Newsletter, broj 22., 25. 10. 2016

Osnažiti vidljivost i uporabnu vrijednost muzejskih izložbenih, istraživačkih, znanstvenih i edukativnih projekata zabilježenih u velikom rasponu publikacija!, geslo je ovogodišnje izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija. Izložba će se održati u sklopu ovogodišnjeg Interlibera, koji se otvara utorak 8. studenog na Zagrebačkom velesajmu, a organizator je Muzejski dokumentacijski centar (MDC) iz Zagreba.

Na 35. jubilarnoj izložbi, koja se u kontinuitetu održava od 1982. godine, MDC će izložiti 683 nova naslova - kataloga izložaba i muzejskih zbirki, vodiča kroz stalne postave, monografija i časopisa kao i 11 elektronička izdanja i 290 plakata nastalih u produkciji muzeja i galerija.

MDC je pažnju publike počeo usmjeravati na muzejsko izdavaštvo 1982.godine kao nositelj inicijative o objedinjavanju izdavačke djelatnosti muzeja i galerija bivše Jugoslavije i osnivanju stalnog izložbenog prostora znanstvenih i informativnih publikacija. Prva izložba publikacija muzeja i galerija održana je u sklopu Proljetnog zagrebačkog velesajma od 19. do 25. travnja i najavljena je riječima: Muzejsko-galerijske ustanove snažan su, ali nedovoljno uočen, izdavački sektor. Od tada pa do danas predstavljeno je ukupno 17.019 novih naslova, a zanimljivo je i spomenuti da izdavačku djelatnost hrvatskih muzeja i galerija nisu zakočile ni ratne godine (1991.-1995.) tijekom kojih su mnogi muzeji imali stalne postave i građu pohranjenu u depoima.

Na ovogodišnjoj izložbi sudjeluje 119 muzeja iz 67 hrvatskih gradova i u nedostatku specijaliziranih muzejskih knjižara ova izložba je najcjelovitiji i jedini oblik predstavljanja širokog spektra muzejskih tema i njihovih realizacija, a ujedno jedinstvena prilika za sve posjetitelje Interlibera da se upoznaju sa muzejskim izložbama i događanjima koja su obilježila tekuću godinu u hrvatskom kulturnom životu.

Kao i svake godine, knjižni noviteti u najvećem broju obrađuju likovne teme. Ovom prilikom skrećemo pozornost na likovne monografije i opsežnije kataloge renomiranih slikara, kipara i arhitekata – Kipar Johannes Komersteiner i njegov krug (Muzej za umjetnost i obrt), Alberto Giacometti: Portreti sadašnjosti (Umjetnički paviljon u Zagrebu), Munir Vejzović: Zagrljaj erotike i plastike (Moderna galerija, Zagreb), a pažnju će svakako privući i Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse (Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb).

Povijesne teme uvijek su bile važan dio muzejskog nakladništva, a među naslovima izdvajaju se Bili smo samo brojevi: Istrani u koncentracijskim logorima u Drugome svjetskom ratu (Povijesni i pomorski muzej Istre) i Veličanstveni Vranyczanyjevi: umjetnički, povijesni i politički okvir života jedne plemićke obitelji (Matica hrvatska, Muzej za umjetnost i obrt). Posebnu pozornosti privlači i opsežan monografski katalog Varaždin pod krunom Habsburgovaca (Gradski muzej Varaždin).

Sve ljubitelje narodnih nošnji i etnokreacija razveselit će publikacije Muzeja Moslavine: Narodne nošnje Moslavine, Hrvatske Posavine i Banovine, Gradskog muzeja Nova Gradiška: Muške narodne nošnje zapadne Slavonije: Požega, Pakrac, Novska, Nova Gradiška i Povismo i sukno: kaštelansko tradicijsko ruho (Etnografski muzej Split i Muzej grada Kaštela).

Must read su i dva izdanja koja se bave nadnaravnim bićima - Čarobna družba: vjerovanja u nadnaravna bića u Podravini( Etnografskog muzej Zagreb) te Vile s Učke: žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja (Povijesni i pomorski muzej Istre), a tema smrti obrađena je u katalogu Put u vječnost (Galerija Klovićevi dvori).

Sve muzejske publikacije moći će se razgledati na štandu MDC-a na Interliberu od 8. do 13. studenoga u Paviljonu 6 Zagrebačkog velesajma. Autorica izložbe, kataloga i predgovora katalogu je mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić knjižničarska savjetnica iz MDC-a, a dizajna Boris Ljubičić. (MDC)

Na proslavi 97 rođendana zagrebački Etnografski muzej pohvalio se najljepšom čestitkom - njihov projekt izrađen u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom pod nazivom „Obnovljena baština za pametan i održiv razvoj u hiperpovezanom svijetu“ prošao svih šest razina evaluacije i dobio sredstva iz EU fondova.

Muzej je u siječnju 2016. zajedno s partnerom prijavio projekt uređenja spomeničkog kompleksa od tri zgrade na natječaj za izradu projektne dokumentacije kojom planiraju aplicirati za dodjelu sredstava europskih fondova za provedbu cijele investicije. “Zadovoljni smo što je naš projekt odlično ocijenjen i u potpunosti je uvaženo naše financijsko traženje od 6.094.300,00 kuna koje će se iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija sufinancirati u maksimalnom iznosu od 80%”, kazala je ravnateljica Etnografskog muzeja u Zagrebu Goranka Horjan, koja je projekt koncipirala zajedno sa suradnicima iz Hrvatske gospodarske komore.

Ukupna vrijednost investicije procjenjuje se na oko 90 milijuna kuna. Projekt povezuje kulturu i gospodarstvo slijedeći strategije na europskoj, nacionalnoj i gradskoj razini. Uz podršku osnivača Grada Zagreba Etnografski muzej će dobiti nove prostore, novi postav, a jedna od najljepših secesijskih zgrada u Zagrebu bit će u potpunosti obnovljena.

U sklopu proslave 97 rođendana muzeja glavna projektantica obnove pročelja zgrade Blanda Matica, pomoćnica ravnatelja za posebne projekte u Hrvatskom restauratorskom zavodu, prezentirala je sadašnji, izvorni i budući izgled zgrade, kao i detalje iz projekta u čijoj izradi je najveći problem bio što u muzeju nije nađena dokumentacija vezana uz obnovu pročelja. Rekonstruirat će se ne samo ukrasi na pročelju, kupola i skulpture već i žare čiji novi izgled i način na koji se došlo do njihove 3D rekonstrukcije je predstavio Boris Dundović iz HRZ-a.

Cjelokupni projekt obnove, kako kažu u Etnografskom muzeju, na inovativan način promiče sinergiju poduzetništva i kulture s ciljem osiguranja održivog razvoja i povećanja zapošljavanja. Osim novouređenih prostora i atraktivnih postava, planiraju se brojne aktivnosti usmjerene na edukaciju i učenje kroz interaktivne programe, povećanje dostupnosti svim kategorijama posjetitelja, povezivanje s kulturnim industrijama uz primjenu novih tehnologija, uvođenje dodatnih sadržaja za posjetitelje, suradnja s obrtnicima i poduzetnicima i organiziranje tematskih događanja. Na taj način će projekt najizravnije doprinositi bogatstvu ponude za različite kategorije turista u gradu. (MDC)

Nakon 41 godine, koliko je prošlo od osnivanja Muzeja Belišće, nakon ratnih razaranja i godina u kojima se djelatnost muzeja održavala entuzijazmom pojedinaca – Belišće je ove godine zahvaljujući sinergiji napora gradske uprave, muzealaca i povlačenju sredstava iz europskih fondova napokon dobilo nove obnovljene i proširene prostore i postav.

Muzej Belišće, taj lokalni testament stvaranja malog industrijskog naselja, otvoren je 1975. godine na inicijativu Društva prijatelja starina Belišća. Naime, Belišće je nastalo 1884. kao naselje za radnike u drvnoprerađivačkoj industriji mađarskog veletrgovca i tvorničara Salamona Heinricha Gutmanna. Njegova pilana u to je doba bila najveća u Europi, a kasnije uz nju nastaju i tvornice za proizvodnju parketa, drvno-destilacijskih proizvoda i bačava, kao i privatna pruga za potrebe tvornice.

Stalni postav muzeja 1980. godine se širi, no odlaskom u mirovinu voditeljice muzeja Zdenke Frajtag njegov rad gotovo zamire. Nakon višegodišnjeg hijatusa, 2011. godine dolazi do potpisivanja ugovora o zamjeni nekretnina između tvrtke Belišće d.d. i grada Belišća. Tim ugovorom, spomen vlak, zgrada muzeja te cjelokupna pokretna građa dolaze pod skrb grada Belišća koji se odlučio za dugoročno rješenje budućnosti muzeja

U okviru europskog ILPAN projekta prekogranične suradnje Mađarska-Hrvatska čiji je cilj, osim zaštite i obnove, industrijsku baštinu pokazati kao novu turističku ponudu, zgrada muzeja, kao i dvije najstarije stambene zgrade u Belišću, one u takozvanoj „Pekmez ulici“, godine 2015. potpuno su obnovljene. Vrijednost radova od oko dva i pol milijuna kuna većinom je financirana sredstvima Europske unije, ali i sredstvima grada Belišća.

Najznačajnija novost obnove Muzeja Belišće je svakako proširenje izložbenog prostora. Jedna od obnovljenih zgrada (za koju se smatra da je najstariji stambeni objekt u gradu) dodijeljena je muzeju za potrebe izlaganja stalnog postava u kojem se uz priču o kulturnom, društvenom i sportskom života grada našao i stalni postav prapovijesti. Riječ je o novoj zbirci koja još raste, a obuhvaća nalaze od vremena dinosaura, te preko neolitika, brončanog doba, sve do rimskog razdoblja.

Druga obnovljena zgrada dana na korištenje Turističkoj zajednici grada Belišća služit će i kao muzejski izložbeni prostor za gostujuće i povremene izložbe.

Okosnicu muzeja i dalje čini industrijska zbirka. Industrijski muzej ima osam prostorija u kojima se govori o Gutmannovima i njihovom obiteljskom stablu, prvoj tvornici – pilani, Slavonsko-podravskoj željeznici, laboratoriju te na kraju o razvoju grada. Sredstvima Ministarstva kulture i grada oba su muzejska objekta ozvučena te posjetitelji mogu uživati u glazbi holywoodskog skladatelja Sigmunda Romberga, jednog od najpoznatijih ličnosti grada Belišća.

Iako je tematski postav muzeja ostao isti, način prezentacije građe je promijenjen. Naime, muzej je prije djelovao u sklopu Kombinata Belišće, pa je uz zaštitu baštine služio i kao promotor tvrtke koja je u doba Jugoslavije zapošljavala i do šest tisuća ljudi. Novi izložbeni prostor podijeljen je u šest dijelova: prapovijest, etnologiju, biblioteku, vatrogastvo, multimedijsku prostoriju i na koncu sport, jer manje je poznato da je Belišće dalo brojne sportaše među njima i olimpijca Matiju Ljubeka koji je dokazao da su trud i zalaganje temelj svakog uspjeha te da se snovi ispunjavaju, bez obzira dolazite li iz velegrada ili malog industrijskog naselja. (Tomislav Kuna, kustos Muzeja Belišća)

Kako mladima približiti stariju umjetnosti? Kako tradicionalne muzeje pretvoriti u suvremene? Kako mlade povezati sa starim? Nositelji novog europskog projekta, kolege iz ljubljanske Narodne galerije kažu da je odogovor jednostavan – treba ih samo čuti.

“HearMe. Bringing Youth and Museums Together” ( www.projecthearme.org ) naziv je edukativnog projekta tri muzeja: Narodne galerije iz Ljubljane ( www.ng-slo.si ) , Kusthistorisches Museum-a iz Beča ( www.khm.at ) i Galerije Matice srpske iz Beograda ( www.galerijamaticesrpske.rs ) te jedne neprofitne organizacije (Innovación Social Emprendedores Sociales) iz Španjolske specijalizirane za specifične obrazovne programe. Projektom financiram sredstvimA EU iz programa Kreativna Europa 2014-2020. u sljedećih bi se godinu dana, do 30. listopada 2017. nizom aktivnosti, radionica i predavanja trebalo naći odogovor na pitanje kako muzeji i galerije mogu doprijeti do mlade publike.

Projekt “HearMe” je zamišljen kao edukativni program namijenjen mladima od 15 do 19 godina koji bi im trebao pomoći da uspostave ili prodube vezu s muzejima s ciljem da im radionice pomognu pri razvijanju kritičkog mišljenja, iznalaženju rješenja, razviju osjećaj za timski rad, uz razvijanje svijesti o važnosti i utjecaju kulture i baštine te razvijanje razumijevanja interkulturalnosti, empatije i tolerancije.

Uz rad s mladima projekt čine i druge aktivnosti poput istraživanja publike, stručnog usavršavanja muzejskih pedagoga, kreiranje strategija za razvoj publike, unapređivanje odnosa između škola i muzeja, organiziranje seminara za profesore, razvoj strategije djelovanja na društvenim mrežama i konačno priprema završne konferencije i priručnika namijenjenog muzejskim stručnjacima.

Naime, cilj projekta nije samo da se izgradi bolji odnos mladih i muzeja već i muzeja samih, da se osnaže kapaciteti muzejskih stručnjaka za razvoj programa za mlade kako bi se oni osuvremenili i učinili zanimljivim. Postoje i konkretni brojčani ciljevi projekta kojim se želi obuhvatiti 1400 škola, postići 50 tisuća virtualnih posjeta, te podići vrednovanje doživljaja mladih za barem 20 posto.

Primjer kako se radi na privlačenju mladih nudi jedan od partnera projekta Kusthistorisches Museum iz Beča čiji se pedagoški odjel posljednjih pet godina usredotočio na razvoj programa za mlade što je rezultiralo povećanjem školskog bookinga za 70 posto i posjetom 41 tisuće učenika tijekom 2014. godine. (M.K.)

Izložba Alberta Giacomettija “Portreti sadašnjosti” koja je 20. rujna otvorena u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (http://www.umjetnicki-paviljon.hr) iako je izazvala veliko zanimanje i unaprijed proglašena “Izložbom godine” svedena je na tri točke interesa: cijenu koju je jedna od skulptura postigla na tržištu, “crni” postav izložbe i boju odjeće publike na otvorenju.

U promociji izložbe za koju su djela posuđena iz francuske Fundacije Maeght nije se spominjalo da se ove godine u cijelom muzejskom svijetu izložbama obilježava 50. obljetnica smrti ovog velikog umjetnika premda su se mnoge svjetske muzejske kuće potrudile istražiti neki manje poznat segment njegova opusa ili njegovo djelo sagledati u međuodnosu sa suvremenicima.

Ovo nije prvi dolazak Giacomettija među Hrvate. Prije šest godina u Dubrovniku je, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik (http://www.ugdubrovnik.hr) održana izložba pod nazivom "Alberto Giacometti kipar duše 20. stoljeća". Na njoj je njegovo djelo predstavljeno crtežima, grafičkim listovima, slikama i trodimenzionalnim radovima, te fotografijama Ernsta Scheideggera, poznatoga švicarskoga fotografa koji je bilježio brojne trenutke kipareva života i djela. Ta je izložba bila organizirana u suradnji s Fondacijom Alberto Giacometti, Kunsthausom iz Zuericha, te Bundner Kunstmuseumom iz Chura.

Naime, Giacometti je i umro u Churu, u svojoj rodnoj Švicarskoj 11. siječnja 1966. u 64 godini života. Tijekom ove, 2016. Godine, a u povodu 50. obljetnice njegove smrti, priređen je cijeli niz izložbi od Europe do Azije. U pariškom Muzeju Picasso upravo je otvorena izložba “Picasso- Giacometti” (http://www.museepicassoparis.fr) na kojoj se našlo više od 200 radova iz kolekcija Muzeja Picasso, Fondacije Giacometti i drugih zbirki iz Francuske i svijeta.

Kao rezultat opsežnog istraživanja uspostavljen je dijalog između dva ikonička predstavnika 20. st. , otkriveni su novi, nikad viđeni značajni dokumenti, skice, blokovi i zabilješke koji osvjetljavaju nepoznati odnos između dva autora – odnos koji je bio istovremeno i prijateljski i formalan. Izložbom je uspostavljen i dijalog i istaknuti međuodnosi njihovih stvaralačkih opusa u svim razdobljima i svim medijima kao i utjecaj vaneuropskih umjetnosti ili nadrealizma na njihovo djelo. Izložba ostaje otvorena do 4. veljače 2017.

U Kunsthaus-u u Zurichu ( http://www.kunsthaus.ch) 28. listopada se otvara izložba također posvećena 50. obljetnici smrti autora. Pod nazivom “Alberto Giacometti – izvan bronze” predstavit će se “bijeli” Giacometti, remek-djela izvedena u gipsu i drugim materijalima kojim će se osvijetliti temeljni aspekti rada i tehnike ovog velikog umjetnika rođenog u Švicarskoj. Izložba se temelji na 75 originalnih sadri koje su 2006. došle kao donacija Brune i Odette Giacometti u Kunsthaus gdje su obnovljene i istražene u sklopu višegodišnjeg znanstvenog projekta. Naime, za Giacomettija gips je bio važan material, ne samo interludij između modela i brončanog odlijeva. Značajan broj njegovih skulptura postoji samo u svojoj bijeloj, gipsanoj verziji. Na izložbi, koja ostaje otvorena do 15. siječnja 2017. mogu se vidjeti i djela u drugim materijalima – mramoru, drvu i bronzi.

Još jedna velika izložba otvara se koncem listopada, u Schirn Kunsthalle u Frankfurtu (http://www.schirn.de) Giacometti će uspostaviti dijalog s Bruceom Neumanom. Dva umjetnika, dvije različite generacije, dva različita jezika, a istovremeno iznenađujuća bliskost. Oba umjetnička opusa skoncentrirana su na lik čovjeka, a dijele i zajednički interes za odnos imeđu figure i prostora, predstavljanje praznine. Izložbom oko 70 djela ne želi se implicirati utjecaje već samo proširiti percepciju opusa dva izvanredna umjetnika 20. i 21. st.

Najveći broj izložbi vezanih uz obljetnicu održano je i tek će se održati u Britaniji. National Portrait Gallery (http://www.npg.org.uk) iz Londona početkom godine je zatvorila prvu Giacomettijevu izložbu posvećenu samo njegovim portretima. Naime, već je Satre pisao o njegovoj opsesiji ljudskim licima: “Ne znam nikoga toliko osjetljivog na magiju lica i gesta”.

Sainsbury Centre for Visual Arts (http://scva.ac.uk) iz Norwicha ljetos je zatvorio izložbu skulptura, slika, dokumenata, fotografija i filmova kojom su obilježili godišnjicu Gaicomettijeve smrti kroz priču osnivača galerije Roberta i Lise Sainsbury koji su umjetnika upoznali 1949., a tijekom vremena postali njegovi prijatelji i promotori. Rezultat tog prijateljstva je najveća kolekcija Giacomettijeva djela u Britaniji koju su 1973. Sainsbury-jevi zajedno s tisućama drugih djela donirali Sveučilištu East Anglije. Posebna zanimljivost ove izložbe bio je do sada nepoznat i neobjavljivan arhivski material koji svjedoči o odnosu umjetnika i njegove obitelji s britanskim kolekcionarima.

U Londonu su ove godine održane još dvije izložbe – jedna u galeriji Luxembourg & Dayan (http://www.luxembourgdayan.com) “Giacometti – Svojim riječima” na kojoj su predstavljene skulpture iz ranog razdoblja od 1925. do 1934. te još jedna kojom je Giacometti stavljen u međuodnos s drugim umjetnikom – ovoga puta riječ je o dijalogu s bojom “U potrazi za apsolutnim”, izložbi u Gargosian galeriji u Londonu (http://www.gagosian.com) na kojoj Giacometti komunicira s Yvesom Kleinom.

Generacijski udaljeni, dva umjetnika s dva suprotna pola – jedan sav u figure drugi u apstrakciji, jedan u boji drugi u monokromiji. Premda su 50-ih i 60-ih godina živjeli i radili na Montparnasse-u teško se nalaze poveznice. No, ono što ih spaja jest svijest o katastrofičnim posjedicama Drugog svjetskog rata kao i pristup temi kojom su bili opsjednuti. “Oba autora umjesto da stvaraju umjetnost koja zrcali kaos, odlučili su se izdići iznad njega trasfomirajući ga i dešifrirajući elegantnim, liričnim jezikom”, kaže kustos ove izložbe Joachim Pissarro.

Najveća londonska izložba tek dolazi. Tate Modern (http://www.tate.org.uk) na proljeće 2017. otvara izložbu koja će se prvenstveno baviti utjecajima koji su odredili Giacomettijevo djelo i metodama kojima je razvijao svoju umjetničku praksu. Kako bi se domogli nikad viđenih skulptura i dokumenata i Tate je posegnuo za materijalom Fondacije Alberto i Annette Giacometti.

Godišnjica Giacomettijeve smrti obilježena je po muzejima i izvan Europe. Na retrospektivi u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Muhameda VI (http://www.museemohammed6.ma) u Rabatu u Maroku, na kojoj je izloženo 46 skulptura, 19 slika, 30 crteža te bogata foto dokumentacija, material je podijeljen kronološki i tematski u tri segmenta: pred-nadreliastička i nadrealistička djela, povratak figuri i njen odnos s prostorom te kao zasebna cjelina utjecaj afričke umjetnosti na njegovo djelo. I za ovu su izložbu djela najvećim dijelom došla iz Fondacije Giacometti.

Najveća retrospektivna izložba održana ove godine je ona priređena u suradnji s Fondacijom Giacometti u Kini, u Yuz muzeju u Šangaju (http://www.yuzmshanghai.org) , brojem izloženih umjetnina može se mjeriti s onom antologijskom održanom 2007. u Centru Pompidou u Parizu. S više od 250 djela nastalih u razdoblju od 1917. do 1966. dan je pregled njegova stvaralaštva, ali, kako je riječ o prvom predstavljanju u Kini, i slika vremena, kulture i života njegova doba.

I kao što je Sartre u svom tekstu “Potraga za apsolutnim” zaključio da Giacometti uvijek počinje iznova gradeći svako svoje djelo od nule tako i ovogodišnja izložbena produkcija muzeja diljem svijeta potvrđuje da se uvijek i iznova može naći nove načine isčitavanja njegova djela. (Maja Kocijan)

Upravo promovirana početnica konavoskog veza „Za dva pro dva“, rezultat višegodišnjeg rada Antonije Rusković Radonić, ravnateljice Muzeja i galerija Konavala knjiga je čija obimna građa (646 stranica) predstavlja neiscrpan izvor podataka i temelj svakog daljnjeg istraživanja vezova s konavoskih nošnji.

Kako je na promociji istakla sama autorica, projekt objavljivanja zbirke velikog dijela konavoskih vezova, bio je u početku skromno zamišljen, ali zalaganjem, entuzijazmom i brojnošću žena koje su radile u radionicama vezenja konavoskog veza dovelo je do djela koje će trajno obilježiti Konavle i konavoski vez.

Uvid u građu za ovu knjigu, izdanu u nakladi Matice Hrvatske – Ogranak Konavle, omogućili su Etnografski muzej Zagreb, Etnografski muzej Split, Etnografski muzej iz Beograda, Dubrovački muzeji – Muzej Rupe, Zavičajni muzej Konavala te Odsjek za etnologiju – HAZU. Istraživanje je rezultiralo objavom 350 uzoraka (početaka) konavoske utkanice sa razrađenom tipologijom i klasifikacijom, a uzorcima su pridodani nazivi i brojevi za vezenje. Knjiga je katalog kako struci za daljnje istraživanje tako i kao ponuda uzoraka za održanje umijeća.

Iako se ovom temom u razdoblju od 19. do polovice 20. st. bavilo nekoliko autora, prema riječima recezentice Nerine Eckhel, Antonia Rusković Radonić jedina je koja se danas, odnosno posljednjih nekoliko godina, sustavno bavi problematikom konavoskog veza. Istraživačkim radom na sačuvanoj građi uz uvid u pisanu povijesnu i arhivsku građu i etnološku literaturu, nastao je rad podijeljen u 14 poglavlja u kojima autorica govori o Konavlima, njihovim nošnjama i vezu. Konavoski vez obrađuje se u nekoliko cjelina od tehnike izrade, značenja kolorita i načina bojenja do raznovrsnosti motiva.

Posebno su vrijedne ilustracije uzoraka uz koje su dodana brojenja niti tako da knjiga čini i priručnik „početnicu za izradu konavoskog veza“. Na kraju knjige nalazi se riječnik nazivlja od kojih su neki već zaboravljeni, izmijenjeni ili zamijenjeni, a velik dio tih manje poznatih termina i lokalnih izraza poput „zmijačkih ogrova“, „ošvi trčiveza“ i „malih izmeta“ zvuče kao da su izašli iz Tolkienovog Hobita.

Projekt prikupljanja uzoraka započeo je u sklopu inicijative zaštite umijeća izrade konavoskog veza kao nematerijalnog kulturnog dobra RH. Ministarstvo kulture je upisalo izradu konavoskog veza u registar 2014. godine, što je uvelike pomoglo kod održanja i organiziranja radionica za djecu i odrasle. Pokrenut je velik broj projekata u školama i vrtićima, pa je stoga posebno dragocjen i priručnik za izradu konavoske poprsnice namijenjen djeci objavljen pod nazivom „Od krpice do poprsnice“ koji potpisuju Kate Miljanović i Antonia Rusković Radonić.

Recezent knjige“Za dva pro dva“ je Nerina Eckhel, urednik Niko Kapetanić, likovni urednik Ljubo Gamulin.

Knjiga će se moći vidjeti na 35. izložbi izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koja će se od 8. do 13. studenoga 2016. održati u organizaciji Muzejskoga dokumentacijskog centra u sklopu Interlibera – 39. međunarodnog sajma knjiga i učila. (Maja Kocijan)