U Zagrebu je 13. prosinca 2019. održana konferencija Zaštita kulturne baštine Grada Zagreba u kriznim uvjetima koja je okupila stručnjake iz područja civilne zaštite kao i djelatnike baštinskih ustanova koji su podijelili svoja iskustva u prevenciji, ali i trenutačno stanje objekata u kojima rade. Konferenciju koja se održala u Zagrebačkome inovacijskom centru (ZICER-u) organizirao je Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba.
Posljednjih godinu dana u medijima smo gledali kako gore Nacionalni muzej u Brazilu i pariška katedrala Notre-Dame, a nedavni kalifornijski požari dospjeli su i do Centra Getty. Venecija je nedavno ponovno bila na udaru poplava, a i istočna Hrvatska suočila se s teškim poplavama prije pet godina. Klimatske promjene o kojima se danas sve više piše predstavljaju stvarnu prijetnju, kao i ljudski nemar i zapuštenost objekata (neispravne instalacije, statika). Primjerice, zgrada Povijesnog arhiva grada Kölna urušila se 2009. godine zbog neispravne gradnje pri čemu je dvoje ljudi poginulo, a šteta je bila procijenjena na više od milijardu eura. Hrvatska je prošla iskustvo Domovinskog rata i evakuacije građe, ali i njezine krađe i uništenja, a danas ratna zbivanja brišu s lica zemlje ostatke drevnih civilizacija (Alep, Palmira). Dobro je poznato da se Hrvatska nalazi na seizmički aktivnom području na što je nedavno ponovno podsjetio potres u Albaniji. Iz svega navedenog pitanje nije može li nam se krizna situacija dogoditi, već hoćemo li biti spremni kada se nešto dogodi.
Prevencija je važnija od „gašenja požara“
Brojna izlaganja na konferenciji istaknula su važnost planiranja i pripreme za iznenadne prijetnje kao što su požar, poplava, potres, terorizam, kibernetički ili ratni napad. Pravodobna i ispravna reakcija u kriznim uvjetima zahtijeva prethodne aktivnosti – prevenciju, definiranje prioriteta, obuku, što podrazumijeva stalni proces podizanja sigurnosnih normi i standarda u fizičkom, tehničkom, informacijskom i komunikacijskom djelokrugu te njihove provedbe u zaštiti kulturne baštine. Izazov za kulturne ustanove u nastojanju da zaštite nacionalnu građu predstavljaju korištenje vlastitim sredstvima i vremenom, organizacija volontera, izvršavanje mjera zaštite koje provode operativne postrojbe te stalno usklađivanje s propisima (poput Zakona o sustavu civilne zaštite i Zakona o kritičnim infrastrukturama).
Na primjeru požara katedrale Notre-Dame zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba istaknuo je važnost poznavanja vlastitog objekta i mjera zaštite, kao i postojanja sustava dojavljivanja, napomenuvši da je prevencija važnija od gašenja požara. Tek dvadesetak zagrebačkih muzeja i ostalih baštinskih ustanova ima plan postupanja u slučaju požara, a plan evakuacije s tlocrtima dostupan je vatrogascima u internoj aplikaciji. Pri planiranju protupožarne zaštite kulturne baštine važno je uzeti u obzir i mišljenje konzervatorske struke.
