Večeras se u zagrebačkom Muzeju za umjetnosti i obrt u suradnji s Multimedijskim umjetničkim muzejem (Multimedia Art Museum) iz Moskve otvara izložba „Aleksandar Rodčenko: revolucija u fotografiji“, koja će po prvi put hrvatskoj publici predstaviti više od 150 djela Aleksandra Rodčenka, jednog od najznačajnijih fotografa, ali i umjetnika ruske avangarde.
Ruska avangarda dvadesetog stoljeća jedinstven je fenomen ne samo za rusku nego i za svjetsku kulturu. Nevjerojatna kreativna energija koju su akumulirali umjetnici tog velikog doba i danas pruža inspiraciju umjetnicima kao i svima koji se bave ruskom umjetnošću, kaže Olga Sviblova, kustosica i ravnateljica moskovskog muzeja.
Aleksandar Rodčenko nedvojbeno je jedan od glavnih pokretača kreativnih ideja i nositelj duhovne aure vremena. Slikarstvo, dizajn, kazalište, film, tipografija i fotografija, područja su koje je radikalno transformirao moćan talent tog snažnog i naočitog čovjeka, i otvorio im nove putove razvoja.
Uz reprezentativan izbor fotografskih radova nastalih tijekom 1920-ih i 1930-ih godina na izložbi su i fotomontaže kakve je Rodčenko pod utjecajem njemačkih dadaista radio za reklame i naslovnice časopisa. U skladu s revolucionarnim duhom vremena dominiraju teme rada, tvornica, strojeva, moderne arhitekture i sporta, a tu su i portreti radnika i umjetnika, prvenstveno književnika, kao što su Sergej Tretjakov, Vladimir Majakovski ili Osip Brik, čija je karikatura rađena za naslovnicu kultnog ruskog avangardnog časopisa LEF, s kojim je Rodčenko redovito surađivao.
Rodčenko je fotografiju smatrao medijem novog doba, koji treba prestati biti refleksijom stvarnosti te postati nositeljem novih ideja i konceptualnog mišljenja. Po završetku Akademije na kojoj je studirao slikarstvo Rodčenko pristupa konstruktivističkom pokretu čiji su glavni postulati bili čisti i jednostavni oblici, negativan odnos prema tradiciji i dekorativnosti te funkcionalnost umjetnosti skladu s industrijalizacijom, razvojem tehnike i novih materijala.
Konstruktivisti su vjerovali u promjenu umjetnosti s ciljem promjene i unapređenja društvo tako da Rodčenkova djela odlikuje društveni angažman te formalni i sadržajni eksperimenti: dijagonalna i geometrizirana kompozicija, ekstremni donji i gornji rakurs, jaki kontrasti, krupni planovi, noćne snimke.
No, kako u svome tekstu upozorava Olga Sviblova, Rodčenko je umoran od učestalih revolucionarnih promjena koje su proizvele stvarnost daleko od ideala koji su inspirirali njegovo rano umjetničko razdoblje, u svoj dnevnik 12. veljače 1943. godine zapisao: „Umjetnost treba biti u službi čovjeka, međutim ljudi su vođeni bog zna kamo. Ja želim voditi ljude k umjetnosti, a ne koristiti umjetnost kao sredstvo da ih odvedem negdje drugdje. Jesam li rođen prerano ili prekasno? Umjetnost mora biti odvojena od politike…“.
Izložba jednog od najznačajnijih europskih fotografa i umjetnika uopće, dio je međuinstitucionalne suradnje Muzeja za umjetnost i obrt i Multimedijskog umjetničkog muzeja u Moskvi te dio programa Dana Moskve u Zagrebu.
Kustosica izložbe iz Multimedijskog umjetničkog muzeja u Moskvi je Olga Sviblova, a kustosica Muzeja za umjetnost i obrt je Adriana Prlić. (MUO)
Izložba „Bernardo Bernardi i TVIN – od komponibilnog sistema uredskog namještaja do programa humanizacije radnoga mjesta“, otvorena krajem prošlog mjeseca u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU u Zagrebu u suradnji s Gradskim muzejom Virovitica i Muzejom za arhitekturo in oblikovanje u Ljubljani, tematizira suradnju velikog hrvatskog arhitekta i produkt dizajnera Bernarda Bernardija s virovitičkom tvornicom namještaja TVIN.
