U četvrtak 28. veljače, u godini u kojoj Etnografski muzej u Zagrebu obilježava svoju 100. obljetnicu, predstavljen je katalog „Zbirka tradicijskih dječjih igračaka“ muzejske savjetnice dr. sc. Iris Biškupić Bašić u Muzeju Mimara. Ova vrijedna publikacija kulminacija je dugogodišnjeg znanstveno istraživačkog rada autorice stručnjakinje za tradicijske obrte i rukotvorstvo i voditeljice zbirke tradicijskih dječjih igračaka Etnografskog muzeja.

Katalog zbirke bogat je ilustracijama i opsežnim popratnim tekstom koji objašnjava razvoj zanata izrade igračaka i motive koji prevladavaju na pojedinim područjima. Prikazuje dječje igračke od prirodnih materijala te tradicionalne i sve malobrojnije obiteljske obrte koji se bave njihovom proizvodnjom. Autoricu je istraživački rad odveo u krajeve od Vidovca u Prigorju, Marije Bistrice, Laza Stubičkog, Laza Bistričkog, Gornje Stubice, Turnišća i Tugonica u Zagorju do južnih krajeva u Dalmatinskoj zagori, selo Zelovo. Recenzentica dr. sc. Aleksandra Majur naglasila je vrijednost terenskog rada u očuvanju ovog baštinskog fenomena i rekla kako zbirka sveobuhvatno prikazuje ovaj važan dio nacionalne baštine.

Zbirka je nastajala postupno, putem donacija i otkupom, pojedinačno ili veće cjeline, i to prema načinu izrade i prema geografskom podrijetlu. Nadopunjavala se predmetima iz europskih zemalja, tradicijskim dječjim igračkama iz ruralnih krajeva Poljske, Italije, Njemačke, Srbije, Bosne i Hercegovine, Portugala i Švedske. Autorica je sadržaj prvog dijela knjige prevedenog na engleski jezik koncipirala prema namjeni i izradi igračaka. Opisuje igračke koje su izrađivala djeca, igračke koje su za svoju djecu izrađivali odrasli i igračke koje su bile namijenjene prodaji na sajmovima i proštenjima. Drugi dio knjige sadrži kataloški popis svih 1134 predmeta iz fundusa Etnografskog muzeja u Zagrebu. Uz osnovne informacije o materijalu, dimenzijama, mjestu i godini izrade, kataložnim jedinicama su pridružene ilustracije i kratak opis predmeta. Katalog zbirke sadrži i popis literature i izvora kojima se autorica služila.

Zrakoplove, konjiće, kolica, zipke, svirala, lukove i strijele od drveta i drugih prirodnih materijala najčešće su ručno izrađivali muškarci, a živopisnim bojama oslikavale žene. Te igračke dr. sc. Zvonko Maković prepoznao je kao imitaciju stvarnosti. Rekao je kako su one umanjena reprezentacija predmeta, životinja, alata, instrumenata koji okružuju ljude u tim zajednicama. Daje primjer malenog konja koji je u Švedskim rudarskim krajevima služio za vuču tereta, a čiji je izgled bio vjerno uobličen u dječju igračku.

Kulturno dobro izrade tradicijskih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja upisano je na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne građe čemu je uvelike doprinio znanstveni i stručni rad Iris Biškupić Bašić. Autorica u zaključku ove knjige napominje kako tradicijske dječje igračke „nisu ostale samo narodne, već su postale prepoznatljiv nacionalni suvenir i jedan od simbola Hrvatske“. (Vladimir Cerovac)

BIŠKUPIĆ Bašić, Iris
Zbirka tradicijskih dječjih igračaka = The traditional children's toy collection / Iris Biškupić
Bašić ; [prijevod na engleski jezik Dunja Horvat Weitner ; fotografije Nina Koydl et al.]. -
Zagreb : Etnografski muzej, 2018. - 384 str. : ilustr. u boji ; 23 cm.
Bibliograf. bilj. uz tekst.- Tekst usp. na hrv. i eng. jeziku.- Conclusion.- Literatura.- Izvori.
ISBN 978-953-6273-78-2

Uz temu obilježavanja Međunarodnog dana muzeja 2019. - „Muzeji kao središta kulture: budućnost tradicije“ te uoči Generalne konferencije ICOM-a koja će se održati početkom rujna u Kyotu, ICOM pred sve nas postavlja pitanje današnje uloge suvremenog muzeja u društvu i njegovog održivog etičkog, socijalnog i kulturnog djelovanja. Za potrebe revizije definicije muzeja osnovano je zasebno stručno tijelo (The Standing Committee for Museum Definition, Prospects and Potentials - MDPP) koje propituje mijenjanje uloge muzeja u društvu i poziva na aktivno sudjelovanje. U duhu ovogodišnje teme Međunarodnog dana muzeja koja redefinira definiciju djelovanja muzeja 21. stoljeća kao institucije koja pomiče svoje granice i pozicionira se u središte kulture. Uz tradicionalnu ulogu, aktivnim pristupom baštini, muzeji mogu participirati u edukaciji, nalaženju kreativnih rješavanja za društvena pitanja današnjice kao što su nejednakost i ljudska prava, globalizacija i migracije, klimatske promjene i sl. Poziv ICOM-a na obilježavanje manifestaciji zalog je budućnosti muzejske zajednice, stoga Vašim sudjelovanjem dajete svoj doprinos ponuđenom izazovu!

Muzeji zahvaljujući svojoj osnovnoj zadaći - sabiranje, proučavanje, zaštita i komuniciranje autentičnih muzejskih predmeta, ukazuju na vrijednost baštine i osiguravaju prenošenje informacija u budućnost. Suradnja s drugim muzejima, institucijama u kulturi ili gospodarstvu, udrugama, turističkim odredištima osnažuje se interkulturalni razvoj društva, a muzeji na taj način postaju nositelji komunikacijskih mreža – networka.

Fleksibilnost u komuniciranju baštinskih sadržaja, bavljenje aktualnim temama današnjice i izazovni oblici organiziranja izložbi, radionica, razgovora, predavanja, igara te različita neočekivana događanja (koncerti, kazališne ili plesne predstave, filmske projekcije i druge atrakcije) osiguravaju dolazak posjetitelja različitih interesa u muzej pridonoseći održivom djelovanju muzeja.

Stručna podrška muzejskih stručnjaka u očuvanju i oživljavanju baštine lokalne zajednice pruža platformu za ekonomski razvoj, a povezivanje muzejskih aktivnosti s ugostiteljstvom i gastro turizmom dovodi do pronalaženja novih korisnika sa željom za „ponovnim dolaskom“.

Baštinski sadržaji danas se sve više koriste kao oblici alternativne edukacije. Organiziranjem tribina, radionica, performansa i raznih akcija omogućava se izravna komunikacija i razmjena stavova i iskustava između različitih društvenih skupina, što dovodi do stvaranja povjerenja, jačanja društvenog zajedništva, poticanja tolerancije te socijalne inkluzije.

Muzejski dokumentacijski centar, zahvaljujući vašem sudjelovanju, prenosi informacije o obilježavanju manifestacije u Hrvatskoj. Pratite obavijesti koje će biti postavljene na mrežnim stranicama ovog projekta te prijavite svoje programe i događanja. Tu ćete naći i informacije o promociji i promo materijalima te o održavanju konferencije za tisak koja će biti organizirana uoči 18. svibnja. (Tončika Cukrov)

U londonskom Victoria&Albert muzeju (V&A) u veljači se otvorila izložba o modnoj kući Dior pod nazivom „Christian Dior: Designer of Dreams“. Izložba kojom se predstavlja povijest Diora od 1947. godine do danas i veze te modne kuće s Velikom Britanijom već je na pragu toga da postane najuspješnijom među brojnim uspješnicama ove ugledne britanske muzejske kuće. Sve ulaznice koje se mogu kupiti unaprijed rasprodane su odmah po otvorenju pa su zainteresirani posjetitelji počeli masovno plaćati članarinu V&A-ja kako bi bili sigurni da će vidjeti izložbu.

Uz više stotina predmeta od odjeće, nakita, šminke i parfema do filmova, fotografija , modnih časopisa te osobnih predmeta Christiana Diora na izložbi su izloženi i predmeti brendova s kojima je Dior surađivao, poput Swarovskog (koji i sponzorira izložbu), kao i dizajnera koji su naslijedili Christiana Diora u modnoj kući Dior. Izložba počinje predstavljanjem života Christiana Diora i njegovih početaka u svijetu mode, sve do osnivanja Diora 1940-ih godina. Kao jedan od naglasaka izložbe, ali i svjedočanstvo modne revolucije u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, posjetitelji u jednoj od jedanaest tematski podijeljenih prostorija mogu vidjeti tzv. The Bar Suit - kostim koji se sastoji od raskošne tamne suknje „A“ kroja i sakoa koji čini svojevrsni kontrast izrazitom strukiranošću i bojom. Kostim je Dior poklonio Muzeju 1960. godine, a postao je ikona onoga što se u svijetu mode nazvalo The New Look. Prostorija u kojoj se nalazi nadahnuta je Diorovim butikom u Parizu, pa je tako odjeća izložena na lutkama smještena u vitrine koje imitiraju izloge pariškog dućana.

U cjelini pod nazivom „The Dior Line“ može vidjeti prvih deset godina modne kuće Dior, odnosno od 1947. do smrti Christiana Diora. Ljubav i fascinaciju koju je ovaj autor gajio prema Velikoj Britaniji posjetitelji mogu osjetiti u idućoj izložbenoj dvorani posvećenoj temi „Dior u Britaniji“. Tu je izložena i haljina koju je nosila princeza Margareta na 21. rođendan 1951. godine, kao i uvećana fotografija fotografa Cecila Beatona koji je princezu snimio odjevenu u tu haljinu. Temom „Histicizam“ predstavljene su poveznice između Diora i povijesnih utjecaja na njegov dizajn, a u prostoriji naslovljenoj „Putovanja“ utjecaji različitih država i kultura na dizajn modne kuće. Izložena su i djela Diorovih nasljednika od 1957. do danas - Yvesa Saint Laurenta, Marca Bohana, Gianfranca Ferréa, Johna Galliana, Rafa Simonsa i Marie Grazie Chiuri, koja je trenutna direktorica ove modne kuće.

Naglasak izložbe nije na samim predmetima, već i na njihovom međusobnom odnosu i načinu kako korespondiraju s ambijentom u koji su smješteni. U izložbenoj prostoriji koja je inspirirana jednom od Diorovih strašću - cvijećem, izložene su haljine koje svojim oblikom, raskošnošću i ukrasima nalikuju na njega, a scena je upotpunjena floralnim dekoracijama načinjenima od papira. U „Ateljeu“ su svi artefakti bijele boje smješteni u vitrine koje se ogledavaju u zrcalnom stropu, dok je „Diorama“ osmišljena kao vitrina u kojoj su izloženi odjevni predmeti, obuća, nakit, časopisi i minijature kreacija posloženi na način da se „pretaču“ u dugine boje. Prostorija u kojoj je svečana večernja odjeća nazvana „Balskom dvoranom“ ima stropnu projekciju koja ponekad prikazuje danji nebeski svod u obliku baroknog iluzionizma, a ponekad noćno nebo s vidljivom galaksijom. U njoj su izložene večernje haljine od Diorovih početaka do danas, uključujući i one koje su nosile poznate glumice i pjevačice.

Christian Dior rodio se 1905. u Granvilleu u Francuskoj, a umro je 1957. godine. Dior, kreator, ali i modna kuća, od svojih su početaka izazivali veliki interes javnosti, ne uvijek pozitivan. Njegove su kreacije u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata dizale dosta prašine jer se cijela njegova filozofija opirala poslijeratnoj štedljivosti, praktičnosti i jednostavnosti. Ženska moda se počela okretati jednostavnijim formama već tijekom Prvog svjetskog rata kada su se žene počele „oslobađati“ od korzeta kako bi se metal, od kojeg su bile načinjene „kosti“ korzeta, mogao iskoristiti za ono što se u tom trenu smatralo prečim – opskrbu vojske. Žene su uskoro, 1920-ih godina, prigrlile novu modu jednostavnijih formi u kojima struk, nakon stoljeća zatezanja u korzete, više nije bio naglašen. Tih prvih par desetljeća 20. stoljeća, osim rata, obilježilo je i prihvaćanje ženskog prava glasa u sve više država. Oba su svjetska rata, uz muškarce koji su bili ratnici, obilježile i žene radnice, kako silom prilika, tako i kao prilika za otvaranje puta ženskoj emancipaciji. Zbog svega toga grandiozne i dramatične forme kao i rastrošnost materijala nisu postale samo višak, već i nepoželjne. Dior je ponovnim uvođenjem jako naglašenog struka, istaknutim poprsjem i raskošnim suknjama „A“ kroja u koje je uloženo mnogo materijala, zamišljajući žene kao (poslijeratno) cvijeće, uveo revoluciju u svijet mode. Neki su s oduševljenjem prihvatili njegov ranije spomenuti The New Look, posebice pripadnici bogatijih slojeva društva, a drugi su to vidjeli kao iracionalnost i prkos u jeku poslijeratne potrebe za štednjom. Optuživan je da gura ženu unazad, da je ponovno sputava zatezanjem u korzet i odijevanjem u nepraktične odjevne komade, čineći od nje objekt. No, odjeća, srećom, ne čini ženu, koliko god joj može pomoći da se izrazi. Danas se odjećom naglašena ženstvenost i podržavanje ženskih prava ne isključuju.

Izložba ostaje otvorena do 14. srpnja 2019., a ako se karata koje će se u limitiranoj količini prodavati oko petnaestog u mjesecu ne domognete na mrežnoj stranici V&A mogu se vidjeti neki digitalizirani izlošci poput skica, fotografija, bočica za parfeme i naravno haljina. (Zrinka Marković)