Muzej policije posvećen povijesti i sadašnjosti redarstvenih snaga u Hrvatskoj otvorio je u petak 20. prosinca svoja vrata u prostoru Policijske akademije u Aveniji Gojka Šuška u Zagrebu.
Prvi muzeji vezani uz redarstvenu službu bili su kriminalistički muzeji namijenjeni obrazovanju struke i njezinih budućih članova. Prvi takav muzej, Kriminalni muzej u Zagrebu, osnovao je Odjel za unutarnje poslove tadašnje Zemaljske vlade 1909. godine, a nakon stvaranja Kraljevine SHS muzejske zbirke preseljene su u Sremsku Kamenicu u Srbiji. Nakon Drugog svjetskog rata osnovan je Kriminalistički muzej u Zagrebu koji je nakon velike poplave 1964. godine zatvoren, a od 1976. do 1990. godine muzej djeluje u sklopu nekoliko državnih institucija. U rujnu 2001. godine osnovan je Muzej policije u osnutku potpisivanjem sporazuma tadašnjih ministara unutarnjih poslova i kulture, preuzevši građu nekadašnjega Kriminalističkoga muzeja te muzejske, arhivske i druge povijesne predmete u posjedu MUP-a RH koji svjedoče o borbi redarstvenih snaga tijekom Domovinskoga rata. Iako do nedavno nije imao stalni postav građa je predstavljana javnosti putem izložbi, predavanja, publikacija i ostalih edukativnih programa koji su se odvijali u prostorima Ministarstva unutarnjih poslova ili u drugim muzejima.
Izložbeni prostor novog Muzeja podijeljen je u dva dijela. U prvom je kronološki prikazan povijesni razvoj redarstvenih snaga u Hrvatskoj, dok drugi prikazuje ulogu policije u Domovinskom ratu i bogatu zbirku oružja. Izloženo je mnoštvo predmeta i opreme koje su kroz povijest koristile redarstvene snage poput puške i sablje oružnika iz doba Austro-Ugarske monarhije, odore Prvog hrvatskog redarstvenika, službenog policijskog bicikla iz 70-ih godina prošlog stoljeća, odore i opreme specijalnog policajca koja je nošena tijekom akcije na Plitvicama 1991.godine ili žutih čizmi proizvedenih u Borovu poznatih kao Zenge, koje je na vukovarskom ratištu i u zarobljeništvu u logorima nosio danas umirovljeni policijski službenik Specijalne jedinice policije Rode iz Varaždina Dragutin Špac.
Posjetitelji mogu vidjeti dioramu mjesta kaznenog djela ubojstva s označenim tragovima počinitelja, zatim razni provalnički alat, komplet za prekucavanje brojeva šasije na vozilima, krivotvorine umjetničke slike, novčanica raznih valuta i zlatnika te kako izgleda uređaj za kopiranje bankovnih kartica, tzv. skimmer. Zanimljiv je ormar iz 1945. godine gdje se nalaze stakalca s negativima fotografija počinitelja kaznenih djela između 1945. i 1950. godine, registar počinitelja kaznenih djela u vlakovima iz 1984. godine koji sadrži fotografije i podatke o počiniteljima, te naputak o policijskom postupanju i Kazneni zakon iz vremena Kraljevine Jugoslavije.
Izloženi su poligrafski uređaj Lafayette "Ambasador" doniran Republici Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata uz čiju je pomoć razjašnjen je velik broj najtežih oblika kaznenih djela, te stalak, kamera i stolica za signaletičku fotografiju kojom se fotografira osoba osumnjičena za kazneno djelo ili osoba kojoj treba utvrditi identitet, a prikazani su i izumi i dostignuća oca daktiloskopije Ivana Vučetića i tvorca današnjeg tahografa Josipa Belušića, bez kojih bi suvremena kriminalistika bila nezamisliva.
Radovi na uređenju Muzeja policije trajali su nekoliko mjeseci mjeseca i vrijedni su 700.000 kuna, a Muzej će se biti otvoren za posjete radnim danom od ponedjeljka do petka od 10 do 13 sati te svaku prvu subotu u mjesecu u istom terminu, dok će grupni posjeti biti organizirani po dogovoru. (Ivan Guberina)
U Prirodoslovnom muzeju u Rijeci od srijede 18. prosinca posjetiteljima je dostupan novi stalni muzejski postav pod nazivom „Špilja - u mraku krškog podzemlja“.
Izvor: Prirodoslovni muzej Rijeka
Stalni muzejski postav na temu “Špilja - u mraku krškog podzemlja” osmišljen je i planiran kao dio cjelovitog geološkog postava u Prirodoslovnom muzeju – Rijeka. Zajedno s već realiziranim stalnim postavima na temu “Geološka prošlost Jadrana” te “Geologija riječkog područja”, novi dio postava s geološkom tematikom prezentira sintezu geoloških istraživanja i recentnog znanja o kršu, postanku krša, njegovim osobitim karakteristikama za naše područje, promjenama razine mora tokom pleistocena te nekadašnjim i recentnim podzemnim staništima. Novi muzejski postav zaokružit će geološku sliku našeg područja te omogućiti posjetiteljima potpuni doživljaj posebice podzemnih krških oblika.
Po prvi puta, geološki postav Prirodoslovnog muzeja Rijeka nadopunjen je predmetima iz bioloških zbirki Muzeja čime se posjetiteljima pružila cjelovitija i iskustveno potpunija slika cjelokupnog . prirodoslovlja riječke regije.
Prirodoslovni muzej Rijeka posjeduje veliku zbirku predmeta pronađenih u špiljama riječke regije. Zbirka fosilne faune kvartara iz špilja riječkog područja sadrži brojne fosilne kosti i zube, otkrivene u 25 špilja, koji dokazuju raznovrsnu životinjsku zajednicu pleistocena. Zbirci pripada dobro sačuvana lubanja špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus ROSENMULLER & HEINROTH, 1794) pronađena u špilji Sparožna u Kastavštini, skelet fosilnog smeđeg medvjeda (Ursus arctos LINNÉ, 1758) pronađen u Banićevoj špilji na otoku Cresu, te nalazi artefakata paleolitskih i mezolitskih kultura. U novom postavu bit će prikazan presjek ove bogate zbirke kroz nekoliko tematskih jedinica. Drevni život u špilji prikazuje izabrane donje čeljusti različitih pleistocenskih životinja pronađenih u špiljama riječke regije. Priča o zastrašujućem vegetarijancu predstavlja izbor koštanih ostataka i zubi izumrlog špiljskog medvjeda. U Tragovima pretpovijesnog lovca možemo vidjeti različite predmete vezane uz čovjeka koji je sklonište potražio u špilji. Posjetitelji mogu Istražiti današnji život u krškom podzemlju u interaktivnim vitrinama, dok tematska jedinica Potopljeni krš objašnjava kako je tokom posljednjeg ledenog doba razina mora bila i do 130 m niža. Prije desetak tisuća godina, okršene stijene su potopljene i nastao je nevjerojatan reljef kojeg danas prepoznajemo s preko tisuću otoka. Ispod mora nalaze se kanjoni prošlih rijeka, ponikve, potopljene špilje i nekadašnji brlozi.
Izvor: Prirodoslovni muzej Rijeka
Atraktivni multimedijalni dio postava je i hologramska projekcija majke i mladunčeta špiljskog medvjeda koja svojim aktiviranjem iznenađuje posjetitelja te ga zvukom i slikom vraća u neka prošla vremena. Špiljski medvjed smatra se jednom od prvih životinja koja je pod utjecajem čovjeka zauvijek izgubljena i ovim ga multimedijalnim dijelom postava za trenutak vraćamo u život.
Uređenje stalnog postava Špilja - u mraku krškog podzemlja sufinancirano je sredstvima Primorsko-goranske županije i Europske unije (Interreg SLO-HR – projekt KRASn'KRŠ, Interreg It-Hr – projekt Innocoltour) te sponzorstvom Ina d.d. (Nadia Dunato Pejnović, kustosica geološke i paleontološke zbirke Prirodoslovnog muzeja Rijeka)
Pažnja: logo! – Izložba o VIII. mediteranskim igrama u Lyonu
Muzej tiska i vizualnih komunikacija u Lyonu (Musée de l’imprimerie et de la communication graphique, Lyon, Francuska), koji svoju muzejsku praksu organizira znatno šire od brige za lokalnu baštinu, u trećem serijalu „Pažnja: logo!“, otvorio je krajem studenog 2019. izložbu posvećenu logu VIII. mediteranskih igara održanih u Splitu 1979. godine. Izložba u koncepciji kustosa Matthieu Cortata prezentirana je pod motom: "Evo uspješnog braka sporta i grafike uz sjećanje na ove igre". Njeno postavljanje u Lyonu od strane francuskih kolega još je jedno međunarodno priznanje autoru loga, uspješnom hrvatskom dizajneru Borisu Ljubičiću. On je bio u ulozi art direktora Centra za industrijsko oblikovanje (CIO) i Tima za vizualne komunikacije (dizajneri, fotografi i drugi stručnjaci) koji su realizirali ovaj iznimno ambiciozni program s kompleksnim vizualnim identitetom te sportske manifestacije.
O Mediteranskim igrama
Mediteranske igre održavaju se svake četvrte godine počevši od 1951. kao međunarodno sportsko natjecanje koje okuplja države vezane uz Mediteran. Njihova posebnost je da iako su organizirane po uzoru na olimpijske igre, po kriteriju zemljopisa okupljaju zemlje uokolo Mediteranskoga mora. Oslobođena raznih drugih utjecaja ta sportska manifestacija postala je prilika za mirnu suradnju i poštenu, sportsku borbu sportaša s tri kontinenta. Važnost organizacije Mediteranskih igara za ex-Jugoslaviju bio je neosporan te su uložena značajna sredstva uključujući i izgradnju infrastrukture. VIII. mediteranske igre grad su Split tada smjestile u europsku metropolu sporta. U gradu i u njegovom okruženju izgrađeni su kapitalni sportski objekti te je moderniziran cestovni, željeznički, lučki i zračni promet.
Sportska statistika bilježi tada iznimne brojke: na igrama je sudjelovalo 2408 sportaša (od toga 399 žena), koji su dolazili iz 14 zemalja, dok je 8.000 ljudi doprinijelo ovom događaju, znatno više nego ikada do tada.
Logo VIII. Mediteranskih igara
Promišljanje koje uvijek vodi Borisa Ljubičića je da zadatak promatra kompleksno, kako bi i rezultat bio kvalitetniji. Stoga je jedna od vodilja bila uzdizanje vizuala Mediteranskih igara na nivo olimpijskoga. Logo olimpijskih igara ima pet krugova koji predstavljaju pet kontinenata, a realizirani su kao simbol mira u duhu univerzalizma Pierrea de Coubertina, osnivača modernih igara. Ljubičić reinterpretira taj logo za Mediteranske igre – čine ga tri kruga drugačije grafički izvedena, koji također simboliziraju kontinente uokolo Mediterana: Europu, Aziju i Afriku. Međutim, ti su krugovi bijele boje i ono što ih čini posebnim jest to da su u donjem dijelu distorzirani - ostavljaju dojam kao da su uronjeni u vodu. Kako je pozadina loga plave boje kao i plavetnilo mediteranskoga mora, tako se ono upravo i iščitava. Autentičnost ta tri distorzirana kruga prepoznatljiv su i snažan vizualni znak te su i danas u upotrebi kao simboli Mediteranskih igara.
„Priručnik grafičkih standarda“
Novine tog dizajnerskog poduhvata tiču se i svega ostalog izrađenog kao total dizajn Igara – od maskote Adriane - mediteranska medvjedica (autor Oskar Kogolj), preko plakata, piktograma, medalja, diploma pa do raznih administrativnih dokumenata te suvenira poput znački, privjesaka, šalova i sličnoga. Tako doslovno proveden total dizajn bio je moguć zahvaljujući izrađenom „Priručniku grafičkih standarda“. Preporuke su se odnosile i na boje iz repertoara Mediterana koje su bile novina u tadašnjoj grafičkoj praksi (plava, zelena, narančasta, crvena i toplosiva u njihovim varijantama). Te preporuke doprinijele su sustavnoj primijeni vizuala u službenim i komercijalnim programima.
Uspješni brak sporta i grafike
Izložba u Muzeju tiska i vizualnih komunikacija prezentira većim dijelom spomenutu sačuvanu građu od plakata sa službenim logom, maskotom Adrianom, plakate sa sportskim disciplinama, službenu zastavu i druge u bojama, medalje, potvrde, ulaznice, kalendar za 1979., ženske šalove, bedževe, privjeske za ključeve i drugi upotrebni i promotivni materijal koji upravo potvrđuje dosljednost u realizaciji bilo da se radi o tiskanoj građi ili je ona trodimenzionalna. Francuze posebno iznenađuje što je za realizirano izabrana„Helvetica“ kao tipografije koja se do tada rijetko koristila. Nadalje zaključuju da je visoka razina grafičkoga oblikovanja „uspješni brak sporta i grafike"! S druge strane realizirano odlikuje i inovativnost u tehnologiji izrade među kojima jesu i distorzirani krugovi loga manifestacije kao i postupno nijansirana plava boja podloge plakata na kojoj je on smješten.
Taj suradnički međunarodni projekt umrežio je različite institucije zahvaljujući osobnosti dizajnera Borisa Ljubičića. On je iz arhiva Studio International posudio dio građe za izložbu. Dio građe je posuđen iz Hrvatskog sportskog muzeja u Zagrebu i Muzeja sporta u Splitu. U realizaciji izložbe uz Hrvatsko dizajnersko društvo bio je dodatno uključen niz drugih institucija. Izložba će trajati od 20. studenoga 2019. do 1. ožujka 2020., i u najavi je za kraj siječnja predavanje Borisa Ljubičića, te je time za 40-u obljetnicu manifestacije međunarodno priznanje pristiglo. Međutim slijedi pitanje svima nama sada upućeno – kako dalje, trebamo li voditi odgovorniju brigu o toj baštini? (Tončika Cukrov)
Museums and Sites of Persuasion – Politics, Memory and Human Rights
Uloga muzeja i memorijalnih mjesta u oblikovanju sjećanja kroz reprezentaciju povijesnih događaja obilježenih kršenjem ljudskih prava i nasiljem tematska je okosnica knjige Museums and Sites of Persuasion – Politics, Memory and Human Rights. Prinova u knjižnici MDC-a dio je serije Museum Meanings, edicije koja predstavlja novitete na području "interdisciplinarnog proučavanja interakcije muzeja sa zajednicama, identitetima i etičkim postulatima u okružju promjenjivih društvenih, političkih i kulturnih strujanja".
Urednici, sveučilišni profesori Joyce Apsel i Amy Sodaro, u predgovoru pojašnjavaju sadržajni okvir usmjeren k analizi metoda kojima institucije poput muzeja i memorijalnih mjesta predstavljaju prošlost, problematiziranju teško dostižne moralne objektivnosti u kontekstu političkog i ekonomskog utjecaja na „mjesta uvjeravanja“ („sites of persuasion“) i istraživanju učinkovitosti namjere da se prisjećanjem na bremenitu prošlost doprinese stvaranju bolje, moralnije budućnosti.
Tekst pisan na engleskom jeziku koncipiran je u četiri dijela koji sadrže ukupno devet tekstova različitih autora i zaključak urednika. Prvi dio naslovljen Museums, politics and persuasion (Muzeji, politika i uvjerenje) sastoji se od predgovora i uvodnog teksta autorice Amy Sodaro u kojem se pojašnjava teorijska podloga odnosa između ljudskih prava i etičke dimenzije sjećanja. Drugi dio, Writing national histories (Pisanje nacionalnih povijesti), donosi tekstove triju autora koji preispituju utjecaje „mjesta uvjeravanja“ na oblikovanje percepcija nacionalnih povijesti. Istraživanja uključuju reprezentaciju povijesti Gruzije u Gruzijskom nacionalnom muzeju (Malkhaz Toria), izlagačku politiku muzeja u Danskoj vezanu uz rijetko spominjanu kolonijalnu prošlost te zemlje (Astrid Nonbo Andersen) i utjecaj skulpture Newborn, postavljene u Prištini, na izgradnju nacionalnog identiteta Kosova (Alissa Boguslaw). Treći dio, koji nosi naziv Displaying difficult pasts (Prikazivanje teških povijesti), u zasebnim tekstovima opisuje tri memorijalna mjesta koja se bave problematikom pokreta za građanska prava u SAD-u (Joyce Apsel), masakra u Mỹ Laiu u Vijetnamu (Roy Tamashiro) i građanskog rata u Peruu (Joseph P. Feldman). Autori obrađuju temu oblikovanja sjećanja kroz vizuru spajanja povijesnog narativa i osobnih priča žrtava i „svjedoka vremena“. Posljednji dio, pod naslovom Resistance of memory (Otpor pamćenja), okuplja dva teksta i završni osvrt urednika. Tekstovi istražuju niz memorijalnih mjesta i umjetničkih intervencija u Meksiku (Benjamin Nienass, Alexandra Délano Alonso ) i Burundiu (Sixte Vigny Nimuraba, Douglas Irvin-Erickson) koji predstavljaju otpor prema interpretacijama povijesti dominantnih, vladajućih struktura. Urednici u zaključku naglašavaju važnu ulogu memorijalnih mjesta i muzeja kao čuvara sjećanja na tragične događaje, ali istovremeno upozoravaju da su to mjesta podložna manipulaciji i iskrivljavanju objektivne slike prošlosti posredstvom političkih i društvenih pritisaka.
Na kraju tekstova pojedinih autora navedene su bilješke i popisi korištene literature. Tekst je popraćen crno-bijelim ilustracijama memorijalnih mjesta i izložbenih postava. Zaključni dio sadrži bibliografiju i kazalo pojmova. (Vladimir Cerovac)
MUSEUMS and sites of persuasion : politics, memory and human rights / edited by Joyce
Apsel, Amy Sodaro.- London ; New York : Routledge, 2020.- XII, 220 str. ; 24 cm.- (Museum meanings)
Bibliografija i bilješke uz tekstove.- Index.
ISBN 978-1-138-56781-8
Osijek – predstavljen virtualni katalog izložbe Prandau-Normann
Ovogodišnji dobitnik nagrade Hrvatskog muzejskog društva u kategoriji za međumuzejsku suradnju - izložbeni projekt „Valpovački vlastelini Prandau-Normann“, dobio je svoju virtualnu inačicu. Sredinom mjeseca u Državnom arhivu u Osijeku predstavljena je mrežna stranica i interaktivni virtualni katalog izložbe posvećene doprinosu vlastelinskih obitelji Hilleprand von Prandau i von Normann-Ehrenfels društvenom, gospodarskom i kulturnom razvoju Valpovačkog kraja.
Dvojezična mrežna stranica predstavlja bogatu umjetničku, arhivsku, graditeljsku, knjižničnu i kulturno-povijesnu ostavštinu vlastelina koji su vladali Valpovštinom 224 godine kroz četiri tematske cjeline - Likovna baština Prandau-Normann, Valpovački vlastelini Prandau-Normann - bibliofili, kolekcionari i donatori, Arhivska građa Valpovačkog vlastelinstva te Svakodnevni život.
Metapodatci i digitalne reprezentacije građe koja se čuva u Muzeju likovnih umjetnosti, Državnom arhivu u Osijeku, Muzeju Slavonije i Muzeju Valpovštine, agregirane su na zajedničkoj platformi i dostupne u okviru interaktivnog mrežnog kataloga. Platforma omogućava daljnja dodavanja novih predmeta i zapisa iz suradničkih ustanova iz Hrvatske i inozemstva te stvaranje poveznica prema drugim objavljenim stručnim i znanstvenim radovima i istraživanjima vezanim uz valpovačke vlasteline. Tražilica nudi pretraživanja građe prema autoru, tehnici, materijalu, muzeju, mjestu izrade ili ključnoj riječi, a korisnici mogu pristupiti i tekstu iz kataloga koji se odnosi na pojedinu tematsku cjelinu.
Cjelina Svakodnevni život putem predmeta, dokumenata i fotografija pohranjenih u muzejskom fundusu Muzeja Valpovštine približava svakodnevni život, organiziranost domaćinstva, društvena usmjerenja i interese plemićkih obitelji koje su baštinile valpovačko vlastelinstvo. U cjelini Bibliofili, kolekcionari, donatori predstavljena je jedna od najvrednijih sačuvanih obiteljskih knjižnica u Hrvatskoj, s gotovo deset tisuća bibliografskih jedinica, zatim etnografska i glazbena ostavština, ponajviše rukopisna građa, te numizmatička zbirka koju je grof Rudolf Joseph von Normann-Ehrenfels darovao tadašnjem Gradskom muzeju.
Lenta vremena prikazuje najvažnije događaje iz povijesti valpovačkih vlastelina, od osnivanja vlastelinstva 1721. godine, preko proglašenja Osijeka slobodnim kraljevskim gradom 1809. godine, pa sve do konfiskacije posjeda nakon završetka Drugog svjetskog rata. Predstavljeni su i genealogija obitelji Hilleprand von Prandau i obitelji Normann von Ehrenfels te arhivski fond Valpovačkog vlastelinstva koji ocrtava ustroj, upravu i djelovanje vlastelinstava u širem okruženju te život i rad vlastelina i njihovih podložnika na području istočne Hrvatske u razdoblju od 1727. do 1945. godine.
Likovna baština Prandau-Normann donosi povijest likovne zbirke valpovačkih vlastelina koja ukazuje na veliku naručiteljsku i mecenatsku aktivnost tijekom cjelokupnog postojanja vlastelinstva. Zbirka omogućuje bolje razumijevanje svakodnevnog života u dvorcu i oko njega, a svojom kvalitetom ukazuje na punopravnu pripadnost obitelji Prandau i Normann visokom krugu srednjoeuropskog plemstva. (Ivan Guberina)
Impressum
Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690
Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar
Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr