U uvodnom dijelu predavanja predsjednice ICOM-a govorila je o značaju Međunarodnog dana muzeja koji se od 1977. godine obilježava 18. svibnja i istaknula kako broj sudionika svake godine raste što potvrđuje podatak da je prošle godine u obilježavanju sudjelovalo više od 40.000 muzeja u 158 zemalja diljem svijeta. Aksoy je rekla kako su muzeji u skladu s ovogodišnjom temom „Muzeji kao središta kulture: budućnost tradicije“ različitim programima ukazali na svoju ulogu u izgradnji društva i aktivno sudjelovanje u rješavanju problema današnjice kao što su stvaranje inkluzivnog i tolerantnog društva, razvijanje razumijevanja i suradnje među različitim nacijama, zaštita biosfere i očuvanje kulturnog nasljeđa za buduće generacije. Zaključila je kako tradicionalna uloga muzeja koja obuhvaća prikupljanje, čuvanje, istraživanje i interpretaciju baštine, više nije dovoljna za suočavanje s izazovima 21. stoljeća, koje je nužno da bi se muzeji pozicionirali kao relevantan faktor na društvenoj sceni.
Prateći razvoj muzeja i njegovu ulogu u društvu ICOM je dograđivao svoju definiciju muzeja. Prema najnovijoj definiciji ICOM-a sadržanoj u Statutu ICOM-a koji je usvojen na 21. Generalnoj konferenciji u Beču 2007. godine, muzej je „nekomercijalna javna ustanova u službi društva i njegova razvoja, koja je otvorena javnosti i koja u svrhu proučavanja, obrazovanja i zabave nabavlja, čuva, istražuje i komunicira publici materijalnu i nematerijalnoj baštinu čovječanstva i njegova okoliša“. U tom kontekstu Aksoy je pojasnila kako su muzeji odgovarajući na novu muzeološku paradigmu krenuli propitivati svoje profesionalne standarde i temeljne vrijednosti sadržane u Statutu ICOM-a, ICOM-ovom Etičkom kodeksu za muzeje te ICOM-ovim unutarnjim pravilima koja definiraju i upotpunjuju Statut.
S tom namjerom ICOM je početkom 2017. godine osnovao Committee for Museum Definition, Prospects and Potentials koji je održao okrugle stolove u 37 gradova diljem svijeta na kojima je sudjelovalo 868 muzejskih stručnjaka. U prosincu 2018. godine Izvršnom odboru ICOM-a dostavljene su preporuke na temelju kojih je Odbor izradio parametre za izradu definicije, a pristigli prijedlozi objavljeni su na web stranicama ICOM-a. Do kraja srpnja 2019. Committee for Museum Definition, Prospects and Potentials suzit će izbor na dva do pet prijedloga koje će proslijediti Izvršnom odboru. Izvršni odbor će odabrati jedan prijedlog i predstaviti ga na Generalnoj skupštini koja će se održati u sklopu Generalne konferencije ICOM-a početkom rujna u Kyotu. Ako predložene izmjene prođu glasanje, u listopadu 2019. kreće formalna implementacija nove definicije u sve dokumente ICOM-a i lokalnu legislativu muzeja. (I.G.)
Uoči Međunarodnog dana muzeja u Institutu za istraživanje muzeja u Berlinu (Institut für Museumsforschung) održao se sastanak užeg tijela Europske grupe za muzejsku statistiku (EGMUS).
Raspravljalo se o rezultatima zajedničkog projekta s Eurostatom čiji je cilj bio usporedba različitih nacionalnih definicija muzeja, tema koja je ove godine i na vrhu agende Međunarodnog savjeta za muzeje - ICOM-a. Krajnjeg konsezusa još dakako nema s obzirom da je usklađivanje različitih praksi dugotrajan posao koji podrazumijeva ustupke svih uključenih. Uz promjene nacionalnih legislativa i moguću supstancijalnu promjenu ICOM-ove definicije muzeja o kojoj se vodi žustra debata, nije izgledno da će do kraja ove godine ovaj zahtjevan zadatak biti dovršen.
Na sastanku su razmatrane i teme sljedećeg plenarnog sastanka koji će se održati ove jeseni u Bukureštu. Kao član užeg tijela ove grupe, MDC će sudjelovati u sastanku i njegovoj pripremi.
Doznali smo i da je standard ISO/ NP 21246 o ključnim indikatorima za muzeje u stadiju otvorenom za komentiranje do lipnja.
Krajem godine očekujemo novo izdanje o kulturnoj statistici iz pera Eurostatovih stručnjaka, u kojem će biti obuhvaćeni i podaci o Hrvatskoj i njezinim muzejima. Posljednje izdanje „Culture Statistics“ je dostupno iz 2016. godine. (Tea Rihtar Jurić)
Deveti festival hrvatskih digitalizacijskih projekata, održan je 9. i 10. svibnja 2019. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, u ozračju promišljanja i prezentiranja osnovne teme festivala - interpretacije baštine, digitalizacije, upravljanja i korištenja digitalnog sadržaja.
Festival se odvijao tijekom dva dana na kojima je održano 25 izlaganja i prezentacija te predstavljeno osam posterskih izlaganja.
Prvi je dan započeo uvodnim izlaganjem Jelene Bilić iz Ministarstva kulture Republike Hrvatskoj u kojemu su izneseni rezultati rada na novom Nacionalnom planu digitalizacije do 2025. godine, dokumentu koji bi trebao baštinskim stručnjacima pomoći u planiranju i provedbi digitalizacijski projekata. Među ostalim gospođa Bilić naglasila je i dva osnovna cilja iskazana u Nacionalnome planu, a koji se ogledaju u unapređivanju mrežne dostupnosti digitalne kulturne baštine te osiguravanju održivosti umreženoga središnjega sustava za digitalnu kulturnu baštinu. Ovo je izlaganje upotpunjeno vrlo zanimljivim pregledom digitalizacije u Hrvatskoj od njezinih početaka 2006.g. do danas koji je iznijela Barbara Lovrinić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu na temelju provedenoga istraživanja i analize politika za razvoj digitalne kulture, pregled stanja baštinske i audiovizualne djelatnosti, udruga, kulturne i kreativne industrije u području digitalizacije, razvoj digitalnih platformi, stupanj uključenosti u lokalne i međunarodne projekte te dostupnost financijskih i ljudskih resursa za digitalizaciju u Hrvatskoj. Jedan od njezinih zaključaka je i nedovoljna edukacija stručnjaka za provedbu digitalizacijskih postupaka. Teorijski aspekt interpretacije baštine temeljen na promišljanjima Frieemana Tildena ukratko je predstavio Darko Babić s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu naglasivši četiri koncepta kvalitetne interpretacije koja treba biti – ugodna, relevantna, organizirana i tematska. Konkretne primjere interpretacije kulturne i prirodne baštine, nastale u suradnji s muzejima i turističkim zajednicama, predstavila je Iva Klarić Vujović iz firme MUZE. Među njima su i Centar za posjetitelje Ivanina kuća bajke u Ogulinu, Centar za posjetitelje Rodna kuća rijeke Kupe u NP Risnjak, Pastirska staza u NP Sjeverni Velebit, Interpretacijsko-edukacijski centar Podzemni grad Paklenice u NP Paklenica, Kulturna ruta Putovima Frankopana i drugi. Renata Petrušić iz NSK predstavila je novosti iz autorskopravnoga područja zanimljive za baštinske ustanove naglasivši odabrane odredbe iz Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu (Directive on Copyright in the Digital Single Market) koju je u ožujku 2019. usvojio Europski je parlament.
Šest izlagača predstavilo je svoje jedinstvene digitalizacijske projekte. Jasenka Ferber Bogdan iznijela je rezultate desetogodišnjega rada na Digitalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (DiZbi) kao i daljnje planove na njezinom održavanju i izgradnji ; djelatnice Službe za dokumentaciju i registar kulturnih dobara Ministarstva kulture RH predstavile su digitalni katalog Zbirke fotografske dokumentacije; Marijana Špoljarić Kizivat analizirala je digitalizirani legat Rudolfa Franjina Magjera u kontekst digitalne humanistike; Snježana Radovanlija Mileusnić iz MDC-a iznijela je osnovne ciljeve te strukturu i sadržaj tematskoga online vodiča Književna baština u muzejima koji trenutno popisuje 272 književnika čija se ostavština čuva razasuta u muzejima, arhivima, knjižnicama i drugim raznorodnim ustanovama. Svoje najnovije digitalizacijske muzejske projekte opisali su Sanda Kočevar iz Gradskoga muzeja Karlovac i Goran Zlodi s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Ana Škvarić iz Muzeja grada Koprivnice.
Drugog dana Festivala prezentirano je ukupno 14 projekata digitalizacije muzejske, knjižnične i arhivske građe. Najzastupljenija bila su izlaganja virtualnih izložaba od kojih se nekima može pristupiti i poveznicom na mrežnoj stranici virtualna.nsk.hr. Među njima je Virtualna izložba Marko Marulić, realizirana suradnjom centra Marulianum i Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a donosi digitalizirane knjige i rukopise te djela pisana o Maruliću s kronološki koncipiranom vremenskom lentom s podacima o životu „oca hrvatske književnosti“. Virtualna izložba Vizualiziranje nacionalnog: skjavonske/ilirske bratovštine i kolegiji u Italiji u zbirkama NSK prikazuje digitalizirane grafike, karte i knjige temom povezane s djelovanjem imigrantske populacije Ilira u Italiji u periodu ranog novog vijeka . U programu festivala sudjelovala je i Gradska Knjižnica Vukovar s virtualnom izložbom Nikola Andrić – Parižanin s Vuke. Digitalizirana slikovna i tekstualna građa, prikupljena uz pomoć Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Gradskog muzeja Vukovar, kronološki predstavlja životni put književnika Nikole Andrića te u posebnim cjelinama glavna područja njegovog rada.
Knjižnice grada Zagreba predstavile su projekt Narodna tiskarnica Ljudevita Gaja koji omogućava pregled digitaliziranih novina i časopisa, između ostalog i prvog časopisa tiskanog na hrvatskom jeziku „Katolički list zagrebački“ iz fundusa Knjižnica grada Zagreba. Nacionalna i sveučilišna knjižnica predstavila je i virtualnu izložbu o rijeci Krki, virtualnu izložbu Hrvatska glagoljica koja prati povijest hrvatskog glagoljaštva kroz digitalizirane knjige i rukopise, a izlaže i prezentaciju naslovljenu Označivanje kao temelj jezika, učenja i obrade teksta.
Projekt Šetnja Bjelovarom, nastao radom Narodne knjižnice „Petar Preradović, Veleučilišta u Bjelovaru, Državnog arhiva u Bjelovaru, Gradskog muzeja Bjelovar i Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, dobar je primjer suradnje baštinski ustanova. Fokus projekta bila je digitalizacija starih razglednica koje prikazuju povijesne lokacije na interaktivnoj karti Bjelovara u svrhu obogaćivanja turističke ponude i kao sredstvo za edukaciju.
Projekte digitalizacije arhivske građe predstavili su Državni arhiv u Šibeniku digitalizirajući šibenske isprave u Zbirci srednjovjekovnih isprava Hrvatskog državnog arhiva i Državni arhiv u Sisku digitalizacijom projektne dokumentacije arhivskog fonda Talionice Caprag. Izlaganje je tematski obuhvaćalo tehničke probleme digitalizacije oštećene arhivske građe. Filozofski fakultet u Zagrebu sudjelovao je s projektom digitalizacije Zbirke dijapozitiva Maroević koja sadrži više od 9 000 digitaliziranih dijapozitiva, a njihova sadržajna i formalna obrada je u tijeku. Zbirka Ive Maroevića, osnivača Katedre za muzeologiju i Diplomskog studija muzeologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu svjedoči o nastavnim obvezama stvaratelja, o njegovim profesionalnim mrežama, putovanjima i baštinskim interesima.
Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Muzej Slavonije u Osijeku predstavili su projekt Essekiana: digitalizacija novina tiskanih goticom, a Muzej triljskog kraja izložio je projekt izrade mobilne aplikacije o arheološkom lokalitetu Tilurij gdje je naglasak stavljen na virtualnu prezentaciju utvrđenog rimskog legijskog logora (1. st. pr. K.) čiji se ostaci nalaze na tom lokalitetu.
Na posterskim izlaganjima predstavljena je digitalizacija ratnog dnevnika dr. Kamila Fringera kao primjer digitalizacije osobnih ostavština (Državni arhiv u Osijeku); sadržajna obrada kartografske građe u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek na primjeru starih zemljovida Osijeka i okolice; tehnike spektralnog snimanja rukopisa, odnosno snimanja unutar određenih raspona valnih duljina vidljivog, infracrvenog ili ultraljubičastog dijela elektromagnetskog spektra; rezultati istraživanja studentske populaciji o čitanju e-knjiga na raznim medijima (laptop, tablet, e-čitač); digitalizacija baštine tehničkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (provedeno na Fakultetu elektrotehnike i računarstva); uloga konzervacije u digitalizaciji kartografske građe; projekt digitalizacije fotografija iz Rusko-turskog rata 1867. – 1868. te projekt digitalizacije dokumentarnog i arhivskog gradiva Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo.
Tijekom dva dana, sudionici su se upoznali s nizom kvalitetnih sadržaja, izmijenili svoja iskustva, nadopunili svoja znanja te potaknuli nove inspiracije vezane za kvalitetnu i suvremenu interpretaciju baštine. (Snježana Radovanlija Mileusnić, Vladimir Cerovac)
Šibenik – otvoren interpretacijski centar katedrale sv. Jakova
Interpretacijski centar katedrale sv. Jakova „Civitas Sacra“ koji prikazuje graditeljsku i društveno povijesnu vrijednost humanizma Šibenika, otvoren je prošli ponedjeljak u obnovljenoj srednjovjekovnoj palači Galbiani.
"Civitas Sacra" ili Sveti grad naziv je koncepta koji označava ustrajnost u gradnji praćenu odricanjima i potpunim zajedništvom svih slojeva društva koje se osjećalo u Šibeniku u vrijeme gradnje katedrale i koje je trajalo nekoliko stoljeća do njezinog završetka. Interpretacijski centar posvećen je šibenskoj prvostolnici koja je 2000. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa, a u njemu posjetitelji uz pomoć brojnih eksponata i multimedijalnih sadržaja mogu saznati više o povijesti šibenske biskupije, konceptu šibenske komune, značaju katedrale za povijest Šibenika i posebnostima njene gradnje te o Šibenčanima koji su zaslužni za gradnju velebnog zdanja.
Gradnja nove katedrale bila je kulminacija višestoljetnog stremljenja grada Šibenika da se odvoji od trogirske biskupije te da i uz vlastitu crkvu stekne i komunalnu autonomiju. Jedinstvena je po tome što je cijela rađena u jednom materijalu, kamenu iz kamenoloma na otoku Braču, Rabu i Korčuli te po smionim konstrukcijskim montažama Jurja Dalmatinca koje su unijele revoluciju u arhitekturu toga vremena - precizno isklesani brid jedne velike kamene ploče ulazio je u žlijeb susjedne bez upotrebe vezivnog materijala, a kameni dijelovi slagali su se u cjelinu poput Lego kockica.
Likovni postav proteže se na tri etaže i u njemu se mogu vidjeti restaurirane umjetnine iz riznice Šibenske biskupije među kojima se izdvajaju djela Jurja Dalmatinca, Nikole Firentinca, Nikole Vladanova, Blaža Jurja Trogiranina i Jurja Petrovića. Prva etaža donosi suvremenu interpretaciju krstionice, riznicu liturgijskog ruha i posuđa te zbirku pergamena koja uključuje evangelistar iz 11. stoljeća. Na drugom katu izloženi su izvorni kipovi i zamijenjeni dijelovi katedrale, a u posebnom prostoru prezentirana je povijest palače Galbiani koja svojim gotičkim, renesansnim i baroknim stilskim obilježjima predstavlja jedan od najznačajnijih arhitektonskih sklopova grada Šibenika.
Izložen je i ugovor koji je Juraj Dalmatinac potpisao prilikom početka rada na katedrali, a među izlošcima našlo se i zrno koje je oštetilo kupolu katedrale prilikom napada JNA na Šibenik u rujnu 1991. godine.
Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije i Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 36.380.859,94 HRK, od čega je iz Europskog fonda za regionalni razvoj osigurano 30.911.978,68 HRK, što ga čini prvim većim infrastrukturnim projektom Crkve u Hrvatskoj koji je dobio novac iz fondova EU. Ostatak sredstava osigurali su nositelj projekta Šibenska biskupija te partneri - Grad Šibenik, Turistička zajednica Grada Šibenika i Mihovil d.o.o.. (I.G.)
Izvor: Interpretacijski centar katedrale sv. Jakova "Civitas Sacra"
Monografija Memorijalne zbirke Jozo Kljaković – vrijedne donacije gradu Zagrebu
Uz 50. godišnjicu od donacije Joze Kljakovića gradu Zagrebu i 130. obljetnice od umjetnikova rođenja, objavljena je monografija Memorijalna zbirka Jozo Kljaković - vrijedna donacija gradu Zagrebu višegodišnje voditeljice Zbirke i povjesničarke umjetnosti Željke Zdelar. Promocija monografije održana je 18. travnja 2019. godine u atriju Muzeja Mimara. Vesna Kusin, kao jedna od promotora, istaknula je važnost Kljakovićeve ostavštine za grad Zagreb kao i bitnu ulogu popratne monografije koja će ju dodatno promovirati i popularizirati među posjetiteljima.
Boris Beck, docent na Studiju novinarstva na FPZZ, ukratko je iznio značajnije biografske podatke Joze Kljakovića (Solin, 10. ožujka 1889. – Zagreb, 1. listopada 1969.), koji su bitno utjecali na njegov umjetnički rad i razvoj. Jedan od njih svakako je i praćenje rada don Frane Bulića za kojega je Kljaković kao gimnazijalac precrtavao motive s antičkih spomenika, a koji je pak nagovorio Kljakovićeva oca da Franu pošalje na školovanje, kao i dugogodišnje poznanstvo i prijateljevanje s Ivanom Meštrovićem po uzoru na kojega je Kljaković i donirao svoju kuću i zbirku sa željom da se uredi memorijalna galerija na spomen njegova rada. Miljenko Domijan, predsjednik Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, govoreći o Kljakovićevoj umjetničkoj ostavštini ukazao na Kljakovićevu „ukorijenjenost u zavičajnost“ te Kljakovićev „usud u zavičajnosti“.
Samoj monografiji više je riječi posvetila njezina autorica i urednica Željka Zdelar. Monografija, naime, donosi njezin uvodni tekst u kojemu iznosi povijest osnutka Memorijalne zbirke akademskog slikara Joze Kljakovića smještene u kući na Rokovu perivoju u Zagrebu gdje je umjetnik uselio 1938. i gdje se vratio nakon mnogobrojnih godina provedenih u emigraciji te i preminuo 1969. godine. Jozo Kljaković je darovnim ugovorom 1968. godine, svoju kuću smještenu u okruženi niz drugih vila i vrtova uglednih umjetnika prve polovice 20. stoljeća (Ljube Babića, Naste Rojc-Šenoa, Roberta Frangeša-Mihanovića, Roberta Auera) kao i sav njezin inventar (pokućstvo, umjetnička djela, knjižnicu) darovao gradu Zagrebu. Danas se o kući i Zbirci brine i njome upravlja Centar za likovni odgoj grada Zagreba. Zbirka ukupno sadrži 81 umjetninu – Kljakovićeva ulja na platnu, crteže, skulpture, 3 komada pokućstva te 233 jedinice knjižne građe.
Uvodni tekst ukratko donosi i opise Kljakovićevih umjetnina smještajući ih u korpus hrvatskoga slikarstva zvanoga „magični realizam“, te kasnijega art-decoa i nacionalnoga romantizma, tematski ih podijelivši na mitološke, povijesne, alegorijske, sakralne, žanr-scene te aktove.
Najveći dio monografije posvećen je katalogu zbirke koji je strukturiran u 13 cjelina: slike, crteži, skulpture, negativi, klišeji, pokućstvo, knjige, pisma, pohvale, fotografije, novinski članci, publikacije Memorijalne zbirke Joze Kljakovića i drugih institucija, postavi izložbi. Svaka je jedinica opisana kratkom kataložnom jedinicom te popraćena kvalitetnom ilustracijom predmeta u boji. Posebnu pozornost u katalogu privlači Kljakovićeva korespondencija među kojima su i pisma Vladimira Nazora, Ivana Meštrovića, Svetozara Rittiga kao i izbor knjiga na čijim su stranicama posvete Kljakovićevih prijatelja i suradnika ili pak Kljakovićeve zabilješke, crteži i skice. Upravo je ovu građa, često svrstavanu pod „ostalo“, Željka Zdelar istaknula kao najzanimljiviju, koja otkriva „nepoznatog“ Kljakovića, a koju će zasigurno istraživati buduće generacije.
Treći dio monografije sadrži biografske popise: Životopis Joze Kljakovića; Radovi u javnim prostorima; Ilustracije knjiga i umjetnička oprema knjiga, scenografije; Nagrade i priznanja; Portreti Kljakovića; Samostalne izložbe; Skupne izložbe; Posthumne izložbe; Bibliografija; Spisateljski rad Joze Kljakovića; Djela Joze Kljakovića u muzejima i zbirkama umjetnina. U vrlo iscrpnom popisu nalaze se i kronološki popisi predavanja o Jozi Kljakoviću, snimljeni filmovi i radioemisije o životu i radu Joze Kljakovića kao i druga vrijedna građa.
Monografija Željke Zdelar ostavština je kustosice njezinim nasljednicima za daljnji rad na obradi, skrbi i prezentaciji Zbirka, a ljubiteljima likovnih umjetnosti građa za istraživanje i upoznavanje akademskog slikara, sveučilišnog profesora, pisca, donatora, političkog emigranta i vizionara – Joze Kljakovića. (Snježana Radovanlija Mileusnić)
ZDELAR, Željka
Memorijalna zbirka Jozo Kljaković - vrijedna donacija gradu Zagrebu / [autorica i urednica
Željka Zdelar ; fotografije Goran Vranić et al.].- Zagreb : Centar za likovni odgoj grada
Zagreba, Memorijalna zbirka Jozo Kljaković, [2018].- 237 str. : ilustr. u boji ; 29 cm
Bibliografija.
Pariz – kako je obnova Notre-Dame postala predmetom kontroverzi
Prizori znamenite pariške katedrale Notre-Dame u plamenu izazvali su mnoštvo empatije diljem svijeta i odlučnosti da se neprocjenjivo povijesno nasljeđe spasi od uništenja te su već u roku od par dana od požara privatni donatori i lokalne vlasti obećale donirati više od milijardu eura za obnovu. Dok su se bogate francuske obitelji i međunarodne korporacije natjecale koja će uplatiti više novca, a istražitelji tražili uzroke katastrofalnog požara, francuski premijer Edouard Philippe objavio je natječaj za redizajniranje urušenog tornja na temelju kojeg bi se trebalo odlučiti treba li toranj obnoviti prema originalnom dizajnu Eugènea Viollet-le-Duca iz 19. stoljeća ili će katedrala dobiti „novi toranj prilagođen tehnologijama i izazovima našeg vremena“.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je moguće iznimke u primjeni postojećih regulacija o zaštiti i konzervaciji baštine s namjerom da se ubrza obnova kako bi Notre-Dame bila otvorena za posjetitelje do početka Olimpijskih igara 2024. godine u Parizu. Njegova izjava koja je odčitana kao populističko dodvoravanje biračkom tijelu izazvala je žestoke reakcije francuske i svjetske javnosti, koje su po mnogo čemu podsjetile na kontroverze koje su 80-ih godina prošlog stoljeća pratile postavljanje staklene piramide kinesko-američkog arhitekta I.M. Peija ispred Louvrea.
Macronov rok za obnovu nije realan
Više od 1000 vodećih svjetskih konzervatora, kustosa, akademika, arhitekata i građevinskih inženjera potpisalo je otvoreno pismo u kojem prozivaju francusku vladu i predsjednika zbog brzopletog donošenja odluka i zanemarivanja propisanih mjera zaštite kulturne baštine. Među potpisnicima spomenute peticije, koju je 28. travnja 2019. objavio ugledni francuski dnevni list Le Figaro, našli su se Philippe de Montebello, bivši direktor Metropolitan Museum of Art iz New Yorka, poznati talijanski arheolog i povjesničar umjetnosti Salvatore Settis te Delphine Christophe, voditeljica odjela konzervacije u francuskom Centru za nacionalne spomenike(Centre des monuments nationaux), koji su upozorili da se na katedralu koja se nalazi na popisu svjetske baštine UNESCO-a primjenjuju smjernice i standardi UNESCO-ve Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. godine, kao i standardi koje promovira Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline ICOMOS.
Sličnog mišljenja je i Francesco Bandarin, bivši direktor UNESCO-vog World Heritage Centra (2000.-2010.) i donedavni pomoćnik ravnatelja UNESCO-a za kulturu (2010. -2018.), koji smatra da se katedrala treba obnoviti u izvornom obliku jer je na popisu UNESCO-ove svjetske baštine zavedena kao jedna od prvih gotičkih građevina u svijetu, čija je vrijednost zahvaljujući Viollet-Le-Ducovoj velikoj kampanji restauracije između 1844. i 1864. godine sačuvana u punom sjaju. Bandarin je dodao kako se suvremenost ne treba očitovati na vidljivim elementima arhitekture nego u nevidljivim gestama – korištenju novih tehnologija za precizna mjerenja i provjeru statike građevine te u suvremenim konstruktivnim tehnikama i novim materijalima koji će osigurati dugotrajnu zaštitu izvornih obilježja i učiniti katedralu sigurnijom za posjetitelje.
Notre-Dame nakratko ujedinila duboko polariziranu Europu pa izazvala nove podjele
Ne slažu se svi da bi znamenita gotička katedrala trebala biti u potpunosti obnovljena u izvornom stilu. Britanski Reuters prenio je riječi arhitekta Petera Riddingtona iz Donald Install Associates-a koji je radio na restauraciji dvorca Windsor nakon što je 1992. godine oštećen u požaru, koji smatra da je katedrala već pretrpjela požare u prošlosti te je tijekom godina obnavljana u različitim stilovima. Riddington je dodao kako je zvonik koji se srušio ispred zaprepaštenih promatrača zapravo „dodatak“ izgrađen za vrijeme Viollet-le-Ducove obnove i restauracije u 19. stoljeću, koja ga je učinila znatno višim i složenijim od onog koji je ranije postojao te da je spomenuta obnova rezultirala i drugim značajnim promjenama na fasadi i interijeru zbog čega treba ostaviti mogućnost da građevina dalje evoluira. Sličnog mišljenja je Jonathan Foyle koji je kao šef World Monuments Funda radio na restauraciji mnogih baštinskih lokaliteta diljem svijeta. Foyle je za američki CNN izjavio kako „Notre- Dame nije fosilizirana građevina koja je ostala statična od početka 13. stoljeća, već je preživjela razne nesreće, revolucije i dva svjetska rata“ i dodao „nedavni požar možemo promatrati kao traumatičnu epizodu u dugoj povijesti cikličkog stvaranja, uništenja i popravka, kao dio povijesti ove veličanstvene katedrale". Na tom tragu je i prijedlog poznatog britanskog arhitekta Normana Fostera koji predlaže da se na mjesto požarom uništenog krovišta inkorporira krov od stakla i čelika, zajedno sa staklenim tornjem koji bi u svom podnožju imao vidikovac za posjetitelje.
Korištenja novih tehnologija ponekad su bila nužna da bi se kulturno-povijesno naslijeđe očuvalo kao što je to bio slučaj s gotičkom katedralom u Chartresu čije je krovište pojačano metalnim okvirom ili katedralom u Reimsu koja je u uslijed velikih razaranja pretrpljenih u Prvom svjetskom ratu obnovljena uz upotrebu betona. Spajanje prošlosti i suvremenosti ne znači nužno loše rješenje, no kada je riječ o obnovi spomenika poput Notre Damea najveća opasnost je rušiti postojeće zakone i procedure, a odluke o tome kako će se i kojim putem u obnovi krenuti ne smiju se donositi pod pritiskom politički zacrtanih deadline-a. (Ivan Guberina)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr