Beč: Obilježavanje 100 obljetnice smrti Franje Josipa
Stota obljetnica smrti Franje Josipa (1830.-1916.) obilježava se ove godine nizom izložaba u bečkim i muzejima Donje Austrije. Car Franjo Josip umro je 21. studenog 1916. godine, nakon 68 godina duge vladavine u kojoj su nacionalne i političke napetosti ostale skrivene iza sjaja monarhije. Izložbe kojima Austrija obilježava ovu obljetnicu kritički govore o osobi vladara, ali i njegovoj politici koja je mnoge probleme ostavljala nerješenima i time, kako kažu autori, “doprinijela svojoj propasti”.
Izložba je podijeljena u nekoliko tematskih cjelina koje će biti predstavljene u Dvorcu Schönbrunn ( 16.3. - 27.11.) Carkoj zbirci kočija, Carskoj zbirci namještaja i Dvorcu Niederweiden. Franjo Josip biti će kritički predstavljen kao vladar i kao čovjek, u svim aspektima života.
Projektu obilježavanja stote obljetnice pridužila se i Austrijska nacionalna knjižnica izložbom pod nazivom “Vječni car” koja će se od 8.4. do 30.10. održati u Hofburgu. Izložba se fokusira na vladara kao javnu ličnost, jednu od najčešće snimanih osoba 19.st. U arhivu Austrijske nacionalne knjižnice danas se čuva više od 10.000 fotografija, grafika i drugih dokumenata iz doba Franje Josipa.
Na izložbi će se moći vidjeti neki od najzanimljivijih dokumenata, među njima i upravo otkriveno originalno oproštajno pismo barunice Marije Vetsera, 17-godišnje ljubavnice prijestolonasljednika Rudolfa, koja se, zajedno sa sinom Franje Josipa ubila u dvorcu Mayerling pod mutnim okolnostima.
“Exporting Zagreb, Constructing the Present of Memory” u Gdanjsku
Skupna izložba 19 hrvatskih likovnih umjetnika pod nazivom “Exporting Zagreb, Constructing the Present of Memory” otvorit će se u subotu 20. veljače u Nacionalnom muzeju u Gdanjsku.
Riječ je nacionalnoj muzejskoj kući osnovanoj u drugoj polovini 19. stoljeća, koja se danas sastoji od sedam odjela smještenih u nekoliko povijesnih građevina. Središnji dio muzeja, zbirka stare umjetnosti smještena je u franjevačkom samostanu dok se zbirka moderne umjetnosti nalazi u Palači Opatov gdje će biti postavljena i izložba hrvatskih umjetnika. U sklopu Muzeja uz etnološki i fotografski dio djeluje i Muzej poljske himne u Bedominu.
Izložba “Exporting Zagreb” rezultat je međunarodne suradnje između HDLU-a i Nacionalnog Muzeja Gdanjsk ostvarene posredstvom kustosice Katarzyne Kosmale u okviru nedavno održanog 3. Bijenala slikarstva, kada su se poljski umjetnici predstavili zagrebačkoj publici izložbom “Exporting Gdańsk”.
Vodeći se težnjom da demonstrira bogati kontekst i raznolikost kulturnog naslijeđa Hrvatske, kustosica Kosmala kroz izložbu želi naglasiti stvaranje “novih” povijesti, uvažavajući značajan utjecaj Hrvatske na suvremene umjetničke prakse i stvaralaštvo. Dio predstavljenih umjetnika istražuje i komentira politiku sjećanja dok se drugi više okreću dijalogu s privatnim, istražujući prostore sjećanja i politiziranje zaboravljenog.
Na izložbi će se predstaviti radovi Gordane Bakić, Ane Bilankov, Siniše Bovcon, Ines Matijević Cakić, Sebastijana Dračića, Danka Friščića, Martine Grlić, Sanje Iveković, Helene Janečić, Rene Bachrach Krištofić, Andreje Kulunčić, Davora Mezaka, Pavla Pavlovića, Edite Schubert, Stjepana Šandrka, Igora Taritaša, Zlatana Vehabovića, Davora Vrankića i Nataše Vuković.
Izložba ostaje otvorena do 3. travnja 2016.
Andrea Schiavone u Muzeju Correr u Veneciji
Prva izložba posvećena Andrei Schiavoneu, začetniku inovativnog stila, senzacionalnom autoru koji se “isticao u gomili”, slikaru kojem su se divili Tintoretto, Carracci i El Greco – riječi su kojima venecijanski Muzej Correr najavljuje izložbu slikara Andrea Meldola, u Hrvatskoj poznatog kao Andrija Medulić (rođen u Zadru oko 1510. umro u Veneciji 1563.).
Riječ je o prvoj monografskoj izložbi posvećenoj Schiavoneovom opusu i njegovoj središnjoj ulozi u zlatnome dobu slikarstva Venecijanske republike. U katalogu izložbe ”Sjaj venecijanske renesanse - Schiavone - između Parmigianina, Tintoretta i Tiziana”, kustosi izložbe Enrico Maria Dal Pozzolo i Lionello Puppi u uvodnom su se eseju zapitali: ”Schiavone, tko je to?”. Naime, umjetnik koji je za života bio slavan i cijenjen, kojem se divio jedan Tintoretto izjavivši da bi svaki slikar koji nije prezira vrijedan u svome ateljeu morao imati jednu Schiavoneovu sliku, toliko je dugo bio ignoriran da je zamalo pao u zaborav.
Za ovu grandioznu revalorizaciju njegova djela Muzej Correr je posudio najbolja slikareva djela iz javnih i privatnih zbirki diljem svijeta. Među 80 slika, crteža i grafika našla su se djela iz Albertine i Kunsthistoriches muzeja u Beču, njujorškog Metropolitena, pariškog Louvrea, Britanskog muzeja, Nacionalne galerije i Kraljevske zbirke u Londonu, ali i dva djela iz Strossmayerove galerije u Zagrebu. Uz djela pripisana Meduliću izloženo i 60 djela njegovih suvremenika Parmigianina, Tintoretta i Tiziana.
Spašena i restaurirana građa u organizaciji Zavičajnog muzeja Stjepan Gruber
Završena restauracija dijela poplavama devastirane baštine
Poplave koje su u svibnju 2014. pogodile istočnu Hrvatsku, posebice dijelove županjske i brodske Posavine odnijele su ljudske živote, imovinu i sjećanja nekoliko tisuća stanovnika. U tim strašnim danima postojala je i opasnost da cijela povijest tog kraja netragom nestane.
Na inicijativu „Zavičajnog muzeja Stjepan Gruber“ na čelu s ravnateljicom mr.sc. Janjom Juzbašić pokrenuta je akcija spašavanja građe u kojoj je sudjelovalo više od 50 muzealaca, najviše s područja Slavonije, ali i iz drugih dijelova Hrvatske. Nakon djelomičnoga povlačenja vode u poplavljenim selima na teren su se uputile stručne ekipe sastavljene od etnologa, povjesničara, povjesničara umjetnosti, restauratora, konzervatora, arhivista, ali i volontera i zaposlenika javnih radova.
Počevši od 2. lipnja 2014., u nekoliko su navrata sveobuhvatno pregledana poplavljena područja, učinjeni očevidi i krenule akcije spašavanja etnografske i kulturno-povijesne građe koja se nalazila po poplavljenim i razrušenim kućama. Iz blata i vode izvlačeno je misno ruho, etnografski materijal, antikni najmještaj i arhivska građa. Cijeli projekt spašavanja baštine odvijao uz pomoć i potporu Ministarstva kulture RH.
Građa je privremeno oprana i spremljena u improvizirana spremišta u Gunji i Račinovcima, a potom su angažirane mnogobrojne specijalizirane institucije koje su prije pomagale u stručnom zbrinjavanju i čišćenju sakupljene građe.
Danas su neki od tih spašenih predmeta i restaurirani, a o onome što su prošli tijekom polave najbolje svjedoči fotogalerija predmeta nakon spašavanja i restauracije.
Koristimo priliku da još jednom zahvalimo svim ustanovama i muzealcima pojedincima koji su dali svoj ljudski, stručni i financijski doprinos u spašavanju muzejske građe županjske Posavine (budućeg muzeja Cvelferije).
Vrijedna donacija dr. Hrvoja Neimarevića Muzeju grada Koprivnice
Muzej grada Koprivnice preuzeo je u studenom prošle godine vrijednu donaciju dr. Hrvoja Neimarevića, umirovljenog koprivničkog neuropsihijatra i kolekcionara umjetnina. Donaciju čine vrijedna umjetnička i etnografska zbirka. Umjetnička zbirka uglavnom sadrži djela naivne umjetnosti koja će s gotovo pet stotina doniranih umjetnina gotovo udvostručiti dosadašnji fundus naive Muzeja grada Korprivnice.
U kolekciji koja je nastajala od 1960-ih godina do danas nalaze se crteži, grafičke mape, ulja na staklu, ulja na platnu i skulpture.
Među zastupljenim autorima svakako valja izdvojiti Mirka Viriusa (koji je predstavljen nekolicinom ranih crteža), Franju Filipovića, Martina Mehkeka,Franju Vujčeca, Ivana Večenaja i Maru Puškarić-Petras.
Zbirku unutar zbirke čini više od sto radova Ane Matine, autorice koja pripada krugu tzv. autsajdera, neobičnih individualaca čije je stvaralaštvo nemoguće jednoznačno odrediti i prikloniti isključivo naivi te se stoga označava kao izričaj na rubu naivne i autsajderske umjetnosti (umjetnosti povezivane s pojmovima Art bruta istekle iz čistog stvaralačkog impulsa). Ana Matina pridružuje se imenima poput Željka Korošeca, Zvonimira Krancelbindera ili Drage Juraka koji unutar Zbirke dokazuju rastezljivost paradigme naivne umjetnosti.
Ovom donacijom muzejska zbirka etnografskog tekstila obogaćena je mnoštvom novih predmeta, točnije njih 354, koji su uglavnom služili za ukrašavanje kuće.
Nekoliko njujorških muzeja otvorilo depoe za posjetitelje
Problem viška građe i manjka izložbenog prostora nije samo specifikum domaćih muzejskih kuća. Većina svjetskih muzeja također je u mogućnosti izložiti samo mali djelić predmeta koji su u njima pohranjeni. “Stalno smo u potrazi za novim spremištima za građu. Toliko je materijala, a tako malo prostora”, kaže Kevin Stayton, kustos Brooklynškog muzeja, jednog od tri njujorška muzeja koji su odlučili otvoriti svoje depoe za javnost.
Pod nazivom “studijske galerije” ili “otvoreni depoi” muzeji Metropolitan, Brooklynški muzej i Njujorško povijesno društvo ponudili su jedno novo iskustvo – prostore dvojake funkcije, dvorane koje funkcioniraju kao spremišta, ali i kao izložbene dvorane. Kustosi Meta kažu da su bili ugodno iznenađeni zanimanjem publike za takva “izložbena skladišta” koja im ujedno pružaju mogućnost publici dati na uvid i neke kontroverzne, na primjer erotske nalaze, za koje, u politički korektnom postavu nema mjesta.
Struka se također slaže da nije riječ samo o pragmatičnom rješavanju problema suviška materijala već i o načinu da publika stekne bolji uvid u bogatstvo koje muzeji čuvaju, ali i da provire kroz muzejsku ključaonicu u ono što se skriva iza staklenih vitrina stalnoga postava. “Muzejske zbirke dio su naše baštine, naše vlasništvo. One moraju biti dostupne publici, što više to bolje”, zaključuje kolega Stayton, kustos Brooklynškog muzeja.