#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

MDC na DailyArt App-u – Boris Ljubičić između Degasa i Bruegela

Zbirka muzejskih plakata Muzejskog dokumentacijskog centra predstavljena nagrađivanim plakatom Borisa Ljubičića “Vrč ide na vodu dok se ne razbije” prva je hrvatska muzejska zbirka predstavljena na mobilnoj aplikaciji Daily Art. Riječ je o projektu pokrenutom iz Poljske prije pet godina koji danas ima gotovo pola milijuna korisnika diljem svijeta.

Promišljajući problem privlačenja publike u doba kada su digitalne tehnologije promijenile načine na koje konzumiramo i pristupamo kulturnim sadržajima ekipa okupljena oko povjesničarke umjetnosti Zuzanne Stranske osmislila je mobilnu aplikaciju kojom svaki dan predstavljaju jedno umjetničko djelo iz neke svjetske zbirke ili muzeja. Aplikacija je besplatna. Može se skinuti na iPhone, iPade i androide i tako, koristeći mogućnosti novih tehnologija i alata koji publici otvaraju mogućnosti interaktivnog korištenja i sudjelovanja u kulturnim sadržajima, zainteresirati i privući i one kojima kultura nije ni navika ni izbor.

Tekstovi su kratki, uz svako djelo nude zanimljivu priču kako bi pokazali da kulturna baština nije i ne mora biti dosadna te da se može iskomunicirati i za potrebe publike koja nije završila postdiplomski studij povijesti umjetnosti. DailyArt App je odmah po pokretanju proglašen jednom od najboljih edukativnih aplikacija na svijetu, a uslijedilo i logično širenje na web stranicu na kojoj se može pretraživati stotine umjetnina prema razdobljima i umjetnicima, poslušati video zapise u kojima govore neki od najvećih umjetnika 20. i 21. stoljeća, pročitati tematike tekstove o umjetnicama ili pogledati art-gifove.

I dok se nekome s vrha kule od slonovače ova aplikacija može učiniti kao veliko kunsthistoričarsko dječje igralište popularnost ovakve vrste komunikacije poljsko je Ministarstvo kulture iskoristilo i uoči održavanja velike međunarodne konferencije posvećene povratu tijekom rata nestalih umjetnina punih mjesec dana na DailyArtu plasiralo fotografije umjetnina nestalih iz poljskih zbirki. Znajući da se u Poljskoj još uvijek aktivno potražuje sedam tisuća umjetnina poljskih autora i sedam i pol tisuća djela drugih europskih umjetnika među kojima i djela Rubensa, Rembrandta i Durera, jasno je da je svaki kanal kojim se mogu javnosti plasirati fotografije umjetničkog blaga za kojim se još uvijek traga sve samo ne dječja igra.

Zanimanje za ovakav način angažiranja publike pokazuju i brojne, velike, svjetske muzejske kuće. Dovoljno je prelistati arhivu aplikacije, sve te Monete, Goye, Degase, Van Goghe, Rembrante i da Vincije, gotovo osam stotina umjetnika koje su na DailyArt plasirali muzeji poput Kunsthistorisches Museuma iz Beča, Musee d’Orsay iz Pariza, British i Tate Modern iz Londona ili Art Institut iz Chicaga koji čine samo dio od 360 muzeja koji surađuju s ovom aplikacijom.

Od ponedjeljka 23. listopada među tim muzejskim kućama je i Muzejski dokumentacijski centar, prva hrvatska ustanova koja je svoju građu plasirala na DailyArt. No, ne i zadnja. Skinite aplikaciju pa ćete uskoro vidjeti još hrvatskih muzeja i djela koja se u njima čuvaju. (Maja Kocijan)


 

Registracija muzejskih zbirki kao kulturnog dobra – 10 godina kasnije

Prošlo je deset godina od početka rada komisije za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra Republike Hrvatske. Kongres muzealaca održan od 11. do 14. Listopada u Vukovaru bio je povod da se zapitamo od kuda smo krenuli i dokle smo stigli u ovih deset godina.

Kao osnova za istraživanje poslužili su podaci iz Registra muzeja, galerija i zbirki u Republici Hrvatskoj koje Muzejski dokumentacijski centar godinama prikuplja od muzeja u Hrvatskoj te rješenja o registraciji o registraciji koja MDC-u dostavlja Ministarstvo kulture. Prema podacima iz Registra muzeja, galerija i zbirki Hrvatska ima 5 892 235 muzejskih predmeta. Nakon desetljeća rada na registraciji muzeji su registrirali 684 054 muzejskih predmeta što iznosi 11,6% muzejskih predmeta.

Nužno je naglasiti da je upravo muzejska građa (muzejski predmeti) koja je registrirana kao kulturno dobro RH jedini doista vjerodostojan podatak o količini kulturne, prirodne, tehničke i sve ostale baštine koja se nalazi u našim muzejima.

Registracija je počela 2008. kada je registrirano 56 zbirki i/ili 21 351 muzejski predmet unutar tih registriranih zbirki. Brojevi su polako rasli tako da je 2009. registrirano 72 zbirke s 25 581 muzejskih predmeta, 2010. 110 zbirki s 55 451 muzejskih predmeta, 2011. 130 zbirki s 80 800 muzejskih predmeta, da bi se 2014. popeo na 176 registriranih zbirki i 116 575 predmeta i od onda bio opet zabilježen pad na 119 zbirki 2015. i 87 zbirki 2016.

Kada se na podatke o registraciji pogleda prema osnivaču muzeji kojima je osnivač Ministarstvo kulture, njih 21 uključujući i Muzejski dokumentacijski centar koji u fundusu imaju 1 005 591 muzejski predmet (što je 17,06% od ukupnog muzejskog fundusa RH) u periodu od 2007. do 2017. registrirali su 129 330 muzejskih predmeta ili 12,8 % svoje muzejske građe.

Muzeji koji za osnivača imaju grad, općinu, županiju i ostalo - 161 ustanova u fundusu imaju 4 886 644 muzejskih predmeta što čini 82,94 % ukupnog fundusa RH. u periodu od 2007. do 2017. registrirali su 560 886 muzejskih predmeta ili 11,4 % građe.

Matični muzeji prve razine u čijem se fundusu nalazi 2 177 315 muzejskih predmeta ili 36,95% ukupnog fundusa RH registrirali su 106 415 muzejskih predmeta ili 4,8 % građe.

Od ukupno 2631 muzejskih zbirki u hrvatskim muzejima registrirano je 1019 muzejskih zbirki ili (38,7%). Preostalo je 1612 neregistriranih zbirki. Teza da su neregistrirane zbirke toliko obimne da ih je izuzetno zahtjevno registrirati, kad se pogledaju podaci, osim u izuzetnim slučajevima doista velikih zbirki, ne stoji na čvrstim statističkim nogama. Među neregistriranim zbirkama 362 imaju iskazanu 0 kao ukupan broj predmeta. Kad je iskazana 0 (nula) kao ukupni broj predmeta u zbirci automatski se moramo pitati koji je razlog tome. Za pretpostaviti je da je zbirka osnovana jer su stručnjaci zaključili da imaju građu koja je vrijedna i koja se mora oformiti kao zbirka. 291 neregistrirana muzejska zbirka ima do 100 predmeta, 383 neregistrirane zbirke imaju do 500 muzejskih predmeta, 180 neregistriranih zbirki imaju do 1000 muzejskih predmeta, 247 neregistriranih zbirki imaju do 5000 muzejskih predmeta, 69 neregistriranih zbirki imaju do 10,000 muzejskih predmeta, a samo 15 imaju do 50,000 muzejskih predmeta i 19 zbirki imaju građu veću od 50,000 muzejskih predmeta.

Nakon deset godina utvrđivanja svojstva kulturnog dobra (registracije muzejskih zbirki) registrirano je 11 posto građe što znači da bi nam pod uvjetom da u muzeje ne uđe niti jedan novi predmet ovim ritmom trebalo 90 godina da završimo posao. Ili nešto treba mijenjati u modelu koji, evidentno, nije održiv. (Iva Validžija)


 

Muzej suvremene umjetnosti – Richter buntovnik s vizijom

Bogato stvaralaštvo jedne od ključnih ličnosti hrvatske umjetničke scene druge polovice 20. stoljeća, hrvatskog arhitekta i umjetnika Vjenceslava Richtera, predstavljeno je na retrospektivnoj izložbi "Buntovnik s vizijom" koja je otvorena početkom mjeseca u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu.

