Hrvatskoj danas i sutra, 21-25 : Skulptura na otvorenom, 28-29 : Original u skulpturi, 32-33/34-35 : Problem spomenika : Spomenik danas, 38-39 : Skulptura u muzeju).
Izdavanje ovog zborničkog sveska časopisa ANALI Galerije Antuna Augustinčića poduprlo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te potpomogla Krapinsko-zagorska županija.
U Francuskom paviljonu u Zagrebu prošli tjedan otvorena je izložba Hrvatskog povijesnog muzeja „Ako tebe zaboravim… - Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz“ koja kroz predmete, fotografije i dokumente iz logora te svjedočanstva preživjelih tematizira najsurovije poglavlje ne samo židovske, već i europske povijesti 20. stoljeća u kojem je 6 milijuna ljudskih života zauvijek izgubljeno zbog Hitlerove sulude ideje o stvaranju „čiste njemačke“ arijevske rase.
Izložba postavljena u Francuskom paviljonu ispred kojega je za vrijeme NDH bio sabirni centar za odvođenje Židova u ustaške i nacističke logore kroz četiri tematske cjeline snažno progovara o tragičnim posljedicama totalitarnog i rasističkog ustaškog režima uspostavljenog u Hrvatskoj između 1941. i 1945. godine. Prva cjelina pod nazivom „Ekskomunikacija“ pruža u uvid u širi kontekst povijesnih zbivanja i rasnih zakona kojima su Židovima oduzeta ljudska prava, dostojanstvo, imovina i pravo na život. Druga cjelina „Koncentracija i likvidacija“ detaljno prikazuje sustav sabirnih i koncentracijskih logora uspostavljen na području NDH primarno protiv židovskoga, srpskog i romskog stanovništva te hrvatskih antifašista i demokrata. Naglasak je na logoru Jasenovac koji je postao simbolom ustaškog terora i stradanja Židova koji su ondje ubijani i prije masovnih deportacija u logor Auschwitz u kolovozu 1942. i svibnju 1943. godine.
„Auschwitz (Oświęcim) – tvornica smrti“ predstavlja najveći i najozloglašeniji nacistički logor istrebljenja u kojemu je pogubljeno više od milijun Židova, Roma, Poljaka i ruskih ratnih zarobljenika, simbol nacističkih užasa i pokazatelj barbarizma, ubojite efikasnosti i temeljitosti njemačkih SS-ovaca, dok zadnja cjelina „Sjaj u tami“ publiku simbolično izvodi iz mraka ukazujući na Židove sudionike antifašističkog otpora i hrvatske Pravednike među narodima, pojedince koji su sudjelovali u spašavanju Židova riskirajući vlastiti život.
U postavu su izloženi Rosenbergerov molitvenik, jedan od rijetkih predmeta spašenih iz ludbreške sinagoge srušene u Drugom svjetskom ratu, fragment natpisa na hebrejskom jezika sa srušene gornjogradske sinagoge u Osijeku, oznaka za obilježavanje Židova od aluminijskog lima žute boje s reljefnim slovom „Ž“ koja se nosila na lijevoj strani prsa te žuta traka za ruku s oznakom „ŽIDOV“, pronađena u kući židovske obitelji Schlesinger iz Ludbrega. Posjetitelji mogu vidjeti naslovnicu glasila ustaškog pokreta „Hrvatski narod“ čiji je broj78 sadržavao Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti i Zakonsku odredbu o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda, oglas Predstojništva gradskog redarstva Varaždin upućen Židovima starijim od 14 godina u kojima ih se obvezuje na nošenje židovskog znaka te dopis Ravnateljstva za javni red i sigurnost u kojem pojašnjavaju Stručnom udruženju kinematografa kako Židovi ne smiju posjećivati kinematografe.
