HR | EN
fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje
 

Branko Kirigin

Zvanje diplomirani arheolog
Znanstveni stupanj dr. humanističkih znanosti
Stručno zvanje muzejski savjetnik
Polje djelovanja grčko-helenističko razdoblje
Uže polje djelovanja arheologija
Ustanove Historijski institut JAZU, Dubrovnik,
Arheološki muzej Split
Branko Kirigin rođen je 1947. godine u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Beogradu, a studij arheologije 1971. godine na Filozofskome fakultetu u Beogradu s temom „Neolit u Dalmaciji“.
Doktorski rad s temom „Faros, parska naseobina: Prilog proučavanju grčke civilizacije u Dalmaciji“ obranio je 2000. godine na Filozofskome fakultetu u Zadru.
Godine 1988. upisan je kao istraživač suradnik u Registar znanstvenih radnika Hrvatske.
Na Filozofskome fakultetu u Splitu izabran je za docenta 2008. godine, a sljedeće je godine izabran za zamjenika voditelja centra Studia Mediterranea.
Kao asistent za arheologiju 1972. godine zaposlio se u Historijskome institutu JAZU u Dubrovniku, a kao kustos Grčko-helenističke zbirke Arheološkoga muzeja u Splitu započeo je raditi 1974. godine.
Zvanje višega kustosa stekao je 1981. godine.
Od 1982. do 1987. godine obnašao je dužnost ravnatelja Arheološkoga muzeja u Splitu, a godinu dana kasnije postao je i muzejski savjetnik.
Sudjelovao je u značajnome broju arheoloških istraživanja još od studentskih dana. Glavno mu je područje istraživanja Dalmacija (kopno i otoci), a interes mu je povezan s materijalnom kulturom antičke grčke civilizacije u Dalmaciji i na Jadranu i njezinim odnosom i utjecajem na autohtono stanovništvo. Pored toga poseban naglasak stavlja na grčku i helenističku keramiku, sustavni pregled terena, arheologiju krajolika te zaštitu i popularizaciju spomenika i prirode.
Neki od njegovih značajnijih terena s obzirom na opseg istraživanja i značenje nalaza bila su nalazišta u Saloni, na Visu, Palagruži i Hvaru.
Na osnovi njegova prijedloga i obrazloženja Državna uprava za zaštitu spomenika kulture iz Splita zaštitila je Starogradsko polje na otoku Hvaru te je proširila područje zaštite antičke Isse. Sa suradnicima projekta „Jadranski otoci“ izradio je bazu podataka s više od 2000 nalazišta na srednjodalmatinskim otocima.
Istraživanja Starogradskoga polja rezultirala su upisom na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine 2008. godine.
Napisao je brojne knjige i tekstove različitoga sadržaja, od znanstvenih i muzeoloških radova do članaka u dnevnim, tjednim i mjesečnim tiskovinama posvećenih problemima materijalne kulture grčke civilizacije u Dalmaciji i njezinu utjecaju.
Aktivan je jedriličar, biciklist i planinar.

Napomena: Podaci preuzeti iz anketnoga upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i intervjua snimljenoga 28. studenoga 2012. Razgovor vodila i snimila Iva Validžija.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

BK: I tako, i onda se te osamdesetsedme, osme i devete se razvio taj veliki projekt koga smo nazvali „Hvar: arheologija mediteranskog krajolika“, i tu smo napravili jedan veliki iskorak, i tu smo dokazali, zapravo, na temelju tih pustih naših terenskih pregleda i proučavanja raznih metričkih sustava, da ne nabrajam sve to skupa, smo uspjeli dokazati da ta parcelacija unutar starogradskog polja nije rimska već da je grčka, i poslije smo išli na nekoliko simpozija i govorili o tome, i tako dalje, i to se potvrdilo u međunarodnoj znanstvenoj javnosti koja se bavi tim problemima grčke parcelacije i grčke kolonizacije, i tako je nakon toga i naših tih rezultata, je došlo do zaštite toga prostora kao pod zaštitu UNESCO-a, to je bilo dvi 'iljade sedme godine.. Tako da je to jedan od velikih ovaj... IV:...to je fantastičan rezultat... BK:... Rezultat... Naime svi ovi spomenici koji su pod UNESCO-om zaštićeni u Hrvatskoj, neću sad govoriti izvana, zapravo nisu, nisu otkrili arheolozi, je li, nego su oni tu već stoljećima, kao što je Palača, Dubrovnik, Trogir, je li, Eufrazijana bazilika... Nije otkrio neki arheolog, nego ona je tu, je l', ali ovo je zapravo rezultat arheoloških istraživanja, i rezultat da se na temelju tih arheoloških istraživanja jedan prostor zaštitio pod UNESCOm. To ja držim jedan, jedan ovako , jedan od ovako većih mojih, ovaj, ...zahvaljujući zapravo prvenstveno kolegama... Uvik govorim da ne može čovjek sam ništa postić, ili je teško u arheologiji ako nema suradnike, dobre prijatelje, i to je zapravo, ovaj, nekako, hm, nekako san uspio okupit te ljude i jednostavno naš'o takve ljude koji su voljni raditi, koji ne pitaju da li ćemo dobit dnevnicu ili dal ćemo radit deset sati ili danas nećemo ništa raditi pa ćemo uživat pa ćemo popit nešto, pojest, al sutra ćemo radit zato radit pet dana bez stat, i to onda donosi rezultate IV: Jesam li u pravu ako kažem da je to Vaš najveći uspjeh i zadovoljština? BK: ...a je, je, mislim to mi je kao zadovoljstvo zato što se osjećam kao Hvaraninom, je li, ja sam rođen u Zagrebu, meni je otac ovdje bio na službi, nije važno, ovaj, ali naša obiteljska kuća je u gradu Hvaru, i ja sam išao u školu u Hvaru, i tako, i vezan sam uz Hvar jako puno, i ovaj, i tako da mi je s te strane zato upravo taj neki lokalpatriotski, ovaj, doprinos svom otoku, da sam nešto napavio, i tako dalje... To me jako ponosi i na tome sam doktorirao čak, i moj doktorat je objavljen u Oxfordu na engleskom jeziku, a i objavljen je u Hrvatskoj isto, u našem časopisu u Splitu...

Iz knjižnice MDC-a