HR | EN
fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje
 

Božena Kraguljac

Zvanje prof. povijesti
Stručno zvanje kustosica (u mirovini)
Polje djelovanja povijest, kulturna povijest Siska
Uže polje djelovanja radnički pokret
Ustanove Gradski muzej Sisak
Božena Kraguljac rođena je 1938. u Topolovcu, u blizini Siska, gdje je pohađala osnovnu školu i gimnaziju. Filozofski fakultet, grupu povijest, završila je u Zagrebu. Dulje vrijeme predavala je povijest u nekoliko osnovnih i srednjih škola.
Nakon dolaska u Gradski muzej Sisak najprije je vodila Zbirku o školovanju i bravarskoj radionici Josipa Broza Tita u Sisku. Do 1989. skupljala je građu o radničkom pokretu i revoluciji. Od 1990. vodila je Zbirku kulturne povijesti.
Autorica je 12 predgovora katalozima izložaba od koji su neke Sletovi bratstvo-jedinstvo, 1981., 40 godina ORA, 1986., Komunistički pokret u Sisku 1919.-1989., Sisačko rijekoplovstvo, 1995., Stare sisačke zastave, 1999., Muzej u Sisku - osnivanje i rad, 2000., 220 godina škola u Sisku, 2001., Svjedočanstva jednog doba 2003. i druge.
Autorica je izložaba i koncepcije postava spomen - soba: "Lenjin, život i rad", 1974, "Josip Broz Tito u Sisku i na Baniji", 1977.; "Josip Broz, naukovanje u Sisku 1907.-1910".; 1981.; "Stari grad Sisak-ideje skice i prospekt", 1992.; "Spomen soba Filipa Kljajića Fiće", Tremušnjak, 1974.; "Spomen soba OK SKH Sisak, Žabno", 1982.; "Spomen soba Banijska proleterska četa, Brestik", 1981.; "Spomen soba Antuna i Stjepana Radića", Trebarjevo 1991. i dr.
Koautorica je devet izložaba i sudionica na nekoliko znanstvenih skupova.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 17. rujna 2003. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

O nekoj posebnoj vrijednosti u toj u zbirci ja, stvarno bih lagala, kad bih govorila. U njoj ima dosta stvari, ali postoje praznine, tim više što se sve do devedesete godine, moramo staviti ruku na srce, više posvećivala pažnja novijoj povijesti. Sakupljala se više građa na temu radničkog pokreta, narodnooslobodilačke borbe. Kulturnoj povijesti je manje posvećivana pažnja već i samim tim što su to često veliki premeti, što muzej nije imao depo prostora i onda smo uvijek govorili: nemamo kud s tim, propast će u muzeju. Ono što smo stvarno morali preuzeti, to smo preuzimali, ali često su neki predmeti otišli, a da ih muzej, upravo zbog tog nedostatka depo-prostora, nije uzeo. I normalno, malo novca za otkupe. A kad vam netko poklanja, onda vam poklanja ono manje vrijedno.

Iz knjižnice MDC-a