Zahvaljujući otkupu dijela ostavštine obitelji Bona, vrijednom 190 tisuća kuna, fundus Dubrovačkih muzeja bogatiji je za više od 150 predmeta datiranih od 16. do početka 20. Stoljeća. Najveći dio predmeta otkupljen je za zbirke Kulturno-povijesnoga muzeja, a manjim je dijelom popunjen i fundus Etnografskoga muzeja.
Najvrjednija među otkupljenim predmetima svakako je zdjela od iskucanog srebra iz 16. stoljeća, rad dubrovačkog zlatara, kao i srebreni pladanj s obiteljskim grbom Bona iz 19. st. Iznimno su vrijedne i minijature (5) na platnu u zajedničkom okviru s portretima nepoznatih muškaraca iz 17. st., pet minijatura na bjelokosti s portretima nepoznatih žena s početka 19. st., kao i minijatura na limu s portretom jednog od admirala Ohmučevića iz 17. st. u srebrenoj kutiji iz istog razdoblja te ulje na bakrenom limu s prikazom Gospe s Kristom iz 19. st.
Među otkupljenom građom je i portret orebićkog pjesnika, bibliofila i kolekcionara Ivana Vicka Bizzara (1782-1883.), kao i njegovog prijatelja, splitskoga književnika Anđela Delmistra. Oba portreta su minijature na bjelokosti s početka 19. st. Dio zbirke obitelji Bona vjerojatno su postale zahvaljujući Mariji Bizzaro, koja je u obitelj ušla udavši se za Edvarda Bonu 1849. godine. Njoj je pripadala i kutija s 13 njenih pisama, listom sa ženidbenim sonetom iz 1849. te knjižicom s pjesmama iz 1818. godine.
Fundus Kulturno-povijesnog muzeja je ovim vrijednim otkupom obogaćen i za bidermajer i secesijski stolić, secesijski ormar sa zrcalom, dvije lepeze iz druge polovice i kraja 19. st., kao i za cijeli niz uporabnih predmeta s konca 19. st., koji su pripadali Ivani Bona: dva para cipela, dugačke bijele kožnate rukavice, vjenčić za mladenku te srebrena torbica s početka 20. st.
Komplet od 11 secesijskih čaša za vino s potpisom jednog od najcjenjenijih francuskih staklara Renéa Laliquea te četrdesetak predmeta za Zbirku fotografije i fotografskog materijala također su postali dio fundusa Kulturno-povijesnog muzeja.
Uz sve to, otkupljeno je i desetak predmeta za fundus Etnografskoga muzeja, uglavnom za Zbirku kućnog inventara i okućnice, a obitelj Bona je Dubrovačkim muzejima darovala i veliki broj predmeta, među kojima se ističu keramičke posude, srebreni pribor, 3 neobarokna naslonjača i jedna neobarokna stolica, komplet toaletnih posudica i katalog s uputama za uljepšavanje s početka 20. stoljeća, kao i uvijač za kosu te ručno ogledalo.
Bone su jedan od najstarijih i najznamenitijih dubrovačkih vlastelinskih rodova. Grana kojoj pripadaju Michel de Bona i nasljednici njegove pokojne sestre Nicollete, a od kojih je i otkupljen dio obiteljske ostavštine, u dubrovačkim se dokumentima spominje početkom 15. stoljeća. Od tada do pada Dubrovačke Republike, sudjelovali su u njezinoj upravi kao knezovi i senatori, a bavili su se trgovinom i pomorstvom. Među njima je bio jedan biskup i pisac (Frano Jeronim, 1687.-1749.) i jedan pjesnik (Miho Marinov oko 1551. – 1617.). Nakon pada Dubrovačke Republike i odlaska Francuza, nova austrijska uprava im 1817. godine priznaje plemstvo.
Rodbinski su bili povezani s obiteljima Zuzzori i Bizzaro, pa su i neke umjetnine iz ostavštine obitelji pripadale tim rodovima. Obitelj postoji i danas, a prezime nosi Michel de Bona, sin Renea de Bone i unuk Iva (Gina) de Bone, koji živi u Parizu, dok u Rimu žive djeca njegove pokojne sestre Nicollete, Kim i Carlo. (Julijana Antić Brautović, Dubrovački muzeji)