BK: I tako, i onda se te osamdesetsedme, osme i devete se razvio taj veliki projekt koga smo nazvali „Hvar: arheologija mediteranskog krajolika“, i tu smo napravili jedan veliki iskorak, i tu smo dokazali, zapravo, na temelju tih pustih naših terenskih pregleda i proučavanja raznih metričkih sustava, da ne nabrajam sve to skupa, smo uspjeli dokazati da ta parcelacija unutar starogradskog polja nije rimska već da je grčka, i poslije smo išli na nekoliko simpozija i govorili o tome, i tako dalje, i to se potvrdilo u međunarodnoj znanstvenoj javnosti koja se bavi tim problemima grčke parcelacije i grčke kolonizacije, i tako je nakon toga i naših tih rezultata, je došlo do zaštite toga prostora kao pod zaštitu UNESCO-a, to je bilo dvi 'iljade sedme godine.. Tako da je to jedan od velikih ovaj... IV:...to je fantastičan rezultat... BK:... Rezultat... Naime svi ovi spomenici koji su pod UNESCO-om zaštićeni u Hrvatskoj, neću sad govoriti izvana, zapravo nisu, nisu otkrili arheolozi, je li, nego su oni tu već stoljećima, kao što je Palača, Dubrovnik, Trogir, je li, Eufrazijana bazilika... Nije otkrio neki arheolog, nego ona je tu, je l', ali ovo je zapravo rezultat arheoloških istraživanja, i rezultat da se na temelju tih arheoloških istraživanja jedan prostor zaštitio pod UNESCOm. To ja držim jedan, jedan ovako , jedan od ovako većih mojih, ovaj, ...zahvaljujući zapravo prvenstveno kolegama... Uvik govorim da ne može čovjek sam ništa postić, ili je teško u arheologiji ako nema suradnike, dobre prijatelje, i to je zapravo, ovaj, nekako, hm, nekako san uspio okupit te ljude i jednostavno naš'o takve ljude koji su voljni raditi, koji ne pitaju da li ćemo dobit dnevnicu ili dal ćemo radit deset sati ili danas nećemo ništa raditi pa ćemo uživat pa ćemo popit nešto, pojest, al sutra ćemo radit zato radit pet dana bez stat, i to onda donosi rezultate IV: Jesam li u pravu ako kažem da je to Vaš najveći uspjeh i zadovoljština? BK: ...a je, je, mislim to mi je kao zadovoljstvo zato što se osjećam kao Hvaraninom, je li, ja sam rođen u Zagrebu, meni je otac ovdje bio na službi, nije važno, ovaj, ali naša obiteljska kuća je u gradu Hvaru, i ja sam išao u školu u Hvaru, i tako, i vezan sam uz Hvar jako puno, i ovaj, i tako da mi je s te strane zato upravo taj neki lokalpatriotski, ovaj, doprinos svom otoku, da sam nešto napavio, i tako dalje... To me jako ponosi i na tome sam doktorirao čak, i moj doktorat je objavljen u Oxfordu na engleskom jeziku, a i objavljen je u Hrvatskoj isto, u našem časopisu u Splitu...