Impozantna slika velikog hrvatsko-venecijanskog kasnorenesansnog slikara Andrije Medulića Schiavonea Trijumfalni doček Kralja Saula nakon što je David porazio Golijata nakon godina provedenih u privatnim kolekcijama prvi je put izložena u javnosti u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt (MUO). Sliku je u prosincu 2018. godine na aukciji u Londonu kupila obitelj Kojaković, a u MUO je izložena zajedno s još jednim Medulićevim remek djelom – slikom Bogorodica s djetetom koja je u Muzej stigla u prosincu 2017. godine. Andrija Kojaković, ambasador, poduzetnik i kolekcionar sliku je zapazio u katalogu Londonske aukcijske kuće Christie's te ju je kupio s namjerom da ju donese u Hrvatsku i prvi put u njenoj povijesti izloži u javnoj zbirci.

Andrija Medulić ubraja se u najistaknutije umjetnike potekle iz hrvatske sredine koji su djelovali izvan domovine. Prezime Medulić izveo je Ivan Kukuljević Sakcinski u 19. stoljeću od prezimena talijanske obitelji Meldolla koja se doselila u Zadar iz pokrajine Forlì obnašajući vojnu službu Mletačke republike, dok si je sam Medulić dodao nadimak Schiavone (dalmatinski Hrvat).

Slika je rađena u tehnici ulja na drvenoj podlozi, dimenzija 92,5 x 109,8 centimetara, a bazira se na klasičnom biblijskom motivu kakve je često slikao ovaj umjetnik - dočeku kralja Šaula nakon Davidove pobijede nad Golijatom. Povjesničarka umjetnosti Flora Turner–Vučetić istraživala je zanimljivu povijest Medulićeve slike i otkrila kako se tijekom stoljeća pojavljivala u različitim zbirkama pod različitim naslovima - od prvog poznatog vlasnika u 19. stoljeću, uglednog londonskog galerista i antikvara Martina Henrya Colnaghija koji ju je u svojoj zbirci zabilježio kao Andrea Schiavone Trijumfalna procesija sa zarobljenicima, preko princa Pavla Karađorđevića koji ju je naslijedio s Vilom Demidoff u Pratolinu kraj Firenze, koja je u doba renesanse pripadala slavnoj obitelji Medici, pa do privatne kolekcije u Italiji iz koje se nakon gotovo pedeset godina pojavila u aukcijskoj kući Christie’s u Londonu.

Trijumfalni doček Kralja Saula nakon što je David porazio Golijata jedno je od malobrojnih djela čija atribucija ovom majstoru nikad nije bila upitna i to je razlog zbog kojega ju je Enrico Maria Dal Pozzolo, jedan od autora izvanredne studijske izložbe u Muzeju Correr u Veneciji pod naslovom Sjaj venecijanske renesanse: Schiavone – između Parmigianina, Tintoretta i Tiziana, želio uvrstiti u izložbu i uzaludno za njom tragao te se na kraju morao zadovoljiti samo fotografijom u katalogu u kojemu je istaknuta kao jedno od majstorovih važnijih djela.

Ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović zahvalio se obitelji Kojaković istaknuvši kako je uz samu ljepotu slike važna i dimenzija činjenja dobra, odnosno gesta zahvaljujući kojoj će građani Hrvatske moći uživati u remek djelu autora koji je utjecao na Tintoretta i El Greca.

„Mi se danas zahvaljujući obitelji Kojaković imamo priliku upoznati s jednim od remek djela jednog od najznačajnijih umjetnika hrvatskog porijekla Andrijom Medulićem Schiavoneom. Ljepota te slike u kojoj ćemo moći uživati idućih osam godina u stalnom postavu MUO-a je samo jedan dio priče. Vrlo značajan je i sam čin obitelji Kojaković koja je ovu sliku kupila na aukciji u Londonu i nije ju spremila u svoj dom, nego je dala svim građanima Zagreba i Hrvatske priliku da uživaju u njoj. To je zaista čin dobročinstva par excellence, nažalost nešto što u našem društvu nije uobičajeno. Poruka koju šalje obitelj Kojaković i koju prenosi Muzej za umjetnost i obrt jest poruka činjenja dobrog svojoj zajednici podupiranjem i promicanjem kulture“, rekao je Gašparović na predstavljanju slike. (Ivan Guberina)

Radionica na temu preventivne zaštite fotografija održat će se u organizaciji Muzejskog dokumentacijskog centra i Hrvatskog državnog arhiva u ponedjeljak 1. travnja 2019. s početkom u 10 sati u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu.

Cilj radionice je upoznavanje polaznika s osnovnim pojmovima preventivne zaštite fotografije kroz teme prepoznavanja, čuvanja i pohrane fotografija kako bi se pružila kvalitetna i profesionalna zaštita, a radionicu će voditi Lada Dražin-Trbuljak, muzejska savjetnica iz Muzejskog dokumentacijskog centra i Martina Bagatin, viša konzervatorica– restauratorica iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu.

Sudionici će imati prilike saznati više o prepoznavanju (identifikaciji) fotografija i o prioritetima kod čuvanja (uvjeti okoliša, kontrola temperature i relativne vlažnosti zraka, kontrola nečistoće i zagađenosti zraka, izloženost svjetlu). Bit će riječi o postupcima i preporukama za rukovanje zbirkom, kako fotografiju razvrstati prema vrsti (tehnici) radi lakše identifikacije i rukovanja, izboru primjerene zaštitne ambalaže te važnosti izrade plana i pripravnosti za slučaj katastrofe. Razmotrit će se značaj identifikacije fotografija kao i donošenja odluke o adekvatnom načinu čuvanja.

Analizirat će se mogući uzročnici propadanja i oštećenja fotografija potaknuti uvjetima u kojima je bila (npr. izlaganje na izložbi, odlaganje u muzejskoj čuvaonici, itd.) te razmotriti važnost iscrpnog vođenja dokumentacije (u slučaju izlaganja fotografija, kako unutar tako i izvan ustanove).

Također, sudionici će dobiti odgovore na pitanja koje su razlike u pristupu preventivne zaštite različitih vrsta fotografija (negativa na papiru, staklu, nitratnoj, acetatnoj, poliesterskoj podlozi, te pohrani dijapozitiva i fotografskih pozitiva) i što napraviti s izvornom ambalažom u kojoj su fotografije bile čuvane prije dolaska u muzej. Bit će spomenuti dobri i loši primjeri čuvanja, te izložene različite vrste kutija i uložnica za čuvanje.

O predavačici:

Martina Bagatin diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci. Od 2003. zaposlena je u Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu.

Radi na poslovima višeg konzervatora-restauratora, što obuhvaća: gradivo na fotografijama, papiru, crtežima i iluminacijama u knjigama i rukopisima, pergameni, grafikama, nacrtima i kartama. Sudjelovala je na brojnim savjetovanjima, radionicama i kongresima, kao sudionik i predavač, a od 2008. godine putem natječaja Gettyjeva instituta za konzervaciju u Los Angelesu aktivno se stručno usavršava kao konzervator-restaurator za zaštitu fotografija. Tijekom 2014. godine boravi u SAD-u, u NEDCC-u (Northeast Document Conservation Centre) na dvomjesečnom stažu konzerviranja i restauriranja fotografija kako bi i na taj način usavršila vještine konzerviranja i restauriranja fotografija, čime se u Hrvatskoj bavi vrlo malo stručnjaka. Zahvaljujući dosad stečenim znanjima, aktivno sudjeluje u edukaciji drugih stručnjaka i zainteresiranih osoba na području zaštite fotografskih tehnika, kao značajnoj sastavnici hrvatske kulturne baštine.

Sudjelovanje na radionici je besplatno. Molimo zainteresirane da se jave na e-mail ldrazin@mdc.hr jer je broj mjesta ograničen na dvadeset osoba.

Svi polaznici mole se da uz svoju prijavu ili po dolasku na radionicu pripreme pitanja i primjere iz muzejske prakse o kojima će se razgovarati u zaključnom dijelu radionice.

Multimedijska platforma digitalizirane muzejske Zbirke glazbala koja sadrži opise, fotografije i audio zapise brojnih narodnih instrumenata iz Hrvatske i susjednih zemalja predstavljena je prošli četvrtak u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Platformu su javnosti predstavili kustosica zbirke mr. sc. Željka Petrović Osmak i suradnik na projektu digitalizacije dr. sc. Goran Zlodi s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Interaktivni katalog realiziran je s ciljem predstavljanja i upoznavanja najšire javnosti unutar i izvan hrvatske s bogatim fundusom Etnografskog muzeja koji sadrži najstarije i najvrednije primjerke tradicijskih glazbala u Republici Hrvatskoj i svjedoči o kontinuitetu glazbenih tradicija na ovim prostorima. Radi se o projektu digitalizacije financiranom od strane Ministarstva kulture RH koji je započeo 2017. godine kad je ujedno i završena prva faza digitalizacije te zbirke s namjerom da se katalog dalje nadograđuje novim digitaliziranim predmetima, audio zapisima, videosnimkama i fotodokumentacijom. Digitalizirana su glazbala iz dvije zbirke – Zbirke glazbala koja broji 560 predmeta od čega je su za ovaj projekt izabrana 142 premeta i Zbirke glazbala Franje Ksavera Kuhača koja je u muzeju pohranjena od 1920. godine koja broji 560 predmeta od čega su svi digitalizirani. Predmete je fotografirala i obradila prema smjernicama međunarodne online baze MIMO (Musical Instrument Museums Online) fotografkinja Nina Koydl, a za multimedijalni katalog korištena je dokumentacija iz Etnografskog muzeja i Hrvatskog državnog arhiva.

Mrežna stranica prati povijesni razvoj Zbirke glazbala i muzikološke djelatnosti unutar Etnografskog muzeja te donosi kratak opisa nastanka Zbirka glazbala Franje Ksavera Kuhača koju je Hrvatski glazbeni zavod 1920. godine predao na trajnu pohranu Etnografskom muzeju, a predstavljen je i rad Odsjeka za pučku muziku koji je djelovao od 1921. do 1945. godine, kojim su postavljeni temelji za institucionalno bavljenje etnomuzikologijom i prikupljanje elemenata glazbene kulture. Glazbala su podijeljena u četiri glavne tipološke skupine koje poznaje znanstvena sistematika glazbala – aerofona, idiofona, kordofona i membranofona glazbala, a pri digitalizaciji zbirke velika pažnja posvećena je snimanju instrumenata na kojima se zvuk još može proizvesti kako bi se za iduće generacije sačuvala nematerijalna tradicijska baštine pohranjena u muzeju.

Na platformi su dostupne razne vrste glazbala, najviše ih je iz skupine aerofonih glazbala u koje među ostalima spadaju i diple, drvene jednocijevne ili dvocijevne sviraljke, gajde i mišnice, a trenutno je u izradi interaktivna karta koja ce pokazati kako su glazbala geografski rasprostranjena.

Bitan segment je edutainment – učenje i usvajanje novih znanja kroz zabavu, a uz uobičajene pamtilice i slagalice tu su i igre prepoznavanja zvučnih snimki i instrumenata koje je moguće integrirati u stalni postav i povremene izložbe muzeja.

Digitalna Zbirka glazbala dostupna je na adresi http://glazbala.emz.hr, a platforma je prevedena i na engleski jezik. (Ivan Guberina)

Modni utjecaji 1960-ih godina, procesi kreacije i proizvodnje odjevnog predmeta, potrošački turizam, nastanak prvih butika, pojava obrtničkih modnih revija i velikih konfekcijskih robnih kuća, teme su izložbe “Moda i odijevanje u Zagrebu 1960-ih godina” koja se danas u 19 sati otvara u Muzeju grada Zagreba u suradnji s Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Centrom za istraživanje mode i odijevanja.

Nastavljajući se na izložbe u zagrebačkim muzejima koje su tematizirale modu i odijevanje – Drugarica à la mode (Muzej suvremene umjetnosti), Žuži Jelinek: Ambasador mode (Muzej grada Zagreba) i Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost (Muzej za umjetnost i obrt), autorica Maja Arčabić željela je istražiti i prezentirati modne fenomene najuzbudljivijeg desetljeća 20. stoljeća na lokalnoj razini. Izložba je rezultat planiranog prikupljanja građe za Zbirku mode, modnog pribora i tekstila Muzeja grada Zagreba usmjerenog na drugu polovinu 20. stoljeća, a modni i odjevni predmeti u fundusu ne zadovoljavaju isključivo estetske kriterije, već ilustriraju povijest i svakodnevni život.

U fokusu izložbe su šezdesete godine koje su obilježile velike promjene u stilu odijevanja uvjetovane tehnološkim napretkom, prosperitetom, razvojem potrošačke kulture i države blagostanja te utjecajima pop-kulture i novim svjetonazorom poratne generacije. Socijalistička Jugoslavija država je složenih nacionalnih i ekonomskih problema u kojoj autokracija i društvena kontrola susreću modernost, konzumerizam i žudnju za nalikovanjem Zapadu. Zagreb, glavni grad Socijalističke Republike Hrvatske i drugi grad po veličini u jugoslavenskoj federaciji bio je vodeći industrijski centar. Intenzivira i diversificira se proizvodnja u odjevnoj industriji, a kao odgovor na potrebe sve zahtjevnijeg domaćeg potrošača nastaju butici čiji su se proizvodi promovirali na obrtničkim modnim revijama koje postaju društveni događaji, ali i na autorskim revijama u hotelu Esplanade, Klubu književnika te u vlastitim modnim atelierima.

Modne revije počele su nositi prve profesionalne manekenke (Nuša Marović, Irena Uhl) koje su snimali prvi modni fotografi (Aleksandar Saša Novković), a kao smotre dostignuća domaće tekstilne industrije paralelno se održavaju i revije konfekcijskih kuća -Vesne, Varteksa, Naprijeda i D.T.R.-a, često praćene anketama kojima su proizvođači konfekcije nastojali doznati želje kupaca. Premda je industrija odjeće odgovarala na elementarne potrebe tržišta, modni utjecaji sa Zapada nezaustavljivo su nalazili put do domaćih potrošača, osobito pripadnika mlađe populacije koje standardizirani modeli nisu zadovoljavali, tako da su krajem 1960-ih deseci tisuća ljudi zbog bogatije ponude i kvalitete krajem tjedna automobilima ili autobusima odlazili u gradove susjednih zemalja u kupovinu.

„Odjevni predmeti u svijesti naših sugrađana rijetko se promatraju kao potencijalni muzejski predmeti te je njihov put do muzejskih institucija dugotrajan i neizvjestan. Naime, iskustvo prikupljanja svjedoči da se najčešće čuva odjeća koja za vlasnika ima sentimentalnu vrijednost. Također, češće se čuva svečana odjeća, a svakodnevna rijetko. I upravo je to bio jedan od izazova u pripremama izložbe jer nije bilo moguće predmetima potkrijepiti sve promjene i obilježja stilova 1960-ih godina. Da bismo nadomjestili praznine ključne u pojedinim dionicama, poslužili smo se audio-vizualnim dokumentima, tiskom i arhivskim gradivom. Dnevni i tjedni tisak te modni časopisi pokazali su se kao vrijedan izvor informacija“, ističe se u najavi izložbe.

Izložba će se moći razgledati u Muzeju grada Zagreba do 19. svibnja 2019. godine. (I.G.)