Hrvatski sljepački muzej u Zagrebu bio je prvi hrvatski specijalni muzej. Utemeljen je 1891. godine i do 1894. privatno je vlasništvo njegova osnivača i kustosa Vinka Beka. Od 1895. sastavni je dio Zemaljskog zavoda za slijepu djecu u Zagrebu. Godine 1953., Muzej se osamostaljuje i mijenja naziv u Tiflološki muzej. Današnji ravnatelj Muzeja koji je i autor ove prigodne publikacije smatra da Tiflološki muzej svojim trajanjem i prikupljenom defektološkom građom, danas predstavlja realno polazište za kvalitativno-kvantitativno promaknuće u općedefektološku muzealnu ustanovu koja bi se mogla zvati Hrvatski muzej edukacijsko-rehabilitacijske znanosti. Knjigom je predstavljen stalni muzejski postav, kronologija održanih izložaba kao i izdavačka djelatnost Muzeja.

Ideju o muzeju kao mjestu promicanja tolerancije, mira, jednakosti i sklada, kustosica Tiflološkog muzeja, Željka Sušić nastojala je realizirati muzejskom skulptorskom radionicom održanom u sklopu zajedničke edukativne akcije zagrebačkih muzeja koja se provodila s naslovom “2000.” uz Međunarodni dan muzeja i ICOM-ovu temu “Muzeji za mir i sklad u društvu" (Museums for peace and harmony in society). U radionici su sudjelovala djeca s invaliditetom i djeca bez invaliditeta zajednički oblikujući skulpture od drveta, kamena, žice i metalne mreže. Na izložbi i popratnom katalogu na papirnom i elektroničkom mediju (istoimeni CD-ROM) predstavljeno je 56 izrađenih skulptura. Tekst kataloga prenesen je i Braillovim pismom.