Konjska griva, kozji rep, kapa s dreadlocksima iz okolice Trsta, korišteni vosak za uklanjanje dlaka iz pazinskog kozmetičkog salona, pa čak i stidne dlake – neki su od eksponata nesvakidašnje izložbe otvorene prošli mjesec u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu koja tematizira ritualizaciju i ekonomiku dlake u povijesnom i suvremenom kontekstu.

Izložba „Niz dlaku: o kulturološkom aspektu dlaka“, koju potpisuju autorice dr. sc. Ivona Orlić i Tamara Nikolić Đerić, podijeljena je koncepcijski u dva dijela. Prvi dio bavi se ritualizacijom dlake, odnosno predstavlja pučka i religijska vjerovanja u moć dlake i govori o značaju koji joj pridaju različite kulture dok se drugi dio bavi ekonomikom dlake i predstavlja zanate koji se temelje na dlakama - od tradicionalnih poput četkarstva, ovčarstva i izrade madraca do suvremenih frizerskih, brijačkih i kozmetičarskih praksi današnjice.

U uvodnom dijelu predstavljene su brojne religijske prakse i biblijski zapisi koji govore ritualizaciji dlake, pogotovo kose koja je temelj brojnih mitova i predaja koje ovaj dio ljudskog tijela smještaju u domenu svetoga. Osnovna karakteristika kose u tom je kontekstu vitalna snaga koju, tako neodrezana, daje čovjeku, a najpoznatiji mit vezan uz kosu zasigurno je onaj o Samsonu.

Posjetitelji saznaju više o biološkoj i zdravstvenoj funkcija dlaka čija je glavna zadaća upijanje vlage, sprječavanje prekomjernog gubitka tjelesne topline i zaštita od štetnih vanjskih utjecaja, a mogu služiti i kao organi opipa. Pored važnih bioloških i estetskih funkcija dlake su kroz povijest zauzele središnje mjesto u nekoliko umjetničkih smjerova čime su postale kulturološki relevantan konstrukt i medij, a jedna od najzanimljivijih praksi potječe iz kasnog 17. stoljeća u Britaniji gdje su visoka smrtnost djece i običaji čuvanja pramena kose doveli do potpune pomame za umjetničkim djelima napravljenima od kose. Popularnost se u Viktorijino doba proširila Europom pa je tako kosa diljem Europe prerađivana u nakit ili je korištena u kreiranju primijenjenih umjetničkih radova, čime dobiva dvojaku funkciju - ritualnu i umjetničku.

Posebno je zanimljiv dio izložbe koji govori o emancipaciji žena o kojoj se progovara na primjeru otvaranja vlastitih frizerskih salona u kojima zarađuju novac i vode cjelokupno poslovanje ili samom činu odlaska u frizerski salon i javno uređivanje kose što su žene prije radile samo kod kuće. Premda to iz današnje perspektive izgleda smiješno zabilježena je i subverzivna emancipacijska praksa žena u Istri kroz priču o djevojci iz Nove Vasi pored Poreča koja je sudjelovala u tradicijskom obredu preskakivanja preko ivanjskih krijesova s namjerom da joj vatra spali dlake na nogama.

Izložbu je moguće razgledati u Etnografskom muzeju Istre do 1. srpnja 2019. (I.G.)

Europska komisija objavila je povodom obilježavanja kraja Europske godine kulturne baštine publikaciju „Erasmus + Enriching our cultural heritage“ u kojoj se navode primjeri dobre prakse, recentni baštinski, europski projekti provedeni u sklopu programa Erasmus +. Među navedenim projektima, koji se često zasnivaju upravo na upoznavanju različitih kultura i poštivanju vrijednosti kulturne baštine, našlo se i nekoliko u kojima je sudjelovala i Hrvatska.

Suhozidna ekstravaganca 3

Nositelj projekta koji se odvijao između svibnja i prosinca 2017. bila je Udruga za zaštitu prirode i okoliša te promicanje održivog razvoja „Argonauta“ iz Murtera, a sudjelovali su i partneri iz Bugarske, Španjolske, Italije, Poljske i Turske. Projekt je ukupno uključio 15 volontera koji su provodili arheološka iskopavanja na murterskom arheološkom nalazištu Colentum te su obnovili 40 metara suhozida. Projekt je financiran s 15 660 eura iz EU fondova kao nastavak dvaju prethodnih projekata koji su se odvijali 2015. i 2016. godine, a također su se fokusirali na arheološko nalazište Colentum.

Hrana na platnu

Nositelj projekta bila je Srednja škola Razlog Vocational iz Bugarske, a sudjelovali su i partneri iz Francuske, Italije, Poljske, Portugala, Turske te hrvatska Srednja škola Dalj. Projekt je trajao od rujna 2014. do kolovoza 2016. te je financiran sa 190 510 eura iz EU fondova. Projekt je spojio umjetnost i hranu na način da su učenici trebali pronaći umjetnička djela iz različitih razdoblja povijesti umjetnosti koja prikazuju hranu. Rezultat je internetska stranica foodcanvas.eu na kojoj se mogu pronaći reprodukcije umjetničkih djela koja prikazuju hranu, komentari o prikazanome, o iskustvima na samom projektu, pa čak i recepti.

Mali istraživači u čarobnom svijetu europske narodne kulture

Vodeći partner projekta bila je poljska 110. osnovna škola, a ostali partneri bili su iz Španjolske, Italije, Litvanije, Portugala i Turske. Iz Hrvatske je sudjelovala Osnovna škola Donji Kraljevec. Projekt je započeo u rujnu 2015., a završio u kolovozu 2017. Financiran je sa 161 320 eura iz EU fondova. Projektom su bile obuhvaćene različite aktivnosti poput posjeta etnografskim muzejima i muzejima na otvorenom, radionicama na kojima su učenici učili o izradi rukotvorina i hrani, upoznavanje s narodnom glazbom, plesovima i pričama slično. Cilj je bio približiti djeci europsku narodnu kulturu i stvoriti osjećaj zajedništva u kontekstu europske kulturne baštine.

InHerit – interpretacija baštine za učenje odraslih

Vodeća institucija bila je Landcommanderij Alden Biese, a sudjelovale su i institucije iz Njemačke, Italije, Nizozemske, Poljske, Švedske, Velike Britanije te Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Trajanje projekta bilo je od prosinca 2013. do svibnja 2016. Financiran je iznosom od 292 600 eura iz EU fondova. Cilj projekta bilo je educiranje interpretatora putem tečajeva, smjernica i priručnika kako bi se posjetiteljima lokaliteti prirodne i kulturne baštine prezentirali na što uspješniji i zanimljiviji način. U svrhu daljnjeg nastavljanja aktivnosti koje potiču cjeloživotno učenje, nakon ovog projekta pokrenut je projekt BADGES o kojem možete više pročitati na njihovoj internetskoj stranici.

Interpretacija baštine i inovativne prakse

Nositelj projekta bio je Abbaye aux Dames - la cité musicale iz Francuske, a partneri su bili iz Belgije, Češke, Nizozemske, Velike Britanije. Od hrvatskih partnera sudjelovao je Grad Dubrovnik. Projekt je trajao od lipnja 2015. do svibnja 2017. Dobio je 164 220 eura iz EU fondova. Tijekom projekta više od šezdeset francuskih vodiča po lokalitetima kulturne baštine educiralo je ostale vodiče, djelatnike u kulturi i volontere iz 11 europskih država kako bi se stvorile nove interaktivne i kreativne metode u prezentaciji kulturne baštine.

Unapređivanje kulinarskih radionica

Vodeći partner na projektu koji je trajao od kolovoza 2015. do srpnja 2016. bio je ciparski Muzej hrane i prehrane. Partneri su bili iz Austrije, Francuske, Grčke, Irske, Italije, Rumunjske, Velike Britanije i Hrvatske. U projektu je sudjelovala hrvatska Uslužna zadruga Tice i prasice. Projekt je dobio 7 717 eura iz EU fondova. Vodeći partner poslao je šest članova osoblja i volontera u druge države kako bi održali kulinarske radionice i na taj način upoznali ostale sudionike s ciparskom kulturom i kulinarskom tradicijom.

Ostale aktivnosti

Uz navedenu brošuru koju je Europska komisija objavila povodom Europske godine kulturne baštine, objavljeni su i kratki video filmovi projekata provedenih u sklopu programa Erasmus+, a neki od njih govore upravo o kulturnoj baštini. Na internetskoj stranici koja je posvećena Europskoj godini kulturne baštine i na portalu eTwinning možete pronaći i knjigu u PDF izdanju „Learning from the past, designing our future: Europe's cultural heritage through eTwinning”, kojoj je cilj inkorporiranje svijesti o važnosti kulturne baštine u obrazovanje djece i mladih. (Zrinka Marković)

“Kako se osjećati dobro u Muzeju za umjetnost i obrt” naslov je novoga vodiča za mlade autorice Maline Zuccon Martić, dugogodišnje muzejske pedagoginje i ilustratora i crtača stripova Milana Trenca.

Uvodno poglavlje poziva mlade posjetitelje da otvore ulazna vrata u muzej i saznaju čime se Muzej za umjetnost i obrt bavi te što sadrži.

Vodič po dvoranama stalnoga postava autorica je nazvala „Šetnjom po stilovima“ tumačeći „ono što je zajedničko u umjetničkom izrazu određenog razdoblja“ počevši od gotike do dizajna druge polovice 20. stoljeća. Uz kratki tumač značajki svakoga stilskog razdoblja, u vodiču su kraćim tekstualnim opisom te fotografijom u boji s popratnom legendom predstavljeni odabrani reprezentativni predmeti. Pitanjima poput „što se čuvalo u klasicističkim staklenim škrinjicama s ključem i bravicom“ i ponuđenim odgovorima (zlatni prah; srebrni prah ili brončani prah) kao i točnim odgovorima (šećer) autorica je nastojala pomoći mladim posjetiteljima u razumijevanju i interpretaciji muzejskih izložaka. Naravno, tu su i šaljive ilustracije te crteži dva znatiželjna i nestašna miša-komentatora koji su se već na uvodnim stranicama vodiča predstavili kao „glavni“ u muzeju (npr. uz portret Ljudevita Gaja Mehaela Stroya jedan je od miševa prokomentirao - „Imamo iste brkove!“)

Poglavljem „Izdvojene cjeline“ ukratko su predstavljene tematske cjeline „Barokno slikarstvo“, „Sakralna umjetnost“ te „Slikarstvo 20. stoljeća“. I ovdje se pitanjima posjetitelji potiču na aktivno razgledavanje i promišljanje o izloženim predmetima (npr. uz sliku Ede Murtića iz 1972. „Susret na putu“ autorica pita „Voli li Edo tanki ili debeli kist? Voli li Edo gustu ili rijetku boju?“).

Vodič ukratko opisuje i „Studijske zbirke“ i građu koju sadrže - fotografije, satove, bjelokost, metal, staklo, keramiku i tekstil.

Mali muzeološki rječnik stručnih termina ponuđen je u poglavlju „Muzej i ljudi“. On jednostavnim definicijama opisuje što je to depo, tko sve radi u muzeju, kako se ponašati u muzeju da ne bi postao „Muzej izlizanih predmeta“, koji su ostali stručni odjeli i službe u muzeju te tako otkriva život muzeja skriven iza muzejskih izložaka.

Uz fotografiju današnjega ravnatelja u dječačkoj dobi, autorica se prisjetila i njegova dva prethodnika - Hermana Bollea i Izidora Kršnjavija čije se biste nalaze u predvorju podsjećajući na dugi tradiciju i brigu o muzeju.

Na kraju vodiča je tekst „Vi u Muzeju“ u kome su ukratko navedeni osnovni razlozi i motivi za dolazak u muzej. Među njima su i „U muzeju nitko ne provjerava vaše znanje“ ili pak „U školu možete ići 8 godina, u muzej možete dolaziti cijeli život“, ali i „U muzej ne morate uopće doći“.

Prazni listovi namijenjeni su za crteže, selfije, podsjetnike, a „Šalabahter“ je dio vodiča namijenjen za izrezivanje i pravljenje osobnoga podsjetnika za obilazak i posjet muzeju.

Najnovija muzejsko-edukativna publikacija za djecu školskoga uzrasta Muzeja za umjetnost i obrt jedna je od tridesetak kojima su hrvatski muzeji i galerije tijekom 2018. godine obogatili svoju nakladničku ponudu za najmlađe posjetitelje muzeja. I svima je isti cilj istaknut u naslovu najnovijega izdanja Muzeja za umjetnost i obrt – kako se dobro osjećati u muzeju! (Snježana Radovanlija Mileusnić)

ZUCCON MARTIĆ, Malina
Vodič za mlade ili kako se osjećati dobro u Muzeju za umjetnost i obrt / tekst Malina
Zuccon Martić ; ilustracije Milan Trenc ; [fotografije Srećko Budek et al.].- Zagreb : Muzej za
umjetnost i obrt, 2018.- 113 str. : ilustr. u boji ; 21 cm
ISBN 978-953-7641-73-3

Europska muzejska akademija i Međunarodno udruženje djeca u muzejima Hands on! otvorili su prijave za The Children in Museums Award, nagradu kojom se odaje priznanje za kreativnost muzejskih izložbi i programa namijenjenih djeci do 14 godina.

Cilj Children in Museums nagrade je promoviranje izvrsnosti i inovacija u muzejskim programima, izložbama i edukativnim praksama usmjerenim na djecu, a na natječaj se mogu prijaviti dječji muzeji, edukativni odjeli u muzejima ili muzeji koji imaju posebne programe za djecu. Kandidati trebaju poticati dječju znatiželju i stimulirati njihovu kreativnost, razvijati kognitivne, socijalne i emotivne vještine kod djece ili kreirati interaktivni i multimedijski edukativni sadržaj koji će angažirati sva dječja osjetila.

Pri odabiru kandidata, koji će biti predstavljeni na završnoj ceremoniji dodjele nagrada, prednost imaju muzeji u kojima su djeca sudjelovala u kreiranju postava ili koji imaju stalan postav namijenjen djeci do 14 godina, odnosno inkluzivni muzejski programi fokusirani na potrebe lokalne zajednice koji čine muzejske sadržaje dostupne svoj djeci na bez obzira na njihov socijalni ili kulturni background, potiču toleranciju prema različitostima ili su usmjereni na djecu s posebnim potrebama. Prijava privremenih programa ili povremenih izložaba moguća je pod uvjetom da će biti aktivni u periodu između 1. travnja i 15. kolovoza 2019. godine.

Prošle godine nagradu za najbolji dječji muzej dobio je Center for Art Education Nacionalne galerije iz Singapura koji se vodi politikom “djeca prvo, roditelji za njima”, a posebnu pohvalu za predanost kojom svoju zbirku čine dostupnom mladima dobio je Muzej lutaka iz Ljubljane, jedini muzej iz JI Europe koji je ušao u uži izbor od 12 muzeja.

Rok za prijave je 15. veljače 2019. godine, a detaljnije informacije pogledajte u obrascu za prijavu. (I.G.)