Na konferenciji je rečeno da je 30 % teritorija Hrvatske izloženo potresima (posebice najgušće naseljena urbana središta poput Zagreba, Splita, Rijeke i Dubrovnika), da je 30 % građevina osjetljivo na potrese, a da se 30 % turizma odnosi upravo na posjet objektima kulturne baštine. Stručnjaci s Građevinskog fakulteta u Zagrebu predstavili su sustav BIM (engl. Building Information Modeling) u održavanju i zaštiti zgrada kulturnog nasljeđa. Riječ je o informacijskome modelu koji digitalizacijom građevina prikuplja podatke o stanju objekata na temelju kojih je moguće napraviti procjene troškova održavanja i sanacije koji su često veći od troškova gradnje. U nekim zemljama BIM je za javne građevine obvezan, a u Hrvatskoj, iako ne postoji zakonska obveza, BIM se primjenjuje u projektima. Osim toga, s Građevinskog fakulteta govorili su o riziku Grada Zagreba u slučaju potresa s osvrtom na građevine kritične infrastrukture, kao i na zgrade posebne važnosti među kojima su i muzeji. Prva nacionalna procjena rizika od katastrofa za Hrvatsku napravljena je 2014. godine na nalog Europske komisije, a ažurirana je 2019. godine. Procjene čak i slabijih potresa svrstavaju Zagreb u najgoru kategoriju ishoda, ali za pouzdanu procjenu potresa na nacionalnoj razini još uvijek nedostaju upotrebljivi podatci o konstrukcijskim svojstvima građevina.
(Ne)spremnost zagrebačkih muzeja
Nekoliko izlaganja bilo je posvećeno stanju u pojedinačnim zagrebačkim muzejima (Etnografski muzej, Tehnički muzej Nikola Tesla, Hrvatski povijesni muzej), a Muzejski dokumentacijski centar (MDC) predstavio je relevantne statističke podatke iz Registra muzeja, galerija i zbirki u Republici Hrvatskoj koji se odnose na brojnost, stupanj obrađenosti građe, digitalizaciju, zaštitu te stručne i tehničke uvjete u muzejima na području Grada Zagreba. Osim muzeja na konferenciji je prikazano i stanje u drugim baštinskim ustanovama poput arhiva (Arhiv Hrvatske radiotelevizije i Državni arhiv u Karlovcu) i knjižnica (Nacionalna i sveučilišna knjižnica).
Iz svih tih izlaganja mogu se izvući sljedeći problemi: sredstva za ulaganje koja osigurava osnivač muzeja nedovoljna su za primjerenu preventivnu zaštitu (premala financiranja izložbenih programa i uvjeti za prijavu prisiljavaju na upotrebu jeftinijih, ali i rizičnijih materijala u postavljanju izložbi, a pri rekonstrukcijama uglavnom se rade kozmetičke preinake, ali ne i strukturna ojačanja); nedovoljno se razmišlja o izradi dobrog plana postupanja u kriznim situacijama, ali i o ulozi prethodnih koraka (obrada građe, uredno vođena dokumentacija, provođenje kontrole pristupa); dizajneri izložbi i arhitekti nerijetko rade atraktivna rješenja koja su problem za održavanje; nemar u postupanju s građom i održavanjem zgrade dodatno ugrožava i skraćuje životni vijek kulturnog dobra.
Etnografski muzej koji je smješten u stogodišnjoj zgradi narušene statike, sa starim instalacijama i zatrpanim prolazima, čije je pročelje bilo oštećeno i ugrožavalo prolaznike i posjetitelje, u fazi je provedbe projekta opsežne obnove (uređenje glavne zgrade, izdvojenih čuvaonica i dvorišta) kojim su dosad obnovljena pročelja i krov s kupolom. S obzirom na to da je zgrada zaštićeno kulturno dobro, usklađivanje zahtjeva protupožarnih mjera s konzervatorskim zahtjevima trajalo je i do dvije godine. Iako uređenje čuvaonica može stajati od pet do čak deset tisuća eura po kvadratnome metru, za fondove EU-a u Hrvatskoj postojalo je ograničenje na iznos do pet milijuna eura po zgradi (2014. – 2020.). Ipak, za sljedeće razdoblje financiranja projekata iz područja kulturne baštine iz strukturnih fondova (2021. – 2027.) Razvojna agencija Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja najavila je da je predviđena i prijava projekata koji se odnose na zaštitu.
Tehnički muzej Nikola Tesla ima svoje posebnosti kao što su drvena skeletna konstrukcija, veliki i teški predmeti koje je teško izmjestiti (podmornica, tramvaj, vlak, avion i dr.), neprimjereno opremljene čuvaonice u kojima građa nije kategorizirana po važnosti. Unatoč tomu, to je jedini muzej koji ima stalno zaposlene vatrogasce. Muzej je upravo završio projekt pripreme dokumentacije za provedbu integriranih razvojnih programa temeljenih na obnovi kulturne baštine.
Hrvatski povijesni muzej dugotrajno je „privremeno“ smješten u palači koja se nalazi u povijesnoj gradskoj jezgri. Zgrada je statički ugrožena uz stalan prodor vode u podrum koji u cijelosti služi kao čuvaonica. Muzej ima svoje urede i knjižnicu u prizemlju Meštrovićeva paviljona te čuvaonicu u podrumu, u koju također voda često prodire. Osim toga, dislocirana zbirka Muzeja nalazi se u Lukovdolu, što je zbog velike udaljenosti poseban problem za upravu.
Gorući problemi u muzejima – statistički pokazatelji
Prema podatcima iz MDC-ova Registra muzeja, galerija i zbirki u RH u Gradu Zagrebu nalazi se 41 muzej (u to su ubrojene i izmještene zbirke) u kojima se nalazi 3,5 milijuna odnosno 57 % svih muzejskih predmeta u Hrvatskoj sadržanih u 615 muzejskih zbirki. Također, u Zagrebu se nalazi većina muzeja s građom nacionalne važnosti i svi muzeji prve razine matičnosti Sustava muzeja RH.
Brojčano najveće su prirodoslovne zbirke s više od 1,3 milijuna predmeta, a gotovo sve nalaze se u Hrvatskome prirodoslovnom muzeju. Slijede povijesne i umjetničke zbirke, obje s više od pola milijuna predmeta. Brojnost je svojstvena i numizmatičkim zbirkama (više od 380 tisuća predmeta), stoga su one posebno izdvojene u analizi iz korpusa arheoloških, povijesnih i čak nešto umjetničkih zbirki. Bez numizmatičke građe arheološke zbirke sadržavaju više od 200 tisuća predmeta. No, ta brojka odnosi se samo na 43 arheološke zbirke od ukupno njih 89. Budući da za ostalih 46 zbirki nije dojavljen broj predmeta, pretpostavlja se da je ukupan broj predmeta u arheološkim zbirkama puno veći.
Ne smije se zaboraviti ni ugroženost digitalizirane muzejske građe i baza podataka koje također valja štititi. MDC je do prije nekoliko godina provodio udaljeno sigurnosno pohranjivanje (engl. back-up) baza podataka hrvatskih muzeja na server Sveučilišnoga računskog centra (SRCE-a). Sada je na muzejima da sami redovito pohranjuju sigurnosne kopije svojih podataka (na oblaku, vanjskim diskovima ili drugim prijenosnim medijima).
Prema Zakonu o muzejima rok izvršenja inventarizacije i upisa muzejske građe i muzejske dokumentacije u Registar kulturnih dobara RH je 31. prosinca 2020. godine. Analiza podataka pokazuje da još uvijek 40 % i muzejske i dokumentacijske građe zagrebačkih muzeja nije inventarizirano, a digitalizirano je tek 9 % od ukupnog broja muzejskih predmeta.
Površina prostora namijenjenog stalnom postavu iznosi 43 % ukupne površine prostora. Prostori za povremene izložbe imaju 11 %, a čuvaonice muzejske i dokumentacijske građe 16 % udjela u cjelokupnoj kvadraturi zagrebačkih muzeja. Ako se podijeli ukupan broj muzejskih predmeta sa zbrojem površine stalnog postava i čuvaonica, u zagrebačkim muzejima nalazi se u prosjeku čak 58 muzejskih predmeta na jednome kvadratnom metru. Osim toga, najveći broj muzeja u Zagrebu (njih 19) ima manje od deset stručnih djelatnika, a samo četiri muzeja imaju više od 30 stručnih djelatnika. Ako se podijeli ukupan broj muzejskih predmeta s brojem stručnih djelatnika (oko 400), u prosjeku se jedan stručni djelatnik skrbi za 8478 muzejskih predmeta. Usto treba upozoriti i na to da neki muzeji imaju zbirke na izmještenim lokacijama na kojima dio vremena ne boravi nijedan stručni djelatnik.
Većina muzejskih zgrada je historijska te nenamjenski građena (u 21. st. namjenski je izgrađena jedino zgrada Muzeja suvremene umjetnosti kojoj već nedostaje mjesta za pohranu). Čuvaonice koje sadržavaju najveći broj predmeta smještene su u podrumima ili potkrovljima (starih) zgrada u nepovoljnom mikroklimatskim uvjetima, u opasnosti od plavljenja (slivnim vodama i kanalizacijom), požara i oštećenja instalacija. Zbog pretrpanosti lociranje i dostupnost građe otežani su ili onemogućeni kao i manipulacija predmetima, u čuvaonicama nedostupni su hidranti i struja, odnosno nemoguće ih je isključiti ili uključiti ih u kriznim slučajevima.
Nužnim koracima do bolje otpornosti
Poboljšanja su nužna u učinkovitom upravljanju, održavanju zgrada, obrađenosti zbirki (uredna dokumentacija) kao obliku preventivne zaštite, odgovarajućem (vatrootpornom) namještaju i opremi, obuci i prijenosu znanja. Projekti novih muzejskih zgrada trebaju već u fazu projektiranja uključiti promišljanje o budućem održavanju zgrade.
Muzeje upućujemo i na MDC-ov priručnik Muzej u kriznim situacijama u četiri dijela u kojemu su objedinjene praktične preporuke. Prevencije i planiranje najvažniji su preduvjeti za smanjivanje rizika i ublažavanje štetnih posljedica. Potrebno je utvrditi, naučiti i uvježbati postupke u kriznim situacijama, sastaviti popis najvažnije građe pri spašavanju, napraviti i redovito ažurirati popis važnih telefonskih brojeva. Ako ozbiljno shvatimo prijetnje i provedemo sve nužne korake, možda ćemo biti spremni kada se jednog dana dogodi nezamislivo. (Ivona Marić, Tea Rihtar Jurić i Dunja Vranešević)
Prezentaciju pripremile: Ivona Marić, Tea Rihtar Jurić, Dunja Vranešević / MDC
Fotografirao: Miljenko Klepac / HINA
Riječki Pomorski i povijesni muzej – izložba o „čovjeku koji čita violine“
Početkom prosinca u Pomorskom i povijenom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci otvorena je izložba "Violinom iznad granica/Stradivari u Rijeci - Kresnik i Cremona", kojom se obilježava 150. godišnjica rođenja poznatog riječkog liječnika i graditelja violina Franje Kresnika, jednog od najvećih autoriteta u poznavanju kremonske graditeljske tradicije.
Izložba predstavlja život Franje Kresnika, njegovo školovanje i rad kao liječnika u Rijeci, povijesni kontekst Rijeke i Sušaka od kraja 19. do sredine 20. stoljeća te njegov interes za liuterijom, odnosno gradnjom violina i drugih gudačkih instrumenata. Vođen željom da detaljno prouči metode gradnje violina i tajne starih majstora Antonija Stradivarija i Giuseppea Guarnerija del Gesua, koji su izrađivali violine na prijelazu iz 17. na 18. stoljeće, Kresnik je često boravio u talijanskom gradiću Cremoni. Zahvaljujući dugogodišnjem proučavanju konstrukcija gudačkih instrumenta koje su izgradili majstori iz obitelji Amati, Stradivari i Guarneri, srušio je mit o tajni umijeća kremonskih majstora nakon čega u europskim violinističkim krugovima postaje poznat kao »čovjek koji čita violine«, a pripisuje mu se i jedna od ključnih uloga u osnivanju svjetski poznate Međunarodne škole za liuteriju u Cremoni.
Fotografirao: Miljenko Klepac / HINA
Između 1910. i 1915. godine njegove violine izrađene po uzoru na Stradivarijeve i Gurnerijeve dosežu zavidnu kvalitetu te dobiva prva priznanja od mnogih cijenjenih violinista toga vremena. Primjerice, Arrigo Serato napisao je da Kresnikova violina, kopija rađena prema Giuseppeu Guarneriju, posjeduje sve tonske kvalitete slavnih kremonskih instrumenata. Sa svojim violinama nastupa na Međunarodnoj izložbi u Rijeci 1926. godine i osvaja Grand Prix, a u njegovoj radionici u Sušaku usavršavao se i poznati talijanski graditelj violina Carlo Schiavi.
Središnji dio izložbe predstavlja osam instrumenata velike vrijednosti koji se u riječkom muzeju čuvaju u posebnim uvjetima, među kojima se izdvajaju dvije slavne violine stigle iz Cremone - violina Antonija Stradivarija poznata kao »Lam ex Scotland University« te violina Giuseppea Guarnerija del Gesùa koja nosi ime »Principe Doria«, obje iz 1734. godine.
Fotografirao: Miljenko Klepac / HINA
Publika može vidjeti violine Carla Schiavija, Kresnikovog učenika i prvog instruktora u Međunarodnoj školi za liuteriju u Cremoni, violine njegovog učenika Pietra Tatara, zatim violine Gaetana Sgarabotta i Iginija Sdercija, violu Ferdinanda Garimbertija te violončelo Vicenza Cavanija, pobjedničke gudačke instrumente s natječajne izložbe održane u Cremoni 1937. godine u sklopu Stradivarijevih svečanosti na kojima je prisustvovao i Kresnik. Među eksponatima se izdvaja i violina visoke akustične kvalitete koju je Kresnik 1910. godine izradio prema Guarneriju, kao i njegova najstarija violina pohranjena u riječkom muzeju, kopija rada Antonija Stradivarija iz prvog desetljeća 20. stoljeća.
Izložena je Medalja s Međunarodne izložbe u Rijeci održane 1926. godine, zatim fotografija sa svečanosti Bicentenario Stradivariano održanoj u Cremoni 1937. godine povodom obilježavanja 200. godišnjice smrti Antonija Stradivarija, fotografija Kresnika i Carla Schiavija snimljena 1938. godine na Međunarodnoj obrtnoj izložbi u Berlinu na kojoj su predstavljali Stradivarija i kremonsku liuteriju, a tu je i dopis Banovinske vlasti o otvaranju škole za gradnju gudačkih instrumenata na Sušaku iz ožujka 1941. godine.
Autorica izložbe je Tamara Mataija, koautori su Fausto Cacciatore i Tea Perinčić, dok dizajn postava potpisuju Sanjin Kunić i Nikolina Radić Štivić. Izložba se može razgledati u Povijesnom i pomorskom muzeju Hrvatskog primorja do siječnja 2021. godine. (Ivan Guberina)
Fotografirao: Jurica Lisac
Narodna galerija u Ljubljani – Slovenija na plakatima Zbirke Salce
U Narodnoj galeriji u Ljubljani 30. listopada otvorila se izložba „Slovenija na plakatima zbirke Salce". Građa je posuđena iz Nacionalnog muzeja Zbirka Salce u Trevisu, Museo Nazionale Collezione Salce, formirane oko ostavštine Ferdinanda Salcea (1878.-1962.), treviškog kolekcionara koji je počeo sakupljati plakate još kao tinejdžer te ih je za života prikupio oko 25000.
Na izložbi je predstavljeno pedesetak plakata koji datiraju od 1910. do 1960. godine i promoviraju slovenski turizam, različita događanja i proizvode, a na njima se mogu vidjeti utjecaji tadašnjih stilskih pravaca, poput secesije, ekspresionizma, nove objektivnosti i konstruktivizma. Autor izložbe je Luca Caburlotto, direktor Muzejske zajednice regije Furlanija-Julijska krajina (Polo museale del Friuli Venezia Giulia), a koordinatorica je Mojca Jenko iz ljubljanske Narodne galerije.
Mnogi autori izloženih plakata nisu se istakli samo u grafičkim tehnikama, već su bili vješti u različitim oblicima vizualnih umjetnosti, kao što su slikarstvo, arhitektura i fotografija. Oblikovni, koloristički i tipografski izričaji plakata zrcale većinom estetske, odnosno umjetničke mijene doba u kojem su nastali, ali iz sadržaja natpisa na plakatima može se iščitati i politički kontekst. Na nekima je jasno naznačen naziv Slovenije ili neke slovenske lokacije, gotovo kao neovisnog entiteta, a drugi promoviraju slovenske toponime isključivo u okviru Jugoslavije, bez spomena države u kojoj se nalaze. Izloženi su i plakati koji imaju dvije inačice, kao što su turistički plakati Evgena Šajna i Rudija Gorjupa iz kasnih 1930-ih. Na slovenskoj inačici plakata natpis je „Posjetite Sloveniju“, a na talijanskoj verziji naznačeno je da se Slovenija nalazi u Jugoslaviji. Plakat Janeza Trpina na kojem je prikazana zimska skijaška idila ima također dvije verzije – jedan s natpisom „Slovenija“, a drugi s natpisom koji ispred Slovenije spominje i Jugoslaviju. Plakat Petera Kocjančića promovira Bohinj u Jugoslaviji, onaj Ratomira Pešića Bled u Jugoslaviji, a između 50-ih i 60-ih godina 20. st. nastao je i dvojezični (hrvatsko-slovenski) plakat za Rimske toplice u Jugoslaviji.
Neki plakati promoviraju lokacije napisane na talijanskom ili nekom drugom jeziku. Secesijski plakat Glacia Cambona iz 1912. godine spominje Portorose presso Trieste, odnosno Portorož blizu Trsta. Dva plakata Franza Lenharta za Postojnsku jamu – plakat iz 1920-ih na kojem se, uz talijanski naziv Postumia, još uvijek spominje i njemački naziv ovog mjesta (Adelsberg) s natpisom i plakat iz druge polovice 1930-ih s natpisom Grotte di Postumia, daju naslutiti političke prilike između dva svjetska rata. Nakon poraza Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu, Rapalskih sporazumom koji je 1920. potpisan između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, uz mnoge slovenske i hrvatske gradove, i Postojna je pripala Kraljevini Italiji.
Od plakata koji su nastali kao reklama za događanja možemo vidjeti brojne plakate povodom Međunarodnog velesajma i sajmova u Ljubljani, i to na različitim jezicima –slovenskom, hrvatskom, srpskom, talijanskom i njemačkom. Neki od autora su Evgen Šajn, Rudi Gorjup,Peter Kocjančić, Ivan Vavpotić, Janko Omahen itd. Izloženo je i nekoliko plakata koji promoviraju izložbe. Ivan Vavpotič napravio je plakat za Izložbu šumarstva i lova 1930. godine, koja je oglašena na francuskom jeziku, a na istom jeziku je i plakat Tatjane Inkiostri za IV. kongres Jadranske straže u Ljubljani iz 1935. godine. Na plakatu Petera Kocjančića za Prvu jugoslavensku fotoizložbu u Ljubljani na Velesajmu 1932. godine, koji podsjeća na kolaž, vide se utjecaji konstruktivizma u oblikovanju. Argio Orell autor je secesijskog plakata za Prvu istarsku izložbu s međunarodnim sudionicima iz 1910. godine. Plakat zbog bogatog oslika i teksta djeluje gotovo kao stranica neke knjige, a prema autoru izložbe, Orella je nadahnula prerafaelitska umjetnost, bečka secesija i japanski tisak.
Na izložbi su zastupljeni i plakati koji reklamiraju proizvode. Peter Kocjančić napravio je 1930-ih plakat za prašak za pranje rublja Perion, Janez Trpin par plakata za pivo Union, a izložen je plakat i za ljekovitu slatinu iz Rogaške Slatine. Također je i časopis Slovenec koji je izlazio do 1945. godine reklamiran plakatom s prilično upečatljivim motivom dignute stisnute šake koja drži riječi, prizivajući asocijacije na jedinstvo, snagu i otpor „malog čovjeka“, odnosno radnika, i socijalistički propagandni vizualni jezik.
Izložba je osmišljena unutar projekta Vivere ALL'Italiana, kojemu je cilj jačanje kulturnog, znanstvenog i gospodarskog položaja Italije u inozemstvu. Nastala je pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Italije u Sloveniji i Talijanskog instituta za kulturu u Ljubljani. Otvorena je do 12. siječnja 2020. (Zrinka Marković)
Fotografirao: Jurica Lisac
Nova knjiga – Izložba u knjižnici
Iako su izložbe u muzeološkoj teoriji dugo bile smatrane „osnovnim distinktivnim elementom muzeja“, one su oblik komunikacije s publikom koji koriste i arhivi i knjižnice, memorijalna mjesta, pakovi prirode i druge ustanove koje skrbe o baštini. Izložbama kao mediju kojim, prema riječima dr. sc. Žarke Vujić ¬ „prenosimo različite poruke, potičemo na promišljanje i (aktivno) djelovanje, osiguravamo iskustva i doživljaje“ (iz predgovora), a koje se oblikuju u knjižnicama – posvećena je knjiga dr. sc. Milke Tice „Izložba u knjižnici“. To je prva knjiga u knjižničarstvu posvećena izložbenom djelovanju knjižnica koje se kao „popratni sadržaji ostvaruju u knjižnicama kao nadogradnja osnovne knjižnične djelatnosti“, a temelji se na bogatom višegodišnjem iskustvu autorice stečenome na izložbama u izlozima Knjižnice Medveščak kao i na njezinome doktoratu „Model komunikacija izložbom u knjižnici i njeno dokumentiranje“. Milka Tica u svojoj knjizi prepliće informacije iz područja knjižničarstva, muzeologije i arhivistike donoseći definiciju knjižničnih izložaba kao specifične vrste izložaba kojima je knjiga osnovni izložak. Da su upravo knjige i knjižna građa jedni od najizazovnijih predmeta za izlaganje na izložbama, potvrđeno je već i MDC-ovim simpozijem „Knjiga u muzeju“ (Zagreb, 2011.g.) na radove čijih se sudionika i Tica često poziva.
Nakon predgovora urednice i jedne od recenzentica knjige prof. dr. sc. Žarke Vujić (Izložba – mali pojmovnik iz očišta muzeologa (umjesto uredničkog predgovora)) i kraćeg uvodnog teksta autorice knjige, slijedi osam poglavlja koja svojim sadržajem prate etape u osmišljavanju, oblikovanju te u konačnici i dokumentiranju knjižničnih izložaba. To su: I.Izložba u knjižnici: od pojma do vrsta izlaganja; II. Osnovno okružje, priprema i elementi izložbe; III. Izložba knjiga u knjižnici; IV. Izložbeno djelovanje Knjižnice Medveščak; V. Plan i program knjižničnih izložaba; VI. Korisnici knjižničnih izložaba; VII. Smjernice za dokumentiranje i arhiviranje knjižničnih izložaba; VIII. O medijateci knjižničnih izložaba.
Muzejski će stručnjaci u knjizi prepoznati većinu postupaka koje i oni provode u svojim izložbenim aktivnostima, no možda će im biti zanimljivo knjižničarsko iskustvo poimanja knjige kao baštinskoga i izložbenoga predmeta u knjižnicama ili tipologija izložaba u knjižnicama gdje se razlikuju: prigodne izložbe, emocijske izložbe, zabavne izložbe, edukacijske izložbe, pokretne izložbe, tematske izložbe, evokacijske i informacijske izložbe. Muzejskim će dokumentaristima pažnju privući postupci dokumentiranja knjižničnih izložaba – detaljno razrađen obrazac kao i metodološki postupak dokumentiranja i arhiviranja.
Knjiga je u skladu sa svojim podnaslovom „priručnik za predstavljanje baštine“ koncipirana kao priručnik. Svakom od osam poglavlja, naime, prethodi kratki sažetak s istaknutim ključnim riječima, a ilustrativna građa uz bogate bibliografske bilješke dodatno potkrjepljuje tekst koji donosi smjernice za rad na izložbenoj djelatnosti knjižnica. Osnovna intencija autorice knjige bila je i „potaknuti znanstvene, stručne i odgovorne osobe da prepoznaju i potvrde knjižnično izložbeno djelovanje kao zasebnu djelatnost“ čime se obraća i muzejskoj zajednici. (Snježana Radovanlija Mileusnić)
TICA, Milka
Izložba u knjižnici : priručnik za predstavljanje baštine / Milka Tica ; [urednica Žarka Vujić].-
Zagreb : Naklada Jurčić, 2017.- 446 str. : ilustr. u boji ; 25 cm.- (Biblioteka Posebna izdanja ;
knj. 64)
Bibliograf. bilj. uz tekst.- Bibliografija.
ISBN 978-953-245-086-6
Crowdheritage – kako iskoristiti kreativni potencijal korisnika baštinskih sadržaja
Crowdheritage platforma razvijena u sklopu programa Connecting Europe Facility (CEF) uz potporu Europske komisije nedavno je pokrenula šest tematski različitih kampanja s ciljem nadopunjavanja i poboljšavanja kvalitete metapodataka na najvećoj on-line zbirci digitalizirane europske kulturne baštine – Europeani, kao i na drugim bazama podataka koje razvijaju europski muzeji, galerije, knjižnice i arhivi.
Projekt je realiziran od strane Nacionalnog tehničkog sveučilišta u Ateni u suradnji s organizacijama Michael Culture i European Fashion Heritage, portalom Europeana te francuskim Ministarstvom kulture. Korisnicima baštinskih sadržaja nudi da na kreativan i zabavan način dodaju bilješke, kontroliraju postojeći sadržaj ili nadopunjavaju metapodatke vezane uz digitalizirano kulturno naslijeđe Europe.
Open source platforme Catwalk colours, Early musical instruments, Representations of famous composers, Fashion garments’ type, Cities and landscape te Sports and leisure, koristeći gameplay elemente kroz četiri različite teme - moda, glazba, europski gradovi i sport, nastojale su potaknuti široki krug korisnika na upoznavanje s digitalnom građom i generiranje vlastitog sadržaja. Tako su u sklopu stranice Cities and landscape korisnici mogli na starim digitaliziranim fotografijama dodati vlastiti opis arhitekture, krajolika i drugih geografskih elementa, te navedene lokalitete geotagirati na Google kartama. Early musical instrument od korisnika je zahtijevao da na slikama prepozna i označi srednjovjekovne muzičke instrumente dok je Catwalk colours nudio atraktivne kreacije Giannija Versacea, Alexandera McQueena i Husseina Chalayana na kojima je trebalo izdvojiti dominantne boje. Autore koji su ostvarili najviše bodova u nadopuni podataka očekuju nagradni kuponi na Amazonu u vrijednosti od 100, 75 i 50 eura.
Navedene kampanje pokazale su da će u budućnosti gejmifikacija postati nezaobilazan alat za kreativno angažiranje šireg broja ljudi iz različitih sfera društva koji svojim doprinosom mogu olakšati pretragu i grupiranje digitalnih sadržaja. Također, demonstriran je ogroman potencijal korištenja novih tehnologija baziranih na crowdsourcing principima, koje u kratkom vremenskom razdoblju uz prihvatljiv trošak, mogu znatno podići vidljivost baštinskih sadržaja, ispričati nove priče o digitaliziranim predmetima te znatno poboljšati korisnički doživljaj.
Svi koji žele pokrenuti vlastitu kampanju te poboljšati kvalitetu metapodataka vlastitih digitalnih zbirki mogu kontaktirati Crowdheritage na mail: crowdheritage@image.ntua.gr. (Ivan Guberina)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr