Newsletter, broj 66., 3. 7. 2018.

Na 8. sjednici Hrvatskog sabora u petak, 29. lipnja 2018. godine, usvojeni su konačni prijedlozi četiriju novih zakona iz područja kulture Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, Zakona o muzejima, Zakona o audiovizualnim djelatnostima te revidirana Konvencija Vijeća Europe o kinematografskoj koprodukciji.

Hrvatska ima dobro razvijenu mrežu muzeja, a rad dijela muzeja prepoznat je i u međunarodnim okvirima, što je rezultat snažnog profesionalnog angažmana muzejskih djelatnika, a istodobno i kontinuiranog ulaganja Ministarstva kulture, županija, gradova i općina u brojne muzejske programe, stoji u priopćenju Ministarstva kulture RH.

U odnosu na vrijedeći zakon, novi je Zakon o muzejima sažetiji, normativno su prenesene sve ključne odredbe, ali su repozicionirane po logičnijem slijedu poglavlja, a norme su jasnije i kraće formulirane. Novim se Zakonom olakšava osnivanje muzeja, a omogućuje se i osnivanje muzeja vjerskim zajednicama.

Sukladno međunarodno priznatim smjernicama svjetskih organizacija o muzejima kao institucijama u službi suvremenog društva i njegovog razvitka, Zakonom se temeljitije definira pojam muzeja i muzejske djelatnosti te uloga muzeja kao subjekta u središtu obavljanja muzejske djelatnosti.

Novim se Zakonom postavlja temelj reforme sustava zaštite i upisa u Registar kulturnih dobara RH. Detaljno se uređuju zadaće javnih muzeja kao baštinskih ustanova, a posebice obveza inventarizacije i stručnog vrednovanja muzejskih predmeta i zbirki radi uspostavljanja zaštite u skladu s propisima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te se uvodi rok za završetak procesa inventarizacije cjelokupne muzejske građe u Republici Hrvatskoj do kraja 2020. godine.

Zakonom se daju veće ovlasti središnjem tijelu Sustava muzeja Republike Hrvatske – Muzejskom dokumentacijskom centru, kao organizatoru i koordinatoru rada muzeja unutar organiziranog sustava.

U upravljačkom smislu vraća se upravno vijeće kao tijelo koje nadzire rad muzeja, te se propisuju stroži kriteriji za izbor članova upravnih vijeća. Zakonom se propisuju uvjeti za izbor ravnatelja za zanimanja i izvan muzejske struke, a istodobno se jača i upravljačka uloga ravnatelja muzeja.

Novim Zakonom o muzejima unaprijedit će se rad postojećih muzeja, olakšati osnivanje novih te izgraditi sustav muzeja, osuvremeniti upravljanje muzejima i pokrenuti sveobuhvatni proces unaprjeđenja muzejske djelatnosti kroz mrežu muzeja u Republici Hrvatskoj. (Ministarstvo kulture RH)

Nakon što je Muzej vučedolske kulture u jesen 2016. godine izdao Vodič kroz stalni postav zbog velikog interesa djece i mladih za teme vučedolske kulture Muzej ovih dana objavio Dječji vodič i Dnevnik malog arheologa; dva izdanja kojima je mladim posjetiteljima približen muzejski postav i arheološka istraživanja kao jedna od temeljnih djelatnosti Muzeja vučedolske kulture. Publikacije su promovirane 30. lipnja 2018. godine, na treću obljetnicu otvorenja Muzeja i u sklopu Festivala vučedolske kulture.

Dječji vodič prati cjeline postava, donosi informacije o Muzeju, muzejskoj zgradi, muzejskoj građi i postavu na prilagođen način koji mladim generacijama posjetitelja omogućuje bolju komunikaciju s Muzejom i razumijevanje kako Muzeja, tako i različitih arheoloških pojmova. Kombinacija fotografije i ilustracije kojom je oživljena djevojčica Dolka, olakšava posjetiteljima individualni obilazak Muzeja, razgledavanje, upoznavanje, istraživanje i užitak spoznaje i usvajanja novih znanja kroz muzejske predmete, rekonstrukcije i znanstvene interpretacije arheoloških artefakata. Mogli bismo reći da se takav pristup poklapa s poštivanjem iznimno važnog pedagoškog načela zornosti. Okosnica postava su nalazi i njihova znanstvena interpretacija s pomoću kojih je posjetiteljima ispričana priča o životu u vrijeme trećega tisućljeća prije Krista na brojnim lokalitetima širom rasprostiranja vučedolske kulture. Tekstovi, fotografije, crteži, ilustracije i rekonstrukcije prate postav i na taj način ova je publikacija dostupna mladoj, širokoj i raznolikoj publici kojoj je i namijenjena. Preko posjetitelja koji će ga sa sobom ponijeti, vodič će biti stalni podsjetnik na vrijednost Muzeja i poziv novoj potencijalnoj publici.

Vodič je koncipiran na način da se u njemu susreću prošlost i sadašnjost. Kao glavni lik odabrana je djevojčica iz kolektivnog groba pronađenoga na Vučedolu 1985. godine čiji su osteoloških nalazi prezentirani u Muzeju i za koju su posjetitelji iznimno vezani. Djevojčica od devet godina nazvana je Dolka, te ona postaje živi lik koji dočekuje svoje vršnjake i vodi ih kroz muzej i svoj svijet od prije pet tisuća godina. Stoga je fotografija korištena kao medij blizak čitatelju kako bi se naglasila sadašnjost u kojoj se posjetitelji nalaze u Muzeju i na lokalitetu doživljavajući svijet Dolke kroz njezinu priču. Djevojčica iz prapovijesti je poveznica prošlosti i budućnosti te dolazi u umjetničkoj ilustraciji. Kroz vodič djeca mogu otkrivati dodatna pojašnjenja složenih tema postava koje su kao tajne skrivene i na čitatelju je da ih sam otkrije. Time se želi potaknuti interakcija sa sadržajem muzejskog postava i svaki put kada dijete ponovno čita vodič, može ponovno otkriti neke nove tajne.

Uz Dječji vodič realiziran je i Dnevnik malog arheologa, zamišljen kao bilježnica znanstvenika / arheologa koji na terenskom istraživanju bilježi svoja zapažanja. Dnevnik je pun zadataka koje mali arheolog mora riješiti i dodatno se zainteresirati za arheologiju kao znanost. Dnevnik na zanimljiv i prilagođen način obuhvaća bitne segmente arheologije kao znanosti i arheoloških istraživanja koja pruža osnovna znanja i upoznaje mlade s vrijednostima kulturne baštine i razumijevanje same biti arheologije. Dnevnik uči osnovama provođenja arheoloških istraživanja, objašnjava načine na koje se dolazi do određenih spoznaja, kako se postupa s arheološkim materijalom i dr., te omogućuje edukaciju budućih naraštaja o čuvanju kulturne baštine RH. Ovom publikacijom mlada se osoba potiče doći na istraživanja i radionice koje Muzej organizira i provodi na lokalitetu tijekom čitave godine. (Muzej vučedolske kulture)

Ovog listopada godišnji sastanak EGMUS –a, Europske grupe za muzejsku statistiku prvi će se put u organizaciji Muzejskog dokumentacijskog centra održati u Hrvatskoj. Ova europska grupacija osnovana je 2002., a do sad joj se pridružilo tridesetak europskih, ali i vaneuropskih država, čiji se predstavnici već šesnaest godina sastaju okupljeni oko teme muzejske statistike.

Ključna zadaća ove jedinstvene međunarodne grupe koja u pojedinim suradnjama preskače i granice kontinenata, jest prikupljanje i usklađivanje statističkih podataka o muzejima. EGMUS prikuplja i objavljuje godišnje statističke podatke o broju i vrsti muzeja, broju posjetitelja, izložbi, plaćenih i neplaćenih muzejskih djelatnika, vlasništvu muzeja, njihovim prihodima, edukativnim programima, prisutnosti na web-u. U tu svrhu grupa je tijekom godina razvila standardizirani upitnik, kako bi se podaci iz različitih zemalja mogli međusobno usporediti. Ipak, poboljšanja u usklađivanju podataka zasad ne nedostaje, te je i dalje potrebno ulagati napore kako bi se oni standardizirali, posebice s obzirom na različite nacionalne definicije muzeja te specifične metodologije prikupljanja i obrade podataka.

Koliko su napori ove grupe i prikupljeni podaci značajni, dokazuje i činjenica da je EGMUS već od samih svojih početaka surađivao s Eurostatom, statističkim uredom Europske komisije pri EU, a u novije vrijeme već drugu godinu surađuje na projektu čija je središnja tema statistika u području kulture.

Na sastanku užeg tijela EGMUS-a, nedavno održanog u Ministarstvu obrazovanja, kulture i znanosti u Hagu, raspravljalo se o proširenju grupe i narednim koracima, suradnji s Eurostatom, ISO standardu ISO/NP 21246 o ključnim indikatorima za muzeje, kao i o pripremama za sastanak u Zagrebu.

Podsjetimo, od prošle godine član užeg tijela EGMUS-a je i Muzejski dokumentacijski centar, uz predstavnike nizozemskog Ministarstva obrazovanja, kulture i znanosti, francuskog Ministarstva kulture i njemačkog Instituta za istraživanje muzeja. (Tea Rihtar Jurić)

Korzeti oslikani komunističkim simbolima, Ebony olovka kojom je naglašavala svoje prepoznatljive spojene obrve i intimni zapisi nastali nakon spontanog pobačaja, samo su neki od predmeta koji su izloženi na izložbi "Frida Kahlo: Making Her Self Up", koja je otvorena 16. lipnja 2018. u Victoria & Albert muzeju u Londonu.

Realizirana u suradnji s Muzejem Fride Kahlo iz glavnog grada Meksika, Ciudad de Méxica, izložba je posvećena buntovnoj samoukoj meksičkoj slikarici i feminističkoj ikoni Fridi Kahlo čije djelo svjetsku slavu stječe tek iza njezine smrti 1954. Na izložbi su prvi puta izvan Meksika izloženi njena odjeća, kozmetika i drugi osobni predmeti koje su autori povezali s njenim autoportretima i fotografijama kako bi ponudili nov pogled na njezinu umjetnost, životnu priču i način na koji je stvarala identitet žestoke ljevičarke i feminističkog simbola.

U fokusu izložbe je više od 200 predmeta koji su pronađeni 2004. godine u Casi Azul, meksičkom domu u Coyoacánu koji je Frida dijelila sa životnim partnerom slikarom Diegom Riverom. Za razliku od Diega koji je slikao goleme murale posvećene meksičkoj revoluciji, borbi za radnička prava i velikim povijesnim ličnostima 20. stoljeća, Fridina umjetnost bila je okrenuta turbulentnim epizodama njezina života i razdobljima intenzivne patnje koja je bila rezultat nesreće zbog koje je od 18 godine živjela s boli nerijetko mjesecima prikovana za krevet.

Posjetitelji V&A-ja imaju priliku razgledati ortopedske korzete, ručno izrađen nakit, kozmetiku i cvjetne ukrase za kosu koje je koristila kako bi nadomjestila svoje fizičke nedostatke. Tu su i neizostavni dijelovi njezinih portreta – olovka za obrve Ebony kojom je intenzivirala svoju spojenu obrvu i crveni Revlon ruž i lak za nokte od kojeg se nije odvajala. O životu prikovanom za krevet, neprekidnoj hospitalizaciji i mnogobrojnim operacijama te amputaciji jedne noge nakon koje je završila u kolicima svjedoče kloroform, opijat Demerol i tada revolucionarni lijek za liječenje raka Taxol koji je redovito uzimala, a izložene su i Fridine Tehuana haljine, tradicionalni čipkasti pokrivači i korzeti oslikani srpom i čekićem koji naglašavaju njenu strast prema umjetnosti i zanatima starosjedilaca u Meksiku te političku ideologiju koja je slijedila meksičku revoluciju.

„Frida je oličenje boemske umjetnice – unikatna, buntovna, seksualno emancipirana i kontradiktorna, postala je feministička ikona i uzor mnogim dizajnerima i umjetnicima današnjice. Ona je svojom umjetnošću i načinom odijevanja prenosila svoja politička uvjerenja i istovremeno se borila sa svojim invaliditetom. Mislim da je riječ o doista posebnoj izložbi jer prvi put Fridu vidimo kao osobu - kao umjetnicu, ali i ženu. Fridu sam na ovoj izložbi osobno upoznala - otkrila sam ženu koja je voljela parfeme, koja se voljela odijevati i koja nikada nije dopustila da je definiraju ograničenja. Bila je upravo ono što je željela“, rekla je na otvorenju koautorica izložbe Circe Henestrosa.

Njeno mišljenje ne dijele svi britanski kritičari koji poput Guardianovog komentatora tvrde da je ovom izložbom u drugi plan stavljeno njeno djelo, a u muzejske vitrine posložena intima. “Glamurozna proteza u crvenoj čizmici”? Je li to dio nje koji bi Frida željela vidjeti u muzeju? Fridolatrija koja je počela 80-tih kada su uz Madonnu i muzeji počeli kupovati i izlagati Fridu, kada je ona poput Andyja Warhola posatla ikona, a njen se lik našao na bedževima, T-shirtima, privjescima za ključeve pa čak i u Barbie doll inačici, naravno s depiliranim obrvama, zamaglila je pogled na opus ove umjetnice, a u prvi plan stavila ono o čemu je roman napisala Slavenka Drakulić – priču o Fridi i boli.

Izložba se može pogledati u Victoria&Albert muzeju do 4. studenog 2018. godine. (I.G.)