Bernardi krajem 1960-ih zahvaljujući stipendiji pariškog UNESCO-a studijski boravi u Finskoj, Švedskoj i Danskoj gdje se upoznaje s radom arhitekata koji su svoje djelovanje usmjerili na područje dizajna. Karakteristike nordijskog ili tzv. drugačijeg modernizma uključit će u vlastiti dizajnerski izričaj po povratku u Zagreb kada počinje zrela dionica njegova opusa. Inspiraciju za implementaciju dizajna u proizvodni proces i kreiranje sistematične logičnosti svakog sistema Bernardi je crpio iz skandinavskih uzora, osobito rada danskog dizajnera Børge Mogensena te slovenskog arhitekta Nike Kralja, vodećeg dizajnera Odjela za razvoj Industrije pokućstva tvornice Stol iz Kamnika. Kako navodi autorica izložbe Iva Ceraj „Bernardi je potaknut iskustvima iz Kopenhagena i Ljubljane u intenzivnoj suradnji s TVIN-om ostvario inovativne sisteme namještaja najviših ergonomskih zahtjeva kojima je poslovne prostore pretvarao u funkcionalne i humane radne ambijente.“
Fokus izložbe je na višestruko nagrađivanim komponibilnim sustavima namještaja realiziranim u kreativnom dijalogu s Razvojnim odjelom TVIN-a – Pan (od 1966.), Skan (od 1967.), Dorma (od 1977.) i Betatvin (od 1978.), namijenjenih javnim, poslovnim, hotelskim i stambenim interijerima. Bitna karakteristika Bernardijeva stvaralaštva je demokratičan pristup oblikovanju - proizvodnja kvalitetno oblikovane opreme dostupne širokom krugu korisnika, koja uz široki programski raspon nudi fleksibilne mogućnosti prilagodbe pojedinačnom prostoru i svakom radnom procesu.
Na izložbi se mogu vidjeti tlocrt, presjek i fotografije poznatog naslonjača A4 kojim je 1967. godine opremljen interijer Radničkog sveučilišta Moša Pijade u Zagrebu, dio programa Skan i Skan plus namijenjen opremanju poslovnih prostora. Publika može razgledati Bernardijev polunaslonjač od bukovog drva iz 1961. godine, konferencijski stol Trapez iz programa Pan te niski stolić iz Klub garniture programa Skan, a tu je i polunaslonjač na sklapanje Rex slovenskog dizajnera Nike Kralja koji je sve do danas ostao sinonim za ergonomski i funkcionalni dizajn, inače dio kolekcije MOMA-e u New Yorku.
Zanimljiv je i inovativan sustav za organizaciju poslovnih prostora Panta 3000 koji je nadopunjavao programe Pan i Skan, koji se sastoji od kartotečnih pretinaca za A3, A4 i A5 formate, košarica za odlaganje visećih mapa, složivih kartonskih kutija za odlaganje i plastičnih stolnih ladica. Inovacije ovog sistema bile su prepoznate na Ljubljanskom sajmu gdje je programu Skan opremljenom sustavom Panta 300 dodijeljena diploma Salona pohištva.
Završni dio izložbe donosi snimke uređenja interijera u Generalnoj direkciji Zagrebačke banke u Paromlinskoj ulici u Zagrebu (1979.), poslovnih prostorija u neboderu Vjesnik (1976.), galerije izložbenog paviljona u sklopu virovitičke tvornice TVIN (1976.) te interijera poslovno- upravne zgrade TVIN u Virovitici (1981.), koje svjedoče da kvalitetno promišljanje i dobra rješenja nisu podložna prolaznosti.
Izložba se može razgledati u Hrvatskom muzeju arhitekture u Zagrebu do 26. srpnja 2019. godine. (Ivan Guberina)
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 5. lipnja održan je znanstveno-stručni skup koji je predstavio projekt pod nazivom „Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću“. Na skupu su se predstavile umjetničke intervencije u zagrebačkom zatvoru u Remetincu izvedene tijekom veljače ove godine te rezultati istraživanja provedenih prije i netom nakon samih intervencija. Za oslike su bila zadužena četvorica hrvatskih umjetnika koji su ponajviše poznati po djelima ulične umjetnosti –Slaven Kosanović poznat kao Lunar, Goran Rakić poznat kao Chez, Ivan Oštarčević poznat kao Zgubljen i Dominik Vuković.
