HR | EN
#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Naslovnica knjige Trilce Navarrete “A History of Digitization: Dutch Museums”, University of Amsterdam 2014.

MDC predavanje – Trilce Navarrete "Zašto digitaliziramo"

“Zašto digitaliziramo?” pitanje je koje se redovito postavlja i podjednako često zaboravlja pri planiranju projekata digitalizacije baštine. Pitanja što je i čemu digitalno u muzejima dio su tema na koje će nam odgovore ponuditi predavanje dr. sc. Trilce Navarrete, sveučilišne profesorice i stručnjaka za područje digitalizacije kulturne baštine.

Za ovu smo se temu odlučili jer se hrvatski muzeji i druge baštinske institucije nalaze pred novim, nacionalnim projektom koji bi trebao potaći digitalizaciju, jer je prema podacima kojima MDC raspolaže u hrvatskim muzejima svega 13,8 % muzejske građe digitalizirano, jer su naši muzeji na Europeani prisutni sa svega 65 tisuća predmeta (86,9 % MUO) i jer se u projekte digitalizacije i dalje najčešće „uskače“ bez pune svijesti o tome zašto to radimo, imamo li kapaciteta za taj posao, znamo li koliko je on kompleksan i koje se sve predradnje treba obaviti od odabira građe i restauracije preko metapodataka i rješavanja autorskih prava do objave i pohrane.

Digitalizacija i muzeji, kako smo daleko stigli, što želimo postići, što moramo učiniti kako bismo ostvarili digitalnu budućnost, te u konačnici što hrvatski muzeji i ostale baštinske institucije mogu dobiti umrežavanjem – neke su od tema o kojima će biti riječi na predavanju koje će se održati u Muzejskom dokumentacijskom centru, Ilica 44, u ponedjeljak 30. rujna u 10 sati. (MDC)

Dr. Trilce Navarrete sveučilišna je profesorica i znanstvenica koji se bavi povijesnim i ekonomskim aspektima digitalizacije kulturne baštine s ciljem da se podigne razina korištenja digitalne baštine. Aktivno sudjeluje kao predavač i istraživač na međunarodnoj sceni i projektima, predaje na sveučilištima, stručnim skupovima i konferencijama na temu naslijeđa, digitalizacije, kulturnih politika i ekonomskih aspekata. Uključena je u više nacionalnih i međunarodnih projekata poput Dutch National Digital Heritage Infrastructure i Europeana.

Dr. Navarrete doktorirala je na Sveučilištu Amsterdam, ima dva magisterija (Cultural Economics and Cultural Entrepreneurship, Erasmus University Rotterdam i Arts and Administration, University Oregon). Trenutno je predavač na Erasmus sveučilištu u Rotterdamu.

Tajnik je CIDOC-a (ICOM-ovog Međunarodnog komiteta za dokumentaciju), član radnih tijela Museum Computer Network-a, EGMUS-a, Wikimedije.

Autor je i koautor brojnih knjiga: “A History of Digitization: Dutch Museums”, “Handbook of the Digital Creative Economy”, “Consumption of Europe’s Cultural Heritage in the Digital Age: Does Fiscal Policy matter?”, “The Museum as Information Space: Metadata and Documentation.”, a u tisku su “A Handbook of Cultural Economics” i “Digitisation in Museums”. (Trillce Navarette, publications)


 

MDC – otvorene prijave za radionicu "Tekst u muzeju"

Nova tematska radionica iz edukativnog ciklusa za muzejske djelatnike Kako objaviti dobru muzejsku knjigu s nazivom Tekst u muzeju bavit će se pitanjima muzejske komunikacije usredotočujući se na upotrebu teksta – od pisane riječi u publikaciji i na izložbi do izgovorene riječi u muzeju.

Na radionici koja će se održati u srijedu 23. listopada 2019. s početkom u 10 sati u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu nastojat će se potvrditi teza Louise J. Ravelli, iznesena u knjizi Museum Texts: Communication Frameworks, da je muzejski tekst nužno povezan s izložbom i izlaganjem, kao i sa samom muzejskom ustanovom, te da uloga teksta u muzeju zauzima vrlo važno mjesto.

Pozvani izlagači nastojat će odgovoriti na pitanja kao što su:

  • Što je to dobar tekst muzejskog kataloga i kako ga napisati; tko ih piše i komu su namijenjeni?
  • Kada manje znači više, odnosno kako pisati za posjetitelje s poteškoćama u čitanju i razumijevanju teksta?
  • Trebaju li nam u muzejima iskusni prevoditelji tekstova ili je dovoljan Google prevoditelj, te zašto su uopće važni kvalitetni prijevodi tekstova?
  • Čemu služe lektura, korektura i redaktura i jesu li potrebne muzejskim tekstovima?
  • Koje su sastavnice dobro napisane izložbene legende; koji je optimalan broj riječi za izložbene panele, o čemu to ovisi, o čemu treba razmišljati?
  • Kako, kada i zašto se koristimo metodom pripovijedanja u muzejima?
  • Možemo li i mi primijeniti deset osnovnih pravila Muzeja Victorije i Alberta za pisanje dobrog teksta?

Ciljevi radionice:

Obradom nove teme o upotrebi i oblikovanju teksta u muzejima u ciklusu edukativnih radionica Kako objaviti dobru muzejsku knjigu polaznicima će se pružiti dodatna specijalistička znanja nužna za izradu kvalitetnih i normiranih muzejskih publikacija, kao i mogućnost razgovora i razmjene iskustava.

Program radionice:

  • Izazovi pisanja teksta za katalog – Barbara Vujanović
  • Muzejski tekst za osobe s poteškoćama u čitanju i razumijevanju – Maja Šeparović Palada
  • Što trebamo znati o prijevodima i prevođenju u muzeju – Andy Jelčić
  • Osnove uređivanja teksta (lektura, korektura, redaktura) – Dunja Vranešević
  • Tekst na izložbi (legende) – Žarka Vujić
  • Pripovijedanje (storytelling) kao alat interpretacije muzejskih predmeta – Željka Jelavić
  • Praktični dio: Osnove pisanja muzejskog teksta (Gallery text at the V&A) – Snježana Radovanlija Mileusnić

Radionica je namijenjena svim zainteresiranim muzejskim djelatnicima, kustosima i dokumentaristima, muzejskim pedagozima i informatičarima, knjižničarima i arhivistima, stručnjacima zaposlenim na uredničkim ili izdavačkim projektima. Namijenjena je pripravnicima i početnicima u muzejskom radu, ali i iskusnim muzealcima koji žele nadograditi svoja znanja i iskustvo.

Više o radionici.

Prijava:

Radionica je popunjena.
Otkazivanje prijave treba dostaviti pismeno najkasnije tjedan dana prije održavanja radionice.
Optimalan broj polaznika je 25.
Svi polaznici dobit će potvrdu o pohađanju radionice.

Kontakti

Informacije o sadržaju radionice:
Snježana Radovanlija Mileusnić – sradov@mdc.hr
T. 01/4847-914

Informacije o prijavi:
Dorotea Kršnjavi – dorotea@mdc.hr
T. 01/4817-085

Biblioteka Kako objaviti dobru muzejsku knjigu


 

Fotografirala: Jelena Hudinčec

Slavonski Brod – Ružićeva "Vrata" za novu suradnju

U povodu stote godišnjice rođenja kipara Branka Ružića u Likovnom salonu Vladimir Becić u Slavonskom Brodu otvorena je izložba njegovih radova Vrata, varijacije, nastala suradnjom triju ustanova – Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, Gradskog muzeja Sisak i Umjetničke akademije u Splitu.

 

Branko Ružić (1919. – 1997.), naš istaknuti suvremeni kipar i rođeni Brođanin, darovao je 1993. godine Slavonskom Brodu antologijski izbor svojih djela, već tada s idejom o osnivanju Galerije Branko Ružić i suvremenici u prostorima barokne brodske tvrđave, u kojoj bi se izlagala njegova ostvarenja, ali i djela njegovih kolega slikara i kipara po njegovu odabiru. Njegova se zamisao ostvarila, doduše tek nakon njegove smrti, te je Galerija Ružić otvorila vrata svojega stalnog postava 2004. godine. Izložbom Vrata, varijacije Galerija Ružić, koja djeluje u sklopu Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, tako obilježava i petnaest godina svojeg djelovanja, zbog čega postavljanje izložbe u rodnome mjestu Branka Ružića ima još i veće značenje.

Izložba Vrata, varijacije posvećena je motivu vrata koji se često ponavljao u Ružićevu kiparskom opusu, a ostvarena je međumuzejskom i međuinstitucijskom suradnjom Galerije grada Slavonskog Broda, Gradskog muzeja Sisak i Umjetničke akademije u Splitu. Jedan od glavnih poticaja za izložbu, osim spomenutih godišnjica, bio je istraživački projekt koji je započela Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu. Voditeljica projekta i suautorica izložbe dr. sc. Sagita Mirjam Sunara s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju sa svojim je studentima istraživala i dokumentirala u kojemu su stanju metalne skulpture nastale u Koloniji likovnih umjetnika Željezara Sisak koja je od 1971. do 1990. godine iza sebe ostavila oko sedamsto likovnih djela 185 umjetnika, među kojima je i Branko Ružić. Središte istraživanja bio je upravo Ružićev četiri metra visok reljef Vrata iz 1984. godine, koji je 2012. godine proglašen i kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Iako je njegovo djelo tada osvojilo prvu nagradu te se smatra jednom od najvažnijih skulptura nastalih u sklopu Kolonije, umjetnina je u međuvremenu pod utjecajem atmosferilija i nedostatka primjerene skrbi završila u jako lošem stanju. Nakon uvida u stanje Ružićeva sisačka Vrata demontirana su te su među prvim umjetninama iz Parka skulptura Željezare Sisak odabrana za konzervatorsko-restauratorski zahvat kako bi se očuvala.

Izložbom se stoga ujedno nastoji naglasiti važnost konzervatorsko-restauratorskih zahvata u očuvanju skulptura na otvorenome.

Građa predstavljena na izložbi vlasništvo je Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, Moderne galerije iz Zagreba i privatnih zbirki, a ističe sve odlike Ružićeva stvaralaštva prikazom varijacija u različitim materijalima kojima se izražavao (u drvu, bronci, papirmašeu, terakoti, pa čak i koncem na platnu). Neka od izloženih djela dosad su se mogla vidjeti samo u publikacijama, a reljef iz privatne zbirke varaždinske umjetnice i kolekcionarke Hede Rušec ovom se izložbom prvi put predstavio javnosti.

Kao dodatan sadržaj snimljen je dokumentarni film Vrijeme nije pomoglo (Dragan Đokić iz Studija Baranda i Sagita Mirjam Sunara) koji pruža uvid u znanstveno-stručna istraživanja koja prethode konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na skulpturama na otvorenome. Film je financiran u okviru međunarodnoga razvojnog projekta Conservation of Art in Public Spaces (CAPuS) u kojemu sudjeluje Umjetnička akademija u Splitu, a namjera je njegova snimanja da se u budućnosti rabi kao nastavni materijal za predmete iz konzervacije-restauracije umjetničkih djela u javnom prostoru na nekoliko europskih sveučilišta. Dodatno, filmom se želi podignuti svijest javnosti, ali i nadležnih ustanova, o potrebi očuvanja umjetničkih djela na otvorenome te promišljenoga, multidisciplinarnog pristupa cijeloj problematici.

Autorice izložbe su Romana Tekić, ravnateljica Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, i dr. sc. Sagita Mirjam Sunara, prodekanica za umjetnost, znanost, međunarodnu suradnju i ECTS Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Autor likovnog postava je Vedran Perkov, a katalog je grafički oblikovao Nikola Križanac.

 

Izložba je u Likovnom salonu Vladimir Becić otvorena do 9. listopada, nakon čega se seli u Gradski muzej Sisak u kojemu će se moći razgledati od 15. listopada do 7. studenoga 2019. godine. (Iva Validžija, Dunja Vranešević)


 

Gamulinovi Naivni slikari – prvi put objavljeni na hrvatskom

Knjiga "Naivni slikari Hlebinske škole" djelo Grge Gamulina, jednog od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih teoretičara i povjesničara umjetnosti, dobila je ovih dana svoje prvo izdanje na hrvatskom jeziku. Ovo antologijsko djelo objavljeno je prvo na talijanskom (I Pittori Naïfs della Scuola di Hlebine, Mondadori, Milano 1974), zatim francuskom (Les peintres naïfs / Ecole de Hlebine, Robert Laffont, Paris 1979), tri godine kasnije dobila je njemačko izdanje (Jugoslawische Hinterglasmalerie / Ivan Generalić und die Schule von Hlebine, Prisma Verlag, Gütersloh 1982) te na koncu i švedsko (Naiva målere / Ivan Generalic och Hlebineskolan, LiberFörlag, Stockholm 1983).

Knjiga koja od 1977. do sada nije nikada bila objavljena u svom izvornu obliku na hrvatskom jeziku predstavljena je prošli utorak u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti. O knjizi su govorili recenzenti akademik dr. Tonko Maroević, dr. Petar Prelog iz Instituta za povijest umjetnosti i Marijan Špoljar, višegodišnji kustos i donedavni ravnatelj Muzeja grada Koprivnice i Galerije Hlebine, priređivač knjige Vladimir Crnković te ravnateljica Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti Mira Francetić Malčić.

Riječ je o monografiji posvećenoj naivnoj umjetnosti koja predstavlja zasebno i važno poglavlje unutar golemog Gamulinovog povijesno-umjetničkog opusa i jednom od najprevođenijih djela na zapadnoeuropskom prostoru, objavljenom isprva na talijanskom jeziku u Milanu 1974. godine. U njemu autor donosi tumačenje jedne od nezaobilaznih dionica hrvatske moderne umjetnosti koje je odredilo ne samo autorov daljnji opus posvećen naivi, već i obilježilo opću misao struke o strukturi i razvitku tog umjetničkog fenomena. Polazeći od općeg prema pojedinačnom, Gamulin najprije donosi opće sudove i teorijska razjašnjenja fenomena Hlebinske škole, da bi zatim na analitički način pristupio pojedinim umjetnicima i njihovim opusima.

Prema riječima Vladimira Crnkovića radi se o kapitalnom djelu za razumijevanje umjetnosti Hlebinske škole, naše i svjetske naive, slojevitijim sustavnim razmatranjima koja jasno svjedoče koje su najveće vrijednosti Hlebinske škole, što je u njemu istinska i velika umjetnost i što sve ostaje za budućnost. Osobito važnim smatra Gamulinove teoretske rasprave Prema teoriji naivne umjetnosti (1965.) i U ovom teoretskom trenutku (1970.), koje su uz uvodna i završna poglavlja ove knjige sukus autorova razmišljanja i vrednovanja tog fenomena.

Hrvatsko izdanje donosi osamdesetak reprodukcija slika i crteža koje svjedoče o autorovu vrednovanju i rangiranju ključnih umjetnika naive i njihovih kapitalnih djela. Dodatnu vrijednost cijelom projektu daju 262 bilješke koje razotkrivaju Gamulinov znanstveni pristup koji se očituje u konzultiranju i komentiranju opće literature o naivi kao i pojedinačne literature o stvaralaštvu svakog autora Hlebinske škole. (Ivan Guberina)

Gamulin Grgo, Naivni slikari Hlebinske škole
Izdavač: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb
Urednici: Mira Francetić Malčić, Vladimir Crnković
Tisak: Printera grupa d.o.o., Sveta Nedelja
Dizajn: Boris Ljubičić, STUDIO INTERNATIONAL, Zagreb
Naklada 600 primjeraka
ISBN 978-953-6660-73-5


 

MSU Beograd – Marina Abramović ponovno izlaže u rodnom gradu

Prvi put nakon 1975. godine jedna od najutjecajnijih umjetnica današnjice Marina Abramović ponovno izlaže u svom rodnom gradu. Retrospektivna izložba „Čistač“, otvorena prošlu subotu u Muzeju suvremene umjetnosti u Beogradu, tematizira karijeru umjetnice koja koristeći razne žanrove i forme izvedbene umjetnosti poput body arta i participativnog performansa proširuje granice umjetničkog stvaralaštva propitujući poglede na svijet koji nas okružuje. Radi se o prvoj velikoj retrospektivi Marine Abramović premijerno prikazanoj 2017. godine u Stockholmu čiji naziv, prema njenim riječima, ukazuje na „čišćenje na svim razinama - duhovnoj, tjelesnoj i mentalnoj“.

Bogat pedesetogodišnji opus Marine Abramović predstavljen je kronološki kroz brojnu arhivsku građu, slike, crteže, fotografije, zvučne radove i filmove, te scenografiju i reperformanse. Izložen je kompletan beogradski period s ciklusima Ritmova i Oslobađanja koji uključuje Thomas Lips performans. Publika može vidjeti videosnimku Ritma 2 izvedenog u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1974. godine, u kojem je uzela dvije tablete koje se daju psihičkim bolesnicima - jednu koja stimulira pokrete kod akutne katatonije i drugu koja se daje šizofreničarima za smirenje, što je dovelo do gubitka kontrole nad vlastitim tijelom i u konačnici gubitka svijesti. Tu je i njen prvi participativni performans Ritam 0 izveden iste godine u Napulju, koji razotkriva čovjekov odnos prema moralnim pravilima i društveno propisanim zabranama. U njemu se preuzevši svu odgovornost na sebe predala publici kao objekt, a među predmetima koji su prisutnima bili na raspolaganju našli su se ruža, pero, bič, škare, skalpel, pištolj i jedan metak.

Slijedi period suradnje s njemačkim umjetnikom Ulayem, pravim imenom Frank Uwe Laysiepen, smatran jednom od najintenzivnijih priča nekog ljubavno-umjetničkog para. Taj izrazito produktivan period u kojem su pomicali granice konceptualne umjetnosti tematizirao je dinamiku muško-ženskih odnosa. Zastupljen je s Relacijskim radovima, Prelaskom noćnog mora i Ljubavnicima, a završava poznatim performansom Ljubavnici: Hod po Velikom zidu koji je trajao 3 mjeseca. U njemu su krenuli ususret jedno drugom s različitih krajeva Kineskog zida ne bi li se susreli na sredini. Kad se susret konačno dogodio zagrlili su se, poljubili i rastali za cijeli život. Mnogi nisu vjerovali da je to kraj nevjerojatne ljubavne priče, ali zaista je bilo tako. Susreli su se samo još jedanput 2010. godine u MoMA-i tijekom izložbe Umjetnik je prisutan, a emotivan video njihovog ponovnog susreta pogledalo je na YouTubeu više od 30 milijuna ljudi. Tijekom trajanja izložbe Abramović je sjedila nepokretno u atriju muzeja punih 736 sati dok se pred njom izmjenjivalo tisuće posjetitelja, a video tog performansa moguće je pogledati u sekciji koja sagledava period njenog rada od početka devedesetih do danas, u kojoj se nalaze i Balkanski ciklus, Kuća s pogledom na ocean i Sedam lakih komada.

Postavljanje izložbe nije prošlo bez kontroverzi. Kako prenosi B92 prostor muzeja nije primjeren za video-radove jer ima mnogo staklenih površina zbog čega su za držanje monitora morali biti postavljeni posebni moduli izgrađeni od čelika, a kroz izložbeni prostor razvučeno je 40 kilometara električnih kablova radi podržavanja kompleksne scenografije i multimedije. Kako je izložba raspoređena na svih pet katova muzeja cijeli stalni postav je uklonjen i sklonjen u skladišta izvan muzeja dok su svi materijali za ambalažu umjetnina pristigli uz izložbu po ugovoru morali biti smješteni u muzeju.

Budžet za izložbu je približno milijun i tristo tisuća eura od čega je država osigurala polovicu iznosa. Iako je retrospektiva Marine Abramović izazvala veliko zanimanje te dobila snažnu podršku Vlade Srbije i velikog dijela društva, ne dijele svi oduševljenje jer će, kako je to izjavila povjesničarka umjetnosti Dunja Blažević, nekadašnja urednica Likovne galerije i direktorica Studentskog kulturnog centra (SKC) u Beogradu ovaj projekt “pojesti jedan godišnji budžet institucije”.

Kustosi izložbe su Dejan Sretenović (Muzej suvremene umjetnosti u Beogradu), Lena Essling (Moderna Museet), Tine Colstrup (Louisiana Museum of Modern Art) i Susanne Kleine (Bundeskunsthalle).

Izložba se može pogledati do 20. siječnja 2020. godine. (Ivan Guberina)

 

Fotografirala: Bojana Janjić / MSUB


 

Natječaji za 2020. – rezidencije, stipendije i subvencije (prvi dio)

Svake godine otvori se mnoštvo prilika za kustose, umjetnike i kulturne djelatnike da steknu stručna iskustva i izvan države u kojoj žive i rade. Prijaviti se može na različite rezidencije i stipendije diljem svijeta, ali i subvencije kojima se mogu financirati troškovi projekata ili putovanja na stručne skupove. Kako se bliži kraj godine, tako se bliže i rokovi za prijave za 2020. godinu pa smo pripremili nekoliko natječaja na koje se još uvijek možete prijaviti.

MMMCA rezidencijalni programi za 2020.

Korejski Nacionalni muzej moderne i suvremene umjetnosti (MMCA) ima otvorena dva međunarodna poziva za rezidencije tijekom 2020. godine. Jedan program odnosi se na rezidencije za umjetnike, a drugi na istraživače. Program za istraživače, na koji se mogu prijaviti i kustosi i likovni kritičari, predviđen je za četiri osobe koje bi bile raspoređene unutar tri termina u trajanju od tri mjeseca tijekom 2020. godine. Polaznici bi imali osiguran smještaj u Seulu, pristup različitim sadržajima i resursima te mjesečnu stipendiju u iznosu od 1,000,000 južnokorejskih vona (otprilike 5,500 kn). Rok za prijave je do 27. rujna 2019.

ENCURA IV

Hangar Barcelona u suradnji s Curator’s Network organizira rezidenciju u Barceloni i Madridu u trajanju od siječnja do ožujka 2020. godine. Cilj rezidencije je suradnja s lokalnim umjetnicima i kulturnim posrednicima što bi trebalo rezultirati prezentacijom koja ne bi bila u formi klasične izložbe. U sklopu rezidencije financiran je smještaj, troškovi putovanja, honorar i mnoge druge pogodnosti. Poziv je otvoren za kustose i istraživače do 30. rujna 2019.

Suvremene vizije

U sklopu projekta BRIDGE ART/CONTEMPORARY VISIONS dostupna je rezidencija za kustose i umjetnike u razdoblju od 13. siječnja do 16. veljače 2020. u Notu na Siciliji. Rezidencija financira boravak dvije osobe. Kandidati uz prijavu trebaju poslati opis projekta na temu “Nevidljivo kazalište gostoprimstva”. U okviru rezidencije financiran je smještaj, izabrani kandidati imat će na raspolaganju vozilo za korištenje tijekom boravka, pokrivene troškove putovanja i hrane te subvenciju u iznosu od 500 eura mjesečno. Rok za prijavu traje do 30 rujna 2019.

Akademija Jan van Eyck

Nizozemski interdisciplinarni institut Akademija Jan van Eyck svake godine organizira rezidenciju za kustose, vizualne umjetnike, dizajnere, arhitekte, pisce i istraživače u trajanju od 12 mjeseci. Rezidencija će početi u travnju ili studenom 2020. godine. Institut na rezidenciju može prihvatiti više od 30 izabranih kandidata i osigurati im prostore i stručne resurse koji će im pomoći u radu. Prijaviti se može pojedinačno ili grupno, a u drugom slučaju jedna se stipendija dijeli na sve članove grupe. Izabrani kandidati trebaju pronaći smještaj u Maastrichtu ili okolici i uplatiti kotizaciju u iznosu 2,750 eura do 1. veljače 2020. Institut sudionike financira godišnjim budžetom za rad u visini od 2,000 eura i mjesečnom stipendijom u iznosu od 900 eura. Rok za prijavu je do 1. listopada 2019.

Air Frankfurt

Platforma za produkciju i izložbe Basis E.V. i Grad Frankfurt u okviru programa Air_Frankfurt otvorili su mogućnost za internacionalne prijave za rezidenciju u Frankfurtu za kustose do 40 godina starosti za 2020. godinu. Izabrani kandidati moći će se upoznati s lokalnom umjetničkom scenom, surađivati sa stručnjacima i raditi na vlastitim projektima. Uz to, imat će osiguran smještaj, pokrivene troškove prijevoza i mjesečnu stipendiju u iznosu od 1,000 eura. Prijave su otvorene do 6. listopada 2019.

Fiminco

Fundacija FIMINCO organizira rezidenciju nedaleko od centra Pariza u trajanju od 11 mjeseci, počevši od ožujka 2020. godine, na koju se mogu prijaviti kustosi koji dolaze iz cijeloga svijeta. Izabrani kandidat imat će osiguran smještaj, troškove prijevoza, pristup studijima i radnim prostorima te tehničku, administrativnu i kreativnu podršku. Uz to, dobit će 10,000 eura za istraživanje, 20,000 eura za izložbe, radionice i slične aktivnosti te 4,000 eura za promociju rada. Rok za prijave je do 10. listopada 2019.

FSAS

Fire Station Artists’ Studios (FSAS) IZ Dublina ima otvoren internacionalni poziv za kustoske rezidencije u trajanju od jednog tjedna do mjesec dana tijekom 2020. godine. Kandidati će se moći upoznati s lokalnom kulturom, izložbenim prostorima, sudjelovati u društvenim događanjima. Odabranom kandidatu bit će osiguran smještaj te stipendija u iznosu od 200 eura. Po završetku rezidencije kandidat će trebati napisati kratak izvještaj. Poziv je otvoren do 20. listopada 2019.

Europeana Research Grants Programme

Europeana u daje subvencije u okviru EU programa Connecting Europe Facility (CEF) za organiziranje različitih događanja poput radionica, treninga, seminara, konferencija i sličnih aktivnosti na temu “Digitalna kulturna baština za otvorenu znanost”. Namijenjena je kulturnim ili istraživačkim institucijama unutar EU. Ukupna subvencija iznosi 25,000 eura godišnje, a izabrani prijedlozi financirat će se iznosom koji ovisi o njihovoj kvaliteti. Događanja trebaju biti provedena u razdoblju od 1. ožujka do 31. kolovoza 2020., a Europeana će osigurati podršku i u vidu promocije na svojim kanalima. Europeana potiče sudionike da događanja budu besplatna. Rok za prijave je do 31. listopada 2019. (Zrinka Marković)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr