Foto: HINA, Narodni muzej Zadar
Okrugli stol – imamo li dovoljno školovanih restauratora
"Nedostaje li u Hrvatskoj školovanih konzervatora-restauratora?“ tema je okruglog stola održanog drugoga veljače 2017. u Muzeju Slavonije u Osijeku - točno četvrt stoljeća nakon što je skup na istu temu, održan u jeku Domovinskog rata.
Na prvi pogled, situacija je znatno bolja nego te ratne 1992. Broj restauratora/konzervatora i preparatora u muzejima je znatno veći, u Hrvatskoj postoje tri učilišta s programima za izobrazbu restauratora (Zagreb, Dubrovnik i Split), no organizatori skupa su smatrali da je situacija kompleksnija.
Dekanica Umjetničke akademije u Osijeku Helena Sablić Tomić, kao jedna od organizatorica skupa, pozdravila je prisutne i izrazila nadu da će iznaći odgovor na pitanje ima li potrebe za dodatnim školovanjem restauratora, te postoji li prostor da se i unutar Umjetničke akademije u Osijeku organizira specijalistički studij restauracije.
Ravnatelj Muzeja Slavonije Denis Detling govorio je o velikim problemima s kojima se susreće njegov Muzej koji ima 500 000 predmeta o kojima brine jedan školovani restaurator i dva preparatora.
Prema muzejskoj legislativi (Zakon o muzejima, Pravilnik o stručnim i tehničkim standardima za određivanje vrste muzeja, za njihov rad, te za smještaj muzejske građe i muzejske dokumentacije) kojom se propisuje minimalan broj potrebnih restauratora i preparatora u hrvatskim muzejima, samo bi nacionalni i regionalni muzeji trebali zapošljavati 122 restauratora i 488 preparatora – ukupno 610 djelatnika iz područja konzerviranja-restauriranja. Prema podacima iz Registra Muzejskog dokumentacijskog centra na koje je upozorila Iva Validžija, kustosica MDC-a, trenutno je zaposleno svega 58 restauratora i 57 preparatora koji skrbe o 5,8 milijuna muzejskih predmeta.
Restauratori zaposleni u muzejima imaju sasvim različite stručne odrednice djelovanja od onih u Hrvatskom restauratorskom zavodu (Restaurator pripravnik u muzeju mora odraditi godinu dana pripravničkog staža, dok restaurator u Hrvatskom restauratorskom zavodu dvije, stručni ispiti se ne polažu pred istom komisijom iako nema razlike u opisu njihovih stručnih poslova). Ukoliko restauratori iz HRZ žele prijeći u muzeje i obrnuto, moraju nanovo odraditi pripravnički staž i polaganje stručnog ispita.
Prema Registru muzeja i galerija koji se vodi pri MDC-u vidljivo je veliko nesuglasje u stručnom nazivlju zvanja restauratora/konzervatora/preparatora (npr. pomoćni preparator, konzervator/restaurator kustos, kustos viši restaurator, preparator viši kustos). Riječ o neusuglašenosti Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu muzeja s muzejskom legislativom, ali i činjenici da muzeji nisu odradili tražene mjere usklađivanja.
Tijekom rasprave su izneseni podaci koji govore da više od 80% zaposlenih restauratora i preparatora u muzejima nema adekvatno formalno obrazovanje iz područja konzerviranja-restauriranja. U velikom je broju muzeja preparator po opisu poslova primoran izlaziti izvan svojih stručnih ingerencija te obavlja poslove restauratora, upravo zbog nedostatka financijskih sredstava i nedostatnog broja restauratora.
Muzejski dokumentacijski centar, u vrijeme kada je imao zaposlenog konzervatora savjetnika (Želimir Laszlo), a u suradnji s Denisom Vokićem, višim konzervatorom-restauratorom sa Sveučilišta u Dubrovniku, organizirao niz radionica na kojima su obučavani restauratori, preparatori, ali i kustosi. Na taj se način dodatno/kontinuirano educirano 167 stručnjaka. Radionice je pratila i izdavačka djelatnost, priručnici koji su izdavani od 1974. do 2013. godine.
Od 1994. do 2012. Muzejski dokumentacijski centar izradio je u suradnji s konzervatorima Ministarstva kulture i restauratorima iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, niz elaborata za cijelu Hrvatsku koji su sadržavali konzervatorske i restauratorske preporuke za bolji smještaj i tretman građe. Danas su ti elaborati dostupni u knjižnici MDC-a.
Doc. dr. sc. Denis Vokić govorio je o obrazovnim programima na Akademijama u Zagrebu, Dubrovniku i Splitu i nužnosti usklađivanja studijskih programa sa smjernicama Europske konfederacije konzervatorsko-restauratorskih udruga, Europske mreže za edukaciju konzervatora i restauratora i Europskog kvalifikacijskog okvira, posebice ističući nužnost uravnoteženog odnosa teorijske i praktične nastave, koja se, prema podacima iznesenima u izlaganju, na sva tri studija provodi u manjem broju sati od preporučenog.
Posebno je naglašena potreba da studiji pri izvođenju praktične nastave trebaju angažirati stručnjake ili vanjske institucije s dopuštenjem Ministarstva kulture za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Postojeći studijski programi ne pokrivaju deficitarne specijalnosti (restauracija metala i vitraja), tako da bi se eventualnim pokretanjem studija konzerviranja i restauriranja u Osijeku mogle te potrebe riješiti.
Istaknut je stav da su obuka, prenošenje praktičnih znanja i stručno usavršavanje konzervatora-restauratora unutar HRZ-a temeljito i sustavno dobro riješeni te da samim time formalno obrazovanje iz konzerviranja-restauriranja prilikom zapošljavanja, posebice prije pokretanja studija konzerviranja-restauriranja, nije bilo presudno. Iznesen je podatak da je u HRZ-u zaposleno oko 183 djelatnika koji obavljaju konzervatorsko-restauratorske poslove, od toga broja je oko 118 konzervatora i restauratora, 49 restauratora tehničara i 16 suradnika konzervatora-restauratora) – podatak o točnom broju i vrsti obrazovanja zaposlenih nije bio dostupan sudionicima okruglog stola.
Unutar rasprave koja je uslijedila izneseni su sljedeći stavovi i zaključci:
- Deficitarne specijalnosti, uz spomenute stručnjake za metal i vitraj, su i stručnjaci za fotografsku baštinu, predmete umjetničkog obrta...
- Naglašena potreba osnaživanja obavezne praktične nastave na studijima i pomanjkanje stručnjaka koji bi je vodili
- Intencija je da se na studiju u Splitu smanji ponuđeni broj specijalizacija (objedinjavanjem dosadašnje dvije specijalizacije: arheološki materijal i metal – što će, očekuje se, omogućiti bolje pozicioniranje završenih studenata na tržištu rada)
- Studij u Dubrovniku razmišlja o objedinjavanju preddiplomskog i diplomskog studija, a praktična nastava iz nekih specijalizacija (drveta i metala) već je ostala bez licenciranih stručnjaka
- Potrebe sakralne baštine su mnogostruko veće od spominjanih potreba muzejske građe
- Potrebno je izraditi dubinsku analizu i strategiju zaštite i očuvanja kulturne baštine (u svim segmentima – poput one koja je napravljena za pisanu baštinu, tj. papir), a od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja, strategiju visokog obrazovanja kako bi se prilagodile upisne kvote i broj onih koji završavaju studije konzerviranja-restauriranja
- U sve buduće diskusije poželjno je uključiti Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a u procesima donošenja svih budućih strategija ne smiju se zaobići struke koje o baštini neposredno skrbe
- Budući da je ovu temu potrebno dodatno razraditi na tri osnovne razine: 1. strateškoj (uključujući Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te HRZ), 2.. tehničkoj (pitanje obrazovanja, studiji konzerviranja-restauriranja) i 3. operativnoj razini (konzervatori-restauratori na terenu, pitanje zapošljavanja …) potrebno je organizirati barem još jedan okrugli stol na kojemu bi se konkretnije bavilo pojedinim segmentima (I.V.)
Projekt Translocal – zašto mladih nema u muzejima
Nastava likovne umjetnosti u hrvatskim školama je dosadna, puno je bubanja, malo razgovora, previše godina, premalo prakse, a odlasci u muzeje rijetki, nepripremljeni, bez interakcije, svedeni na mahnito prolaženje kroz prostor – tako bi se prema rezultatima ankete koju su članovi Kluba mladih MSU-a proveli među vršnjacima mogao sažeti dojam mladih o tome kako ih hrvatski obrazovni sustav priprema za susret s umjetnošću.
Okrugli stol pod nazivom “Tko o čemu? Mladi o umjetnosti!” koji je u sklopu projekta “Translocal: Museum as Toolbox” (Translokalno: Muzej kao alat) održan 9. veljače u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu pružio je širok uvid u brojne probleme vezane uz odnos mladih i muzeja, posebice onih suvremene umjetnosti.
U dvanaest izlaganja stručnjaka, ali i mladih umjetnika, povjesničara umjetnosti, kao i onih koje umjetnosti samo zanima i čine buduću publiku naših muzeja, bilo je riječi o interesima mladih za umjetnost i što te interese potiče i budi, o prisutnosti umjetnosti u obrazovnom sustavu, otvorenosti umjetničkih institucija i organizacija prema mladima, preko street arta kao vrste umjetnosti bliske mladima, do načina prezentacije umjetnosti u medijima i na virtualnim platformama.
Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a upravo je zbog svijesti da se moraju iznaći alternativni načini komunikacije i privlačenja mladih u muzeje suvremene umjetnosti ušla u projekt „Translocal: Museum as Toolbox“ ostvaren uz potporu programa EU „Kreativna Europa“. Projekt okuplja pet europskih muzeja moderne i suvremene umjetnosti s ciljem razvijanja novih alata i strategija komunikacije institucija sa širom publikom, a posebice mladima u dobi od 15 do 25 godina koji spadaju u slabije zastupljenu skupinu posjetitelja u muzejima. U projektu, u sklopu kojeg je održan okrugli stol o mladima, sudjeluju MSU Zagreb, Universalmuseum Joanneum / Kunsthaus Graz, Kumu Art Museum u Tallinnu, Museion Bozen/Bolzano i Muzeum Sztuki u Łódźu (http://www.museumastoolbox.eu/).
Klub mladih MSU-a (KMMSU) koji je nastao je u sklopu projekta „Translocal” proveo je malu anketu među tristotinjak učenika srednjih škola i studenata koja, premda nije reprezentativna ipak nudi neke zabrinjavajuće podatke. Na pitanje što je pobudilo vaš interes za likovnu umjetnosti samo 30 posto navodi školu, 25 posto internet i društvene mreže, a deset posto same muzeje. Na pitanje na koji način najčešće saznajete za neku izložbu mladi odgovaraju da je to iznad svega putem interneta (52,5 posto), putem plakata 20 posto, a u školi ili na fakultetu 19,9 posto. I na koncu iako 78 posto misli da ima koristi od odlaska u muzeje 80 posto ih rijetko ili samo povremeno ide u muzeje.
Ida Loher iz Udruge OPA komentirala je ove pokazatelje iz perspektive zastupljenosti likovne kulture i umjetnosti u odgojno- obrazovnom sustavu. Naime, od 90-ih godina u hrvatskim školama ima samo jedan sat likovne kulture tjedno dok se satnica u većini zemalja EU kreće između 2 do 4 sata tjedno. Tako tijekom osnovnog školovanja hrvatski učenik odradi 280 sati likovne/vizualne kulture, poljski i češki dvostruko 560 sati, finski 1120, a švedski 1680 sati vizualne kulture. Prilika za mijenjanje takvoga stanja bila je kurikularna reforma prema kojoj je trebalo povećati nastavu na terenu, povezati likovnu kulturu i likovnu umjetnosti, ali i dati školama više autonomije kako bi mogle uključiti muzeje u svoje nastavne programe. Na žalost taj je proces zaustavljen prošle godine.
Petra Mihanović iz X gimnazije predstavila je primjere bolje prakse među kojima i mogućnost da se nastava matematike poveže s programom likovne umjetnosti, a Vesna Meštrić iz MSU-a najavila je novi trogodišnji projekt MSU-a “Runaway Art” kojim će potaknuti mlade od 15 do 23 godine da u školama i fakultetima te dio svog slobodnog vremena provedu u MSU-u i kroz različite kreativne aktivnosti upoznaju suvremenu umjetnosti.
Poznati street art umjetnici Czez186, Lonac i OKO govorili su o transformaciji ulične umjetnosti kao i njenoj današnjoj percepciji u javnosti, a Ana Kovačić iz Galerije Miroslav Kraljević o višegodišnjem programu koji su u suradnji s mladim umjetnicima kao voditeljima radionica organizirali s ciljem privlačenja i educiranja mlade publike.
Cijeli blok izlaganja bio je posvećen novim medijskim i komunikacijskim trendovima današnje mlade populacije kao i načinima na koje društvene mreže ne samo zamjenjuju druge izvore informacija već u nedostatku medijskog izvještavanja o kulturnim i umjetničkim sadržajima stvaraju jedan paralelni svijet, nove platforme za stjecanje informacija, znanja i iskustva.
Iz zaključne rasprave svih sudionika, među kojima nije bilo ni muzealaca, a niti onih koji o obrazovanju odlučuju, zajednički zaključak mogao bi se svesti na podatke s početka teksta – sve počinje od škole, takve kakva jest, a promjene nema na vidiku. (Maja Kocijan)
Izložba u Klovićevim dvorima – Zagreb - Beč oko 1900.
Stotinjak ključnih djela austrijskih i hrvatskih umjetnika koji su na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće formirali novi umjetnički izričaj u slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi u okviru europskog fin de siècle od prošlog se tjedna mogu vidjeti na izložbi Izazov modern: Zagreb – Beč 1900. u zagrebačkim Klovićevim dvorima.
Na izložbi su predstavljeni najznačajniji protagonisti bečke secesije koji su svojim djelima utjecali na tada mladu generaciju hrvatskih umjetnika i arhitekata. Među umjetninama koje su za ovu izložbu posuđene iz Beča našle su se slike “Prijateljice“, “Žena na crvenoj pozadini” te crteži za “Beethovenov friz” Gustava Klimta, “Borik zimi” i “Alegorijska figura/Mladić Goethe s raširenim rukama” Kolomana Mosera, reljefi Georga Klimta, brata Gustava Klimta, namještaj koji su dizajnirali Joseph Hoffmana i Adolf Loos, ali i djela hrvatskih umjetnika poput slike “Sredina ljeta”, Vlaha Bukovca ili Meštrovićeve “Madame Wittgenstein” koje se nalaze u bečkom Belvedereu.
Bukovac i Meštrović samo su najpoznatija imena hrvatskih umjetnika koji su studirajući i djelujući u Beču secesijski stil prenosili iz njegove središnjice Beča u Zagreb, koji u to vrijeme doživljava svoj veliki kulturni i umjetnički razvoj. Secesijski umjetnički pokret sa svim nedoumicama duha vremena snažno je obilježio hrvatske umjetnike koji su zahvaljujući svojim europskim referencijama bili pokretači novih smjernica u umjetnosti na prijelazu stoljeća.
Djela na izložbi posuđena su iz najznačajnijih bečkih muzejsko-galerijskih institucija (Belvedere, MAK, Museum Wien), kao i zagrebačkih muzeja i zbirki. Izložbu prati i katalog sa predgovorima akademika dr. sc. Viktora Žmagača i dr. Alfreda Weidingera, te tekstovima dr. sc. Irene Kraševac, Petre Vugrinec, Darije Alujević i dr. sc. Marine Bagarić.
Izložbom u Zagrebu po prvi će se put zajedno predstaviti i komparativno procijeniti bečki i domaći umjetnici razdoblja moderne obuhvaćeni periodom od posljednjeg desetljeća 19. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata. Autori izložbe se nadaju, a što je i krajnji cilj izložbenog projekta, da će vrhunski prilozi domaće umjetnosti europskoj likovnoj moderni oko 1900. godine napokon biti međunarodno prepoznati i uvršteni u tijekove i preglede iz kojih su do sad redovito bili nepravedno izostavljeni.
Autorice izložbe su dr. sc. Irena Kraševac, Petra Vugrinec, Darija Alujević i dr. sc. Marina Bagarić. Kustosice projekta su Petra Vugrinec i Iva Sudec Andreis. (Klovićevi dvori)
Izložba ostaje otvorena do 7. svibnja 2017. godine.
Foto: HINA / Dario Grizelj, Damir Senčar, Press Galerija Klovićevi dvori
Donacija Glaser-Ilić - 26 plakata poklon MSU-u
Milton Glaser, ikona grafičkog dizajna i Mirko Ilić, jedan od najistaknutijih grafičkih dizajnera današnjice, donirali su zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti 26 potpisanih plakata Miltona Glasera i časopis Life iz 1967. s poznatom Glaserovom naslovnom ilustracijom Mad Men.
Donirani plakati obuhvaćaju izbor iz njegovog respektabilnog i plodonosnog djelovanja u području vizualnih komunikacija koje traje već više od 60 godina. Plakati pokrivaju period od najranijih radova poput legendarnog plakata uz LP Boba Dylana The Greatest Hits iz 1966., do onih recentnih poput plakata za Cooperstown Chamber Music Festival iz 2016. godine.
Prema riječima kustosice Gail Davidson i nekadašnje voditeljice odjela za crteže, plakate i grafički dizajn u Smithsonian’s Cooper-Hewitt muzeju, njujorškom Nacionalnom Muzeju za dizajn, plakat Dylan predstavlja ključno djelo u svakoj kolekciji plakata. Koristeći reference iz različitih povijesnih epoha Glaser se u mnogim radovima inspirira djelima i velikanima povijesti umjetnosti koje vješto i promišljeno prožima sa suvremenom kulturom. Na plakatu Dylan, koji kasnije dobiva kultni status, nadahnuće pronalazi u autoportretu Marcela Duchampa kojeg zamjenjuje s profilom poznatog kantautora. No, na tamnom siluetnom profilu kosu pjevača vizualizira zaigranim konturama i jarkim bojama, nerijetko opisivanim kao „psihodeličnim“, koje predstavljaju prepoznatljiv vizualni jezik često povezan s turbulentnom rock scenom šezdesetih godina prošlog stoljeća.
New York, njegov rodni grad u kojem je proveo formativne godine i u kojem kontinuirano djeluje njegov je neprestani motiv i inspiracija. Da Glaser živi i diše s gradom vidljivo je u amblematskom i sveprisutnom logotipu I NY koji nastaje 1977. te postaje trajnim simbolom New Yorka i vjerojatno najrasprostranjenijim i najčešće imitiranim znakom ikada. U donaciji se nalazi "nasljednik" tog logotipa realiziran u formi plakata, nastao nakon 11. rujna 2001. pod nazivom I NY More Than Ever, na kojem autor suptilnom intervencijom simbolizira stradanje. Uz New York su vezani mnogi plakati iz donacije pa tako i New York Is About New York iz 1976. Riječ je o plakatu napravljenom za promociju New York magazina čiji je suosnivač, uz Claya Felkera, i Milton Glaser.
Jedini plakat u donaciji rađen za sportsku manifestaciju realiziran je u povodu Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. Glaser na plakatu razdvaja olimpijske krugove i kao u igri ih baca na grčki korintski stup nedvojbeno ukazujući na antičke korijene igara. Među recentnijim radovima je i plakat Looking Is Not Seeing iz 2009. dizajniran za Miltonovu vlastitu izložbu na kojem se namjerno poigrava osnovnom funkcijom plakata kao jasnog i čitkog prenosioca informacije.
Glaserovi radovi nalaze se u kolekcijama svjetskih muzeja (the Museum of Modern Art, New York; The Israel Museum, Jerusalem; The Chase Manhattan Bank, New York; the National Archive, Smithsonian Institute, Washington, D.C.; the Cooper Hewitt National Design Museum, New York) i često se prikazuju na mnogim izložbama diljem svijeta. Od samostalnih izložaba izdvajaju se one u Centre Georges Pompidou, Pariz; the Lincoln Center Gallery, New York; the Houghton Gallery at The Cooper Union, New York, Fondazione Bevilacqua La Masa, Venecija, the Suntory Museum, Japan.
Svojim autentičnim vizualnim izričajem, načinom promišljanja dizajna i dizajnerske profesije Glaser je uvelike utjecao na američku i međunarodnu dizajnersku scenu te značajno doprinjeo razvoju i promicanju vizualnih komunikacija uopće. Ova za nas značajna donacija upotpunila je i obogatila Zbirku plakata Muzeja i pridonijela iznimnoj vrsnoći radova u fundusu MSU-a pružajući dublji uvid u rad i opus jednog od najznačajnijih i najutjecajnijih autora u povijesti grafičkog dizajna. (Kristina Bonjeković – Stojković, MSU Zagreb)
Foto: MSU
New York – MOMA poslala poruku Trumpu
Tjedan dana nakon što je američki predsjednik Donald Trump potpisao uredbu kojom je na četiri mjeseca suspendirao ulazak izbjeglica u SAD i privremeno zabranio državljanima sedam muslimanskih zemalja ulazak u zemlju, Muzej moderne umjetnosti u New Yorku (MOMA) izložio je u svom stalnom postavu radove umjetnika koji dolaze iz zemalja zahvaćenih spornom uredbom.
Tako su se u galerijama na petom katu, u kojima su izložena djela zapadnog modernizma, od Cézannea do Drugog svjetskog rata, našli radovi suvremenih umjetnika iz Irana, Iraka i Sudana. Posjetitelji koji su razgledavali djela Picassoa, Braquea i Matissea, ostali su pomalo iznenađeni ugledavši The Peak project (1991.), sliku britanske arhitektice iračkog porijekla Zahe Hadid koja prikazuje pobjednički projekt građevine u brdima Hong Konga, The Mosque (1964.), modernističku apstrakciju sudanskog umjetnika Ibrahima el-Salahija ili Mon Père et Moi (1962.), sliku iranskog umjetnika Charlesa Hosseina Zenderoudija sastavljenu od ornamenata s teheranskog bazara i šijitske ikonografije.
Kustosi MOMA-e pored svakog su rada stavili legendu na kojoj piše: "Ovo djelo je rad umjetnika koji dolazi iz zemlje čijim građanima je, prema predsjedničkoj uredbi donesenoj 27. siječnja 2017., zabranjen ulazak u Sjedinjene Američke Države. Ovo je jedno od mnogih umjetničkih djela iz naše muzejske zbirke koja su izložena u galerijama na petom katu s namjerom afirmacije ideala slobode, jednako važnog za ovaj muzej kao i za Sjedinjene Američke Države."
Ovakvo reagiranje kustosa ove ugledne muzejske kuće New York Times je nazvao "presedanom u dosadašnjoj praksi MOMA-e i najznačajnijim protestom jedne kulturne institucije protiv politike Donalda Trumpa".
Naime, priča o modernizmu na Zapadu priča je o suprotstavljanju tradiciji, pobuni protiv postojećeg svijeta, o jakim kolonijalnim utjecajima i mnoštvu putovanja, pri čemu su se umjetnici iz Sjedinjenih Država i Europe često okretali drugim zemljama i kulturama za inspiraciju. Isto tako to je priča i o ambicijama nacija i sukobima naroda te o umjetnicima koji su postali izbjeglice i potražili utočište u inozemstvu. Zato ne začuđuje da se video instalacija iranske umjetnice Tale Madani Chit Chat (2007.), koja prikazuje nekoliko starijih muškaraca koji kuju urote i bljuju žuč,našla u istoj sobi sa Chagallom koji je pobjegao iz okupirane Francuske 1941. i došao u Sjedinjene Države.
"Mnogi umjetnici iz naših zbirki posvećenih 20-im, 30-im i 40-im godinama dolaze iz inozemstva i upravo nam se interesantnom učinila poveznica s umjetnicima koji dolaze iz zemalja koje su zahvaćene ovom uredbom. Muzej je od svog osnivanja pružao utočište umjetnicima iz cijelog svijeta. Putovanje je oduvijek bilo važno ne samo umjetnicima, već i znanstvenicima i povjesničarima i zato nam se ova gesta učinila važnom u afirmaciji muzeja kao mjesta slobode, mjesta u čijim galerijama umjetnici iz cijelog svijeta mogu naći sigurno utočište, izložiti svoje radove i ideje. Namjera je bila uklopiti te radove u našu tradiciju i vrijednosti. Željeli smo da svaka slika stvori ritam u jednoj sobi“, rekao je glavni kustos MOMA-e Christophe Cherix i dodao: „Naše galerije postale su platforma kroz koju ljudi mogu promišljati o utjecaju umjetnika iz tih zemalja na našu kulturu kao i mjesto refleksije na događaje u našoj okolini." (I.G.)
Foto: Press MOMA
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr