Ministarstvo kulture Republike Hrvatske objavilo je poziv za sudjelovanje u obilježavanju Europske godine kulturne baštine 2018. godine, povodom kojeg pripremaju veliki broj događanja na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini s ciljem podizanja svijesti o važnosti i značenju kulturne baštine.
Ciljevi Europske godine kulturne baštine:
- potaknuti ljude na istraživanje bogate i raznovrsne kulturne baštine Europe
- slaviti, razumijevati i štititi njezinu jedinstvenu vrijednost
- promišljati o mjestu koje kulturna baština zauzima u našim životima
Kulturna baština je tkivo naših života i društava. Okružuje nas u gradovima u kojima boravimo, doživljavamo je neposredno u krajolicima, u susretima s raznovrsnim arhitektonskim ostvarenjima, skulpturama, arheološkim kopnenim kao i podvodnim nalazištima. Ne čine je samo književnost, umjetnost i umjetnički predmeti već i tradicijska znanja i umijeća, zanati koje učimo, priče koje pričamo, hrana koju jedemo, glazbu koju slušamo i filmovi koje gledamo. Kulturna baština okuplja zajednice i gradi zajedničko razumijevanje mjesta u kojima živimo. Razvojem tehnologija digitalni svijet također mijenja način na koji pristupamo baštini, stoji u priopćenju Ministarstva kulture RH.
Ministarstvo kulture nastojat će uz promicanje dijaloga i suradnje, obrazovanja i informacija o kulturnoj baštini uključiti pojedince, udruženja građana i sve ostale relevantne institucije i ustanove u program obilježavanja Europske godine kulturne baštine u Hrvatskoj. Svi zainteresirani mogu se javiti na mail adresu: europskagodinakulturnebastine2018@min-kulture.hr.
Detaljnije informacije o predloženim temama i programu obilježavanja Europske godine kulturne baštine možete pogledati na stranicama Ministarstva kulture.
Izložba Hrvatskog povijesnog muzeja “Tko to tamo snima?” rijetka je prilika za vidjeti sliku ratne svakodnevice gledanu kroz fotografske objektive s obje strane Drugog svjetskog rata. Odabrane fotografije djela su profesionalaca i amatera, onih koji su radili za dvije propagandne službe koje djeluju u to doba – one Nezavisne Države Hrvatske i one partizanske / antifašističke Hrvatske, ali i djela fotografa i fotoreportera koji su djelovali samostalno.
Značajan dio Zbirke fotografija, filmova i negativa Hrvatskog povijesnog muzeja odnosi se na ratnu fotografiju 20. stoljeća, a neke od njih do ove izložbe nisu bile viđene, kažu autorice izložbe Rea Ivanuš i Petra Braun koje su se odlučile za materijal koji oslikava ratnu svakodnevnicu, svu banalnost zla kako bi rekla Hannah Arendt. Na ovim fotografijama nema eksplicitnih zvjerstava, nema leševa ni generala, velikih bitki ni slika konc logora. Tu su fotografije dolazaka i odlazaka vojski, bijede, razaranih gradova i ljudi, života u gradu, na selu ili u El Shattu koji se bilježi i teče ratu usprkos.
Fotografija plavokosog dječačića koji 1942. u "šlafroku" i "šlapicama" pozira grleći plišanog medvjedića slika je djeteta, jednog od sedam i pol tisuća srpske djece koju je osobno od logora NDH spasila hrvatska humanitarka i rođena Austrijanka Diana Budisavljević, a za njenu kartoteku snimani su u studiju Foto Tonke, jedne od najznačajnijih hrvatskih fotografkinja, kroničarke društvenog i kulturnog života međuratnog Zagreba, portretistice ondašnje elite.
Stjepan Puba Cerjan snimio je ujutro osmoga svibnja 1945. kako zagrebačkom Ilicom kulja krdo krava, Vincenzo Stojan potresne fotografije razrušenog Zadra, Ljubomir Garbin male balerine, članice pionirskog kazališta kako 1944. plešu u pustinji El Shatta. Na izložbi su i fotografije djece s ustaškim kapama, izbjeglica Elvire Kohn, ali i one Ivana Gorana Kovačića i Vladimira Nazora u partizanima.
Podjednako su potresne i biografije fotografa. Pero Dragila bio je član Komunističke partije Jugoslavije od 1937., od početka rata s partizanima, snimao je ratna zbivanja, nakon rata radio u veleposlanstvu FNRJ u Washingtonu da bi nakon sukoba s Informbiroom i Staljinom stao na rusku stranu zbog čega je emigrirao u Čehoslovačku gdje je kao emigrant i umro 1988. Ljudevit Griesbach zbog njemačkog je podrijetla po završetku rata uhićen, imovina mu je konfiscirana, poslan je u logor u Krndiji gdje je 1946. umro od iscrpljenosti. Tek 1994. Priređena mu je prva izložba. Savo Marković Štedimlija, zagovornik crnogorske samostalnosti, radio je u Slikopisnoj službi pri Predsjedništvu Vlade NDH. Crvena armija uhitila ga je u Beču, odrobijao je deset godina, a kada su ga 1955. izručili Jugoslaviji poslan je na Goli otok gdje je bio zatočen do 1959.
Na izložbi su predstavljena djela 29 fotografa: Stanka Aleksića, Stjepana Pube Cerjana, Franje Cvrtile, Toše Dabca, Pere Dragile, Huga Fishera Ribarića, Ljubomira Garbina, Živka Gatina, Mladena Grčevića, Ljudevita Griesbacha, Mladena Ivekovića, Elvire Kohn, Mahmuda Konjhodžića, Antonije Kulčar / Foto Tonka, Steve Mahobeja, Save Markovića Štedimlije, Hermana Matesa / Mattes, Maria Medeota, Franje Mosingera, Milana Pavića, Dragutina Rajterića, Ante Roce, Jure Ruljančića, Vilima Schwarza, Georgija / Žorža Skrygina, Ivana Softa / Sopte, Edmunda Stögera, Vincenza Stojana i Marijana Szabe. (M.Kocijan)
Izložba ostaje otvorena do 29. listopada 2017.