HR | EN
fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje
 

Aleksandra Lazarević

Zvanje etnologinja
Znanstveni stupanj dr. humanističkih znanosti
Stručno zvanje viša znanstvena suradnica (u mirovini)
Polje djelovanja etnologija, etnološka i folklorna baština izvaneuropskih zemalja, muzejska pedagogija
Uže polje djelovanja geografska i etnološka istaživanja i arhiva braće Seljan
Ustanove Muzej Srba u Hrvatskoj, Zagreb,
Etnografski muzej Zagreb
Aleksandra (Sanja) Lazarević rođena je u Podgorici (Crna Gora) 1921. Maturirala je u I. klasičnoj gimnaziji 1941. u Zagrebu. Diplomirala je etnologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1952., a doktorirala 1978. godine s temom Geografska i etnološka istraživanja braće Seljan u Etiopiji i zemljama Južne Amerike. Od 1949. do 1952. bila je zaposlena kao kustosica u Muzeju Srba u Hrvatskoj, a od 1952. radila je u Etnografskome muzeju u Zagrebu kao muzejska pedagoginja da bi od 1965. preuzela osnivanje i vođenje Odsjeka za izvaneuropske kulture.
Puno je vremena provela na studijskim usavršavanjima u europskim i američkim muzejima, a boravila je i u nekoliko afričkih zemalja (Senegalu, Etiopiji, Maliju).
Autorica je izvanrednoga stalnog postava izvaneuropskih zemalja u Etnografskome muzeju u Zagrebu. Također je sredila cjelokupnu arhivu braće Seljan. Njezina je izložbena djelatnost opsežna i značajna.
Održala je brojna predavanja, sudjelovala na etnološkim i antropološkim kongresima u zemlji i inozemstvu. Bila je aktivna članica stručnih tijela i međunarodnih udruga. Za svoj rad nagrađena je plaketom "Gorjanović Kramberger", diplomom "Ethnia" - Antropološkog centra kolumbijske misije u Bogoti, čija je akademska suradnica, kao i nagradom Hrvatskog muzejskog društva za životno djelo "Pavao Ritter Vitezović".

Njezina bibliografija obuhvaća više od 135 bibliografskih jedinica u kojima je sadržan njezin značajan stručni i znanstveni opus.
Aleksandra Lazarević preminula je 2010. godine.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 22. veljače 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

A kako je ta vaneuropska zbirka nezbrinuto i neuređeno u muzeju opstojala i arhivska građa i fotodokumentacija i fragmenti dnevnika, sve je to trebalo staviti u sklop Etnografskog muzeja, koji uz nacionalnu, primarno, nacionalnu kulturu ima dakako danas u Hrvatskoj, a i onda, imao i taj najbogatiji fundus neeuropske građe. I tako sam 1965. započela i do 1987., dakle 22 godine, obradila sam, ne samo stalni postav, 1972. kad je bila rekonstrukcija muzeja, prvi put je osvanuo, kompletno, sa svim legendama, čak i s legendama i na engleskom i francuskom, uredila depo, arhivsku građu, fotodokumentaciju, napisla i dvije knjige o braći Seljan koji su kao što rekoh, nepune 3 godine živjeli u južnim dijelovima ekvatorijalne Etiopije, a zatim i kao što su sami napisali, željni doma i civilizacije vratili se u Kralovac, ali uskoro su odlučili 1903. da odu u Južnu ili Latinsku Ameriku. Danas znamo da jedan od razloga njihovog odlaska bio da obiđu naseobine naših iseljenika i da im pomognu u svladavanju životnih tegoba.

Iz knjižnice MDC-a