Izašao iz tiska novi broj časopisa: Informatica Museologica 45/46, 2014./2015.
U izdanju Muzejskog dokumentacijskog centra iz Zagreba, objavljen je najnoviji broj stručne publikacije Informatica Museologica 45/46, (2014/2015), koji pored dvije teme broja: Muzeji susjedstva i Pregled novih muzeja, novih stalnih postava i ostalih zanimljivih projekata iz svijeta hrvatskih muzeja u 2015., u već uobičajenim rubrikama donosi 43 autorska priloga.
Posebna vrijednost priloga Muzeji susjedstva autorice Mirjane Andrić Talijanac je da nam skreće pozornost na muzeje koji su se u međunarodnoj praksi pojavili potkraj šezdesetih godina i koji su danas prilično poznati suvremenoj muzeološkoj teoriji. Ono što je tim muzejima zajedničko je njihova zajednica, koja ih je često osnovala, podupirala, koja je njihova tema i njihova glavna svrha. Jedan od glavnih ciljeva tih projekata kao što navodi autorica je poticanje valorizacije vlastitog prostora, aktiviranje članova susdjestva radi vlastite dobrobiti, te uspostavljanja njihove međusobne komunikacije nasuprot većemu međusobnom otuđenju.
Predstavljeni muzeji i muzeološke akcije u ovom radu su Anacostia Neighborhood Museum iz Washingtona, nizozemski Volksbuurtmuseum iz Utrechta, District Six Museum iz Johannesburga, El Museo del Barrio iz New Yorka, Ecomuseu quarteirão cultural du matadouro iz Rio de Janeira, FHXB Friedrichshain-Kreuzberg Museum iz Berlina, projekt muzej Kvarta Udruge mladih muzeologa Kontraakcija iz Zagreba te projekt Zagrebački kvartovi Muzeja grada Zagreba.
Upravo u uoči 24. trijenalne generalne konferencijeu Milanu, ICOM je snažno istaknuo ideju da bi muzeji trebali preuzeti odgovornost za čuvanje i skrbi i za kulturnu baštinu oko njih, te bi zahvaljujući vještinama i znanju svojih stručnjaka, muzeji trebali postati središta za umrežavanje znanja, istraživačkih i znanstvenih aktivnosti, ali i centri za umrežavanja interpretacijskih centara lokalne baštine i promotori održivog razvoja. Zaključili bismo da bi se upravo sinergijskim djelovanjem ne samo muzeja već i lokalnih zajednica i njihovih inicijativa, kulturna baština trebala moći sačuvati za genaracije koje dolaze.
U drugoj temi broja željeli smo skrenuti pozornost na sve važne projekte koji su obilježili proteklu 2015. godinu. Autorica Ivona Marić nas u je u Pregledu novih muzeja, novih stalnih postava i ostalih zanimljivih projekata iz svijeta muzeja u 2015. informirala što je bilo važno u toj godini koja je obilovala važnim otvaranjima značajnih muzeja, kao i većeg broja novih stalnih postava.
Otvoreni su Muzej Vučedolske kulture, Muzej Sinjske alke, Muzej betinske drvene brodogradnje, Muzej svetog Frane, a Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka je u travnju 2015. otvorio Memorijalnu zbirku Lipa pamti kao treća dislociranu zbirku PPMHP-a. Novi stalni postavi su otvoreni u Zavičajnom muzeju Slatina, Prirodoslovnom muzeju Metković (u postavu je izložena Ornitološka zbirka koju je prikupio osnivač Muzeja, Dragutin Rucner), Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka („U obrani Domovine“ postav je Zbirke Domovinskog rata), Kninskom muzeju (postav „Oluja '95.“ posvećen vojnoj operaciji i Domovinskom ratu), Muzeju Međimurja Čakovec (otvorena nova tematska soba Čakovec na razmeđi 19. i 20. stoljeća: Fin de siècle u Čakovcu) te u Arheološkom muzeja u Zagrebu (dovršen je stalni postav Antičke zbirke).
U istoj rubrici slijedi niz autorskih priloga poput priloga autorice Kate Šikić Čubrić o Osnivanju Muzeja betinske drvene brodogradnje, priloga autora Vedrana Runjića o Muzeju hrvatskog vatrogastva i prilog autorice Renate Santo O tortureumu, novootvorenome Muzeju torture u Zagrebu.
U rubrici 'Riječ je o' autorica Snježana Kauzlarić nam je u prilogu Razmišljanje o baštini; Kuća Brlić u Slavonskome Brodu i Ivana Brlić-Mažuranić ukazala na značaj postojanja obitelji Brlić za povijest i kulturu hrvatskog naroda i potreba za muzeifikacijom građe - obiteljske knjižnice i arhiva nakon započete obnove obiteljske kuće na glavnom gradskom trgu u Slavonskom Brodu. Odnedavno je otkupom kuća Brlićevih postala vlasništvo grada Slavonskog Broda pa će se trebati započeti ozbiljno promišljati na koji način ova izuzetna baština treba biti muzealizirana. U preostalim rubrikama uvršten je cijeli niz priloga koji bilježe događanja, izložbenu djelatnost, ali i prenose iskustva i znanja s područja muzejske edukacije i preventivne zaštite koje će zasigurno biti interesantno pratiti.
Informatica Museologica 45/46, 2014./2015.
Za izdavača: Višnja Zgaga
Glavna urednica: Lada Dražin-Trbuljak
Lektorica: Zlata Babić
Prijevod sažetaka: Graham McMaster
Dizajn, prijelom i priprema za tisak: Igor Kuduz – D72
Tisak: Kerschoffset
Naklada: 600
Godina izdanja: 2016.
Broj stranica: 260
Časopis financirao i njegov izlazak iz tiska omogućio: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
ISSN 0350-2325
DARIAH-HR / Poziv na radionicu - tezaurusi i normativi
U okviru DARIAH-EU projekta Humanities at Scale te uz potporu IEF-ovog projekta Nematerijalna baština i digitalna humanistika u Institutu za etnologiju i folkloristiku (Šubićeva 42) 28. lipnja će se održati radionica pod nazivom “Održiv pristup digitalnoj kulturnoj i znanstvenoj baštini: tezaurusi i normativi”.
Radionica je namijenjena humanističkoj znanstvenoj zajednici kao i djelatnicima iz kulturnih ustanova (arhivi, knjižnice, muzeji i sl.) kojima su tezaurusi i normativni zapisi nužni za organizaciju znanja i informacija općenito, a neizostavan su segment u virtualnom semantičkom okruženju. Predavači i voditelji radionice bit će: Marco Racitti, Irena Kolbas, Ana Knežević Cerovski i Kristijan Crnković.
Predbilježbe za sudjelovanje na radionici primaju se najkasnije do 23. lipnja 2016. godine putem
linka.
Artists’ Studio Museum Network: portal o muzejima – kućama i ateljeima umjetnika
Artists’ Studio Museum Network portal je posvećen muzejima na području Europe smještenim u ateljeima i(li) kućama umjetnika. Trenutno je na njemu mapirano i prezentirano 69 muzeja i 121 umjetnik iz 19 država..
Projekt je pokrenula Watts Gallery – Artists’ Village, umjetnička galerija na jugozapadu Engleske (pokrajina Surrey), posvećena slikaru i kiparu iz viktorijanske ere Georgeu Fredericu Wattsu (1817 – 1904). Naime, nakon što je Watts Gallery početkom godine otvorena javnosti nakon sveobuhvatne restauracije, u sklopu čega su djelatnici galerije proveli komparativno istraživanje drugih sličnih muzeja širem Europe, pokrenut je tematski site posvećen ovoj specifičnoj vrsti umjetničkih muzeja. Cilj portala je međusobno povezati takve muzeje koji se, iako raznoliki po načinu prezentacije prostora i umjetnika vezanog uz njega, suočavaju sa sličnim izazovima – kako se oduprijeti beživotnom reproduciranju izvornog prostora.
Misao vodilja, kako stoji na mrežnim stranicama portala, poziv je posjetitelju da “otkrije prostore koji su inspirirali umjetnost ”. Među tih sto dvadeset umjetnika nalaze se velikani poput Rembrandta, Dürera, Henrija Matissea, Cézannea, Francisa Bacona i drugih, ali i mnogobrojni umjetnici značajni u nacionalnim okvirima pojedinih država. Hrvatska je trenutno zastupljena s dva umjetnika: Vlaho Bukovac i Ivan Meštrović, i tri muzeja: Kuća Bukovac iz Cavtata, te Galerija Meštrović u Splitu i Atelijer Meštrović u Zagrebu. Svaki od ta tri muzeja predstavljen je na svojoj stranici u sklopu portala s informacijama za posjetitelje, nekoliko kvalitetnih fotografija te lokacijom na karti. Na svakoj od stranica objavljen je i članak Kuće umjetnika kao muzeji: ishodišna mjesta umjetnosti i njezina razumijevanja Barbare Vujanović (Atelijer Meštrović) iz časopisa Kontura (br. 129).
MDC posjetili smo: Muzej bolnice Vrapče
Kada su u hrvatskom Saboru vodili akciju i prepisku s bečkim dvorom o potrebi otvaranja bolnice za psihijatrijske bolesti pisali su im: "Svi učeni narodi u Europi imaju svoju ludnicu pa moramo i mi!". Kako su u bolnici Vrapče početkom stoljeća izgledale čekaonice, povijesti bolesti ili pak košulja stezulja pogledajte u galeriji na web stranicama Muzejskog dokumentacijskog centra.
Galeriju pogledajte
ovdje.
Tate Modern u novom ruhu
Novo zgrada Tate Moderna, vrijedna 260 milijuna funti, otvorena je prošli petak u Londonu i već je proglašena najvažnijim novim kulturnim zdanjem u Velikoj Britaniji od izgradnje British Librarya 1998. i modelom muzeja za 21. stoljeće.
Ovo moderno kubističko zdanje na jedanaest katova, nazvano Switch house, dizajnersko je rješenje slavnih švicarskih arhitekata Herzog & de Meuron, koji su ujedno i osmislili adaptaciju izvorne napuštene Bankside elektrane na obali rijeke Temze. Riječ je o drugom dijelu projekta nadogradnje Tate Moderna, nakon što su u izložbeni prostor povodom Olimpijskih igara 2012. godine pretvorena dva glomazna podzemna naftna spremišta nazvana The Tanks.
Zahvaljujući Herzog & de Meuronu postojeći izložbeni prostor povećat će se za 60% novim galerijama, većim prostorom za privremene izložbe te dodatnim dvoranama za održavanje umjetničkih edukacija i performansa, a jedna od atrakcija je i krovna terasa koja nudi atraktivne panoramske poglede na London. Tim proširenjem novi Tate odgovara na stalno rastući broj posjetitelja, koji je prošle godine dosegao brojku od 5.7 milijuna posjetitelja, što je više nego dvostruki broj posjetitelja za koji originalni prostor otvoren 2000. godine predviđen.
Danas kad su mnogi muzeji suvremene umjetnosti prozivani zbog elitizma zbog nedovoljne zastupljenosti ne-zapadnjačkih umjetnika i izostavljanja umjetnika koji se u svom radu koriste digitalnim medijima, nova direktorica Tatea Frances Morris, ujedno i prva žena u povijesti na toj poziciji, smatra da bi novi Tate trebao predstavljati umjetnike i pokrete koji su zanemareni u klasičnim udžbenicima povijesti umjetnosti, a koji su dali veliki doprinos razvoju moderne umjetnosti. Najpoznatija djela u posjedu Tate Moderna, poput Matissea ili Picassa trebala bi i dalje biti dio stalnog postava, koji će biti upotpunjen s više djela koja potječu iz Latinske Amerike, Afrike, Azije, Bliskog istoka i Istočne Europe.
„Novi Tate nije samo napredan i provokativan u svojoj fizičkoj formi nego i novom izložbenom koncepcijom, kojom ćemo pokazati kako su umjetnici iz cijelog svijeta doprinijeli modernoj umjetnosti i kako još uvijek doprinose. Tako ćemo našim starim prijateljima Pablu Picassu, Josephu Beuysu i Marku Rothku pridružiti nove prijatelje –Saloua Raouda Choucaira, Meschaca Gabu, Daidu Moriyamu i Cilda Meirelesa. Ako želimo da muzej bude relevantan i u 21. stoljeću, a ne da postane mauzolej, moramo se prilagoditi promjenama u svijetu, moramo promišljati prošlost kroz oči sadašnjosti, moramo postati javni forum”, rekla je Morris.
Puškinov muzej – među ratnim plijenom i Franjo Vranjanin
Pruska zaklada za kulturnu baštinu objavila je “otkriće” 59 skulptura iz razdoblja renesanse nestalih tijekom Drugog svjetskog rata iz berlinskog Kaiser Friedrich muzeja (danas Bode muzej). Skulpture Donatella, Luca della Robbiaje, Nicole i Giovannija Pisana, Verrocchia i Francesca Laurane, našeg Franje Vranjanina, “skrivale” su se 70 godina u moskovskom Puškinovom muzeju.
Skulpture su tijekom rata bile pohranjene u bunkeru u Friedrichshainu. Vjerovalo se da su sve nakon dva požara 1945. bile uništene. Irina Antonova, koja je radila u Puškinovom muzeju od 1946., a bila direktorica tog muzeja od 1961. do 2013. cijelu se svoju karijeru borila protiv povrata njemačkih umjetnina. Štoviše, pred samo umirovljenje, 2012. u razgovoru za Der Spiegel na pitanje ima li još njemačkih umjetnina skrivenih u depoima njena i drugih ruskih muzeja odgovorila je da “ozbiljno i sasvim iskreno govoreći nema više ničega od ikakvog značaja, posebice u mom muzeju”. No, da budem potpuno iskrena, dodala je, pitanje ratnog plijena je pitanje primarno etičke prirode. Ono ima veze s moralom, a ne financijskom kompenzacijom Rusije. Ne može netko jednostavno okupirati neku zemlju, uništiti muzeje i pogaziti korijene njene kulture, kao što su to Nijemci učinili. To je povijesna lekcija za cijeli svijet”.
Nije ona jedina koja tako misli. Mnogi građani Rusije i danas smatraju da su umjetnine pokradene iz Njemačke kompenzacija za 427 uništenih sovjetskih muzeja i 4000 knjižnica namjerno razorenih tijekom napada na Rusiju. Vjeruje se da su ruske snage iz Njemačke odnijele između dva i dva i pol milijuna umjetničkih djela. U razdoblju između 1955. I 1960. Istočnoj je Njemačkoj Vraćeno je oko milijun i pol predmeta među njima i Pergamonski oltar, no procjenjuje se da se oko deset posto umjetničkog plijena i danas zadržalo po ruskim muzejima i zbirkama. Od 1990. Rusi su počeli otvorenije priznavati koje su umjetnine zadržali. Najpoznatije je Schliemannovo Trojansko blago iz Pergamon muzeja u Berlinu koje se i danas nalazi u Puškinovom muzeju. Takva praksa je čak i ozakonjena 1997. kada je Duma proglasila umjetnine popljačkane u Njemačkoj trajnim vlasništvom države.
I dok politički napori u rješavanju pitanja vlasništva nisu urodili plodom suradnja muzeja i kustosa se nastavlja s ciljem da se lociraju, identificiraju, restauriraju i izlože pronađena djela za koja se vjerovalo da su uništena ili nestala. Neville Rowley, kustos talijanske renesanse u Bode muzeju u Berlinu kaže da su bili uvjereni da je i ovih 59 skulptura u potpunosti bilo uništeno. Većina je oštećena, a dio u fragmentima, no postoje planovi da se izlože u Puškinovom muzeju kad se završi proces restauriranja. Prema pisanju Art Newspapera Hermann Parzinger, predsjednik Pruske zaklade za kulturnu baštinu ne isključuje da će biti još novih otkrića, no rezultati istraživanja bit će objavljeni tek 2019.