Sofija Petricioli rođena je 1933. godine u Vukovaru gdje je završila osnovnu i srednju školu.
Studij povijesti umjetnosti diplomirala je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1958. godine. Sljedeće godine započela je s radom u Arheološkome muzeju u Zadru u kojemu je obradila inventar srednjovjekovne skulpture, a 1960. godine zaposlila se u tek osnovanome Muzeju grada Zadra.
Tijekom radova na zadarskoj gradskoj jezgri i priprema temelja za novogradnje istraživala je ulomke majolike talijanske i hispanomaurske proizvodnje te ih klasificirala, objavljivala i izlagala.
U suradnji sa suprugom Ivom Petriciolijem i arhitektom Ivom Novakom radila je na pripremama za osnivanje Muzeja grada Zadra u kompleksu bivšega benediktinskog Samostana sv. Krševana. Predvidjeli su u predvorju postav urbanističkoga razvoja Zadra (ostvaren 1979. godine), u prizemnoj dvorani izložene kamene spomenike od romanike do renesanse (ostvareno 1997. godine), na prvome katu barok, a u dvorištu lapidarij.
Godine 1962. Uprava Grada Zadra donijela je odluku da se tri mala muzeja (u obliku Kulturno-historijskoga odjela, Prirodoslovnoga odjela i Etnografskoga odjela) te Galerija umjetnina ujedine u Narodni muzej Zadar.Kulturno-historijski odjel kasnije je s odjelom revolucije spojen u današnji jedinstveni odjel Muzej grada Zadra. Kulturno-historijski odjel kasnije je s Odjelom revolucije spojen u današnji jedinstveni odjel Muzej grada Zadra.
Otkriće pomorskoga nalazišta 1967. godine kod otočića Gnalić blizu Biograda na Moru aktivno ju je vezalo s građom pronađenom u olupini. Do 1973. provedeno je pet kraćih zaštitnih akcija tijekom kojih su izvađeni najatraktivniji površinski nalazi. Radila je na restauraciji, klasifikaciji, obradi i predstavljanju građe Gnalića javnosti organiziranjem izložaba. Vađenje potonulih predmeta predstavljalo je senzaciju u domaćim i europskim razmjerima te potaknulo osnivanje Zavičajnoga muzeja Biograda na Moru za koji je izradila projekt adaptacije prostora i postava stalne izložbe.
U Narodnome muzeju Zadar ostvarila je stalnu izložbu portreta i stilskoga namještaja 1998. godine. Od 1992. godine do umirovljenja bila je ravnateljica Narodnoga muzeja.
Odlikovana je 1999. godine Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Napomena: Podaci preuzeti iz anketnoga upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i intervjua snimljenoga 26. svibnja 2009. Razgovor vodila i snimila Iva Validžija.