Posebno potresno je pismo koje je svojoj majci napisala zatočenica logora Auschwitz Lucija Sellan, trgovkinja iz sela Vinež u okolici Raše koja je početkom 1944. godine uhićena pod optužbom suradnje s partizanima. Izloženi su njena suknja, kapa i logoraško odijelo, a dokumentirana je i tragična sudbina prve dječje glumačke zvijezde Lee Deutsch, uhićene među posljednjim zagrebačkim Židovima u svibnju 1943. godine i preminule tijekom šestodnevne vožnje u stočnom vagonu do Auschwitza.
Među svjedočenjima preživjelih logoraša iz Auschwitza od producenta Branka Lustiga do Olega Mandića, posljednjeg dječaka koji je živ izašao iz Auschwitza, ističu se na videu zabilježena sjećanja Tonke Petričević zarobljene od Nijemaca na Korčuli 1943. godine kao pripadnice 13. dalmatinske brigade koja je pristigavši u Auschwitz, zajedno sa svojim suborkinjama, odbila ošišati kosu i skinuti odoru tražeći da se prema njima odnose kao prema ratnim zarobljenicima. U do tada neviđenom primjeru otpora jednu od njemačkih nadzornica su ošamarile, a drugu gurnule kroz zatvoreni prozor.
Autorice izložbe su Nataša Mataušić iz Hrvatskog povijesnog muzeja i Rajka Bućin iz Hrvatskog državnog arhiva, dok su za dizajn postava zaslužni dizajneri Antun Sevšek i Damir Gamulin.
Izložba se može pogledati u Francuskom paviljonu do 21. travnja kada se obilježava Jom hašoa, Dan sjećanja na holokaust. (Ivan Guberina)
Marton u Mimari – Bečke porculanske priče
Nakon gotovo deset godina tijekom kojih je građa Muzeja Marton bila sastavni dio velikih izložbi u najuglednijim muzejima Europe od bečkih Muzeja porculana u Augartenu, Muzeja Liechtenstein ili Kunsthistorisches-a do firentinskog Palazzo Pittija Kolekcija Marton se vraća u Zagreb izložbom „Sjaj bijelog zlata“, koja se otvara 12. veljače u Muzeju Mimara.
Bogati fundus ove „najveće privatne zbirke bečkog porculana na svijetu“ posljednjih desetak godina etablirao se kao nezaobilazni izvor građe za izložbene projekte bez obzira govorili oni samo o dosezima bečke manufakture ili o povijesnim ličnostima i razdobljima poput niza izložbi kojima se 2017. obilježavao 300. rođendan češke i ugarsko hrvatske kraljice Marije Terezije ili prošle godine na izložbi “Prinčevsko krhko blago - Putevi porculana između Beča i Firence” održanoj u Firenci, u Palači Pitti.
Na izložbi u Muzeju Mimara prikazat će se najbolje što je ta velika europska manufaktura stvorila u gotovo 150 godina svog postojanja. Prema riječima vlasnika Zbirke Veljka Martona specifičnost zbirke jest da prati produkciju manufakture od samog osnivanja 1718. do 1864. kada zbog mnogo jeftinije industrijske proizvodnje manufaktura prestaje s radom tako da “zbirka prati kompletno razdoblje od početka manufakture, barok, rokoko, klasicizam, bidermajer”.
Na izložbi u Mimari uz dvjestotinjak predmeta od porculana, izlažu se i portreti habsburških vladara za čije je vladavine bečka manufaktura bila vodeća u umjetničkom oblikovanju porculana. Ovaj jedinstveni presjek umjetničkog oblikovanja porculana kroz sva stilska razdoblja svjedoči o vrhunskoj kvaliteti izrade zahvaljujući angažmanu najboljih slikara i kipara toga vremena.
Da bi izložbu učinili atraktivnijom od Hrvatskog povijesnog muzeja posuđen je portret Marije Terezije baroknog slikara Martina von Meytensa naslikan u godini kada Carica postaje vlasnica manufakture porculana i u toj ulozi ostaje sve do smrti 1780. Upravo je bijela bista Marije Terezije od tvrdog, glaziranog porculana, nastala oko 1750., jedna je od najpoznatijih akvizicija Veljka Martona. Među izloženim predmetima ističe se i skulptura “Otmica Europe” koju je Bečka manufaktura porculana izradila 1793 godine i predstavlja vrhunac kvalitete umjetnosti neoklasicizma nastalog pod utjecajem grčke i rimske umjetnosti., a na izložbi će se moći vidjeti i vaze izrađene krajem 18.stoljeća prema modelu grčkih vaza pronađenih u okolici Napulja.
U Martonovoj se zbirci posebno ističu i izuzetno zanimljive bijele ukrasne figure od biskvitporculana, kakvih je i u Beču malo sačuvano, no naš je kolecionar, kako je to svojedobno rekla bečka kustosica Claudia Lehner-Jobst, bio brži pa je uspio prikupiti veći broj ovih rijetkih predmeta kojih gotovo da više i nema na tržištu.
Upravo u tom putu kojim je naš kolekcionar dolazio do predmeta iz svoje zbirke leži i dodatna vrijednost ove kolekcije jer uz gotovo svaki predmet iz Martonove zbirke postoje dvije fantastične priče – ona kako je kolekcionar došao do predmeta i priča samog predmeta. Jedan od takvih, s ove izložbe, je i veliki vrč koji je služio za pranje ruku ružinom vodicom, izrađen oko 1810., a najvjerojatnije je bio poklon Bečkog dvora Sultanu jer postoji jos samo jedan takav vrč i čuva se u Muzeju Topkapi u Istambulu.
Izložba ostaje otvorena u Muzeju Mimara do 20. ožujka 2020. , a krajem ove godine Muzej Marton sprema veliku izložbu u Muzeju Augarten u Beču. (Maja Kocijan)
Arheološki muzej Split – izložba plakata povodom 200. obljetnice
Povodom obilježavanja dvjestote obljetnice osnutka Arheološki muzej u Splitu (AMS) otvorio je u Noći muzeja izložbu “Plakati i izložbe Arheološkog muzeja u Splitu, 1959. – 2019.”, koja predstavlja fond plakata, svjedoči o izlagačkoj djelatnosti Muzeja i otkriva zanimljive činjenice iz povijesti muzeografije na našim prostorima.
Na izložbi je predstavljen fond plakata koji se čuva u Knjižnici Muzeja, u kojoj je za potrebe stručnjaka sakupljena bogata i vrijedna građa iz arheologije, povijesti i povijesti umjetnosti – a posjeduje i neke inkunabule, ima grafičku zbirku i zbirku umjetnina, proglase, stare zemljopisne karte te zbirku plakata. Građa zbirke plakata, predstavljena na izložbi, svjedoči o izlagačkoj djelatnosti Muzeja uz koju je vezana zanimljiva činjenica, a to je da su to plakati za izložbe organizirane najvećim dijelom u drugim prostorima – izvan AMS-a. Razlog tome jest muzeološka koncepcija Muzeja koja je od početka određena kao mjesto čuvanja, istraživanja i znanstvenog obrađivanja arheološke građe. Izlagačka djelatnost bila je predviđena samo za stalni postav, a takav muzeološki stav potvrđuje i projektna dokumentacija te netom poslije i realizacija namjenski građene zgrade Muzeja iz 1912. – 1914. (austrijski arhitekti August Kirstein i Friedrich Ohmann). Po tom konceptu smještaj velikih kamenih spomenika predviđen je bio u lapidariju, dok je za osjetljiviju građu, predviđenu za stalni postav, osiguran veći dio prizemlja. Muzej je imao i uredske prostorije, knjižnicu i stanove za ravnatelja muzeja i čuvara. Misija Muzeja kroz vrijeme se mijenjala, a najsnažnije promjene događale su se upravo na proširivanju prostora za izlaganje.
