HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Izvor: NEMO

Prvi rezultati NEMO istraživanja – Utjecaj COVID-19 na muzeje u Europi i svijetu

NEMO – Network of European Museum Organisations provodi istraživanje o kratkoročnom i dugoročnom utjecaju pandemije COVID-a na muzeje. Prema prvim rezultatima NEMO-vog istraživanja provedenog do 3. travnja na 650 muzeja iz 41 zemlje jasno je da neće biti ubrzanog vraćanja u normalu. U istraživanju su sudjelovali muzeji iz svih 27 članica EU-a te 9 zemalja članica Vijeća Europe, a odazvali su se i muzeji iz Sjedinjenih Američkih Država, Filipina, Malezije, Francuske Polinezije i Irana. Drugi krug prikupljanja podataka završen je 17. travnja, a NEMO najavljuje nastavak praćenja situacije uzrokovane pandemijom.

Zatvaranje muzeja i gubitak prihoda

Većina muzeja (92 %) u Europi i diljem svijeta zatvoreni su zbog mjera sprječavanja širenja zaraze (uz neke iznimke u Švedskoj, Albaniji i Austriji – odnosi se na podatke pristigle do 3. travnja 2020.). Zatvaranjem svojih vrata posjetiteljima mnogi muzeji su već osjetili ili će osjetiti drastičan gubitak prihoda. To se posebno odnosi na veće muzeje, kao i na one u turističkim zonama koji su prijavili gubitak u rasponu od čak 75 – 80 % prihoda koje se svakim tjednom povećava zbog potpune blokade turističkih aktivnosti, ali i zbog mogućnosti nastavka restrikcija i u ljetnom periodu.

To znači da, prema pristiglim podacima, 30 % muzeja gubi do iznosa od 1000 eura tjedno, 25 % muzeja gubi do 5000 eura tjedno, 13 % gube do 30 000 eura tjedno, a 5 % muzeja gubi više od 50 000 eura tjedno. Veliki muzeji, kao što su Rijksmuseum, Kunsthistorisches Museum iz Beča ili Stedelijk Museum iz Amsterdama gube iznose od 100 000 do 600 000 eura tjedno!

 

Privatni muzeji nisu dostavili precizne numeričke podatke, ali budući da najveći dio svojih prinosa ostvaruju od prodaje neki od njih su već naznačili kako su u vremenu dok su bili zatvoreni izgubili cjelokupni budžet zbog čega neki strahuju da će kao krajnji ishod ove krize biti trajno zatvaranje njihovih ustanova.

Za mnoge od zatvorenih muzeja datum ponovnog otvaranja još nije utvrđen. Muzeji koji su odgovorili na anketu predviđaju da bi mogli otvoriti svoja vrata posjetiteljima u razdoblju od sredine travnja pa sve do rujna 2020. godine. No, ponovno otvaranje muzeja izravno ovisi o razvoju situacije u pojedinoj zemlji.

Kada je riječ o ostalim izvorima prihoda, mnogi muzeji prijavljuju da su već pristupili ili da će pristupiti nacionalnim programima financiranja u kriznim situacijama. Ovi programi ponajviše uključuju pokrivanje izdataka za plaće i/ili izgubljeni prihod. Muzeji iz 12 zemalja prijavljuju da su rasprave o kriznim programima financiranja za kulturu u tijeku, u 8 zemalja takvi fondovi već postoje, a muzeji iz 15 zemalja navode kako u njihovim državama ne postoji (još) program financiranja u kriznim situacijama. Takvi se programi razlikuju od zemlje do zemlje - neki se primjenjuju isključivo na institucije financirane javnim novcem, a neki isključivo na slobodna zanimanja.

Utjecaj krize nije zaobišao niti posudbu građe - najveći dio međunarodnih izložbi u 2020. godini je odgođen, s obzirom da međunarodni transport i posudbe ne mogu biti planirane u sljedećim mjesecima zbog nedostupnosti usluga prijevoza, djelomično zatvorenih granica i nedostatka djelatnika za manipulaciju građom.

Muzejsko osoblje

Većina muzeja još uvijek nije morala otpuštati djelatnike. Oko 70 % muzeja prijavljuje da su izmijenili zadatke svojih zaposlenika kako bi zadovoljili trenutne potrebe. Oko 50 % muzeja izjavilo je da više od 80 % djelatnika trenutno radi iz svojih domova. Najpopularniji alati i platforme za internu komunikaciju muzejskih djelatnika koji rade od kuće pokazali su se Zoom ili Skype za konferencijske video pozive, a za chat Microsoft Teams i Whatsapp.

No, situacija nije takva za djelatnike na honorarnim ugovorima koji su stavljeni na čekanje, kao ni za volonterske programe koji su u većini muzeja u potpunosti obustavljeni.

Odnosi s javnošću i online prisutnost

Više od 60 % muzeja povećalo je svoju online prisutnost otkad su zatvoreni, dok je tek njih 13,4 % povećalo svoj budžet online aktivnostima. Većina muzeja koristi društvene mreže više nego prije, upotrebljava hashtagove te predstavlja pojedinačne predmete svojoj publici. Također, broj virtualnih obilazaka i online izložbi se povećao.

Od muzeja koji su odgovorili na anketu, njih 40 % zamijetili su povećani broj online posjeta otkad su zatvoreni za javnost. Od navedenog postotka, 41 % primjećuje tjedno povećanje posjeta na svojim mrežnim stranicama do 20 %, 38 % muzeja zamjećuje povećanje do 50 % tjedno, 8 % ih primjećuje 100 % povećanje, dok je 13 % muzeja zamijetilo povećanje od čak 500 % tjedno.

 

Preko 70 % muzeja povećalo je svoje aktivnosti na društvenim mrežama, gotovo 80 % njih koristi uglavnom Facebook, a gotovo 20 % koristi Instagram kao platformu za svoje aktivnosti. Velik broj muzeja razmatra povećanje aktivnosti u podcastovima, prijenosu sadržaja uživo i stvaranju igara. Ovi potezi usmjereni su prema traženju povratnih informacija i angažiranja online publike kojoj se obraćaju.

Lokacija i veličina muzeja koji su sudjelovali u istraživanju

Prema lokaciji, oko 40 % muzeja koji su sudjelovali u istraživanju smješteno je u urbanim zonama, više od 25 % u glavnim gradovima dok se više od 30 % nalazi u ruralnim područjima. Prema veličini, odnosno broju zaposlenih djelatnika, više od 45 % muzeja koji su odgovorili na anketu imaju manje od 10 zaposlenih djelatnika. S druge strane, oko 12 % muzeja koji su odgovorili na anketu imaju više od 100 zaposlenih. Prema svemu iskazanom, NEMO smatra da uzorak predstavlja prilično precizan prikaz veličina muzeja u Europi.

Zaključci i preporuke

Muzeji su brzo i proaktivno odgovorili na pandemiju, preusmjerili su fokus na potrebe svojih zajednica u ovoj situaciji – od doniranja maski i rukavica bolnicama do prikupljanja predmeta i pripovijesti ljudi kako bi se sačuvala sjećanja na ovaj trenutak i kako bi se iz njega moglo nešto naučiti. Muzeji su povećali svoje digitalne usluge dijeleći zbirke, nudeći digitalne alate kako bi angažirali i utješili ljude zatvorene u svojim domovima.

NEMO traži od upravljačkih tijela muzeja da povećaju svoje napore u razvoj digitalnog okruženja u budućnosti koja će uslijediti nakon ovog perioda izvanrednih mjera, ali i digitalne aktivnosti bez presedana. Budžeti i strategije trebali bi biti odgovarajuće napravljeni s obzirom na sadašnja saznanja, trebali bi iskoristiti trenutne napore i dopustiti investicije u digitalnu ponudu, usluge i infrastrukturu. Svakim danom sve se više pokazuje važnim uključivanje digitalnih servisa i aktivnosti muzeja i angažmana digitalne publike kao faktora uspjeha u okvirima procjena.

Muzeji i društvo u cjelini dužni su raditi u cilju razvijanja veće svijesti o opasnostima krize, o pripremi, kontroli i metodama reakcije, što uključuje i planove za postupanje kako u javnim, tako i u internim radnim procesima. Nove radne metode u muzejima koje su izronile u ovoj krizi trebale bi se razmotriti i za budućnost, odnosno trebale bi se razmotriti fleksibilnije radne metode u muzejima općenito.

Ne postoji ubrzani postupak za vraćanje u normalu – barem u onakvu na kakvu smo navikli, pa bismo radije od nastojanja da ostvarimo upitni povratak u prethodnu normalu trebali iskoristiti mogućnost da iz ove krize naučimo kako učinkovito odgovoriti na krizu, ublažiti njezine posljedice, prilagoditi se i integrirati.

Izvor istraživanja i grafičkih prikaza: NEMO - Network of European Museum Organisations

(prevela i prilagodila: Tea Rihtar Jurić)

 

Lastovo / Poklad, kostimirana procesija mjestom; snimio Živko Bačić, 1980. / Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu, inv. br. 48543

Online izložbe hrvatskih muzeja – od dječjih crteža do retrospektiva

Premda iz Stožera za civilnu zaštitu stižu brojke koje ukazuju na pad broja oboljelih stručnjaci nam poručuju da iako mjesta za optimizam ima - mjesta za opuštanje još uvijek nema. U skladu s mjerama koje su i dalje na snazi hrvatski muzeji i galerije nastavljaju svoj rad online iznalazeći sve više načina za angažiranje svoju publike ne samo virtualnim izložbama i šetnjama muzejskim postavima, nego i raznim interaktivnim edukativnim sadržajima, predstavljanjem online izdanja, novim elektroničkim publikacijama te video prilozima koji korisnicima približavaju različite teme kojima se muzeji bave u svom stručnom radu.

Ovih je digitalnih baštinskih sadržaja iz dana u dan sve više i toliko da ih u jednome tekstu ne možemo sve spomenuti jer su se, silom prilika, svi naši muzeji brzo prilagodili i preselili u virtualni svijet. No, izdvojili smo pregled najatraktivnijih izložbenih programa koji nam svima mogu pomoći da lakše prebrodimo ovo razdoblje, vidimo izložbe koje su okolnosti ili pozatvarale ili spriječile u otvaranju, i u konačnici da si olakšamo dane socijalne izolacije i nemogućnosti da se prošetamo do nekog muzeja ili galerije.

Od izložbe vjenčanica i satova do europske secesijske baštine - više desetaka tisuća digitaliziranih predmeta zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt dostupno je na međunarodnim digitalnim platformama Google Arts & Culture, Europeana, Museum With No Frontiers, MADE IN, Athena Plus i Partage Plus. Tako se na poveznici Google-ovog projekta We Wear Culture mogu pogledati dvije virtualne izložbe - “U dobru i zlu” koja prezentira vjenčanice od 1865. godine do suvremenog doba, te “Stoljeće ručnog sata” posvećenu razvoju sata od funkcionalnog predmeta do statusnoga simbola s posebnim naglaskom na tradiciji, ručnoj izradi i brojnim tehničkim inovacijama. U okviru suradnje s najvećim tematskim online muzejom Museum With No Frontiers, Muzej za umjetnost i obrt je sudjelovao, zajedno s najvećim svjetskim muzejima, u realizaciji dvije tematske izložbe – „Discover Baroque Art“ i „Discover Carpet Art“, dok najnovija platforma MADE IN predstavlja istoimenu izložbu kojom je u veljači ove godine, u sklopu obilježavanja 140 obljetnice Muzeja, predstavljen svojevrstan arhiv razmjene znanja i dijaloga između tradicionalnih obrtnika i suvremenih dizajnera s ciljem očuvanja tradicionalnih obrta.

Virtualnom izložbom „Nepoznati Zagreb Marije Braut“ Umjetnički paviljon u Zagrebu kroz objektiv jedne od naših najvećih umjetnica, fotografske ikone Marije Braut, donosi pogled na gradske vizure kakve pamte samo starije generacije Zagrepčana, kada su nastajali pojedini vitalni dijelovi grada, njegove prometnice, mostovi i hoteli. Također, putem videa moguće je razgledati izložbu „Zagreb, grad umjetnica“, prvu izložbu od samostalnosti Hrvatske koja u velikom vremenskom rasponu i kroz različite medije, od slikarstva i kiparstva do suvremenih umjetničkih izraza, predstavlja stvaralaštvo najznačajnijih hrvatskih autorica koje su na razne načine povezane sa Zagrebom.

 

Izvor: Youtube kanal Umjetničkog paviljona u Zagrebu

Moderna galerija nudi virtualni pogled na kritičku retrospektivu Vatroslava Kuliša čije je svečano otvorenje bilo predviđeno za 31. ožujka. Umjetnik je za prezentaciju u Modernoj galeriji, zajedno s autorom izložbe, povjesničarom umjetnosti Milanom Bešlicem, odabrao više od stotinu slika velikog i malog formata iz svog bogatog opusa, nastalih od 1974. do danas. Hrvatski povijesni muzej pozvao je na virtualnu šetnju izložbom „Ako tebe zaboravim… - Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz“, nedavno postavljenu u Francuskom paviljonu Studentskog centra u Zagrebu, koja kroz predmete, fotografije i dokumente iz logora te svjedočanstva preživjelih tematizira najsurovije poglavlje ne samo židovske, već i europske povijesti 20. stoljeća.

Ministarstvo kulture pripremilo je online sadržaj namijenjen široj publici virtualnu izložbu "U službi vizualizacije baštine – hommage fotografima Nini Vraniću, Vinku Malinariću, Rudolfu Bartoloviću, Živku Bačiću i Miljenku Mojašu", koja donosi presjek opusa najistaknutijih profesionalnih fotografa nacionalne konzervatorske službe druge polovine 20. stoljeća, nastao na tragu izložbe održane u Galeriji Klovićevi dvori 2018. godine u sklopu obilježavanja Dana europske baštine i Europske godine kulturne baštine.

Muzej Međimurja podsjetio je na tri izložbe Kulturno-povijesnog odjela dostupne na mrežnim stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu - „Večernji soirée“ koja prezentira muzejsku građu s prijelaza iz 19. na 20. stoljeće, tzv. fin de siècle, izložbu o skladatelju Josipu Štolceru Slavenskom pod nazivom „Vrag vas skeljil Međimurci, idemo pljesat“ otvorenu povodom 120-te godišnjice rođenja Štolcera Slavenskog, te izložbu „Falat zemlje štera ima dušu...“ otvorenu povodom 95-te godišnjice rođenja skladatelja Ljuboslava Ljube Kuntarića.

Djelatnici Muzeja vučedolske kulture početkom godine posjetili su vukovarske dječje vrtiće i razgovarali s djecom o poslovima koji se rade u muzeju, zadacima arheologa i predmetima vučedolske kulture. Tom prilikom djeca su se upoznala s vučedolskom kulturom i predmetima koji se čuvaju u Muzeju, te su dobila zadatak nacrtati predmete vučedolske kulture. Kako izgledaju vučedolska čizmica, posuda kalendar i vučedolska golubica iz dječje perspektive moguće je vidjeti na virtualnoj izložbi dječjih radova, postavljenoj u stalnom postavu tijekom ovogodišnje Noći muzeja.

Zavičajni muzej Stjepan Gruber u Županji virtualnom izložbom predstavlja postav Etnološkoga odjela koji tematizira najznačajnije dijelove tradicijske kulture županjske Posavine od kraja 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća, dok je Gradski muzej Požega omogućio vodstvo uz aktualnu izložbu „Braća po oružju - elite željeznog doba“. Izložba prikazuje dva ratnička groba kaptolske i dolenjske skupine starijeg željeznog doba ukazujući na kulturne veze između Kaptola u Požeškoj kotlini i Novog Mesta u Sloveniji, koje su u Homerovo doba 8. stoljeća prije Krista činile neizostavni dio kulturnog tkiva kontinentalne Europe.

Etnografski muzej Istre ponudio je korisnicima uz pomoć WordPress platforme virtualnu šetnju kroz danas vrlo aktualnu izložbu "Čega se bojiš? Strah u našoj svakodnevici", koja tematizira emociju straha kao univerzalnog koncepta poznatog svim ljudima neovisno o kulturnom, društvenom i povijesnom kontekstu. U Muzeju Grada Rovinja otvorena je virtualna izložba “Mancano all'appello - Nijema prozivka” posvećena pripadnicima talijanskog bataljuna "Pino Budicin" i drugim istarskim partizanskim postrojbama koje su „na nepoznatom terenu trpjele glad i smrzavanje kako bi spasile živote mnogih“, dok su se u Arheološkom muzeju Istre u Puli prisjetili izložbe "Istra, lav i orao" kojom su javnosti prvi puta predstavljeni raznovrsni materijalni tragovi s područja Istre od 14. do 18. st., iz razdoblja kada je poluotok bio podijeljen između Mletačke Republike i Kuće Austrije.

Pregled završavamo Muzejima i galerijama Konavala koji su priredili mali sneak peek u izložbu „Bolje da ti plačeš, nego ja“. Izložba tematizira odgoj i odnos prema djeci u tradicijskim Konavlima kroz čuvanje djece ograničavanjem kretanja, poručivši „nekada su naši stariji čuvali nas koristeći pasarine, stupice i žetke, a danas mi čuvamo njih odgovornim ponašanjem i svjesnim pristajanjem na mjere zaštite u novonastalim okolnostima“. (Ivan Guberina)

 

Izvor: Muzej Prigorja, slika s naslovnice kataloga „Snimio: Ivo Kirin“

Kreativna karantena – brojni edukativni sadržaji hrvatskih muzeja

Dok se na sve strane vode rasprave o tempu otvaranja i reaktivacije sveukupnog života na globusu zaustavljenog preventivnim mjerama usmjerenim protiv širenja pandemije - hrvatski muzeji i galerije, iako zatvoreni više od mjesec dana, na internetu i društvenim mrežama sve su aktivniji ne samo u izložbenom dijelu već i u sve brojnijim edukativnim programima. Scenarij iz filma katastrofe ponovno je ukazao na velik i nedovoljno korišten odgojno-obrazovni potencijal muzeja i srodnih baštinskih ustanova kao i na potrebu za kreativnijim pristupom u komunikaciji i interpretaciji baštine.

Na društvenim mrežama korisnicima su dostupna predavanja, sažetci istraživačkih projekata, vodiči po stalnim postavima, katalozi izložbi i zbirki, razni audiovizualni materijali kreirani s namjerom upoznavanja nacionalne povijesti i umjetnosti, materijalne i nematerijalne baštine, a čak su se pojavile i brojne online radionice. Posebno su atraktivni kratki edukativni serijali na Facebooku, prilagođeni različitim dobnim i društvenim skupinama, kojima muzeji obilježavaju važnije događaje, predstavljaju povijesne lokalitete i bogatstvo graditeljskog nasljeđa te upoznaju publiku s pravcima i tehnikama kojima su se umjetnici izražavali i služili u različitim povijesnim razdobljima.

Tu su i metodički razrađene slagalice i bojanke, maštovito oblikovane slikovnice, muzejsko edukativne pitalice i radni listovi namijenjeni predškolskoj i školskoj dobi, koji afirmiraju muzejske postave među djecom, populariziraju zavičajnu povijest i arheologiju, potiču intelektualnu znatiželju i istraživanje okoline te razvijaju dječju maštu i kreativnost.

Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu u sklopu programa #MSUnonstop donosi kratki film koji korisnike vodi „iza kulisa“ Odjela zaštite i restauracije, putem kojeg mogu saznati kako su se restaurirala djela Miroslava Šuteja uoči umjetnikove velike retrospektive u Muzeju, koja se održala 2013. godine. Tu je i edukativni program „MSU priručnik za početnike“ u sklopu kojeg se u kratkoj formi objašnjavaju pojmovi vezani uz umjetničke radove iz fundusa, a ujedno i potiče na razmišljanje o suvremenoj umjetnosti.

Muzej grada Zagreba stavio je u doba izolacije naglasak na izložbu fotografija razornog potresa koji je 1880. godine pogodio Zagreb. Izložba uz pomoć digitaliziranih negativa na staklu zagrebačkog fotografa Ivana Standla dokumentira teške dane za Zagreb i Zagrepčane u kojima je čak petina cjelokupnog stanovništva napustila grad. Objavljen je i online edukativni vodič namijenjen učenicima nižih razreda osnovne škole, u kojem ih kroz postav muzeja vodi vodič Medo koji odlično poznaje bogatu zagrebačku povijest. Muzej Prigorja objavio je e-publikaciju Pozdrav iz Sesveta, katalog izložbe autorice mr. sc. Jagode Vondraček, koja rekonstruira tijek nekadašnjeg života u Sesvetama i obližnjim prigorskim naseljima uz pomoć starih razglednica, dopisnica i zanimljivih priča. Za preuzimanje je dostupan i katalog izložbe „Snimio: Ivo Kirin“, posvećene prvom sesvetskom fotografu koji je svojom kamerom bilježio događanja u Sesvetama od kraja dvadesetih do sredine četrdesetih godina prošloga stoljeća, stvorivši autentičan povijesni dokument i istodobno vrlo osoban album ljudi i mjesta koje je volio.

Kakav to zvuk dolazi iz potkrovlja kaštela u Brodu na Kupi, kako škripi grobnički mlin, tko su čabarski rudari i kakav je baškot u Bakru otkriva Prirodoslovni muzej Rijeka kroz ediciju slikovnica Kulturno-turističke rute Putovima Frankopana, kojom pozivaju najmlađe na istraživanje prirodnih zanimljivosti i srednjovjekovne povijesti otoka Krka, vinodolskog zaleđa i Gorskog kotara. Creski muzej krenuo je u virtualnu šetnju otokom Cresom, spomenik po spomenik, detalj po detalj. Šetnja započinje glavnim gradskim kopnenim vratima Porta Marcella izgrađenim 1588. godine, dijelom nekadašnjeg renesansnog bedema koja su ime dobila prema mletačkom plemiću koji je upravljao Cresom kao knez i kapetan. Đir se nastavlja stilskim obilježjima pučke arhitekture stare creske jezgre i gotičko-renesansnom Palačom Arsan, podignutom 1505. godine na mjestu nekadašnjeg arsenala po kojem je dobila ime.

Muzej grada Splita donosi fotokronologiju starih splitskih kupališta dugogodišnjeg muzejskog savjetnika muzeja prof. Gorana Borčića. Prva epizoda posvećena je najstarijim kupalištima – onom otvorenom 1860. godine u splitskoj gradskoj luci ispred današnje zgrade Lučke kapetanije te kupalištu "Bagno Polo” otvorenom 1875. godine. Također, vrlo je zanimljiv edukativni serijal „Podrumi Dioklecijanove palače“, posvećen jednoj od najvažnijih splitskih znamenitost u kojem stručnjaci iz muzeja otkrivaju kako se unutar monumentalnoga vladarskog sklopa postupno gradio i razvijao srednjovjekovni grad Split.

Svi mali zaljubljenici u povijest mogu pronaći zanimljive informacije o dalekoj prošlosti Zadra, rimskom Carstvu i antičkom staklu u dvojezičnoj publikaciji „Muzej antičkog stakla za djecu“, a različitih tema iz (pra)povijesti dotiče se i Arheološki muzej Zadar koji svaki tjedan u sklopu „Nedjelje iz Nina“ objavljuje članke na svojoj Facebook stranici kojima predstavlja arheološke nalaze iz Nina i predmete iz fundusa odjela Muzeja ninskih starina. Za prvu temu odabrali su kondure, jedinstvene srednjovjekovne hrvatske brodove izrađene od hrasta koji su pronađeni na ulazu u ninsku luku. Na osnovi rezultata višegodišnjih arheoloških istraživanja izrađena je i slagalica koja ilustrira kako je izgledao jedan uobičajen dan u antičkoj luci u današnjem Zatonu.

 

Izvor: Muzej antičkog stakla, publikacija Muzej antičkog stakla za djecu

Nacionalni park Krka priredio je edukativni serijal za najmlađe pod nazivom "Gle, Krka!", koji predstavlja prirodne ljepote parka i otkriva kulturno-povijesnu baštinu rimskog vojnog logora Burnum u kojemu se utaborila XI. legija rimske vojske, koja od 42. godine nakon Krista nosi počasni naziv Claudia pia fidelis, a nakon njezina povlačenja zamijenila ju je IV. legija rimske vojske Flavia felix. Muzej triljskog kraja predstavlja etnografsku i kulturno-povijesnu baštinu triljskog kraja kroz učenje i razonodu putem bojanke "Oboji naše zbirke - etnografska i kulturno-povijesna baština", čije su šablone nastale na temelju foto predložaka iz sekundarnih muzejskih fondova.

Što sve rade muzejski preparatori i koliko je znanja i kreativnosti potrebno u njihovom radu otkriva video Dubrovačkih muzeja na primjeru restauracije antičkog sidra teškog 70 kilograma, prezentiranog u stalnom postavu Pomorskoga muzeja, dok je Umjetnička galerija Dubrovnik videom predstavila arhitekturu reprezentativne obiteljske palače dubrovačkog brodovlasnika Boža Banca, danas zaštićenog spomenika kulture, koju su stilski blisko gotičkoj i renesansnoj dubrovačkoj arhitekturi projektirali istaknuti hrvatski arhitekti Lavoslav Horvat i Harold Bilinić.

Koje se sve povijesne građevine kriju u iločkoj tvrđavi, tko je bio Nikola Iločki i tko su bili Odescalchiji otkriva Muzej grada Iloka kroz dvije publikacije dostupne na mrežnim stranicama muzeja - "Muzejski misteriji" i "Mali arheolog", namijenjene najmlađim korisnicima, ali i svima onima koje interesiraju arheologija i povijest Iloka. Gradski muzej Vinkovci svaki tjedan donosi nove igre putem kojih djeca mogu istraživati povijest Vinkovaca i vinkovačkog kraja. Trenutno su dostupne memory kartice o arheologiji Vinkovaca Mali arheolozi, etnološka verzija kviza „Tko želi biti milijunaš“ te edukativne puzzle na temu Galerije likovnih umjetnosti Slavko Kopač.

Za kraj spomenimo raznolike programe Gradskog muzeja Sisak i Holandske kuće. Serijali „Edukativni kutak za mlade i one koji se tako osjećaju“ i „Arheološke priče“ predstavljaju putem Facebooka segmente muzejske prakse, aktivnosti muzeja te kulturnu i povijesnu baštinu grada Siska. Priloge na društvenim mrežama nadopunjuju snimke predavanja iz ciklusa "Sisak u svjetlu novih arheoloških istraživanja" u kojem je niz eminentnih arheologa prezentiralo nove spoznaje s nekoliko arheoloških lokaliteta. Ciklus započinje predavanjem dr.sc. Ivana Radmana Livaje iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, održanom na temu "Rimske olovne tesere iz Siska". Nedavno je na Youtube kanalu muzeja pokrenuta nova serija predavanja „Vlastelinstva i plemićke obitelji Siska i Sisačko-moslavačke županije“ koju je otvorila dr.sc. Nataša Štefanec s Filozofskog fakulteta u Zagrebu održavši izlaganje na temu „Zrinski na prostoru Pounja i Zrinske gore“. (Ivan Guberina)

 

Hrvatski povijesni muzej – Vodič kroz dokumentacijske fondove

Hrvatski povijesni muzej izdao je početkom travnja, u vrijeme dok su svi muzeji zatvoreni i dok se u Muzeju spremaju za potpunu evakuaciju građe iz teško oštećene gornjogradske Palače Vojković, Vodič kroz dokumentacijske fondove Hrvatskog povijesnog muzeja autorice Jelene Balog Vojak. Vodič je tiskan s namjerom upoznavanja korisnika s osnovnim pojmovima muzejske dokumentacije te pravilima i načinom njenog korištenja.

Važnost dokumentacije o građi koja se čuva na nekom mjestu, poznata je već vrlo rano. U početku nastaje u obliku inventara (popisa) kako bi se spriječilo otuđivanje predmeta. Takav najstariji poznati inventar u Hrvatskoj datiran je krajem 12. stoljeća, a radi se o inventaru riznice samostana Sv. Marije u Zadru. Položaj, opseg i značaj muzejske dokumentacije mijenjali su se tijekom vremena, a uloga u odnosu na muzejsku građu bila je zanemariva do druge polovice 20. stoljeća. Danas je jasno kako dokumentacija koja nastaje u procesu stručne obrade, zaštite i prezentacije muzejske građe treba biti sustavno popisana, razvrstana i pohranjena na način da bude dostupna i lako pretraživa. Time se jasno ističe svrha dokumentacije koja mora pružiti informaciju o cjelokupnoj aktivnosti muzeja. Upravo je to bila misao vodilja u nastanku ovog novog izdanja Hrvatskog povijesnog muzeja.

Vodič na 48 stranica donosi osam poglavlja: Uvod, Općenito o muzejskoj dokumentaciji, Razvoj dokumentacije u Hrvatskom povijesnom muzeju, Dokumentacija Hrvatskog povijesnog muzeja, Fondovi sekundarne dokumentacije Hrvatskog povijesnog muzeja, Korisnici i sekundarna dokumentacija, Dodaci, Literatura. Na kraju, Vodič u Dodacima donosi popis održanih izložbi Hrvatskog povijesnog muzeja, publikacija povezanih s održanim izložbama, tematskih radionica (koji je izradila Maja Mladinov, knjižničarka Hrvatskog povijesnog muzeja), te izbor iz bibliografije radova o muzejskoj dokumentaciji. Kako su izložbena i izdavačka djelatnost Hrvatskog povijesnog muzeja bogate i nadopunjuju se novim projektima, ova dva popisa ne nalaze se kao tiskani prilozi u Vodiču, već na mrežnim stranicama Muzeja.

Moguće im je pristupiti putem otisnutog QR koda u Vodiču, ali i posjetom mrežnih stranica Muzeja. Na taj način ostavljena je mogućnost kontinuiranog praćenja izložbene i izdavačke djelatnosti Hrvatskog povijesnog muzeja.

Vodič kroz dokumentacijske fondove Hrvatskog povijesnog muzeja namijenjen je različitim profilima korisnika, od stručnjaka, znanstvenika do školske populacije i građanstva. Nastoji odgovoriti na pitanja razlike između primarne i sekundarne dokumentacije, te objašnjava kako koristiti dokumentacijske fondove Hrvatskog povijesnog muzeja i što se u njima može pronaći. Specifičnost muzejske dokumentacije Hrvatskog povijesnog muzeja proizlazi iz činjenice da je Muzej nastao spajanjem dviju muzejskih institucija (Povijesnog muzeja Hrvatske i Muzeja revolucije naroda Hrvatske), od kojih je svaka imala svoje tumačenje o načinu vođenja muzejske dokumentacije.

Osnovna svrha dokumentacije je zaštita originalnog muzejskog predmeta i bilježenje njegova „životnog puta“ (od načina dolaska u baštinsku ustanovu, preko njegove stručne obrade i zaštite do prezentacije javnosti). Kako se posljednjih godina bilježi sve veći interes korisnika za građom Fototeke i Hemeroteke Hrvatskog povijesnog muzeja, Vodič upoznaje korisnike s mogućnošću da željene informacije mogu dobiti uvidom u fondove kako bi se zaštitila izvorna muzejska građa. Sam uvid moguće je ostvariti fizičkim dolaskom, ali i elektroničkim putem. Upravo je mogućnost elektroničkog uvida u muzejsku građu i muzejsku dokumentaciju posebno značajna u trenutku kada je Muzej zatvoren za javnost zbog provođenja mjera u borbi protiv širenja virusa COVID-19 i posljedica snažnog potresa koji je pogodio Zagreb 22. ožujka 2020. Zgrada Hrvatskog povijesnog muzeja stradala je u potresu zbog čega je Muzej zatvoren za javnost do daljnjega, a svoju građu može prezentirati i dati na uvid jedino elektroničkim putem.

Izdavanje ove publikacije ističe usmjerenost Hrvatskog povijesnog muzeja na unapređenje razvoja suvremene muzejske dokumentacije, što je posebno izazovno imajući na umu potrebu njenog sustavnog uvođenja u svim hrvatskim muzejima i ulogu Hrvatskog povijesnog muzeja kao matične muzejske ustanove za sve povijesne i kulturno-povijesne zbirke u Republici Hrvatskoj. (Hrvatski povijesni muzej)

 

Što smo napravili i kako dalje – priručnik za digitalizaciju 21. stoljeća

Koliko su višegodišnji napori svjetskih pa tako i hrvatskih baštinskih stručnjaka uloženi u složene procese digitalizacije bili višestruko opravdani, potvrđuje se i danas kada su muzeji diljem svijeta zatvoreni zbog prevencije širenja zaraze virusom COVID-19, a publika njihove prostore i postave, zbirke i predmete, izložbe i različite muzejske priče može konzumirati samo online.

Stoga predstavljamo nedavno objavljenu knjigu iz serije Routledgovih priručnika (Routledge International Handbooks) s naslovom The Routledge international handbook of new digital practices in galleries, libraries, archives, museums and heritage sites kao izvrsno štivo za procjenu već obavljenih te planiranje i pripremu novih digitalizacijskih projekata. Knjiga objedinjuje iskustva 75 suvremenih teoretičara i stručnjaka iz cijeloga svijeta, te kako izdavači kažu – pruža nove, osvježavajuće ideje i upute za uzbudljive digitalne izazove. Izabrani tekstovi ocrtavaju načine kojima se transformiraju suvremene kulturne ustanove – arhivi, knjižnice i muzeji (dalje: AKM ustanove) kroz inovativnu primjenu digitalnih tehnologija te se preporučuje baštinskim stručnjacima, studentima, dizajnerima i svim ostalim profesionalcima zainteresiranima za proizvodnju kulture u post-digitalnom dobu.

Sadržaj opsežne knjige na gotovo 500 stranica strukturiran je u četiri dijela koja su ukratko predstavljena u uvodnom tekstu koji potpisuju urednici knjige – Hannah Lewi, Wally Smith, Steven Cooke i Dirk vom Lehn. Čitatelje u problematiku knjige uvode i četiri intervjua vođena s četiri renomirana stručnjaka – Seb Chan (ACMI), s Daveom Pattenom (Science Museum London), s Roryjem Hydeom (V&A Museum) te s Keirom Winesmithom (SFMOMA).

Prvi dio knjige – Globalni digitalni AKM sektor u nastajanju bavi se utjecajem novih digitalnih praksi na AKM sektor u cjelini pa tako i na globalni kulturni sektor. Među osam tekstova kojima se tumače ključne teme knjige je i tekst F. R. Cameron u kojemu promišljanja o digitalizaciji kao nematerijalnoj, informativnoj replici stvarnih objekata, ali i kao o umreženim ljudskim i strojnim subjektivitetima. Rezultat su milijuni digitaliziranih zbirki i trodimenzionalnih vizualizacija predmeta kulturne baštine koji se kreću u globalnoj računalnoj infrastrukturi. A. Dewdney nastoji odgovoriti kako digitalne tehnologije, aplikacije i mreže stvaraju novi odnos prema kulturi, publici i kulturnoj vrijednosti; E. Rodley propituje suvremene muzeološke teorije distribuiranih muzeja koji su: interaktivni, privlačni i relevantni, otvoreni te održivi na platformi, u zajednici i vremenu, a postaju 'pametniji', učinkovitiji i korisniji što se više koriste povećavajući kvalitetu iskustva posjetitelja i samog internetskog muzeja. T. Sherratt ističe kako je korištenje digitalnih tehnologija mnogim AKM ustanovama pružilo mogućnost predstavljanja građe koju nisu i ne bi mogli u realnome prostoru, no, raspravlja i o pitanju kada, zašto i kojim informacijama ipak nije omogućen slobodan online pristup.

Izazovi i mogućnosti digitalizacije za arhive i arhivsku praksu predstavljeni su u osam tekstova sadržanih u drugom dijelu knjige – Animiranje arhiva. M. Caswell i M. Cifor bave se etičkim pitanjima vezanima za digitalizaciju arhivskih dokumenata; J. Iranowska opisuje rad na projektu Munch Museuma iz Osla – eMunch.no koji predstavlja rukopisnu baštinu velikoga norveškog slikara Edvarda Muncha. Tin-Kai Chen je opisujući projekt digitalizacije tradicionalnog kazališta sjena iznio usporedbu suvremene tehnologije sa šalicom za čaj, koja neće privući korisnike ako muzejski sadržaji nisu zanimljivi niti (poput čaja) po njihovom ukusu.

Tekstovi trećeg dijela knjige Dizajniranje angažiranog iskustva istražuju procese izložbenoga dizajna u relaciji s publikom kao i načine kojima digitalne tehnologije sudjeluju u stvaranju novih iskustava kod angažiranih posjetitelja. U tekstu O virtualnim aurama: objekt kulturne baštine u doba 3D digitalne reprodukcije J. Hindmarch, M. Terras i S. Robson ističu kako suvremena izrada 3D virtualnih modela nastoji biti što realističnija kao digitalni surogat muzejskih predmeta istovremeno se pitajući da li digitalna replika može dočarati auru realnoga muzejskog predmeta. Tekst T. Jonesa i D. Simpsona opisuje kako je Christchurch Art Gallery Te Puna o Waiwhetū (Novi Zeland) koristila svoje mrežne stranice kao izdavačku platformu u vrijeme potresa 2011. godine i poslijepotresnom razdoblju obnove galerije (2011.-2015.). J. S. Kuehns u tekstu S polica na mrežu polazi od dileme da li vrlo detaljni opisni i tekstualni podaci mogu zamijeniti vizualni doživljaj predmeta opisujući projekt O'Donnell Marginalia iz zbirke Nicholasa Michaela O'Donnella (1862.-1920.).

Posljednje, četvrto poglavlje (Locating in place) nizom primjera tumači na koje načine digitalne tehnologije i tehnike mijenjaju naš odnos prema realnim/autentičnim prostorima, zgradama i mjestima. A. Gunn predstavila je online izložbu Art of Nation koju je pripremio Australian War Memorial korištenjem umjetničkih, arhivskih i povijesnih predmeta u prikazu australskog sudjelovanja u Prvome svjetskom; H. Lewi i A. Murray tumače fenomen refotografije, odnosno izrade kreativnih kompozicija „tada i sada“ korištenjem povijesnih i suvremenih fotografija; iskustvo korištenja digitalnih pješačkih tura za istraživanje urbane povijesti (digital history tour apps) koje u svojim kreacijama uvažavaju najbolje prakse turizma i obrazovanja bilo je tema teksta skupine autora na primjerima tura kroz London i Melbourne.

Knjiga je popraćena i Pogovorom A. Witcomb te kazalom, a svaki od tekstualnih priloga opsežnim bilješkama i literaturom.

Objedinjena iskustva kao i nova pitanja vezanu uz digitalizaciju baštine, zasigurno će i u hrvatskoj muzejskoj zajednici pronaći zainteresirane čitače i biti im od koristi. (Snježana Radovanlija Mileusnić)

The ROUTLEDGE international handbook of new digital practices in galleries, libraries, archives,
museums and heritage sites / edited by Hannah Lewi, Wally Smith, Dirk vom Lehn, Steven
Cooke.- London ; New York : Routledge, 2020.- XXI, 498 str. : ilustr. ; 25 cm.- (Routledge
International Handbooks)
Bibliografija i bilješke uz tekstove.- Index.
ISBN 978-1-138-58129-6

 

Obnovi.zg – razmjenom znanja do temelja za uspješnu obnovu

Strukovna udruženja i ustanove s područja arhitekture, urbanizma i povijesti umjetnosti pokrenule su otvorenu stručnu platformu obnovi.zg za razmjenu podataka o graditeljskoj i spomeničkoj baštini Zagreba i modelima sanacije posljedica potresa te pozvale sve zainteresirane da se nesebičnim doprinosom uključe u njezino stvaranje. Cilj je ove inicijative izraditi korisnu podlogu za što kvalitetnije prevladavanje šteta prouzročenih snažnim potresima koji su Zagreb i Zagrebačku županiju zahvatili 22. ožujka 2020. godine.

Budući da su dijelovi zagrebačkog središta zaštićeni kao urbanistička cjelina ili pojedinačna kulturna dobra, u njegovu obnovu i revitalizaciju nužno je uključiti stručnjake različitih disciplina s teorijskim i praktičnim znanjima o arhitektonskoj, urbanističkoj i konzervatorsko-restauratorskoj problematici. S tom namjerom Udruženje hrvatskih arhitekata osmislilo je stručnu platformu uz potporu fakulteta (Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), instituta (Instituta za povijest umjetnosti, koji je na raspolaganje već stavio korisne izvore, te Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu) i drugih strukovnih udruženja (Društva arhitekata Zagreba, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatskoga restauratorskog društva, Hrvatske grupe Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela, Hrvatske komore arhitekata, Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata, Udruženja hrvatskih urbanista) te na suradnju pozvalo sve stručnjake, znanstvenike, istraživače, projektante, prostorne planere, nastavnike, studente i druge zainteresirane građane s uputama kako se mogu uključiti.

Mrežna baza podataka zamišljena je tako da se na jednome mjestu skupe i objedine svi važni izvori podataka o Zagrebu i njegovoj graditeljskoj i spomeničkoj baštini koji su trenutačno rašireni po brojnim pojedinačnim publikacijama, arhivima i bazama podataka s otvorenim pristupom, zatim drugi vrijedni radovi stručnjaka istraživača koji dosad nisu bili uvršteni ni u jednu bazu, kao i materijali svih zainteresiranih građana koji posjeduju korisnu dokumentaciju. Platforma će prikupljati arhivsku građu (fotografije, nacrte, građevinske dozvole, konzervatorsko-restauratorsku dokumentaciju), arhitektonske snimke pojedinih građevina i urbanističkih sklopova (tlocrte, presjeke, pročelja, situacije i sl.), bibliografske jedinice (knjige, časopise, doktorske i magistarske radove i dr.), znanstvene, stručne i publicističke članke, istraživačke projekte (gotove studije i radne materijale), urbanističke projekte, projekte krajobraznog uređenja te ostvarene i planirane projekte rekonstrukcije i obnove u zonama Zagreba koje su najviše pogođene potresom. Osim toga, na platformi će se objavljivati domaći i strani stručni i znanstveni radovi i smjernice iz tehničkoga, konzervatorsko-restauratorskog, kulturnog, sociološkog i antropološkog područja posvećene temi sanacije posljedica potresa i obnovi zona i pojedinačnih objekata. Glavne teme o kojima će se sabirati građa jesu seizmička, arhitektonska i urbana rekonstrukcija i obnova, graditeljska baština, pokretna kulturna baština te antropološka, sociološka i ekonomska analiza.

Ovakvim skupljanjem i razmjenom informacija i iskustava nastoji se doći do stručno utemeljenih odluka, a tomu će pridonijeti uključivanje što šireg kruga stručnjaka i zainteresirane javnosti. Platforma će biti trajno otvorena za unos novih podataka, a prikupljeni podatci sustavno će se predstavljati prema lokaciji, temi, vremenskoj odrednici, izvorima i dr. Time će se ostvariti interdisciplinarno povezivanje i grupiranje informacija te posljedično pridonijeti skraćivanju vremena uloženog u potragu za kvalitetnim rješenjima za uspješnu obnovu Zagreba.

Ideja iza objedinjene baze podataka također je potaknuti stvaranje modela sanacije prostora devastiranih svim vrstama prirodnih i drugih nepogoda, što će zasigurno biti vrijedan alat i u drugim kriznim situacijama. Na nedavno održanoj konferenciji Zaštita kulturne baštine Grada Zagreba u kriznim uvjetima, koju je u prosincu 2019. godine organizirao Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba, u jednom od izlaganja istaknuto je da je 30 % teritorija Hrvatske izloženo potresima (posebice najgušće naseljena urbana središta – Zagreb, Split, Rijeka i Dubrovnik), da je 30 % građevina osjetljivo na potrese, a da se 30 % turizma odnosi upravo na posjet objektima kulturne baštine. Da bi se u državi usmjerenoj turizmu šanse za uspješnu reakciju na ovakve krizne situacije povećale, ključno je stoga uspostaviti dobar pripremni plan i podlogu utemeljenu u struci koja će kao primjer poslužiti i u svim budućim nesrećama koje se mogu dogoditi.

Brzim pregledom statičara dosad je procijenjeno stanje više od 12 tisuća građevina od njih 18 tisuća, za koliko se predviđa da ih je ukupno pogođeno potresom. Prema zadnjim procjenama, u trenutku pisanja ovog teksta, oko sedamsto objekata dobilo je crvenu oznaku, odnosno označeno je neuporabljivim za korištenje zbog oštećenja ili vanjskih utjecaja, a više od tri tisuće ima žutu oznaku, odnosno privremeno je neuporabljivo zbog potreba za detaljnijim pregledom ili mjerama hitne intervencije.

Ako promotrimo stanje muzejskih objekata, od 33 zakonski osnovana i registrirana muzeja u Gradu Zagrebu službenom procjenom statičara dosad su tri muzeja (9 %) dobila crvene oznake (Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski školski muzej i Hrvatski športski muzej), devet muzeja (27 %) žute oznake (Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Hrvatski prirodoslovni muzej, HT muzej, Kabinet grafike HAZU, Moderna galerija, Muzej Mimara, Muzej za umjetnost i obrt, Umjetnički paviljon), a jedanaest muzeja (33 %) zelene oznake (Atelijer Meštrović, Etnografski muzej, Grafička zbirka NSK, Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Kuća Šenoa, Lovački muzej, Muzej suvremene umjetnosti, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Tehnički muzej Nikola Tesla, Tiflološki muzej). Dva su muzeja dobila i zelenu i žutu oznaku za odvojene objekte (Muzej grada Zagreba, Gliptoteka HAZU), a neki još uvijek čekaju dolazak statičara.

Iz trenutačnih podataka o (ne)uporabljivosti proizlazi da će gotovo polovica muzeja trebati veće ili manje zahvate na svojim objektima, no i znatan broj muzeja sa zelenim oznakama također čeka sanacija oštećenja na zgradama i građi (pukotine na zidovima, stropovima i pročeljima, oštećenja krovišta, razbijene vitrine, oštećeni predmeti). Najveći se broj muzeja nalazi u povijesnim građevinama iz 19. (14 ili 42 %) i 20. st. (12 ili 37 %), manji broj u onima iz 17. i 18. st. (šest ili 18 %), a samo jedan muzej u zgradi namjenski izgrađenoj u 21. stoljeću (Muzej suvremene umjetnosti). Tek četiri muzeja smještena su u objektima izgrađenim nakon razornog potresa u Skopju 1963. godine kada se počelo graditi prema pooštrenim standardima usklađenim s prvim propisom o protupotresnoj gradnji.

Popisivanje štete na nepokretnim kulturnim dobrima koje će Ministarstvo kulture provesti u suradnji s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode tek slijedi, nakon čega bi se trebalo znati više o pravom razmjeru šteta i potrebnim zahvatima, no potpuna slika neće se imati sve dok se ne popišu i štete na pokretnim kulturnim dobrima. Za to vrijeme, kako bi se naš glavni grad što prije oporavio, a zagrebački muzeji i ostala kulturna baština vratili svoj sjaj, pozivamo sve muzealce, one iz Zagreba, ali i one iz ostalih krajeva, kao i sve ostale članove zajednice arhiva, knjižnica i muzeja, da podrže ovu inicijativu i razmisle mogu li čime pridonijeti razvoju platforme – katalozima izložbi, monografijama, člancima, fotografijama, nacrtima i drugom građom iz svojih fundusa, dokumentacije ili digitalnih repozitorija. To mogu biti materijali programa i projekata ustanove, ali i rezultati pojedinačnih napora i interesa. Nesumnjivo je da će projekt obnove biti težak i dugotrajan, ali svojim prilogom, makar i malim, možemo pomoći da on bude postavljen na dobrim temeljima. (Dunja Vranešević)

 

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr