HR | EN
fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje
 

Duško Kečkemet

Zvanje prof. povijesti umjetnosti
Znanstveni stupanj dr. humanističkih znanosti
Stručno zvanje muzejski savjetnik (u mirovini)
Polje djelovanja likovna umjetnost, umjetnost 19. stoljeća
Uže polje djelovanja suvremena hrvatska umjetnost, život i umjetnost kipara Ivana Meštrovića
Ustanove Gliptoteka HAZU,
Muzej grada Splita,
Fundacija Ivana Meštrovića - Galerija Ivana Meštrovića
Duško Kečkemet rodio se u Supetru na Braču 1923. godine. Otac mu je bio činovnik, a majka kćerka poznatoga građevnog poduzetnika koji je gradio splitsko kazalište, sinjsku željezničku prugu i dr.
Gimnaziju je završio u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest umjetnosti i kultura s klasičnom arheologijom)
Od 1945. do 1949. bio je kustos u Gipsoteci, (danas Gliptoteci HAZU) u Zagrebu, zadužen za suvremenu hrvatsku umjetnost. Također je bio kustos, a kasnije ravnatelj novoosnovanog Muzeja grada Splita (1950.-1979.). Organizirao je rad Muzeja, prikupljanje građe i djelomični stalni postav, nastojeći da prostori cijele Papalićeve palače pripadnu muzeju.
Priredio je 30-ak kulturno-povijesnih izložaba u Muzeju s popratnim katalozima. Objavio je nekoliko grafičkih mapa. U mladosti se aktivnije bavio i književnim radom.
Detaljno je fotografirao i dokumentirao stari Split, zbivanja, skupljao slike, grafike, stare razglednice, arhivske i objavljene tekstove o Splitu, plakate i kazališne programe. Zajedno s Davorom Domančićem, muzeološki je postavio Pomorski muzej muzej JAZU Split, i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Muzej gradaTrogira i dr. Napisao je vodiče Splita, Brača, Kaštela.
Stalni je suradnik i autor brojnih bibliografskih jedinica u izdanjima Leksikografskog zavoda: surađivao je u Enciklopediji likovne umjetnosti, likovnoj enciklopediji Jugoslavije, Hrvatskome leksikonu. Pisao je i objavljivao likovne kritike i prikaze izložaba u Splitu. Član je mnogih republičkih komisija i radnih tijela (Muzejskog savjeta, Zajednice muzeja, Plana muzejske mreže u Hrvatskoj), djelovao je u Društvu za zaštitu Marjana. Od 1979. do 1983. honorarno je predavao povijest svjetske i hrvatske umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu, a od 1984.do 1993. bio je redoviti profesor. Veći broj monografija i radova posvetio je povijesti Splita i njegovim javnim spomenicima. Proučavao je građu te objavljivao monografije i znanstvene radove o putopiscima, slikarima, arhitektima i arheolozima i njihovim knjigama o Splitu i Dalmaciji.
Cijelog radnog vijeka skupljao je podatke i građu o životu i umjetnosti kipara Ivana Meštrovića i o tome objavio oko 50-ak znanstvenih radova. Ukupna bibliografija D. Kečkemeta obuhvaća oko 50 knjiga, 150 znanstvenih radova i 1000 popularnoznanstvenih radova, enciklopedijskih napisa, likovnih kataloga i prikaza izložaba. Njegova cjelovita bibliografija objavljena je u izdanju Kulturne baštine 1997., a dopunjeno izdanje u separatu Kulturne baštine br. 32, 2004. godine.
Nagrađen je Godišnjom nagradom grada Zagreba, Godišnjom nagradom grada Splita, Nagradom za životno djelo grada Splita i Nagradom Francuskog ministarstva kulture.
Duško Kečkemet preminuo je 12. svibnja 2020. godine.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 20. lipnja 2006.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

Kad sam došao u Muzej našao sam 50 fotografija u okvirima - to je bio stari Split. Kad sam otišao ostavio sam 12 000 fotografija i negativa, što sam uglavnom ja snimio sam ili u suradnji s fotografima. Našao sam jednu malu biblioteku, stalažu s 50 knjiga. Ostavio sam oko 10 000 knjiga koje se odnose na Split, na Dalmaciju i na razne probleme. Onda sam nastojao dokumentirati-fotografirao sam stari grad, ulicu po ulicu, kuću po kuću. Fotografirao sam stare knjige koje nisam mogao dobiti, a imao sam vezu s antikvarnicama u Engleskoj, u Italiji i kojekuda, i nabavljao sam stare knjige koje se odnose na Split, na Dalmaciju. Što nisam mogao, to sam kopirao. Nije bilo onda mogućnosti kao danas, čak nije bio ni letraset, nego se moralo fotoaparatom. Filmski sam snimao razne događaje po Splitu koliko sam mogao, magnetofonom sam snimao također istaknute ličnosti. Sredio sam tu fototeku po mom mišljenju vrlo pregledno.

Iz knjižnice MDC-a