Izložba zbirke plakata organizirana je na nizu suvremeno dizajniranih izložbenih panoa. Na njima je građa prezentirana u formi digitalnih reprodukcija. Uz uvažavanje likovnog i kronološkog kriterija, plakati su slagani u dva niza po horizontali, od kojih je donji u proredu naizmjenično s blokovima legendi plakata. Digitalne reprodukcije ujednačenih su veličina, čime su plakati izgubili originalnost materijala i tehniku izrade. Međutim, iz tog razloga u postavu je napravljena ravnoteža između „plakatiranja“ i preglednog iščitavanja informacija.
Početak izložbe odnosi se na neke povijesne činjenice, pa se tako saznaje da je Muzej posuđivao građu za izložbe, te je za to dobivao potvrde – diplome. Na izložbi je prikazana diploma s vizualom u duhu Jugendstila austrijskog ministarstva trgovine kao potvrda da je građa iz Kraljevine Dalmacije bila na izložbi u Londonu (1906.). Sačuvane su još dvije slične diplome, jedna za sudjelovanje na Međunarodnoj izložbi u Rimu (1911.), a druga za Jadransku izložbu organiziranu u Beču (1913.).
Plakati za izložbe AMS-a u fundusu mogu se pratiti tek od 1959. godine. Najstariji plakat bio je napravljen za izložbu u Dioklecijanovim podrumima posvećenu antičkoj skulpturi, a slijedi drugi za izložbu „Portretna umjetnost Salone“ organiziranu u istom prostoru kasnije (1965.). Plakat je oblikovan u suvremenoj maniri, tipografsko je rješenje u neserifnom verzalu, što je u datom trenutku iznimno moderno oblikovanje.
Splitski izložbeni prostori rado su bili domaćini izložbi AMS-a, a gostovanja su bila i u muzejima diljem Hrvatske te u inozemstvu: u Ljubljani u Narodnom muzeju, u Beogradu u Narodnom muzeju, u Frankfurtu na Majni u Museumu für Vor und Frühgeschichte, u Kotoru u Pomorskom muzeju Crne Gore. Posebno se izdvaja u gostovanje u Oxfordu u The Ashmolean Museum Oxford (7. srpnja - 17. listopada 2004.). Na izložbi je bio izložen kip carice Livije, druge žene cara Augusta, čija je glava od 19. stoljeća u toj zbirci, a tijelo je tada sjedinjeno s nalazom pronađenim uz ostale kipove u Naroni. Za izložbu su izrađena dva plakata.
Autorstvo prezentiranih plakata u značajnom postotku je anonimno. Dio plakata izradili su djelatnici Muzeja (crtači, arhitektica, informatičar), a manji broj plakata potpisuju dizajneri: Darko Šoša, Branko Pavazza, Neven Marin, Igor Čaljkušić, Jelena Trpković i Mario Brzić. Po likovnosti se izdvaja plakat (4 verzije) koje potpisuje dizajner Boris Ljubičić za izložbu „Novac u Dalmaciji“, organiziranu u suradnji sa Splitskom bankom na različitim lokacijama.
Teme izložbi značajno diktiraju izbor motiva plakata. Kako je riječ uglavnom o građi nastaloj u doba antike i srednjovjekovlja, na plakatima su reproducirani motivi sa spomenika. Likovnost tih motiva je iznimna, bilo da su to portreti, arhitektonske strukture, keramika, nakit, novac. Posebno uspješan je, s obzirom na popularizaciju arheološke baštine, plakat za izložbu „Monumenta et animalia“ autorskog dvojca Karla Kazinotija i Miše Komende koja je tematizirala životinjske prikaze na arheološkim spomenicima.
Plakati na izložbi vidno osciliraju u načinu oblikovanja. Odražavaju različite situacije projekata za koje su rađeni, vrijeme nastanka, autorski rukopis, ali i ukus i mogućnosti naručitelja.
Autori su Arsen Duplančić i Slobodanka Antičić, fotografije potpisuje Živko Bačić, a likovno oblikovanje izložbe i grafičko uređenje kataloga Igor Čaljkušić.
Ova je izložba poticaj muzejima da više razmisle o vizualnom komuniciranju baštine putem plakata, kako za edukaciju tako i za kulturno-turističku promociju, a može se razgledati u Arheološkom muzeju u Splitu do 30. lipnja 2020. godine. (Tončika Cukrov)
Izvor: heritageinmotion.eu
Nagrade Europskog muzejskog foruma i Europske muzejske akademije – otvorene prijave
Europski muzejski forum, Europska muzejska akademija i Europa Nostra otvorili su prijave za nekoliko prestižnih europskih muzejskih nagrada.
Najstariju i najugledniju europsku muzejsku nagradu Europski muzej godine (EMYA), ustanovljenu 1977. godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, dodijelit će Europski muzejski forum u proljeće 2021. godine u sklopu održavanja godišnje skupštine.
Nagrada se dodjeljuje najboljem muzeju prema jasno utvrđenim kriterijima –privlačenje novih publika, kreiranje korisničkog doživljaja jedinstvenom atmosferom, maštovitom interpretacijom i prezentacijom s posebnim naglaskom na inkluziju, promicanje ljudskih prava, održivost i razmjenu znanja među različitim kulturama. Nominirani mogu biti novi muzeji otvoreni za publiku u posljednje tri godine, ali i postojeći koji su u protekle tri godine obnovljeni ili prošireni, odnosno čiji su postavi prošli programe modernizacije. Prošle godine na svečanosti u Sarajevu nagradu Europski muzej godine osvojio je Rijksmuseum Boerhaave iz Leidena koji posjetitelje vodi kroz 500 godina povijesti znanosti i medicine u Nizozemskoj.
U skladu s novom muzeološkom paradigmom koja naglašava aktivnu ulogu muzeja u izgradnji društva, uspostavljanju dijaloga među različitim kulturama i nuđenju rješenja za održivu budućnost, Europski muzejski forum dodijelit će priznanja muzejima u još četiri kategorije – nagradu Kenneth Hudson za inovativno postignuće koje propituje uobičajenu percepciju uloge muzeja u društvu, nagradu Silleto za izvrstan rad s lokalnom zajednicom i uključivanje volontera u rad muzejske ustanove, nagradu Portimao koja vrednuje otvorenost postava i srdačnost muzejskog osoblja te nagradu Mayvaert za promicanje načela održivosti.
Rok za prijavu je 27. ožujka 2020., a detaljnije informacije dostupne su na stranicama Europskog muzejskog foruma.
Prestižno multimedijsko natjecanje za baštinske projekte Heritage in Motion objavilo je poziv za prijavu projekata za svoje sedmo izdanje koje će se održati 18. rujna 2020. u njemačkom gradu Chemnitzu u sklopu godišnje skupštine Europske muzejske akademije.
Heritage in Motion zajednički su utemeljile Europska muzejska akademija i Europa Nostra, a natjecati se mogu muzejski projekti i autori filmova, igara, mobilnih aplikacija, multimedijskih instalacija i internetskih stranica koje promiču ili istražuju europsku kulturnu i prirodnu, materijalnu i nematerijalnu baštinu. Nagrade i pohvale se dodjeljuju najboljim multimedijskim proizvodima koji na kreativne i inovativne načine usmjeravaju pozornost javnosti na vrijednosti europske kulturne i prirodne baštine u svim njezinim aspektima.
Prošle godine na završnoj ceremoniji održanoj u rujnu u Ljubljani žiri je jednoglasnom odlukom dodijelio Best Achievement Award norveškom web projektu DigitaltMuseum.org – Museum collections online, koji korisnicima pruža besplatan pristup digitalnoj građi koja broji više od 5 milijuna predmeta iz 300 norveških i švedskih muzejskih i kulturnih institucija.
Rok za prijavu projekata je 1. svibnja 2020., a detaljnije informacije dostupne su na mrežnim stranicama Heritage in Motion. (I.G.)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr