Newsletter, broj 37., 23. 5. 2017.

Predavanje Kalle Kallio – Hrabri muzeji u susret novom vremenu

"Hrabri muzeji u susret novom vremenu" tema je predavanja koje će u Muzejskom dokumentacijskom centru, u Ilici 44/II, 31. svibnja u 10 sati održati jedan od vodećih finskih muzeologa Kalle Kallio, dugogodišnji direktor finskog Muzeja rada (Työväenmuseo) u gradu Tampereu.

Svjedočimo da se proteklih godina muzeji dramatično mijenjaju: postaju otvoreniji, inkluzivniji, raznolikiji i aktivniji nego ikada. „Hrabri muzeji“ obrađuju tešku povijest i spremni su za izazove novog doba. Kallio će na predavanju govoriti o društvenoj promjeni europskih muzeja i pitanju sporne povijesti na primjeru baštine radništva i rada.

Finski Muzej rada utemeljen je 1993., a već 1996. postaje nacionalnim muzejom društvene povijesti i povijesti rada. Smješten je u staroj tvornici pamuka u središtu Tamperea. Njegov postav nudi pregled povijesti industrijskog doba, radništva i civilnoga društva iz različitih perspektiva. Inovativne izložbe predstavljaju najzanimljivija društvena pitanja, radničku kulturu, vizualne umjetnosti i politiku od 19. stoljeća do danas. U središtu su "obični" ljudi, a njihov svakodnevni život i rad prikazan je kroz zanimljive priče.

Zbirke ovog muzeja su kompleksne, osnovu čini tehnička baština od parnih strojeva iz vremena ranih 1900-ih iz Muzeja stojeva (Höyrykonemuseo) i građa vezana uz proizvodnju tekstila iz Muzeja tekstila (Tekstiiliteollisuusmuseo) kao i ona Finskog muzeja gluhih osoba (Kuurojen museona) i Lenjinovog muzeaja (Lenin-museonoma) koji je potpuno obnovljen u ljeto 2016. te danas prezentira sveobuhvatan i kritičan pogled ne samo na Lenjina već i na zajedničku povijest Finske i Rusije.

Lenjinov muzej (Lenin-museonoma) osnovan je 1946. u Tempereu, mjestu povijesnog susreta Lenjina i Staljina. U trenutku osnivanja imao je vanjskopolitičku ulogu podsjećanja na Lenjinovu odluku da se Finskoj zajamči nezavisnost. Danas je postav obogaćen multimedijom, koja omogućava doživljaj ne samo najvažnijih događanja, nego i svakodnevnice, pa i teških tema poput Gulaga i brojnih ljudskih tragedija u vremenu totalitarizma i rata. Lenjinov muzej nominiran je 2017. za muzej godine.

Danas, ovi su muzeji pronašli svoje mjesto kao baštinske institucije s naglašenom kritičnošću i snažnom društvenom odgovornošću. Polaze s pozicije da „baštinizacija“ nije nikada pravocrtna te da se dobra, loša i ružna baština često razdvajaju ili prešućuju kroz vrlo selektivan proces. Razvoj muzeja rada usko je povezan sa širim shvaćanjem baštine i novim konceptima djelovanja muzeja, pri čemu oni nastoje ponuditi novu interpretaciju društvene inkluzije i muzejskog aktivizma tako da važan dio strategije Finskog muzeja rada čini i prikupljanje baštine seksualnih / rodnih manjina ili prezentiranje povijesti osoba s posebnim potrebama.

Predavanje će završiti pregledom nekih korisnih alata za "hrabre muzeje".

O predavaču:

Kalle Kallio, jedan je od vodećih mladih muzeologa Finske. Od 2005.-2016. radio je kao ravnatelj muzeja Muzej rada (Työväenmuseo museum, Tampere).

Zahvaljujući svom živom interesu za baštinu Kallio je od 2010. predsjednik Worklaba (Međunarodna udruga muzeja rada), potpredsjednik je Finskog muzejskog društva, a djeluje u upravnim tijelima niza baštinskih zaklada i odbora. On je predsjedavajući u radnoj grupi za izradu nove muzejske politike Finske, koja je objavljena u ožujku 2017. Kallio sada radi kao predavač na muzejskim studijima u Tampereu gdje se bavi uz ostalo strategijom, evaluacijom i ekonomijom u muzejskoj djelatnosti. (Tončika Cukrov)

►vrh

Muzej Đakovštine – otvoren stalni postav arheologije

U Muzeju Đakovštine povodom Dana grada Đakova 8. svibnja 2017. godine, otvoren je stalni arheološki postav s više od 300 predmeta od prapovijesti, antičkoga i rimskoga razdoblja do srednjega vijeka Đakova i Đakovštine.

Na otvorenje postava arheologije u Muzeju Đakovštine čekalo se od 2002. kada su započeli radovi na stalnom postavu. Muzej je otvarao stalni postav u fazama, 2005. etnografski postav, 2006. povijesni postav Đakovštine, a arheologija je morala čekati završetak dvorišne zgrade kako bi se dislocirali čuvaonice i knjižnica iz glavne zgrade i tako stvorili uvjeti za stalni postav arheologije.

Koncept stalnog postava započeo je danas umirovljeni kustos Muzeja Đakovštine Ivo Pavlović, a razradile su ga i dovršile bivša kustosica Ana Grbeša i sadašnja, Jelena Boras. Likovno oblikovanje i prostorna artikulacija povjereni su mr. sc. Mariu Beusanu, profesoru na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, koji je ranije oblikovao i etnološki i kulturno-povijesni postav Muzeja Đakovštine. Stručni suradnici na novom arheološkom postavu su dr. sc. Krešimir Filipec (Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za arheologiju), dr. sc. Branka Migotti, dr. sc. Tino Leleković (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Odsjek za arheologiju), dr. sc. Jacqueline Balen (Arheološki muzej u Zagrebu), Tomislav Hršak i Dragana Rajković (Muzej Slavonije).

Kroz sedam prostorija, izloženo je više od 300 predmeta kronološki raspoređenih od prapovijesti do kasnoga srednjeg vijeka Đakovštine. Posjetitelji imaju priliku vidjeti, između ostalog, kasnoantička pozlaćena dna staklenih plitica koja su pronađena na Štrbincima, dijelove brončanodobne ostave Punitovci, te srednjovjekovne grobne i naseobinske nalaze s lokaliteta Đakovo – Župna crkva. U postavu se nalazi fizička i virtualna rekonstrukcija bakrenodobne kuće s lokaliteta Tomašanci – Palača koju su izradili dr. sc. Jacqueline Balen i Marin Mađerić. Velik dio izloženog materijala potječe s istraživanja vođenih na dionici trase autoceste Svilaj – Đakovo – Osijek, koja su nam otkrila mnoštvo novih podataka o životu ljudi od početka naseljavanja ovoga prostora. Budući da je većina materijala s tih istraživanja pohranjena u Muzeju Slavonije u Osijeku, zahvaljujući suradnji i susretljivosti kolega, izložen je i taj dio materijala. Na spomenutim iskopavanjima sudjelovalo je mnogo naših sugrađana kojima će sigurno biti zanimljivo vidjeti izložene predmete čijem su otkriću sami doprinijeli te time postali dionici ove arheološke priče.

Stalni postav arheologije realiziran je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Grada Đakova. U ime Ministarstva kulture, na otvorenju je govorila pročelnica Konzervatorskog odjela u Osijeku, Ivana Sudić. Čestitala je svima koji su radili na realizaciji postava te svima koji su vodili arheološka istraživanja na prostoru Đakovštine. Postav je otvorio dogradonačelnik grada Đakova, Mirko Ćurić, naglasivši važnost arheološkog postava za Muzej Đakovštine, grad Đakovo i njegovu okolicu.

Kako je naveo ravnatelj, mr. Borislav Bijelić otvorenjem stalnog postava arheologije zaokružen je koncept trodijelnog stalnog postava Muzeja Đakovštine čime se posjetiteljima konačno može predstaviti cjelokupna poznata povijest i kultura Đakova i Đakovštine. (Jelena Boras, kustosica Muzeja Đakovštine)

Foto: Muzej Đakovštine

►vrh

Donacije – portugalski Azulejosi u postavu MUO

Muzej za umjetnost i obrt iz Zagreba otvorio je na Međunarodni dan muzeja izložbu "Azulejos", izložbu 11 panoa portugalskih pločica nastalih u Portugalu u 18. stoljeću. Riječ je o donaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH jer su pločice, zajedno sa zgradom bivšeg veleposlanstva, sukcesijom pripale Hrvatskoj.

Početkom 2014. godine, kada je pokrenut postupak prodaje zgrade, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Lisabonu angažiralo je stručnjake Nacionalnog muzeja azulejosa u Lisabonu (Museu Nacional do Azulejo) za procjenu i točno datiranje pločica. Nalazi stručnjaka pokazali su kako umjetničke pločice datiraju iz 18. stoljeća te pripadaju tzv. "zlatnom dobu azulejosa" iz vremena vladavine Ivana V. (João V; 1706–1750) i procvata baroka u Portugalu, kada su se njima ukrašavale crkve, samostani, palače i građanske kuće u Portugalu, diljem Portugalskog imperija i u Brazilu. To razdoblje je upravo po portugalskom kralju Ivanu V. poznato i pod nazivom estilo joanino, a pripadaju mu i ove plavo-bijele pločice.

Nakon dobivene dozvole od nadležnih portugalskih vlasti za trajni izvoz pločica iz Portugala i sklopljenog Darovnog ugovora s Muzejom za umjetnost i obrt, pločice su iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Lisabonu dovezene u Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu gdje su predstavljene javnosti na izložbi koja je otvorena uz nazočnost portugalskog i hrvatskog predsjednika.

O važnosti umjetnosti azulejosa ponajbolje svjedoči činjenica da je portugalski parlament ove godine Rezolucijom jednoglasno proglasio 6. svibnja kao Nacionalni dan azulejosa. Azulejosi ( portugalske umjetničke pločice) čine jedan od najvažnijih segmenata portugalskog kulturno-umjetničkog nasljeđa, mogli bismo reći da su sastavni dio identiteta Portugala. Štoviše, portugalski stručnjaci pripremaju dosje za kandidaturu i uvrštenje azulejosa na listu svjetske baštine UNESCO-a.

Na panoima s portugalskim umjetničkim pločicama koji se mogu razgledati u MUO-u u modro-bijelom osliku predstavljene su pomorske scene, figure u pejzažu, galantne scene, motiv neravnoga kamena te rocaille i cvjetni motive, umjetninama kakve dosad nije posjedovao niti jedan muzej u Hrvatskoj. Na tržištu umjetnina ovako bogati figuralni panoi dosežu vrijednosti iznad četvrt milijuna eura.

Autor i kustos izložbe je dr. sc. Marina Bagarić, muzejska savjetnica, voditeljica Zbirke arhitekture i Zbirke keramike MUO . Konzervatorske zahvate na portugalskim keramičkim pločicama i rješenje njihove prezentacije osmislila je mr. art. Maja Velicogna Novoselac, restaurator savjetnik, voditeljica Odjela restauratorskih radionica MUO.

Foto: Muzej za umjetnost i obrt, HINA/Danijel Kasap

►vrh

Međunarodna suradnja – "Hrvatska fotografija" u Crnogorskoj galeriji umjetnosti

U sklopu višegodišnje suradnje između Narodnog muzeja Crne Gore i Muzeja grada Rijeke u Cetinju, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti Miodrag Dado Đurić, jednoj od ustanova u sastavu glavnog nacionalnog muzeja, otvorena je izložba Hrvatska fotografija u zbirci Muzeja grada Rijeke (do 25. lipnja).

Muzej grada Rijeke dvadeset godina sustavno prikuplja autorske fotografije modernih i suvremenih fotografa. "Okupljajući našu zbirku nisam se usmjerio na spektakularne manifestacije života zabilježene fotografijom, prednost sam davao autorskoj kreativnosti i izložbenoj fotografiji, povećanjima ponajprije namijenjenim umjetničkim galerijama i izložbenim prostorima" kaže autor izložbe Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke.

"Prvi primjerci izložbenih povećanja u zbirci Muzeja grada Rijeke sežu u 1930-e, a prve fotografije u boji iz sedamdesetih su godina. Isprva su se uglavnom češće radili dijapozitivi i pokazivali na posebnim projekcijama, poslije se povećavaju i izlažu fotografije u boji. Potkraj devedesetih godina sve više fotografa prelazi na digitalnu fotografiju i započinje posve novo doba fotografije, koje također imamo primjereno zastupljeno u zbirci sve do današnjih dana".

Autor izložbe Ervin Dubrović uvjeren je "da se na osnovu radova četrdesetorice izabranih hrvatskih fotografa zastupljenih u zbirci Muzeja grada Rijeke može steći dobar uvid u osam desetljeća moderne i suvremene hrvatske fotografije i još bolji u stvaralaštvo pojedinih fotografa."

U sklopu izložbe bit će kao posebna cjelina prikazan ciklus fotografija Stanislava Beličke pod naslovom Riječka industrijska priča. Riječ je o radovima snimanim od 2010. do 2013. za istoimenu izložbu o riječkoj industrijskoj ostavštini, s kojom je Muzej grada Rijeke već uspješno gostovao u Neussu u Njemačkoj, u Novom Sadu i Osijeku.

U sklopu dosadašnje suradnje s crnogorskim muzejima i umjetnicima priređena je u Muzeju grada Rijeke izložba Hrvatska umjetnost iz zbirke Narodnog muzeja Crne Gore, a potom je postavljena samostalna izložba kipara Pavla Pejovića u Galeriji Kortil.

Muzej Grada Rijeke je u Crnoj Gori već gostovao s izložbom More, kamen, grad koja je pokazivala slike iz likovne zbirke Muzeja.

Poslije nastupa u Crnoj Gori, ova će izložba dijelom biti prikazana u Kini i potom u Srbiji, a na kraju ovoga puta bit će predstavljena i riječkoj publici.

Crnogorska galerija umjetnosti Miodrag Dado Đurić otvorena je 2012. u adaptiranoj zgradi nekadašnjeg Trgoprometa, kao dio Narodnog muzeja Crne Gore. U pet godina koliko postoji Galerija je ugostila izložbe velikih svjetskih umjetnika poput Picassa, Victora Vasarelyja, Sigmara Polkea, ali i velik broj umjetnika iz Hrvatske, izložbe Vaska Lipovca, Ivana Picelja, Sandre Vitaljić, Jagode Popović... (Muzej grada Rijeke/MDC)

Foto: Muzej grada Rijeke

►vrh

Franjevački samostan Fojnica – muzej učitelj života

Muzej franjevačkog samostana u Fojnici našao se ove godine među 46 odabranih europskih muzeja, kandidiranih za nagradu Europski muzej godine – ne bez razloga – ovaj muzej samo svojim odnosom prema osobama s invaliditetom mogao bi poslužiti kao model mnogo većim muzejskim kućama.

Franjevački samostan i njegov muzej nalazi se u Fojnica u središnjoj Bosni gdje su prve zgrade samostana i crkve sagrađene još koncem 14. stoljeća. Fojnički fratri pastorizirali su prostor uz lijevu obalu rijeke Bosne sve do Save, pa preko Banje Luke do Bihaća, Livna, Duvna, Rame i svu današnju središnju Bosnu, i što god bi vrijednoga pronašli na tim lokacijama, pohranjivali bi u Fojnici.

Fojnica je bila škola za mladiće koji se spremali za svećenike, tu su bili i profesori i trebalo je nabavljati ili pak pisati knjige. U Fojnici su stanovali biskupi koji su nabavljali i ostavljali ovom samostanu knjige, crkveno posuđe i misno ruho. U Fojnici su također stanovali provincijali Bosne Srebrene pa su i njihove ostavštine završavale ovdje. Mnogi ugledni franjevci iz Fojnice po svijetu su završavali visoke škole, te vraćali se ovdje i donosili svoje blago u knjigama, rukopisima, bilješkama. Franjevci su, nadasve, završavali svoje živote i ovdje u Fojnici pa svoju baštinu ostavljali ovom samostanu.

U samostanu u Fojnici čuva se najstarija slika u BiH. Slika je iz godine 1328., tempera na dasci, vaza s cvijećem, talijanskog slikara. Zanimljivo je kad su fratri iz Italije pošli fratrima u Fojnicu da su im ponijeli umjetničku sliku, a ne, recimo, misno vino! Slika je sačuvana jer su je fratri cijenili i jer je manjeg formata pa se mogla nositi, sakriti i čuvati. Među umjetničkim djelima ističe se i drvena "Pieta" veoma vrijedno umjetničko djelo koje je nedavno restaurirano.

Već u 12. stoljeću u Fojnicu dolaze zlatari iz Dubrovnika, ovdje otvaraju svoje radionice i poučavaju domaće ljude tim vještinama. Danas se u samostanu čuva bogata zbirka tih rukotvorina: crkveno posuđe, križevi, svijećnjaci koji svjedoče veliko zanatsko umijeće, a nama su posebno vrijedni jer su rađeni od fojničkog srebra i zlata, rađeni u Fojnici i uradili su ih fojnički majstori. U drugu skupinu spadaju ukrasi za žene i muškarce: naušnice, prstenje, ovratnici, ukrasne toke, ježderi (ukrasi oko struka), ukosnice... Posebno mjesto zauzima Zdjelica iz fojničke zlatarske radionice iz 15. stoljeća.

Zbirka crkvenog ruha posebno je zastupljena u ovom samostanu, također je rađena ovdje, ali i dobavljana iz drugih zemalja, kao i darovi visokih crvenih i političkih dužnosnika. Etnografska zbirka vezana je uz ove krajeve i vrijeme u kojem je nastajala.

Ono što je najvrednije u Fojnici je samostanski arhiv i knjižnice. Arhiv je vrijedan jer svjedoči o stoljećima povijesti BiH, a od knjižnica najvrednija je ona starih knjiga koja broji oko 10.000 naslova podijeljenih u 24 teme: teologiju, matematiku, fiziku, kemiju, zemljopis, medicinu, jezikoslovlje, klasične pisce, civilno pravo i crkveno pravo, psihologiju, glazbu crkvenu i svjetovnu, liturgiju, variju... Među knjigama imamo skupinu od 75 knjiga napisanih rukom, herbarij star oko 400 godina, bibliju staru 400 godina, u tri velika sveska, napisana na arapskom jeziku. Ističe se i osmojezični rječnik u dva toma, iz 17. stoljeća, a imamo i rječnik lexici turcico-arabico-persico, napisao Meninski, izdan u Beču, 1680. godine, u četiri toma. Na žalost, nemamo prvi tom, jer kad je došla Austrija da nas "oslobodi", oslobodila nas i prvog toma ovog rječnika. Nisu ga imali pa im fratri dali za izložbu u Beču i nikada ga nisu vratili.

Fojnički grbovnik iz 1340. godine također je raritet, premda mu se osporava godina nastanka, a izuzetno je bogata i dragocjena zbirka knjiga koje su napisali bosanski franjevci: fra Matija Divković, fra Stipan Margetić, fra Pavo Posilović, fra Ivan Bandulović, fra Marko Dobretić, fra Ivan Ančič, fra Filip Lastrić-Oćevac, fra Jerolim Filipović, fra Lovro Bračulović, fra Josip Lipovčić, fra Augustin Milietić, biskup i drugi.

Knjižnica novijih knjiga, izdanih nakon 1850. godine namijenjena je đacima, studentima i znanstvenicima. Što god je izlazilo u bivšoj državi i nešto vrijedilo fratri su to nabavljali. Rat je to prekinuo i tu prazninu nadamo se popuniti.

Posebnu pažnju smo posvetili suradnji s osobama s invaliditetom. U Fojnici postoje dva zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba s oko 800 štićenika. Neki od njih su i naši volonteri u muzeju, a njihovi radovi su izloženi u muzeju koje turisti rado kupuju. Sav prihod od njihovih suvenira odlazi Zavodima.

Na Braiellovom pismu imamo sve važne upute gdje se što nalazi, na tom pismu imamo i važne dokumente: Ahdnamu, Fojnički grbovnik, između ostalih, a imamo i stalnu postavku taktilne izložbe za slijepe, prve u našoj zemlji koja je pozitivno odjeknula u široj javnosti. Od naših volontera/osoba s invaliditetom smo naučili da ništa za njih ne radimo bez njih, oni tako žele.

U radu s našim volonterima, zajedno stvaramo muzej posebnim u kojem naši posjetitelji, kad vide zajedničko kulturno nasljeđe katolika, muslimana, pravoslavaca, jevreja i drugih na jednom mjestu, zaborave na sadašnjost i stvarnost, vraćaju se u prošlo vrijeme, i nakon obilaska, postavljenih pitanja i dobivenih odgovora budu ponosni, sretni, tolerantni, empatični i puni poštovanja drugog i drugačijeg. I uvijek nam se vraćaju.

Rad našeg muzeja temelji se na zaštiti kulturne i povijesne baštine, kao i prikupljanju, obradi, pohrani i zaštiti muzejske građe i njene prezentacije javnosti putem stalnih i povremenih izložbi.

Rad našeg muzeja je na ponos naše države, svih njenih naroda i nacija, a posebno franjevaca jer naš je muzej, biblioteka, arhiv, pinakoteka, arheologija, numizmatika, zbirka oružja, ... jesu doista učitelji života. (fra Janko Ljubos, kustos)

više na stranicama Franjevačkog samostana u Fojnici

Foto: Muzej Franjevačkog samostana u Fojnici

►vrh

"Gajba i tić" – pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre

Gajba i tić: pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre naziv je izložbe otvorene 27. travnja 2017. godine u pulskoj galeriji Svetih srca, koja tematizira erotičnost u Istri od prapovijesti do danas.

Veliki izložbeni projekt nastao je u Koordinaciji istarskih muzeja, a kao motiv izložbe poslužile su popularne taranke, narodne pjesme o gajbi i tiću, muškom i ženskom spolnom organu. Naziv svakako ima preneseno značenje - ono "raskrito" manifestira se kroz humor i snažnu samoironiju, dok je ljubav i stvarni intimni život "pokriven" u simbolici predmeta koji su izloženi na izložbi.

Ovo nije kič, ovo nije promocija šunda, ovo je visoko estetizirana erotika naših starih od prapovijesti preko antike, srednjega vijeka do današnjih dana, rekao je na otvaranju ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo i dodao kako se radi o zahtjevnom projektu, plodu trogodišnjeg rada kustosa Povijesnog i pomorskog muzej Istre i Arheološkog muzeja Istre, kojima su se kao partneri na projektu pridružili Pomorski muzej "Sergej Mašera" iz Pirana, Pokrajinski muzej iz Kopra, Gradski muzeji iz Trsta i Nacionalni arheološki muzej iz Aquilee.

Ovo je druga izložba Koordinacije istarskih muzeja, realizirana nakon vrlo hvaljene i nagrađene izložbe Ki sit ki lačan – o prehrani u Istri, na joj posjetitelji imaju prilike razgledati preko 450 predmeta prikupljenih iz muzeja, privatnih zbirki i obiteljskih ostavština, a koji se protežu od prapovijesti do današnjih dana i većinom prate mušku i žensku liniju prihvaćanja teme spola i spolnosti. Poseban dio izložbe posvećen je nematerijalnoj kulturi – prikupljena su mnogobrojna svjedočanstva, narodne pjesme sa skrivenom seksualnom porukom, poslovice i eksplicitni vicevi.

Izložba tematizira muškost i ženstvo, otvorenost i zatvorenost Istre, eros i erotičnost viđene s muške i ženske strane. Izložba suprotstavlja suzdržano i sputano onom otvorenom i razigranom u karakteru i mentalitetu Istrana Nije bilo lako odabrati i posložiti sve te predmete, a sam je postav bio uvjetovan i prostorom Svetih Srca – pojasnio je Mauricio Ferlin, dizajner postava.

Uz mnogobrojne suradnike autori izložbe su: Katarina Marić iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Ivona Orlić iz Etnografskog muzeja Istre, Tajana Ujčić iz Zavičajnog muzeja gada Rovinja i Mauricio Ferlin koji je ujedno i dizajner postava.

Izložbu je moguće razgledati do 31. listopada. (MDC)