Priska Kulčar rođena je 10. veljače 1932. godine u Motvarjevcima, Slovenija. Obitelj Kulčar živjela je u Lendavi do 1937. godine kada seli u Čakovec.
Na varaždinskoj Gimnaziji maturirala je 1951. godine, a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, upisuje 1952. godine u klasi profesora Jerolima Miše.
Nakon diplome, od 1958. do 1976. godine radila je kao učitelj i profesor, likovni pedagog u osnovnim školama u Soblincu i Sesvetama te u Čakovcu na Učiteljskoj školi i Gimnaziji.
U Muzeju Međimurja započinje raditi kao kustos 1977. godine te preuzima donaciju Ladislava Kralja Međimurca, koju je njegova supruga Slavka Kralj poklonila godinu dana ranije.
Do otvorenja zbirke za javnost 1979. godine Priska Kulčar izrađuje idejni projekt ambijentalnog stalnog postava s galerijom slika u rodnoj kući slikara, inventira fundus zbirke i brine o restauriranju slikarovih djela i pokućstva.
Stalni postav smješten je u dva odvojena dijela kuće. Prvi dio prezentira svakodnevni život kroz ambijentalni postav pokućstva, knjiga, osobnih predmeta, dokumenta i slikarevog ateljea zaustavljenog u vremenu sa svim autentičnim detaljima koje je Ladislav Kralj Međimurec koristio za života. U drugom dijelu kuće uređena je izložbena galerija s najznačajnijim uljima na platnu i grafikama.
Nakon otvorenja zbirke za javnost bavila se edukativno - pedagoškim aktivnostima vezanim uz prezentaciju slikarove ostavštine te je radila na pripremi opsežne monografije o Ladislavu Kralju, koja je izišla iz tiska 1989. godine.
Paralelno s poslovima kustosa tekao je i njen slikarski rad prezentiran na samostalnim izložbama u Zagrebu, Čakovcu i Grožnjanu višekratno, te u Murskoj Soboti i Szombathelyju.
Izlagala je na brojnim skupnim izložbama s umjetnicima sjeverozapadne Hrvatske i kao članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika u domovini i inozemstvu. Bila je članica međunarodnih likovnih kolonija u Prilepu, Lendavi, Grožnjanu i Počitelju. Pripada prvoj generaciji umjetnika koji su 1964. započeli uređivati i revitalizirati istarski gradić Grožnjan, postupno ga afirmirajući na domaćoj i međunarodnoj likovnoj sceni kao Grad umjetnika. Tamo je stvarala u ljetnim mjesecima sve do 1990-tih.
U Muzeju Međimurja postavila je svoju retrospektivnu izložbu 1992. godine.
Njen slikarski opus monografski je obradio povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić 1996. godine na poticaj čakovečkog Centra za kulturu gdje je bila dugogodišnja vanjska suradnica na postavljanju brojnih izložbi i oblikovanju scenografije glavne pozornice za posebne prigode.