Izložbom se obilježava stota obljetnica Richterova rođenja koji je predstavljen kao umjetnik i arhitekt koji je djelujući na različitim područjima, od likovnosti do teorijskih istraživanja, imao jednu misao - sudjelovati u stvaranju boljeg i humanijeg svijeta. Ovo je prva izložba koja u cijelosti predstavlja Richterov opus, budući da je on dosad bio uglavnom prikazivan parcijalno ili u sklopu drugih izložbenih projekata – posjetitelji izložbe imaju priliku razgledati više od 200 radova, maketa i nacrta najvažnijih arhitektonskih projekata, skulptura, crteža, grafika i slika koji su posuđeni iz dvadesetak institucija, muzeja, arhiva i privatnih kolekcija.

Richter, kojeg mnogi teoretičari i povjesničari umjetnosti smatraju predvodnikom hrvatske arhitektonske, likovne i misaone avangarde, jedan je od suosnivača umjetničke grupe EXAT51 (1951.), Novih Tendencija (1962.), Studija za industrijsko oblikovanje (SIO, 1956.) i Centra za industrijsko oblikovanje (CIO, 1963.). Razdoblje EXAT-a, za koji je formirao ideološku platformu zalažući se za sintezu svih umjetnosti, braneći apstraktno slikarstvo i prava na slobodu umjetničkog izražavanja, svakako je najvažniji dio Richterove biografije.

Na izložbi su istaknuti neki od ključnih projekata koji su nastali u drugoj polovici 20. stoljeća i kojima je Richter ostvario međunarodnu karijeru – jugoslavenski paviljoni u Bruxellesu, Torinu i Milanu, potom projekti muzejskih zgrada kao što je Muzej za prostorne eksponate, Muzej evolucije u Krapini, Muzej revolucije u Beogradu i Arheološki muzeju u Aleppu. Richter je, između ostalog, autor projekata Vile Zagorje i tvornice Saponija u Osijeku, a jedno od ključnih ostvarenja sredinom šezdesetih bio je vizionarski arhitektonsko-urbanistički projekt Sinturbanizam u kojem je ostvaren dijalog arhitekture i likovnosti.

Izložena su i njegova najvažnija ostvarenja s područja primijenjenih umjetnosti, dizajna i kazališne scenografije, neki od njegovih najranijih projekata namještaja - stolice za Dom HDLU-a, namještaj za milanski trijenale 1959. i namještaj koji je oblikovan za jugoslavenski paviljon u Torinu, te djela koja svjedoče o povezanosti arhitekture i likovnosti, što je prikazano kroz cikluse radova sistemske skulpture, slikarstva i grafike.

Posebno za ovu retrospektivu iz Duisburga je stigla Richterova "Nada", antigravitacijska skulptura koju je nazvao prema svojoj supruzi. Ideju za skulpturu visoku 439 cm Richter je dobio 1957. Godine, ali nije mogla biti izvedena jer tehnologija izrade elastičnog čelika nije bila dovoljno usavršena. Tri godine kasnije izazovne realizacije prihvatili su se u čeličani Hüttenwerke Krupp Mannesmann GmbH i napravili skulpturu koja je godinama bila simbol tehnoloških dostignuća u proizvodnji i primjeni čelika.

Uz veliku retrospektivu u MSU, koja ostaje otvorena do 10. prosinca, objavljena je i publikacija „Buntovnik s vizijom“ koja sadrži osamnaest analitičkih tekstova teoretičara arhitekture, povjesničara umjetnosti i konzervatora-restauratora koji su rezultat višegodišnjih istraživanja stvaralaštva Vjenceslava Richtera. Tekstove prati i 235 fotografija pružajući čitatelju detaljan uvid u Richterovo arhitektonsko i umjetničko djelovanje. (I.G.)

 

Foto: HINA / Tomislav Pavlek


 

Beograd – nakon 10 godina obnove otvoren Muzej savremene umetnosti

Nakon što je deset godina bila zatvorena za javnost, obnovljena zgrada Muzeja savremene umjetnosti u Beogradu otvorena je 20. listopada izložbom "Sekvence. Umjetnost Jugoslavije i Srbije iz zbirki Muzeja savremene umetnosti".

Zgrada Muzeja savremene umetnosti djelo je arhitekata Ivana Antića i Ivanke Raspopović. Gradila se od 1960., a otvorena je 20. listopada 1965. Zdanje je 2007. zatvoreno, a radovi na sveobuhvatnoj obnovi potrajali su punih deset godina. Obnovom je muzej dobio nove čuvaonice, restauratorske radionice, obnovljeno je krovište, fasade i interijer čime je ova institucija dobila prostor i opremu za izlaganje i pohranu umjetničkih djela u skladu sa svjetskim muzeološkim standardima.

Zbirka Muzeja savremene umetnosti stvarana je od 1958. godine, s ciljem da se što bolje predstave najznačajniji umjetnici, razdoblja i pokreti u umjetnosti 20. stoljeća na prostoru Balkana, Srbije i šire. Danas, zbirka muzeja broji više od 8.000 djela i predstavlja jedinstven prikaz razvoja umjetničkog stvaralaštva 20. i 21. stoljeća na prostoru jugoistoka Europe.

Nova izložba kojom se muzej ponovno otvara obuhvaća više od 300 djela koja su obilježila period od početka 20. stoljeća do danas. Autor koncepcije je dr Dejan Sretenović, a kustosi izložbe su mr Mišela Blanuša i dr Zoran Erić. „Sekvence” su povijesna izložba čiji je osnovni cilj da reafirmira zbirke MSU-a i ponudi nov okvir za upoznavanje i razumijevanje umjetnosti nastale na ovim prostorima. Uvažavajući postojeće kategorizacije, izložba donosi novo mapiranje i vrednovanje povijesti umjetnosti 20. stoljeća, uz revalorizaciju nekih zapostavljenih i marginalnih pojava.

Među izloženim umjetninama našao se i velik broj djela hrvatskih umjetnika i grupa od Zemlje preko EXAT-a do Gorgone, neka antologijska djela poput Gecanove “U krčmi”, Bakićeva “Razlistala forma”, Kniferovi “Meandri”, “Glave” Tomislava Gotovca, djela Marijana Trepšea, Marina Tartaglie, Ede Murtića, Dušana Džamonje, Sanje Iveković, Dalibora Martinisa, Željka Kipkea, Ivana Kožarića, Gorana Trbuljaka...

Strukturirana kao niz od osamnaest sekvenci, slobodno grupiranih oko kronološke osi koja prati razvoj umjetnosti u Jugoslaviji i Srbiji u periodu dužem od jednog vijeka. Termin „sekvence” preuzet je iz filmske terminologije, gdje označava niz scena, povezanih jedinstvenim vremenom ili lokacijom, koje formiraju samostalnu narativnu jedinicu. Ovdje primijenjen, odnosi se na umjetničke pravce, tendencije i pokrete, povezane jedinstvom vremena i prostora, odnosno poetičkim, lingvističkim, problemskim i tematskim srodnostima. (Muzej savremene umjetnosti, Beograd)

 

Foto: Tijana Mihajlović, Srđan Vejlović


 

Došli na kratko, ostali zauvijek – gastarbajteri u Muzeju grada Beča

„Podijeljena povijest. Viyana - Beč – Wien“ naziv je izložbe posvećene "gastarbajterima" iz Turske i bivše Jugoslavije, koja je otvorena početkom mjeseca u Muzeju grada Beča.

Izložba je rađena a temelju predmeta i dokumenata koje je Muzeju na čuvanje iz svojih privatnih zbirki i arhiva ustupilo više od 50 pojedinaca i udruga tijekom 2015. i 2016. godine. Autori izložbe Vida Bakondy i Gerhard Milchram otkrili su da su gastarbajteri sredinom 60-ih i početkom 70-ih došli u Beč na temelju Sporazuma o reguliranju zapošljavanja turskih i jugoslavenskih radnika u Austriji koji su doneseni 1964. odnosno 1966. godine i koji su omogućili legalnu i dobrovoljnu migraciju radnika u tu zemlju. Sporazumi su prvobitno predviđali da strana radna snaga bude angažirana sezonski te da se radnici vrate u domovinu, ali kako je sve više gastarbajtera odgađalo povratak, dovodilo sa sobom obitelji i osnivalo udruge useljenika ideja nikad nije zaživjela. S vremenom su počeli otvarati svoje etničke trgovine i poduzeća, a austrijski poslodavci nisu bili spremni stalno obučavati novu radnu snagu te su radnicima počeli nuditi stalne ugovore. Tako se ostvarila krilatica nekadašnjeg austrijskog kancelara Klemensa von Metternicha koji je još početkom 19. stoljeća izjavio da „Balkan počinje upravo u Beču“.

Više od 700 izloženih predmeta podijeljeno je u devet tema - od rada, preko stanovanja, jezika i obrazovanja, do kontakta s domovinom. Pored novinskih članaka, nošnji, formulara i dokumenata koji dočaravaju birokraciju na tržištu rata, na izložbi se našlo i mnoštvo privatnih foto-albuma koji prikazuju povijest doseljavanja gastarbajtera iz Turske i Jugoslavije i pojašnjavaju njihovu ulogu u austrijskom društvu ispričanu kroz bečku svakodnevicu.

Ravnatelj Muzeja grada Beča Matti Bunzl istaknuo je na otvaranju da je ova izložba veoma bitna jer prikazuje značajan dio socijalne povijesti Beča i dodao da je muzej ponosan što je postao službeni čuvar povijesti migranata.

„Gastarbajteri su značajno sudjelovali u gospodarskom zamahu koji je Austriju zahvatio u šezdesetim godinama prošloga stoljeća i načinio je jednom od najrazvijenijih zemalja Europske unije. Kako gastarbajteri i njihova integracija u austrijsko društvo nisu bili dugo tema ozbiljnih izložbenih projekata, ovom izložbom htjeli smo dati značajan doprinos istraživanju tog fenomena. Izložba je jedinstvena, jer se pored raznih premeta koji su svjedoci povijesti Beča prikazuju i intervjui s prvim migrantima koji govore o svojim osobnim iskustvima, poteškoćama na koje su naišli, lošim uvjetima stanovanja i slično. Muzej ovom izložbom ne ističe samo značaj migracije, već iskazuje i zahvalnost svim ljudima koji su bili spremni donirati svoje predmete i tako podijeliti svoju priču“, istaknuo je Bunzl.

Izložba ostaje otvorena do 11. veljače 2018. godine. (I.G.)

 

Foto: Wien Museum, Beč


 

Forum slavenskih kultura – otvorene prijave za nagradu Živa 2018.

Forum slavenskih kultura, organizacija osnovana prije 13 godina u Ljubljani s ciljem očuvanja kulturnog naslijeđa slavenskih zemalja, ovih je dana na Bledskom jezeru četvrtu godinu za redom dodijelio nagrade najboljim slavenskim muzejima. Nagradu Živa ove je godine osvojio Slovenski planinski muzej iz Mojstrane.

Nagrada je nazvana prema slavenskoj božici života, mladosti, ljepote, vitalnosti i plodnosti. Ustanovljena je na inicijativu stručnjaka Foruma slavenskih kultura 2012. godine, a dodjeljuje se za promociju kulturne baštine, najbolje prakse njegovanja kulturnog nasljeđa i poticanje razmjene znanja i iskustava među slavenskim zemljama.

Uz glavnu nagradu i ove su godine dodijeljena i posebna priznanja među kojima Državnom muzeju književnosti Yanka Kupala iz Minska u Bjelorusiji za menadžment, Muzeju Šlezije iz Katovica u Poljskoj izvrsnu komunikaciju i otvorenost prema posjetiteljima, Muzeju Macura iz Novih Banovaca u Srbiji za kreativnost, Vlaškom muzeju na otvorenom iz češkog Rožnov pod Radhoštem za izvrsno ispričanu priču, te Narodnom muzeju Glinka iz Moskve, za dobru uporabu resursa.

Među kandidatima su bila i tri hrvatska muzeja – Gradski muzej Požega, Memorijalni centar Lipa pamti i Muzej Apoksiomena. Prošle godine posebna su priznanja primila dva hrvatska muzeja Muzej vučedolske kulture iz Vukovara za otvaranje novog muzeja, a Muzej sinjske alke za izvrsno ispričanu povijesnu priču.

Forum slavenskih kultura uputio je poziv za nominacije za nagrade Živa za 2018. koja će se iduće godine održati u Pragu u Češkoj Republici. Prijave se primaju do 15. prosinca 2018. (M.K.)

Više o prijavama


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr