Newsletter, broj 35., 25. 4. 2017.

Dodjela najprestižnijih muzejskih nagrada u Europi pod nazivom European Museum of the Year Award (EMYA), koju organizira Europski muzejski forum, održat će se od 3. – 6. svibnja 2017. u Zagrebu.

Uspješni nastupi novih hrvatskih muzeja koji su se takmičili za prestižne EMYA nagrade omogućili su da i Hrvatska bude domaćin ovog jedinstvenog natjecanja. Koordinator događanja je Etnografski muzej u Zagrebu, čiji predstavnici već duže vrijeme rade u organizaciji Europskoga muzejskog foruma, a samo događanje odvijat će se u više zagrebačkih muzeja – od registracije u Etnografskom muzeju u Zagrebu do završne dodjele nagrada u Muzeju Mimara. Intervjui s kandidatima koji su ove godine nominirani za nagrade održat će se u dvorani Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti. Planirani su susreti i u Muzeju za umjetnost i obrt, Arheološkom muzeju, Muzeju grada Zagreba, Galeriji Klovićevi dvori i Muzeju prekinutih veza, na kojima će hrvatski muzealci moći razmijeniti iskustva i znanja s velikim brojem stručnjaka koji dolaze iz različitih europskih zemalja.

Hrvatski kandidat u utrci za prestižnu nagradu je Muzej Sinjske alke, a prošle je godine jednu od nagrada - Silletto Award, dobio Gradski muzej Vukovar. Za nagrade će se natjecati 46 muzeja iz 24 europske zemlje, a zanimljivo je spomenuti da su se među kandidatima našla i tri muzeja iz susjedstva – Muzej Franjevačkog samostana Fojnica, Jeremija – Srpski muzej hleba i Muzej i Galerije Mesta Ljubljane – Plečnikova Hiša.

Ove godine obilježava se 40 godina dodjele ovoga muzejskog Oscara pa će događanju nazočiti delegacije Vijeća Europe, Europske komisije te predstavnici međunarodnih muzejskih i baštinskih organizacija i partnera EMYA-e kao što su ICOM, NEMO i Europa Nostra. Projekt je pokrenuo 1977. godine muzealac i novinar Kenneth Hudson s još dvojicom kolega iz ICOM-a. Namjera je bila prepoznati izvrsnost u muzejskoj djelatnosti diljem Europe te potaknuti inovativne procese na muzejskoj sceni s ciljem kako bi muzeji osim brige o zbirkama vodili računa i društvenoj ulozi muzeja. Pored nagrade Europski muzej godine Parlamentarna skupština Vijeća Europe dodjeljuje i Nagradu Vijeća Europe muzeju koji najbolje promiče vrijednosti koje zagovara ova organizacija. Silletto Trust iz Velike Britanije sponzorira nagradu Silletto za muzej koji se ističe svojim radom u zajednici ili pak djeluje uz veliku pomoć volontera, a nedavno je uvedena i nagrada Kenneth Hudson za muzej koji u svom radu ostvaruje značajne inovativne iskorake, rekla je Goranka Horjan, predsjednica Europskog muzejskog foruma i ravnateljica Etnografskog muzeja u Zagrebu. (I.G.)

Više o rasporedu događanja možete pogledati ovdje.

Public Memory in the U.S.: How we remember and commemorate the past naziv je predavanja koje će u četvrtak 27. travnja 2017., u 14 sati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu održati dr. Brent D. Glass, jedan od najpoznatijih američkih povjesničara i bivši direktor Smithsonianovog Nacionalnog muzeja američke povijesti.

Dr. Glass jedan je od najvećih stručnjaka za prezentaciju američke povijesti, zaštitu i interpretaciju američkih povijesnih lokaliteta i američkog industrijskog naslijeđa te pionir u korištenju muzejskih blogova u popularizacijski muzeja i muzejskih sadržaja. Na muzejima je, prema ovom glasovitom američkom stručnjaku, odgovornost pronalaženja novih oblika komunikacije sa svojim posjetiteljima i privlačenja novih korisnika: Nije dovoljno samo prikupiti predmete, stručno ih obraditi i staviti u određeni kontekst, potrebno je uspostaviti emotivne veze između posjetitelja i baštine koristeći različite prezentacijske i komunikacijske vještine kako bi povijest prezentirali na sceničan, duhovit i atraktivan način, poručuje u svojim izlaganjima dr. Glass.

Kao povjesničar savjetuje muzejima i povijesnim lokalitetima diljem svijeta da što više angažiraju publiku koristeći svoje zbirke, povijesnu arhitekturu i edukativne programe bez straha da iskoriste i kazališne načine prezentacije: Povijest može biti istovremeno činjenična i zabavna. Povijest govori o ljudima i njihovoj naravi, njihovoj snazi i manama, trijumfima i tragedijama i upravo u tome leži njena privlačnost. Oživite prezentaciju vaših povijesnih lokaliteta uporabom rasvjete, kostima i glumaca, koristeći pozadinsku glazbu i specijalne efekte kao i suvremene informacijske tehnologije, savjetuje muzejskim stručnjacima dr. Brent Glass.

O predavaču:

Brent D. Glass bivši je direktor najvećeg muzeja posvećenog američkoj povijesti – Smithsonianovog Nacionalnog muzeja američke povijesti u Washingtonu. Muzej je pod njegovim vodstvom (od 2002.–2011. godine) dobio više od 75 milijuna dolara donacija od različitih pojedinaca, fondacija i poslovnih korporacija, a njegov postav postao je bogatiji za dvije nove stalne izložbe: "America on the Move" i "The Price of Freedom: Americans at War". Također, za njegova mandata realizirana je i veoma zapažena izložba "Treasures of American History".

Prije nego što je postao direktor Nacionalnog muzeja američke povijesti, radio je kao izvršni direktor Pennsylvania Historical and Museum Commission-a (1987.–2002. godine), vladine agencije u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji koja upravlja s 25 povijesnih lokaliteta, muzejskih institucija i arhiva.

Čest je govornik na kulturnim i diplomatskim programima američkog State Departmenta i radi kao savjetnik za nekoliko eminentnih američkih kulturnih institucija, uključujući The Presidio u San Franciscu i DeVos institut koji se nalazi u sklopu J.F. Kennedy centra u Washingtonu.

Prošle godine objavio je knjigu 50 Great American Places: Essential Historic Sites Across the U.S., hvaljeni povijesni vodič koji čitatelja vodi kroz pedeset najvažnijih kulturnih i povijesnih lokacija u Sjedinjenim Državama. Vodič na edukativan i zabavan način prezentira povijest Sjedinjenih Država dajući čitateljima kontekst lokacija koje predstavljaju fundamentalne američke teme – demokraciju, dramatične posljedice vojnih sukoba, snažnu ulogu inovacija i poduzetništva, dostignuća različitih kulturnih tradicija.

Predavanje dr. Brenta Glassa omogućilo je Veleposlanstvo SAD-a iz Zagreba u suradnji s Ministarstvom kulture RH, Muzejskim dokumentacijskim centrom i Muzejem suvremene umjetnosti. (I.G)

Bambole, lutke iz Trsta s kojima se djeca nisu smjela igrati, rolšuhe od metala i kože, goblen Tita i toalet papir Bristol samo su neki od predmeta koji su činili svakodnevicu života u Jugoslaviji, a koji se do lipnja mogu vidjeti u Muzeju novejše zgodovine u Ljubljani na izložbi Nikad im bolje nije bilo? Modernizacija svakodnevnog života u socijalističkoj Jugoslaviji.

Naslov izložbe parafraza je izjave britanskog premijera Harolda Macmilliana koji je 1957. zaključio da većini Britanaca nikada nije bilo bolje ("Most of our people have never had it so good"), a koja je kao slogan "Nikad vam nije bilo tako dobro" postala simbol gospodarskog napretka i životnog standarda Europe početkom druge polovice prošlog stoljeća.

Izložba autorice Ane Panić, više kustosice Muzeja istorije Jugoslavije iz Beograda nastala u suradnji s muzejima iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske rezultat je istraživanja razdoblja od 1950. do 1990. godine. Kako u predgovoru kataloga kaže sama autorica, izložba se bavi svakodnevnim životom koji do sada nije bio predmet istraživanja ozbiljnih izložbenih projekata. Na osnovu rada s publikom, kaže kustosica, zaključili smo da javnosti treba pružiti na uvid ne samo događaje nego i doživljaje vremena.

U postavu se našlo više od dvije stotine predmeta, fotografije, video i audio zapisi koji na autentičan način svjedoče o modernizaciji svakodnevnog života u socijalističkoj Jugoslaviji s naglaskom na iskoraku učinjenom poslije Drugog svjetskog rata i promjenama u kvaliteti života većine stanovništva.

Tako se na izložbi može saznati manje poznate ili zaboravljene podatke da je Vlada FNRJ 1946. godine uredbom uvela plaćeni godišnji odmor od 14 do 30 dana, da se počelo je uređivanjem odmarališta, da je 1961. uvedena karta K-15, kasnije zamijenjena regresom za godišnji odmor u visini trećine prosječne plaće, da je 1965. uveden neradni vikend. Prema istraživanjima, kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih svaki drugi građanin je odlazio na odmor. "Gotovo da se radilo o nametanju turizma jer su radnici dobivali uputnice koje su im omogućavale odmor u nekom od sindikalnih odmarališta", napisao je u katalogu izložbe dr Igor Duda, suradnik na izložbi, profesor povijesti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

Ana Panić smatra da "građani imaju pravo na sjećanja ma koliko ona bila romantizirana i politički nepodobna u današnjim prilikama". Jer, iz perspektive nekoga tko dobio besplatno školovanje poslije kojeg bi se zaposlio i od države dobio stan, tko se mogao besplatno liječiti i bez većih odricanja ići na odmor "prirodno je da takva osoba bude sklona mitologizacijama sistema i da se ne želi suočavati sa problemima".

Postav je podijeljen u više cjelina, a dotiče se svih tema koje idu pod nazivnik modernizacije života od stanogradnje i opreme stana, djece i igre, zabave, popularne glazbe, školstva, odgajanja “novog socijalističkog čovjeka”, radnog mjesta, praznikovanja, preko rađanja konzumerizma i “trstomanije” do teme odmora i turizma.

Izložba je od početka zamišljena kao putujuća i partnerska tako da su muzeji u kojima je do sada postavljena aktivno sudjelovali u kreiranju sadržaja, dodavajući nove predmete i građu karakterističnu za svakodnevni život pojedinoj državi, tada dijelu zajedničke federacije.

U Muzeju novije povijesti Slovenije kustosice Nataša Strlič i Katarina Jurjavčič, predmete su skupljale tijekom Noći muzeja tako da se na ljubljanskoj izložbi mogu vidjeti dječje skije ELAN, televizor ISKRA Minirama, razni kućanski aparati, igračke Mehanotehna Izola, Pony bicikl, Tomos motor i odjeću tvornice Mura. Na izložbi je rekonstruirana cijela Marles kuhinja iz ’70-ih sa svim arhivskim primjercima Vegetinih konzervi, pretis loncima i džezvama iz Sarajeva, kao i dio dnevne sobe s Iskrinim telefonima, nezaobilaznim heklanim miljeima na svakoj horizontalnoj površini i podjednako obaveznim goblenom na zidu, koji na ovoj izložbi nije uobičajeni Vilerov Dječak s lutnjom već onaj tada "najdraži" - s maršalskom kapom na glavi.

Nakon Ljubljane izložba u drugoj polovini 2017. seli u Povijesni i pomorski muzej Istre u Puli. (Maja Kocijan)

Više: Muzej novejše zgodovine i na stranicama Muzeja istorije Jugoslavije