Newsletter, broj 31., 28. 2. 2017

Tema o autorskom pravu i srodnim pravima nezaobilazna je u različitim aspektima muzejskoga rada pa tako i vrlo važna u muzejskome nakladništvu. Stoga i nova 10. edukativna radionica Pogled na muzejsko izdavaštvo iz pravnog kuta iz ciklusa Kako objaviti dobru muzejsku knjigu ima za cilj pružiti uvid u zakonske propise koji su izravno ili posredno vezani uz postupke objavljivanja muzejskih sadržaja u tiskanim i elektroničkim muzejskim publikacijama.

Na radionici, koja će se održati u MDC-u 24. ožujka od 10 do 14 sati, pozvani stručnjaci će protumačiti temeljne pojmove autorskoga prava (autor; autorsko djelo; stjecanje autorskog prava; imovinska i moralna prava autora; prerade djela; pravo slijeđenja, nasljedivost i prenosivost autorskog prava; trajanje autorskog prava; autorskopravni ugovori, odnos autorskog prava i prava vlasništva; autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu), iznijeti neka od ograničenja autorskog prava kao i oblike zaštite prava od povrede te nastojati odgovoriti na niz pitanja među kojima su i: kako prepoznati autorsko djelo i koje zakonske propise treba poštovati prilikom njegova objavljivanja; kako razlikovati autorska prava od osobnih podataka; kada i kako muzej postaje nositelj prava; koji su izazovi i prilike za sustav autorskog prava u digitalno doba; kako se upravlja pravima intelektualnog vlasništva tijekom nastanka muzejskog filma; što treba znati kada se pristupi digitalizaciji tiskane/analogne građe; glazbena djela i audiovizualna građa u muzejskom nakladništvu; koji su uvjeti objave muzejskih sadržaja na webu.

Radionice su namijenjene svim zainteresiranim muzejskim djelatnicima i pripravnicima, stručnjacima koji rade na poslovima muzejskoga nakladništva i marketinga. (MDC)

Ciljevi radionice:
Upoznavanje polaznika s osnovnim pojmovima i zakonskim odredbama iz područja zaštite autorskoga prava i srodnih prava

Predavači:
Marija Šiša Hrlić, dipl. iur, voditeljica Odjela za autorsko i srodna prava te provedbu prava intelektualnog vlasništva, Samostalna služba za autorsko pravo i zajedničke pravne poslove, Državni zavod za intelektualno vlasništvo
Renata Petrušić, viša knjižničarka u Centru za razvoj Hrvatske digitalne knjižnice, Hrvatski zavod za knjižničarstvo, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb
dr. sc. Daniela Živković, izv. prof., Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predstojnica Katedre za knjigu i nakladništvo
Alemka Belan Simić, knjižničarska savjetnica, voditeljica Zbirke BDI (Bibliotekarstvo-Dokumentacija-Informacija)

Program radionice

Svi polaznici mole se da uz svoju prijavu ili po dolasku na radionicu pripreme pitanja i primjere iz muzejske prakse o kojima će se razgovarati u zaključnom dijelu radionice.

Prijava i kotizacija za radionicu

Publikacija "Dalibor Martinis: Data Recovery 1969-2077" kojom je popraćena istoimena izložba Dalibora Martinisa predstavljena u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu zamišljena je kao amalgam kataloga i readera s tekstovima preuzetih iz ranijih Martinisovih publikacija, odnosno knjiga umjetnika i recentno naručenih tekstova.

Izložbom Data Recovery Martinis je predstavio svoje pionirske video radove uz recentne multimedijske projekte i eksperimentalne filmove koji su realizirani u posljednjih deset godine. Nazivom izložbe Martinis se referira na termin iz područja informatičke tehnologije koji, pojednostavljeno, označava postupak „spašavanja“ informacija, odnosno podataka iz oštećena računala. Postupak oporavka informacija služi Martinisu da bi istražio mreže odnosa između osobne povijesti, vlastitih ranih radova i kolektivnih sjećanja unutar konstrukcije ili brisanja kolektivne memorije, odnosno utiskivanja vlastitog iskustva u povijesne ili povijesno-umjetničke činjenice duhovito parafrazirajući Marxovu ideju da se povijest ponavlja prvo kao tragedija potom kao farsa.

Knjiga je "Dalibor Martinis: Data Recovery 1969-2077" zamišljena kao amalgam kataloga i readera s tekstovima preuzetih iz ranijih Martinisovih publikacija, odnosno knjiga umjetnika i recentno naručenih tekstova. Autori predstavljeni u publikaciji su teorijski i generacijski heterogeni, upravo kao što je i disciplinarno raznovrsna Martinisova umjetnička praksa. Stoga smo uvjereni da će autorska raznolikost pristupa i metoda tumačenja pridonijeti daljnjem proučavanju i pozicioniranju Martinisovog opusa u kontekstu svijeta umjetnosti.

S obzirom na to da je Dalibor Martinis u znatnoj mjeri odredio razvoj i strukturu umjetnosti pokretne slike u Hrvatskoj i regiji, veliku smo pažnju posvetili tekstovima i esejima koji tematiziraju upravo taj aspekt njegova opusa. Tako filmska istraživačica Petra Belc u tekstu Video kao ideja i radna metoda ocrtava karakteristike i stvaralačke principe medija videa u okviru umjetnikovog stvaralačkog korpusa. Nezavisna kustosica Branka Benčić u tekstu Pionirski video radovi: pitanja reprezentacije, tehnologije i identiteta (bilješke o video produkciji sedamdesetih godina), postavlja Martinisove eksperimentalne video radove u kontekst razvoja video umjetnosti prateći pritom odnose tijela, identiteta, medijskih istraživanja i tehnologije, dok je Leonida Kovač, teoretičarka i kustosica, u tekstovima O čemu to Dalibor Martinis razgovara s Daliborom Martinisom i Open reel analizirala dva krucijalna rada iz Martinisovog video opusa na bitno nov način. Boris Greiner, pak piše o tri recentna Martinisova eksperimentalna filma prikazana tijekom trajanja izložbe.

Martinis je jednom prilikom izjavio da je: "Čovjek definitivno izašao iz svog tijela i sad ga shvaća kao odijelo koje se može i treba prekrajati. Sljedeći korak je vjerojatno dogradnja i povećanje memorije". Stoga se umjetnik i publicist Boris Greiner, u tekstu Performativno odijelo latio analize Martinisovih izvedbenih preobrazbi, dok je poljski teatrolog Jerzy Limon u tekstu Jesu li izvedbene instalacije Dalibora Martinisa teatar? detaljno analizirao videoinstalaciju Večera napokon kako bi istaknuo razlike između kazališne predstave i (video) performansa. O mikrokomunikacijama, kodiranju stvarnosti i razlozima nastanka Martinisove Binarne serije progovaraju tekstovi Martinisovi javni binarni radovi 2000-2002 kustosice MSU-a Nade Beroš, odnosno kustosice MoMA-e Roxane Marcoci. Filozof i teoretičar Žarko Paić u tekstu naslovljenom Perspektiva događaja – Vječna vatra gnjeva piše o istoimenom projektu kao „dosad najradikalnijim umjetničkim projektu Martinisove konceptualno-medijalne prakse“. Kritičko promatranje institucija umjetnosti tekst je slovenske kustosice Alenke Gregorič koji tematizira Martinisove diskurzivne prakse u kontekstu izlagačkih institucija, a srpska kustosica Aleksandra Sekulić u tekstu Sticanje zvezde, pristupila je analizi rada Muzej koje radničke klase kako bi ukazala na promjene muzejskog statusa u post-tranzicijskim procesima. Naposljetku, publikacija donosi i tekst Data Recovery 1969-2077 – Interpolacija postupka u izložbeni medij, autorice ovih redaka, koji tumači i analizira svojstva izložbe i postupka kojeg Martinis naziva data recovery te umjetnikov govor iz prvog lica u formi ulomaka razgovora sa Ksenijom Barunicom, Borisom Greinerom, Žarkom Paićem i Silvom Tkalčić. (Leila Topić, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb)

Približava nam se manifestacija koja povezuje sve naše muzeje s muzejima svijeta, u kojoj ICOM poziva na obilježavanje Međunarodnoga dana muzeja 18. svibnja. Ovo je jedinstveni trenutak kada organiziranjem raznovrsnih aktivnosti progovaramo o preporučenoj temi koja je u ulozi promocije novih izazova javnog djelovanja suvremenoga muzeja.

Slijedom velikih promjena u društvu - demokratizacija, novi komunikacijski modeli, interaktivnost i dinamizam, koji iz temelja mijenjaju rad muzeja ICOM je ove godine ponudio i intrigantnu temu naslovljenu: Muzeji i sporne povijesti: govoriti o neizrecivom u muzejima (Museums and contested histories: saying the unspeakable in Museums).

U okviru Međunarodnoga dana muzeja moći ćemo s pozicije muzeja reagirati na goruća pitanja naše stvarnosti te Vam u nastavku donosimo više informacija o temi kao i prijedlog smjernica za organizaciju programa i ostale upute o promociji manifestacije:

Važna događanja uz Međunarodni dan muzeja

Posljednjih godina Međunarodni dan muzeja uključuje više značajnih događanja (ICOM-ova partnerstva) koja dodano mjesec svibanj čine mjesecom posvećenim muzejima.

Ove godine izdvajamo:

3. - 6. svibnja 2017.
40 godina EMYA, (Etnografski muzej Zagreb, Hrvatska)

16. svibnja 2017.
Konferencija za tisak manifestacije Međunarodnog dana muzeja 2017. (10.00 sati, Muzejski dokumentacijski centar, Ilica 44/II, Zagreb)

18. svibnja 2017.
Međunarodni dan muzeja 2017.
Hrvatska - informacije će biti objavljene na web stranicama MDC-a
svijet - ICOM, Međunarodni dan muzeja 2017.

20./21. svibnja 2017.
Europska noć muzeja 2017.
Hrvatska - informacije će biti objavljene na web stranicama MDC-a
svijet - Europska noć muzeja / Nuit européenne des musées 2017.

Informacije će biti objavljene na web site-u MDC-a. Radi što kvalitetnijeg, potpunijeg i sustavnijeg informiranja javnosti, molimo Vas ispunite priloženi obrazac (napomena: za svako događanje/program ispunite novi obrazac). Ispunjeni obrazac/obrasce dostavite nam najkasnije do utorka 18. travnja 2017., kako bi Vaše djelatnosti bile adekvatno predstavljene na navedenim stranicama, društvenim mrežama te konferenciji za novinare.

Muzejski dokumentacijski centar organizira promociju manifestacije. Ove godine informacije o promotivnim materijalima MDC-a dobit ćete naknadno.

Svibanjski dani posvećeni muzejima u duhu ovogodišnje teme sigurno će izazvati puno pozornosti. Ovo je ujedno prilika, a i iznimno pogodan trenutak za svraćanje pozornosti na socijalni aspekt povijesti. Komunicirajte s posjetiteljima/zajednicom i osmislite programe kojima ćete kao posrednici baštinskih znanja dati doprinos kulturi.

Radujemo se suradnji i Vašem doprinosu Međunarodnom danu muzeja 2017.

(Tončika Cukrov, prof., voditeljica manifestacije pri MDC-u)

Projekt izgradnje centralne čuvaonice, otvorenih depoa i restauratorskih radionica Ermitaža ovih se dana, pri kraju zadnje faze radova koji traju četvrt stoljeća, našao u središtu pozornosti ruskog DORH-a jer je cijena radova narasla s predviđenih 62 milijuna na 126 milijuna dolara.

Ermitaž, jedan od najstarijih muzeja u svijetu, kojeg je 1754. godine osnovala Katarina Velika, već je 1990. započeo s opsežnim projektom izgradnje novih čuvaonica. Kompleks je zamišljen kao otvoreni depo u kojem će više od 3 milijuna muzejskih predmeta biti dostupniji posjetiteljima, a ujedno su građeni i novi prostori za brojne visoko sofisticirane restauratorske radionice.

U vrijeme zalaska SSSR-a 4. prosinca 1990. postavljen je kamen temeljac restauratorsko-izložbenog kompleksa.

Trinaest godina kasnije završena je izgradnja prve faze kao doprinos Ermitaža povodom 300. obljetnice osnutka Petrograda. U toj fazi izgrađena je središnja čuvaonica za Odjel lijepe umjetnosti zapadne Europe, Odjel ruske kulture, Orijentalni odjel, Odjel arheologije istočne Europe i Sibira kao i vrhunske restauratorske radionice za štafelajno slikarstvo, radionice za satove, glazbene mehanizme te restauratorska radionica za djela primijenjene umjetnosti.

U prvoj fazi u prostore je smješten Muzej kočija i velika zbirka tapiserija koje su zbog svoje veličine i omogućenih mikro klimatskih uvjeta sada mogle biti primjereno izložene javnosti. Uz izložbeno–restauratorske sadržaje otvoren je i specijalizirani prostor za edukaciju u potpunosti prilagođen za rad s djecom s posebnim potrebama.

U sljedećoj fazi, koja je započela krajem 2012. godine, počela je izgradnja na lokaciji Staraya derevnya koja je uključivala izgradnju šest građevina za smještaj restauratorske radionice i čuvaonice impresivne površine od 7954 m², od kojih kao otvoreni depo funkcionira 1114m², dok su prostori s pojačanim sigurnosnim mjerama za najdragocjeniju građu smješteni na 507 m².

Restauratori su, u vrhunski opremljenim uvjetima od 3807 m², započeli djelovati podijeljeni na:

• Restauratorska radionica za fotografije
• Restauratorska radionica za djela primijenjene umjetnosti (odjel za metal, keramiku i vitraj)
• Restauratorska radionica za tekstil
• Restauratorska radionica za namještaj
• Restauratorska radionica za monumentalno slikarstvo
• Restauratorska radionica za grafiku

Spomenute čuvaonice omogućile su adekvatan smještaj Odjelu za arheologiju istočne Europe i Sibira (1797m²), Odjelu za antiku (1200m²), Odjelu ruske kulture (3095m²), Orijentalnom odjelu (1267m²), Odjelu zapadnoeuropske lijepe umjetnosti (734m²) i odjelu zapadnoeuropske primijenjene umjetnosti (1069m²).

Veličina prostora namijenjenog za čuvaonice svjedoči ne samo o prebogatom fundusu Ermitaža već i o tome da su još u vrijeme raspada SSSR odgovorene osobe imale ideju kako da dugoročnim projektom omoguće dodatan prostor za pohranu i stručnu obradu građe, ali i da svoje sadržaje otvore prema stručnoj i široj javnosti. Unutar druge faze otvoren je i veliki izložbeni prostor od 1000m² , predavaona od 240 mjesta i koncertna dvorana.

Treća faza uključuje izgradnju tri građevine koja će s postojećim, prije izgrađenim zdanjima, biti povezane mostovima. Jedna od zgrada bit će velika knjižnica Ermitaža planirana kao prva ruska knjižnica specijalizirana za muzejska izdanja (uključujući elektroničke kataloge i pristup on line zbirkama Ermitaža). Dizajnirao ju je nizozemski arhitekt Rem Koolhaas izbornik Arhitektonskog bijenala u Veneciji za 2014. godinu. Suradnja Koolhaasa s Ermitažom datira od suradnje na prezentaciji građe Odjela za suvremenu umjetnost.

Uz knjižnicu, ova zgrada će udomiti i Muzej kostima i mode te višenamjenski prostor za povremene izložbe i predavanja.

Ovaj opsežan projekt, od izuzetne važnosti za kulturu Rusije, poziva u sjećanje velike planove i projekte izgradnje centralne čuvaonice za zagrebačke muzeje o kojem će više biti riječi u nekom od narednih brojeva Newslettera. (Iva Validžija)