Projekt je izveden u suradnji s Ministarstvom pravosuđa, Zatvorom u Zagrebu, Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Institutom za etnologiju i folkloristiku i Odsjekom za kriminologiju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Oslik je izveden kao jedna od inicijativa u sklopu europske mreže gradova i javnih i privatnih kulturnih institucija CreArt. Unutar CreArt-a proveden je i projekt “Estetizacija i rehumanizacija bolničkog prostora” kojim su se oslikali neki prostori Kliničkog bolničkog centra Zagreb (Rebro) 2017. godine te “Uzorna kaznionica” kojom su oslikane spavaonice i dnevni boravak ženske kaznionice i zatvora u Požegi 2018. godine. Sva su tri projekta bila pod vodstvom Melinde Šefčić.
U zagrebačkom zatvoru oslikana su četiri prostora. Slaven Kosanović Lunar oslikao je dvorište, Goran Rakić Chez zid blizu ulaza, Ivan Oštarčević Zgubljen hodnik u blizini soba za posjete, a Dominik Vuković sobu za terapije. Po završetku intervencija izašla je i publikacija “Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću” u kojoj su predstavljena djela i ankete koje su se provodile među djelatnicima zatvora i zatvorenicima prije intervencija i odmah nakon što su završene. Prema anketama, usprkos skepticizmu ili indiferentnosti kod određenog broja osoba, posebice djelatnika zatvora, dojmovi po završetku bili su uglavnom pozitivni i kod zatvorenika i djelatnika. Ulična umjetnost danas je prilično prihvaćena kao suvremeni oblik umjetničkog izražavanja, ali donedavno je bila gledana isključivo kao vandalizam. Usprkos tome, često je nosila neke bitne socijalne poruke, izražavala bunt, nezadovoljstvo i stavove “writera”, odnosno autora. Ovakvom akcijom pronašla je put tamo gdje prema nekima i pripada, ali u dekriminaliziranom i hvalevrijednom obliku.
Ova se inicijativa razlikovala od one prošlogodišnje u požeškoj kaznionici utoliko što su umjetnici imali minimalni kontakt sa zatvorenicima, a u Požegi su zatvorenice svojim sugestijama utjecale na realizaciju. Ovakvu bi intervenciju iduće godine mogla doživjeti i kaznionica u Glini, što je na skupu najavila Ivana Andabaka, ravnateljica Hrvatskog društva likovnih umjetnika, koje je partner u CreArt-u.
Primjer ovakvog oblika inkluzivnosti izvan hrvatskih granica nedavno je dala londonska Nacionalna galerija turnejom slike Artemisije Gentileschi iz prve četvrtine 17. st. na kojoj je prikazala sebe kao Svetu Katarinu Aleksandrijsku. U svibnju je slika došla u ženski zatvor u Sendu u Engleskoj, a uz tu lokaciju obišla je i jednu britansku bolnicu, školu i knjižnicu. Tijekom boravka slike u zatvoru održane su i prigodne radionice za zatvorenice putem kojih su mogle naučiti nešto o slikarici i djelu, a dobile su i priliku same se okušati u stvaranju umjetnosti.
Watts Gallery provodi već godinama radionice u istom zatvoru, a djela trenutnih i bivših zatvorenica čak se i izlažu u galeriji. U sličnoj akciji sudjelovao je i Victoria & Albert Museum 2010. godine kada je u suradnji s humanitarnom ustanovom Fine Cell Work, koja potiče izradu unikatnih predmeta u britanskim zatvorima, izložio u svojem prostoru prekrivač koji su izvezle zatvorenice tradicionalnom tehnikom koja seže još u 19. st. i u materijalu i boji svojih zatvorskih uniforma.
Lišavanje osoba slobode kretanja i zatvaranje u hladan i bezličan prostor možda i djeluje kao adekvatna kazna, ali svrha zatvora nije samo kažnjavanje, već i rehabilitacija zatvorenika. Smještanjem zatvorenika u prostor koji zatomljuje senzibilitet za estetske vrijednosti, a time i pozitivne asocijacije koje umjetnost može donijeti, mogao bi se postići efekt dehumanizacije i gubljenja kontakta s vanjskim svijetom, umjesto rehabilitacije. Slično vrijedi i za bolnice čiji prostor može dodatno utjecati na psihičko stanje i zdravlje pacijenata. U zatvorima i u bolnicama diljem svijeta stoga se potiče na stvaranje i uživanje u različitim oblicima umjetničkog izražavanja kao dijelu terapije. Projekti koji su se proveli u našim i inozemnim zatvorima dokaz su da umjetničko izražavanje potiče integraciju zatvorenika unutar samog sustava, ali i socijalnu inkluzivnost, pružajući im iskustva koja se inače mogu doživjeti “izvan rešetaka”. (Zrinka Marković)
Najava – Najbolji u baštini krajem rujna u Dubrovniku
Osamnaesto izdanje The Best in Heritage konferencije koja okuplja najbolje muzejske i baštinske projekte iz cijelog svijeta održat će se u Dubrovniku od 25. do 27. rujna 2019. godine. Konferencija pruža uvid u najbolje i najinspirativnije muzejske, baštinske i konzervatorske prakse u svijetu, nagrađene u prošloj godini međunarodnim i nacionalnim strukovnim nagradama.
Ukupno će biti prezentirana 42 laureata, uključujući predstavnike iz Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Brazila, Indije, Kine, Japana, Poljske, Rusije,Velike Britanije, Nizozemske i Finske. Hrvatsku će predstavljati dva projekta – Muzej Sinjske Alke, prošlogodišnji dobitnik nagrade Europa Nostra u kategoriji Edukacija i podizanje svijesti o kulturnoj baštini te Muzej Betinske drvene brodogradnje, prošlogodišnji dobitnik Silleto nagrade Europskog muzejskog foruma za izvrstan rad s lokalnom zajednicom i uključivanje volontera u rad ustanove. Svoje mjesto među najboljima našla su i dva projekta iz susjedstva – Muzej ratnog djetinjstva iz Sarajeva, dobitnik Muzejske nagrade Vijeća Europe za 2018. godinu i Tvrđava Bač iz Srbije, prošlogodišnji dobitnik nagrade Europa Nostra u kategoriji Konzervacije.
Skup započinje jednodnevnim Imagines programom na kojem će se predstaviti laureati usredotočeni na upotrebu novih tehnologija i multimedije (mobilne aplikacije, web-stranice i animacije). U sklopu prvog dana programa predavanja će održati prošlogodišnji dobitnici Project of Influence nagrada – Tim Powell iz Historic Royal Palaces iz Londona i Errol van de Werdt iz Textile Museum-a iz Tilburga. Slijedi dvodnevni Core program fokusiran na veće i kompleksnije institucionalne projekte sa svih područja javne memorije - od umjetničkih i arheoloških muzeja, preko muzeja budućnosti, okoliša i lokalnih zajednica do državnih obrazovnih programa i projekata konzervacije i zaštite.
Publika će zajedno s programskim moderatorima i glavnim predavačima za oba programa glasati za nagradu Project of Influence 2019., koja se dodjeljuje za inovacije i izvrsnost u zaštiti i komunikaciji baštine. Oba pobjednika bit će glavni predavači na konferenciji Best in Heritage 2020 te će imati priliku predstaviti svoje projekte pred još većom publikom na dva prestižna međunarodna sajma muzejske i baštinske opreme – EXPONATEC-u koji će se održati u listopadu u Kölnu te na izložbi Museums and Relevant Products and Technologies koja će se održati iduće godine u Kini u organizaciji Kineske asocijacije muzeja.
Sudionici će imati priliku informirati se o trendovima i novitetima u baštinskom sektoru i sudjelovati u raspravama i Q&A sesijama, a atraktivan popratni program pružit će priliku da osobno upoznaju predstavnike pobjedničkih projekata sa svih strana svijeta.
Konferencija je organizirana u partnerstvu s Europom Nostrom i Međunarodnim vijećem muzeja (ICOM), uz podršku Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture Republike Hrvatske te pod sponzorstvom tvrtki Meyvaert Glass Engineering i Exponatec Cologne. Lokalni partneri su Dubrovački muzeji i Muzeji i galerije Konavala.
Članovi ICOM-a imaju mogućnost registrirati se s povlaštenim kotizacijama. (I.G.)
Katalog – "Iz grada isplovi ovog, Issa maritima"
Katalog izložbe Iz grada isplovi ovog, Issa maritima u nakladi Arheološkog muzeja u Splitu posvećen je maritimnosti (utjecaj mora) antičkog grada Isse na otoku Visu. Utemeljena kao grčki grad u 4. stoljeću pr. Kr., njezino osnivanje pripisuje se sirakuškom vladaru Dioniziju Starijem. Dobro skrivena luka u viškoj uvali imala je važan strateški položaj u Jadranskom moru, a njezini stanovnici vodili su život neraskidivo vezan uz brodarstvo, trgovinu i ribolov. Pokušaj da se čitatelju približi način života antičkog čovjeka i njegova percepcija mora tematska su okosnica izložbe i kataloga kojeg uređuje i kao autor potpisuje Boris Čargo, viši kustos priručne zbirke i lokaliteta Issa.
Katalog je strukturiran u tri dijela: tekstualno obrađena tema, kataloški popis i posljednji koji prikazuje dvije kraće analize i jedan prijevod antičkog književnog djela. Prvi dio kataloga sadrži nekoliko tekstualnih cjelina koji donose opće zemljopisne podatke o Jadranu, izvore koji govore o imenu Jadrana i isejskom brodovlju, opis antičkih lučkih ostataka, trgovačke aktivnosti, ribarske tradicije i ribarskog alata. Pomoću grafičkih prikaza i fotografija rekonstruirana je antička obalna linija koja je "u odnosu na današnju bila niža za otprilike 2 metra". Ostaci kamenih blokova stoga su očuvani i vidljivi uglavnom ispod morske površine. Tekst sadrži i povijesne podatke vezane uz pomorsku flotu grada Isse. Sudjelujući u mnogobrojnim bitkama između Ilira i antičkih Grka kao i kasnijem savezništvu s Rimom i sukobima s Filipom Makedonskim, moreplovci s Visa dobivaju reputaciju prekaljenih ratnika, ali i vrsnih trgovaca. Prva poznata pomorska bitka na hrvatskom dijelu Jadrana dogodila se 384. g. pr.Kr. kada dolazi do napada združenih ilirskih snaga na grad Faros. „Tradicionalno je tumačenje da je grčka pomoć Faranima, vjerojatno pod vodstvom Jadastina, stigla iz Isse“. Svakodnevici stanovnika Isse svjedoče keramički artefakti sačuvani na području nekropole antičkoga grada i predmeti pronađeni na podmorskim lokalitetima. U katalogu su prikazane amfore različitih tipova, keramičke posude, tanjuri i figure, sidra od kamena i olova, igle za mreže od bronce, olovni i keramički utezi, udice i kovani novac koji datira i do 200 godina prije Krista. Zanimljivost i posebnost ovog kataloga čine citati iz antičkih djela na temu suživota čovjeka i mora, npr.: citati iz Djela apostolskih, gdje je opisano ponašanje posade na brodu za vrijeme oluje; izvadak iz Plautove komedije Konop, gdje je opisana težina ribarskog života i posebno vrijedan prijevod jednog dijela treće knjige Opijanova didaktičkog spjeva Halieutika (O ribolovu) kojeg je pripremila Marta Čargo. Jedan od stihova potonjeg spjeva glasi:
Prvo, ribaru tijelo i udovi,
i jedni i drugi bi trebali biti i brzi i jaki,
niti previše debeli niti tijelom biti slabiji
jer potrebno mu je često uvis vukući boriti se sa snažnim
ribama, kod kojih je presilna snaga, dokle god se gibaju
valjajući se u naručju majke mora.
Drugi dio kataloga sadrži kataloški popis autora Borisa Čarge, Maje Bonačić Mandinići i Jurice Bezaka. Prikazano je 137 izložaka s materijalnim opisima, datacijama, nazivima lokaliteta, sažetim objašnjenjima i popratnim ilustracijama u boji. Publikacija je opremljena popisom korištene literature i velikim brojem ilustracija koji prate tekst i pobliže dočaravaju život antičkih moreplovaca grada Isse. Na kraju su pridodane i dvije kraće analize: Analiza organskih ostataka iz ulomaka amfora pronađenih na Visu (Issa) autora Igora Jerkovića i Zvonimira Marijanovića te Preliminarna analiza ljuštura školjkaša i puževa i ribljih koštanih dijelova iz kuća i nekropola Isse autora Antonele Paladin, Elme Vuko i Sanje Puljas. (Vladimir Cerovac)
Iz grada isplovi ovog, Issa maritima / [urednik Boris Čargo ; tekst Marta Čargo et al. ; izrada
ilustracija Zoran Podrug ; fotografije Vicko Vidan et al.].- Split : Arheološki muzej Split, 2018.-
102 str. : ilustr. u boji ; 24 cm
Bibliograf. bilj. uz tekst.- Tekstovi više autora.- Izvori i literatura.
ISBN 978-953-7633-25-7
Fotografija: British Museum, Facebook
London – japanski strip osvojio British Museum
U londonskom British Museum-u otvorena je izložba pod nazivom „Manga“, posvećena globalno popularnom fenomenu japanskog stripa, koja daje odgovore na pitanja što su mange, kako su se razvijale i po čemu se razlikuju od zapadnog stripa.
Kako navode autori izložbe riječ je o „čudnovato kompleksnoj“ umjetničkoj formi čija se popularnost veoma brzo širi na zapadu i predstavlja jednu od najutjecajnijih škola stripa u svijetu nastalu iz japanskog ukijo-e stila i stranih umjetničkih utjecaja. Za razliku od američkih i europskih stripova u kojima se super heroji obučeni u kožne kostime bore protiv tame, u mangama se borba dobra i zla često odvija iznutra – u glavnim junacima, happy end sage nipošto nije nužan, a priče o odrastanju nerijetko donose seksualno eksplicitan sadržaj i LGBT protagoniste s daškom japanske bizarnosti.
Njihova povijest seže u razdoblje između 1814. i 1878. godine kada je slavni japanski slikar Katsushika Hokusai objavio seriju od petnaest knjiga zvanu Hokusai Manga (Hokusaijeve hirovite slike), koja je sadržavala mnoštvo skica ljudi, čudovišta, bogova, arhitekture, flore i faune, nacrtanih jednostavnim linijama i bez pretjeranih detalja u ukiyo-e stilu. Vizualne i narativne osnove mange kakvu danas poznajemo postavljene su nakon Drugog svjetskog rata i američke okupacije Japana (1945.-1952.) kada su se japanski crtači kroz američke stripove i Disneyeve crtiće upoznali s novim linijama, oblicima i upotrebom boja. U to vrijeme dolazi do eksplozije umjetničke kreativnosti temeljene na bogatoj japanskoj slikovnoj tradiciji i razvoju nove dinamike, kadriranja i dramaturgije bitno različite u odnosu na zapadne standarde.
Izložba započinje najranijim radovima, Hokusaijevim skicama iz Edo perioda (1760.-1849.) i 17 metarskim platnom Kawanabe Kyōsaiija oslikanim duhovima i demonima iz nekadašnjeg kazališta Shintomiza Kabuki, kojemu je zbog osjetljivosti materijala ovo zadnji put da se izlaže izvan Japana. Slijedi osnovni pregled manga simbola i njihove upotrebe – tzv. mampa pomoću kojih se prikazuju emocije, fizička stanja i raspoloženja, a posjetitelji se upoznaju s dinamikom pripovijedanja i rasporedom panela koji se čitaju u skladu s japanskim pravopisom s desna na lijevo. Stripovi su pripremljeni na takav način da se emocije, odnosno vrijeme i mjesto radnje iščitavaju kroz simbole - podignutu obrvu, krv iz nosa, granu stabla ili sunce u zenitu. To je ujedno i glavna razlika u odnosu na europske i američke stripove kod kojih je naglašenija tekstualna komponenta.
Otac moderne mange Osamu Tezuka predstavljen je stripom “Astro Boy”, pričom o robotu dječačkog izgleda koja je vrlo brzo stekla popularnost diljem svijeta, ujedno prvim stripom čija je animirana inačica prikazana na nacionalnoj TV postaji Fuji. Od ostalih naslova izdvajaju se Princess Jellyfish Akiko Higashimure koja je utemeljila jedan od najpopularnijih manga žanrova - shōjo mangu ili mangu za djevojke, The Poe Clan autorice Moto Hagio koja prati život obitelji vampira u Europi između 18.i 20. stoljeća, kasnije adaptiran u radio dramu, kazališnu predstavu i animiranu seriju te Dragon Ball Akire Toriyame, veoma popularna manga koju je kao animiranu seriju prikazivala mreža Cartoon Network.
Tu je i nagrađivani My Brother’s Husband Gengoroha Tagame koji istražuje odnos između japanskog muškarca Yaichija, njegove kćeri Kane i Mikea iz Kanade, udovca njegova brata blizanca Ryōjija, adresirajući mnoge teme koje su tabu u japanskom društvu poput istospolnih brakova. Tagama je inače poznat kao vodeći crtača yaoi mange, idealiziranih muških homoerotskih ljubavnih priča izuzetno popularnih među tinejdžericama u Japanu.
Poseban dio izložbe bavi se utjecajem japanske škole stripa na razvoj japanskog animiranog filma, industrije modernih računalnih igara, pojavu anime i cosplay konvencija, odnosno na prodor japanske pop-kulture u zapadnu filmsku industriju.
Izložba se može pogledati u British Museum-u do 26. kolovoza 2019. godine. (Ivan Guberina)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr