Željko Barbalić rođen je u Subotici 1936. godine gdje je živio do 1940. Roditelji mu uslijed rata sele u Valpovo gdje ostaju do 1946. U Valpovu je pohađao osnovnu školu, a poslije rata završava gimaziju u Subotici. Prvo je upisao elektrotehniku, ali je zbog slabog vida napustio taj fakultet i upisao Filozofski fakultet u Zagrebu, 1955., grupu etnografiju i povijest, da bi poslije godinu dana kao glavni predmet izabrao povijest.
Budući da je odrastao u sredini koja je govorila mađarskim jezikom od djetinjstva je odlično govorio i mađarski .
Sav svoj radni vijek proveo je u Pomorskome i povijesnome muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, najprije kao kustos etnolog, a zatim kao voditelj Etnografskog odjela, ravnatelj Muzeja i viši kustos. Većinu svoga radnog vremena provodio je na terenu riječke regije i dijelova Like, Gorskog kotara do Vrboskog i dijela Slovenije skupljajući muzejsku građu.
Snimio je kompletnu izradu lonaca zadnjega lončara u Kaluđerovcu, lončara pete generacije iz okolice Radovljice. Obrađivao je i zvončare. Radio je i rekonstrukciju narodnih običaja na Krku. Napisao je nekoliko tekstova o etnografskim ispitivanjima otoka Krka, košaraštvu na otoku Krku i o razvoju etnografske zbirke otoka Krka u Dobrinju.
Radove je uglavnom objavljivao u Krčkom zborniku. Kao svoje životno djelo isticao je autorstvo stalnog postava Etnografskog odjela Pomorskoga i povijesnoga muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci 1987. i formiranje Etnografske zbirke u Dobrinju. Naročitu pažnju u svome radu posvećivao je opsežnoj dokumentaciji.
Njegova velika ljubav ostala je elektrotehnika, pa se u slobodno vrijeme bavio radioamaterizmom.
Željko Barbalić umro je 24. prosinca 2007. u 71 godini.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 4. prosinca 2003. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.